Tag Archives: produktivnost

Ideje iz kupaonice [tuš ideja]

Ako ste ikada “promatrali” i analizirali koje vam se prve misli vrte kroz glavu kada se probudite, onda ste sigurno uhvatili da razmišljate o sebi i svojim potrebama tj. razmišljate i tražite rješenja silnih situacija, problema i prepreka koje trebate riješiti.

I baš se u jutro odlično može uhvatiti kako nam se mozak “pali” i kako počnemo vrtjeti što činiti tj. što bismo trebali učiniti. No, nekada problemi koji stoje ispred nas budu toliko kompleksni da za njegovo rješenje treba puno vremena i energije. A tada mozak radi i radi i radi… a rezultat uvijek dođe u jednoj ili drugoj formi. Ne nužno i u najboljoj.

No, hajmo malo promijeniti perspektivu na naše tijelo i kako funkcioniramo te vidjeti na koji način možemo pomoći mozgu da efikasnije traži i nađe bolja rješenja.

Ne ulazeći previše u detalje, svi jako dobro znamo kako kisik ima veliku ulogu u funkcioniranju naših stanica, a ako do sada niste razmišljali, tuširanjem u svoje tijelo unosimo nešto veću dozu kisika.

Zapravo, vrlo vjerojatno ste već primijetili ali ne znam koliko ste do sada svjesno obraćali pažnju na to kako u trenucima kada se tuširamo, kroz glavu nam prolaze različite ideje i različita rješenja problema koji stoje ispred nas ali iz neke druge perspektive.

Kada nam voda i kapljice prolaze po tijelu kao da dođe do određenog opuštanja pa aktualne situacije i probleme počnemo doživljavati drugačije. Neke stvari i okolnosti nam postanu jasnije (kao da ih je voda oprala) i na neki neobičan način naš mozak lakše dolazi  do novih rješenja i novih ideja. Zanimljivo, zar ne?

No, što činite s tim idejama i tim rješenjima? Mnogi od nas ih dodatno odvrte kroz glavu i naprave što su naumili ali isto tako na mnoge od tih ideja zaboravimo. Ponašamo se prema njima kao da im je jedino mjesto u kupaoni, ispod tuša i nigdje više.

Uvjeravamo se kako ćemo nakon tuširanja nešto napraviti po pitanju tih ideja ali kolotečina i druge aktivnosti vrlo brzo nam odvuku pažnju te jednostavno zaboravimo na odlična tuš rješenja i tuš ideje.

A to ne mora biti tako i rješenje je vrlo jednostavno. Sve što trebamo napraviti je što prije zapisati (barem u dvije – tri rečenice) ideje i rješenja koja smo smislili ispod tuša jer smanjenjem koncentracije kisika i pritisak drugih misli napraviti će da dobre ideje brzo ispare.

Izgleda ludo i neobično, no bilježnica s olovkom bi vam od sada trebala stanovati i u kupaoni uz tuš kadu ili ako ste malo napredniji, potražite na internetu specijalne blokove i olovke kojima možete pisati ispod tuša.

Kada je ideja zapisana, kasnije joj se puno lakše vratiti na doradu (može i ispod tuša) nego je držite u glavi ili u najgorem slučaju –  zaboraviti.

Želim uspješan ostatak tjedna, zapišite svoje ideje i rješenja te se pišemo se uskoro.

Goran Blagus

 

[content_box_blue_50Percent]Sviđa vam se ovakav sadržaj? Prijavite se na mailing listu i neka teme iz produktivnosti i motivacije direktno dolaze  u vaš email sandučić. Bez ikakvih gnjavaža – jedna poruka tjedno.
Ipak nemamo previše vremena na gubljenje u nebitnim stvarima.
[/content_box_blue_50Percent]

Organizacija vremena i Kim Kardashian

Prije nego li me “osudite” kako ima pametnijih aktivnosti od gledanja televizije i različitih reality show emisija, imajte na umu da se u njima može naći i nešto korisnog. Posebno ako obraćate pažnju na sitne detalje i konzumirate takve sadržaje s drugačijim pobudama od pukog “puštanja mozga na pašu”.

Stoga, danas ide jedna epizoda koja se iz TV života može prenijete i na realan život.

Ako već neko vrijeme pratite i čitate moje tekstove, vjerojatno ste primijetili kako imam dosta čvrst i jasan stav prema planiranju i osobnom kalendaru. Jedna od najekstremnijih izjava iz tog područja je kako treba postati rob vlastitog kalendara.

Previše se stvari dešava oko nas da bismo sve to mogli pamtiti, a bez dobrog planiranja nema ni dobrih rezultata. Imamo puno želja, puno je potreba i bez dobrog planiranja realizacija je vrlo loša, stresna i nadasve neefikasna.

Izjave kako zapisivanje i planiranje poslova u kalendar ubija kreativnost, spontanost i ograničava nam život su gluposti. Ovo je tvoj osobni kalendar i sam određuješ što i koliko ćeš to raditi, a ne da ti netko drugi određuje prioritete i poslove koje ćeš raditi u ad hoc modu.

To što kalendar nekada ne funkcionira kako treba je više posljedica lošeg planiranja i nepridržavanja rokova. No, kao i sa svime u životu, treba vremena za prilagodbu i slaganje najboljeg modela, pa tako i osobnog kalendara. Greške i frustracije su dio svakog procesa učenja i nije ih moguće izbjeći.

Dobro organiziran kalendar garantirano je nešto što ti treba ako želiš postići iznadprosječne rezultate u životu i poslu.

I tu sada “ulazi” famozna Kim Kardashian i jedna zanimljiva scena iz “Keeping Up With The Kardashians” 🙂

U epizodu se prikazivalo kako se Kim priprema za proslavu rođendana i tada izgovara famoznu rečenicu. [Parafraziram] Moram u 17 sati biti na frizuri kako bih mogla biti spremna za proslavu u 21 sat, ne mogu duže biti u shopingu iako bih to jako željela.

Nema cviljenja, nema plakanja i cendranja. 17:00 kod frizera i kraj priče.

E, to se zove poštivanje svog kalendara i držanje dogovorenih rokova.

I kada su stvari tako postavljene, nema više toliko stresa i frustracija. Zapravo, znaju se ti osjećaji ponekada pojaviti jer bi radije bili negdje drugdje i radili nešto drugo, no ako je nešto isplanirano držite se toga kao pijan plota. I posao će sigurno biti napravljen.

A koja je tajna uspješnog vođenja kalendara i planiranja aktivnosti? Imajte SAMO JEDAN kalendar i imajte maksimalno povjerenje u njega.

On može biti elektronički ili na papiru – potpuno svejedno. Bitno je da uvijek bude lako i brzo dostupan. Upišite u njega kada treba nešto biti napravljeno ili kada imate neku obavezu i ono najvažnije – poštujete svoje vrijeme i sebe samog.

Ako može razmažena bogatašica, onda možemo i mi ostali.

Trošiti vrijeme na brigu i ništa ne poduzimati kako bismo to promijenili je loše iskorišteno vrijeme (čitaj: izgubljeno / potrošeno vrijeme). Kada je isplanirano onda će se i napraviti.

Želim uspješno korištenje kalendara i pišemo se uskoro.

Goran Blagus

p.s.
Praksa mi je pokazala kako mogu uspješno planirati aktivnosti dva tjedna unaprijed, bez potrebe da se zamaram što će biti u daljoj budućnosti.

Pokušajte s dvotjednim ili barem tjednim planiranje i držite se tog plana cca. 3 mjeseca. Garantiram da ćete postati produktivniji i uspješniji (ili vraćam novac) 🙂

 

image by photosteve101

 

Reaktivni vs Proaktivni

Jedna od famoznih situacija u kojima se često nađem jest kada mi klijenti kažu kako nemaju vremena.

Tako često čujem kako imaju toliko posla, toliko obaveza i toliko stvari za obaviti, da jednostavno ne stignu nešto drugo ni pogledati. I sve bi to bilo OK i prihvatljivo da u isto vrijeme ti ljudi nisi iscrpljeni, umorni i jako nezadovoljni radi toga.

S druge strane, znam ljude koji isto nemaju vremena za nove stvari ali oni za razliku od ovih prvih nisu iscrpljeni i umorni, već iznimno zadovoljni, zdravi, uspješni i sretni.

Znate li u čemu je razlika između njih?

Razlika je u tome što su prvi reaktivni, a drugi proaktivni.

Reaktivni ljudi pokušavaju naći vremena za važne stvari, dok proaktivni ljudi stvaraju vrijeme za važne stvari.

Reaktivni su kao vatrogasci, čekaju da se desi “požar” kako bi odradili svoj posao, dok proaktivni kao vatrogasci rade na prevenciji požara i pripreme sve da do požara ne dođe ili ako i dođe, onda bude iznimno brzo ugašen.

Reaktivni se često bore s drugima i sobom, dok proaktivni ostvaruju svoje ciljeve.

Stoga iskoristite vrijeme koje je ispred vas za važne stvari.

Goran Blagus

 

image by Loco Steve

Prepametan za tu foru…

Motivacija je često tema kojoj se mnogi znaju okrenuti kada zapnu u probleme i shvate da bi nešto trebali napraviti, ali nikako da krenu. Internet i knjižnice su pune različitih knjiga, tekstova i videofilmova koji imaju svrhu motivirati osobu da se pokrene, no svi jako dobro znamo da to rijetko djeluje.

Iz ovog mog višetjednog serijala poruka iz područja motivacije, produktivnosti i vezanih tema vjerujem kako ste shvatili koji je moj stav o uspješnom djelovanju (kreni korak po korak, pogriješi, ispravi i idi dalje, slušaj se na svim razinama i složi svoj model), no danas ću se dotaknuti jedne metode koju često možete sresti u literaturi.

Jedna od tih metoda, tj. trikova kako se motivirati jest javno ili na neki drugi način podijeliti s drugim ljudima kako ćete u određenom roku napraviti određeni posao. Često ta obećanja budu u obliku izjave najbližim prijateljima, obitelji ili grupi pratitelja i poznanika na društvenim mrežama.

  • položit ću sve ispite do kraja godine
  • pokrećem novu tvrtku kojom ću pokoriti svijet
  • nema više popuštanja i od ponedjeljka krećem s najboljom dijetom i redovitim vježbanjem

Pozadina ovakvog dijeljenja i davanja obećanja velikom broju ljudi (poznatim i nepoznatim) polazi od toga kako djeluje naš um (i prijatelj ego).

Vjerojatno znate kako je u ljudskoj prirodi želja da se sviđamo drugim ljudima te želimo da nas drugi vole i cijene. U pogledu toga, često i nesvjesno radimo različite radnje kako bi nas društvo i okolina prihvatili, tj. kako bismo bili dio neke grupe. Čovjek je (većinom) društveno biće. Voli i želi se družiti s drugim ljudima.

To je tako zbog nasljeđa koje nosimo još od vremena kada svijet nije funkcionirao u formi kako on funkcionira danas. Da bi prethistorijski čovjek preživio, morao je djelovati u grupi. U grupi je lakše dolazio do hrane, u grupi mu je bilo toplije i ono najvažnije – sigurnije. U slučaju da nije bio član grupe ili ga je grupa izbacila, šanse da preživi u surovom svijetu bile su mu gotovo nikakve.

Ukratko, bez djelovanja u grupi nisi mogao opstati.

I taj model, zapravo dio tog modela, svi smo mi u većoj ili manjoj mjeri naslijedili, tj. on je postao dio našeg DNK. Želimo biti u grupama i želimo biti s drugim ljudima jer nam to donosi priznanje, raznolikost i ono najvažnije – sigurnost.

Nekada je ta sigurnost bila vezana uz to da preživimo, no danas je ta sigurnost vrlo rastezljiva i ponekad vrlo upitna.

No, vratimo se na temu motivacije dijeljenja i davanja obećanja grupi ili drugim ljudima s ciljem da ćemo obećano i napraviti. Dakle, trik je u tome da se u našem umu aktivira mehanizam straha koji će nam biti motivator da izvršimo obećano. U protivnom bi nas grupa i okolina mogli izbaciti iz svoje blizine, a time bismo izgubili toliko potrebitu sigurnost.

U praksi, to bi značilo da će nas najbliži ljudi pitati što je s danim obećanjem, a kako ne želimo ispasti neozbiljni ili izgubiti njihovo povjerenje tada se nećemo dovesti u tu situaciju i napravit ćemo sve što je potrebno kako bismo obećano ispunili. A ako je to tako, onda imamo dovoljno motivacije za pokrenuti se i napraviti nužne radnje.

Ovako napisano super izgleda, no pitanje je koliko zapravo sve ovo djeluje u praksi?

Velika većina nas već je u godinama kada nemamo strah od gubljenja povjerenja drugih osoba ako nešto ne napravimo, a vrlo vjerojatno smo već stekli jako mnogo prakse u stvaranju i traženju isprika ili “posipanju pepelom” da jednostavno ova metoda motivacije ne djeluje.

Postali smo prepametni i, zapravo, naš je prijatelj ego postao mudar igrač i pušta nas da se zavaravamo ovim jeftinim motivacijskim trikovima koji rijetko djeluju. “Malo ću trpjeti što nisam obećano ostvario, vremenom će se zaboraviti i na kraju nikome ništa.”

Hmmm… Što kažete? Prepoznajte li se u ovom opisu? Ako je odgovor potvrdan, tada strah od odbacivanja nije dobar motivator, štoviše, okrenite se nekim drugim metodama i tehnikama.

Trik motivacije za napraviti nešto što nam nije od volje ili je teško nije u traženju trika, već u prepoznavanju želje i potrebe, te u osjećaju i emocijama koje će postignuti cilj dati. Uloženo / dobiveno.

Imate li mišljenje o ovoj temi, podijelite ga ispod ovog blog zapisa.

Hvala na pažnji,

Goran Blagus

P.S. Trik motivacije sa strahom gubitka sigurnosti djeluje kod djece, no mnogi roditelji ovaj trik znaju vrlo nepošteno iskorištavati u odgoju (“ako ne napraviš to, mama će te ostaviti…”). Ali kako s vremenom odrastemo i shvatimo pozadinu straha u motivaciji te pametnog ega kojeg smo izgradili, motivacija dijeljenja obećanja s grupom i gubitak koji bi eventualno mogao nastati rijetko djeluje u praksi.

 

image by jin.thai

Analiza – paraliza

U današnjem tekstu dotaknuti ću se fenomena kojeg je velika većina nas doživjela i iskusila ali bez obzira na svjesnost što nam se on desio još uvijek se znamo zapetljati u njega. Radi se o paralizi djelovanja zbog prevelikog analiziranja.

Malo mi opis fenomena zvuči svemirski, no pojasniti ću o čemu je riječ. Naime, jeste li se ikada našli u situaciji kada ste odlučili promijeniti, napraviti nešto novo ili popraviti nastali problem da ste toliko analizirali, planirali i izrađivali najbolji akcijski plan, a onda se od tih aktivnosti toliko umorili i potrošili energije da niste mogli krenuti u realizaciju?

Paraliza zbog analize ili prevelikom analizom do nedjelovanja.

Ako ste se ikada našli u ovakvom stanju (ja jesam nebrojeno puta), znate li koji je razlog zašto upadamo u famoznu paralizu djelovanja?

Razlog je u tome što želimo previše stvari, previše detalja i previše koraka ugurati u nekakav okvir i to nam ne uspijeva. Pokušavamo napraviti idealno rješenje nekog problema ili barem djelotvorno rješenje, no kad ima toliko puno varijabli, opcija, mogućnosti, potreba, želja… to dovodi do famozne paralize.

Ili na kraju ne uspijemo napraviti plan djelovanja ili se toliko umorimo (zbediramo) što sve ne sjeda na svoje mjesto da jednostavno ne pokrećemo ikakve korake.

“Čemu uopće nešto raditi kada ću to ionako kasnije baciti” poznata je izreka koju često izgovaramo kada nismo zadovoljni napravljenim planom.

No, postoji rješenje ovog fenomena i nalazi se u poznatoj uzrečici “manje je više” (less is more).

Rješenje i pravi izazov dobrog planiranja nije u pokušaju usklađivanja što sve treba složiti, napraviti i postaviti, već u odlučivanju i odbacivanje onog što nećemo raditi.

To ne znači da ne treba imati ideje za neke buduće projekte, već to znači stavljanje tih istih ideja negdje sa strane i stavljanje fokusa na ono što je ovog trenutka bitno.

Zato iz svega do sada opisanog pokušajte svoje buduće planove slagati na način što nećete i što ne treba napraviti.

Osim toga, ako idete na godišnji odmor, sasvim sigurno vam ne treba 3 para hlača ili 4 suknje koje nikada niste obukli ili cipele koje već 3 sezone čekaju svoju prilik ili… vjerujem da ste shvatili.

Manje je više, stavite fokus na ono što ne treba raditi i neće više biti paralize (ili nedjelovanja).

Kakav je vaš stav o ovoj temi? Ostavite komentar na ispod ovog teksta.

 

Hvala,
Goran Blagus

 image by  Marc_Smith

Zašto (ni)je teško lako, a lako teško?

Evo jedne  epizode koja će se poigrati našim mentalnim vještinama i prijateljem egom.

“Da bi uspio u _____________ (sami upišite neki cilj) trebaš uložiti puno vremena i/ili novaca, trebaš puno raditi, morat ćeš se puno toga odreći, biti će teško, neće ti uvijek uspjeti od prve, moraš biti uporan i imati ćeš veće šanse za uspjehom…”

Pretpostavljam da ste sličnu izjavu čuli ili pročitali više od tisuću puta. Dobronamjerni ljudi kroz ovakvu rečenicu ili njezinu varijaciju žele nam pokazati kako je potreban malo veći ulog da bi se ostvario neki ozbiljniji rezultat. No, jeste li svjesni da u ovakvoj izjavi ima nezgodna zamka?

Zamka je u tome što nam ovakve rečenice i izjave stvaraju više problema nego koristi. Naime, kada netko kaže da će nešto biti teško i naporno, u našoj glavi se tada počinju stvarati osjećaji i emocije kako stanje “teško” nije baš poželjno stanje i počnemo tražiti alternativna rješenja. Vrlo brzo javi se naš prijatelj ego koji smišlja “kreativna” rješenja:

  • a zašto bi trebalo biti teško, možda postoji lakše rješenje
  • pa kad je već teško, znači da imam opravdanja ako ne uspijem
  • zar je taj cilj stvarno toliko važan?

Alternativa da je nešto teško ostvarivo je pričanje i prezentiranje ciljeva u suprotnom od teškog – jednostavno.

“Vrlo ti je jednostavno doći do ______________ (sami upišite neki cilj). Trebaš se opustiti, radi aktivnosti na najbolji način koji znaš, stavi fokus na svoj cilj, prilagodi tempo rada svom vlastitom tempu, kada zapneš pitaj pametnijeg od sebe, budi u flow stanju i vidjet češ kako se jednostavno dolazi do cilja… ”

Hmmm… pretpostavljam kako vas ovom rečenicom nisam baš uvjerio da se do velikih i važnih ciljeva u poslu i životu može doći na jednostavan način. Nije mi to ni bila namjera, no vjerujem kako ste sličnu rečenicu i slične izjave čuli po nekoliko tisuća puta. Posebno kada je izazov i problem ispred vas bio iznimno veliki, a ekipa sa strane bodrila vas je riječima kako je to jednostavno za riješiti.

Naravno, i u jednostavnom shvaćanju ciljeva i rezultata postoji zamka. Prijatelj ego je tu negdje u prikrajku i stvara monolog u
glavi:

  • ako je jednostavno znači da i nije toliki problem ako neuspijem
  • čemu ulagati veću pažnju i trud, to mogu riješiti “jednom rukom”
  • zar je taj cilj stvarno toliko bitan?

U konačnici, sve je samo u našoj glavi. Pričanje da je nešto teško i iziskuje više truda i energije rijetko će kod ljudi izazvati spremnost za većim ulozima. Isto tako, pričanje da se do nekog cilja može doći jednostavno i lako stvara isti taj osjećaj nedovoljne motivacije da se radi na ostvarenju cilja, želje ili potrebe.

Generalno, uopće nije bitno je l’ nešto teško ili lagano. Izbacite iz svojih misli ocjenu izazova, problema, želje, cilja, potrebe ili što vam je već na umu da je to teško ili lagano. To se samo naš prijatelj ego igra s nama 🙂

Svakom izazovu pristupite sa željom i namjerom da ga ostvarite, a mentalne igrice i pričanje kako je nešto teško pa će to izvući lavovsku energiju iz nas ili pričanje kako je jednostavno samo da se ne uplašimo puta ostavite za nekog drugog, manje svjesnog kako naš mozak i ego funkcioniraju.

Hvala na pažnji.

Goran Blagus

 

image by  Phillie Casablanca

Mentalni fetiš

U današnjoj epizodi, pomalo bizarnog naslova, dotaknuti ću se teme u kojoj se svatko od nas već našao, a velika je vjerojatnost da smo i trenutno “zapetljani” u njoj.

Prije no što krenem u detalje, imam potrebu spomenuti kako je naslov mentalni fetiš isplivao tokom jednog coaching sessiona s klijentom i to u trenutku kada smo prolazili kroz njegove silne natuknice, zapise, planove, ideje i što sve ne. Klijent je duboko uzdahnuo i prokomentirao: “Ovo je fakat pravi mentalni fetiš!”

Dakle, što je mentalni fetiš? Po mojoj definiciji je to ovisnost o učenju novih stvari, čitanju različitih knjiga, sakupljanju silnih informacija, beskonačnom planiranju i odrađivanju svih mogućih poslova, kako bismo jednog dana krenuli i nešto napravili, no ostali smo zapetljani u krugu sakupljanja novih i još novijih informacija. Na kraju ne napravimo ništa ili gotovo ništa.

Pojednostavljeno rečeno: sakupljanje i usvajanje novih znanja i informacija te beskonačno planiranje postalo je samo sebi svrha.

Prepoznajete li se u jednoj od ovih situacija:

  • čuli ste za novu metodu bolje organiziranosti, primijenili nešto od nje, da bi za nekoliko dana otkrili neku još noviju i počeli
    nju isprobavati
  • čitate jako puno blogova i web stranica, no kako ih ima jako puno, zanimljive teme stavljate u bookmark kojemu se gotovo
    nikada ne vratite planove i zadatke koje želite / trebate izvršiti pišete na nekoliko
  • različitih mjesta, no radite ih onda kada ih se sjetite ili ih uopće ne radite jer su izgubili smisao
  • odlazite na različite seminare i radionice nadajući se kako ćete tamo naći rješenje svog problema, ali gotovo nikada naučeno
    ne primjenjujete u praksi
  • znate kako trebate donijeti teške odluke, ali se nadate kako ćete nekim trikom to uspjeti izbjeći ili odraditi posao uz manje “boli” i nelagode
  • pokušali ste koristiti desetke različitih tehnika organizacije dana i shvatili kako ni jedna nije za vas
  • osjećate kako zaslužujete bolje, ali s obzirom da je svima oko vas loše, onda biste trebali biti sretni i s ovime (lošim) što imate
  • imate odličnu ideju koju ćete realizirati kada nađete više vremena/ kada se poslože neke stvari / kada još malo razmislite / kada …

Mogao bih ovaj niz nastaviti u nedogled, a ako imate volje, slobodno dopišite i podijelite svoje mentalne fetiše ispod ovog teksta.

Da ne bi bilo zabune, svi mi koji smo uvidjeli kako je ispred nas cjeloživotno učenje i bez unapređenja samog sebe nema prevelikog napretka, moramo ipak pripaziti na pravu dozu primljenih informacija.

Velika je razlika između znati i umijeti te isto to učiniti i primijeniti.

Kakva korist silnih planera, planova, natuknica, knjiga, trikova, metoda i čega sve ne, ako ih ne primjenjujete i ako od njih ne dobijete neku konkretnu korist za sebe. Ako je vaša korist ispasti jako pametan u društvu (ovo nije negativna konotacija), onda i dalje sakupljajte informacije. Ja sam ipak više za djelovanje i stvaranje rezultata.

Sva mudrost napretka i promjene je u djelovanju i poduzimanju akcije. Ako ste nešto isplanirali, krenite s realizacijom. Ne trebaju vam nove informacije, ne trebaju vam nove izlike za odgađanje, ne treba vam još jedna kava, još jedna web stranica, još jedan SMS, još jedan…

Neka vam ovaj tjedan bude tjedan realizacije. Ako zapnete, ako osjetite potrebu za podrškom ili vođenjem u kojem smjeru krenuti, pošaljite mi email ili podijelite svoju zapreku s ostalim čitateljima ispod ovog teksta  i sigurno ćete dobiti onaj dodatni poticaj da nastavite djelovati dalje u zacrtanom smjeru.

Photo by khrawlings

 

Zašto se treba uprljati?!

U današnjem ću tekstu podijeliti vlastitu spoznaju o tome što mi pomaže u motivaciji i momentu kada nastupe “teška vremena” (čitaj: ne da mi se, naporno je, nelagodno je, teško mi se pokrenuti…).

U par navrata, na ovoj listi, onako sramežljivo, znao sam spomenuti kako je jedna od aktivnosti u koju ulažem energiju i provodim dio vremena povrtlarstvo. Sadim različite biljke i vodim brigu o njima i plodovima koje mi one daju.

Početkom proljeća, prva aktivnost koju provodim na svom mini ranču jest težak i naporan posao upotrebe sofisticiranih naprava pod nazivom lopata, motika i grablje. Pripremam teren za buduće biljke, a posao koji radim je vrlo jednostavan – zabiješ lopatu, okreneš zemlju i sve tako dok ne obradim sedam gredica. Nakon toga slijedi još jednostavniji posao – upotreba motike i grablji u formiranju tih istih gredica.

Nažalost, korov često ima želju rasti na tim istim gredicama pa slijedi vrlo jednostavan posao saginjanja i vađenja istog kako ne bi smetao drugim, važnijim biljkama.

Ukratko, sve ove aktivnosti su vrlo jednostavne za napraviti, ali i nužne ako želim posaditi biljke i dobiti kvalitetne plodove.

Nadam se da iz ovog kratkom opisu možete primijetiti jedan detalj – radeći posao pripreme zemlje, čovjek se jednostavno MORA uprljati. Blato u cipeli ili ispod noktiju, ne previše ugodan miris znoja i lagana ukočenost leđa, zbog jednih te istih radnji, upotrebom najnovije verzije motike 🙂

Ali, ako želim da mi biljke uspiju, ako želim uživati u grašku, luku, salati, paprici, paradajzu… za mjesec, dva, tri, pet… zemlja se mora obraditi i treba odraditi taj prljav posao.

A kako je s mentalnim poslovima? Kako je s poslovima gdje radimo rukama i gdje za posljedicu rada nema blata ispod noktiju?

Moram nazvati nepoznate ljude i to mi nije baš ugodno raditi. Osjećati ću se “prljavo” jer mi druga strana može poklopiti
slušalicu, možda će mi reći NE, možda će mi uputiti neku psovku…

Treba isporučiti uslugu, ali moram proučiti 15 sati video materijala, možda će me boljeti oči, propustiti ću svoju omiljenu seriju, baš bi mi dobro došlo malo sna…

Žao mi je prijatelju, nema ti druge nego odraditi taj posao, uprljati se, kao i sa svojim biljkama, zagrijati stolac, ispisati stotine i stotine stranica i napraviti što god je potrebno. Nije lijepo, nije šareno i ne izgledaš kao maneken kad ih radiš, ali bez njih su ti šanse za uspjeh jako malene (čitaj: nikakve).

Lekcija s biljkama i obradom zemlje me naučila kako se u životu za mnoge stvari, koje trebam i želim ostvariti, moram uprljati. Ne se toliko fizički uprljati, već mentalno i emotivno.

Ako želim uspješno završiti projekt, trebam sjesti, naučiti nove tehnike i metode, isprobati ih u praksi, nazvati ljude za pomoć, pogriješiti, dobiti kritiku, početi sve ispočetka ako sam pogriješio…

Vrlo često to nije nimalo ugodan posao, no on se mora odraditi ako želimo postići bolje rezultate. Isto kao i pripremiti zemlju, tako moramo pripremiti i sebe i okolnosti da bi uspjeh bio lakše ostvariv.

Zato se zapitaj koliko ulažeš vremena i energije u pripremne radnje ili ih izbjegavaš jer su “prljave” (dosadne, teške, naporne, neugodne, nezgodne)?

Ostavite svoj komentar ispod ovog teksta

Hvala!

Ovisnost o hitnosti

Hajmo brzo na ovotjednu temu iz područja produktivnosti i motivacije, jer ipak se ovdje radi o hitnoj poruci.

Šalim se, jer u nastavku nema ničeg hitnog što bi vam trebalo zaokupiti pažnju o ovom momentu. U konačnici, ako i imate nešto što je važnije, najbolje je da pažnju pridate toj aktivnosti, a ostatak teksta pročitajte kasnije.

Sugestija koja ne djeluje

Bez obzira na gore danu sugestiju kako ostatak možete pročitati kasnije, velika većina primatelja ove liste (više od 1500) ipak će nastaviti s čitanjem i važnu aktivnost (posao) ostaviti za kasnije.

Jedan od glavnih razloga je taj što sam porukom, naslovom i riječju “hitno” uspio privući pažnju i time mnogima razbiti model po kojem ovog trenutka rade važan posao.

“Piše da je hitno, znači da je i važno!”

Hitno vs važno

Kroz različite tekstove, seminare, webinare, knjige i što sve ne, često se ući vještina kako treba prepoznati razliku između hitnog i važnog (bitnog).

Osobno ne bih išao za time i pojašnjavao koja je razlika, već bih ovdje naglasak stavio na jedan drugi moment. A to je kada važno
tretiramo tako da u jednom momentu postane hitno.

Hmmm… imate li iskustva kada ste posao za koji ste imali dovoljno dugi rok zakasnili napraviti ili ste ga radili u zadnji tren jer ste
predugo čekali?

Iskreno, nisam još upoznao čovjeka kojem se to nije desilo.

Vjerojatno ste čitajući i ovih nekoliko redaka prepoznali svoj model  djelovanja (čast iznimkama) i slegnuli ramenima kako jednostavno tako funkcionirate.

Tajna zbog čega tako djelujemo je u čekanju radi kojeg ne postoji razina pritiska koja bi nas natjerala napraviti posao prije naznačenog roka.

Životna škola

Kad smo bili djeca i išli u školu, roditelji su nas tjerali ili podsjećali kako je vrijeme za školu, kako trebamo prati zube, kako trebamo
redovito jesti, učiti…

Sada kada smo odrasli, bračni drug ili prijatelji nas ponekad znaju podsjetiti da bi trebali nešto napraviti, no u većini slučajeva ne postoji “taj netko” koji bi nas podsjetio što nam je činiti. (Kalendar i podsjetnici rijetko djeluju, tako da njima ovog trenutka ne pridajem veću pažnju.)

Dakle, nema više nekog “sa strane” tko bi nas podsjećao i radio određenu dozu pritiska. Naravno, osim famoznih rokova i prisjećanja kako ćemo trpjeti posljedice ako posao ne napravimo do zadanog roka.

Ovisnost o hitnosti

I tu je taj moment – tek kada su rokovi postali iznimno kratki i kada je negativna emocija vrlo blizu (čitaj: kazna), uspijevamo u sebi naći snagu, dovoljno vremena i inspiracije te napraviti posao za koji smo imali dovoljno dugi rok.

Ukratko, velika većina nas postala je ovisna o hitnom i samo tada možemo nešto dobro isproducirati. No, kao i ovisnost o drogama,
tako i ova ovisnost u sebi nosi određenu dozu opasnosti.

Hvala na pažnji,

Goran Blagus

p.s. Prepoznajte li se u opisanom modelu? Podijeliti svoja razmišljanja na ispod ovogh teksta.

 

 

Druge oči

Za ovaj tjedan sam odabrao jednu pomalo kontroverznu temu, a s njome se susrećemo gotovo svakodnevno.

Naime, jeste li ikada primijetili kod sebe kako ste drugim ljudima, prijateljima, poznanicima i bliskim osobama u stanju udijeliti odličan savjet i / ili ideju, dok sami sebi ne možete previše pomoći?

Ne kažem da ste nemoćni (prema sebi), već savjeti, ideje i razmišljanja koja podijelite (udijelite) drugim ljudima jednostavno kod vas više ne funkcioniraju ili ne mogu funkcionirati.

Ne radi se o tome da udijeljene informacije nisu vrijedne, već “jednostavno to nije ONO što djeluje kod mene” ili “treba mi neko kompleksnije rješenje”.

Ima stotine razloga zbog čega je tako, no generalno se sve svodi na to kako je naša situacija puno kompleksnija od prijateljeve situacije. Vjerujemo (ili čak “znamo”) kako iskustvo i znanje koje imamo gotovo sigurno njemu može pomoći, dok nama treba nešto sasvim drugo.

Jer njihov problem u usporedbi s našim je “mačji kašalj”.

Imate li takvog iskustva? U čemu je tajna zašto volimo dijeliti savjete, a u isto vrijeme ih ne volimo čuti?

U prvom redu je to što za situaciju u koju je naš prijatelj uvučen nismo emotivno vezani. A kada je tako, onda i lakše dijelimo savjete.

  • lako njemu ovako pisati kad ne zna u kakvim sam
    problemima
  • što on zna kako je meni
  • vidjela bih tebe kad bi ti bio u toj situaciji
  • evo još jedan pametnjaković

Prođu li vam ovakve misli kada vam netko “dobronamjerno” udijeli savjet? Odgovor je u većini slučajeva pozitivan, no pazite – sada postaje zanimljivo.

Dok ovako razmišljamo i reagiramo na savjete koje nam drugi udijele, mi ne shvaćamo da na naše savjete gotovo isto reagira i osoba kojoj mi udijelimo savjet.

I tu se mnogi zapetljaju. Tu je dio gdje se mnogi zaljube u različite seminare, knjige, radionice i postanu različiti savjetnici, stručnjaci, pa čak i coachevi. Uvide kako rješavaju probleme u koje nisu emotivno involvirani, pa vole eksperimentirati i predlagati sve i svašta, bez da trpe eventualne (emotivne) posljedice.

A u isto vrijeme muče se s vlastitim demonima i imaju stav kako njima nitko ne može pomoći. Ponašaju se kao iz početka ove priče.

Osobno sam bio na tom putu, no onda sam shvatio kako ti “sa strane” koji dijele savjete igraju važnu ulogu i mogu ih dobro iskoristiti. U pozitivnom smislu.

Njihova uloga je uloga drugih očiju.

Osobe koje sa strane promatraju našu situaciju, zbog svoje emocionalne nepovezanosti s problemom lakše mogu predložiti rješenja kojih ni sami nismo svjesni.

Ako takvu postavku što prije uvidimo i shvatimo, tada snagu “drugih očiju” možemo iznimno dobro iskoristiti u svom osobnom i poslovnom razvoju.

“Druge oči” će vidjeti obrasce ponašanja i greške koje redovito ponavljamo, “druge oči” gledaju iz drugog kuta i vide nešto što sami ne vidimo.

“Druge oči” su vrijednost i bogatstvo koje trebate cijeniti i maksimalno iskoristiti.

A iskoristiti ga možete na jednostavan način. Slušajte što vam govore i pričaju, te sve što dobijete uzmite s rezervom. Možda su u pravu, a možda nisu.

Definitivno nisu emocionalno uključeni u moj problem ali možda ipak ima nečeg u tome kako oni gledaju na problem i situaciju u kojoj se trenutno nalazim.

Udaljite se od monitora na cca. 2 metra i pogledajte ovaj tekst. Sasvim sigurno će slova postati manja i teža za čitanje ali ćete u isto vrijeme vidjeti da je nered oko radnog stola ili da imate i neke druge stvari za napraviti. Možda ćete vidjeti kako vam kolega maše…

Promijenili ste poziciju s koje gledate, a to je nešto što rade druge oči.

Ideje, savjete i informacije koje vam daju “druge oči” iskoristite na način da ih propitkujete, provjeravate i odlučujete ima li tu koristi za vas. Ne odbacujte ih na prvu, jer gotovo uvijek se nešto u njima skriva – nešto korisno.

Želim uspješno gledanje i osluškivanje.

Goran Blagus

p.s. Ovaj tekst inspiriran je mojim coacherskim demonom i osjećajem kako mi ne trebaju “druge oči”. Od kad sam nabavio “druge oči”, vidim i ono što ne želim vidjeti. A to je nekada puno vrjednije od onoga što je samo ugodno i lijepo.