Tag Archives: paraliza

Potrošeni talent…

Dobar dan,

Goran Blagus ovdje s novim tekstom iz područja produktivnosti, motivacije i vezanih tema uz  bolje ostvarivanje osobnih ciljeva.

Učini danas, ne sutraMnogi će na pojam “osobni ciljevi” zakolutati očima, odmahnuti rukom kako je to još jedan mambo-džambo i nastaviti sve po starom.

“…jer ionako se ne može ništa promijeniti” ili “…koja je uopće svrha nešto pokušavati kada je situacija ovakva…”.

Ne tvrdim da nam je ružičasto i da je lako doći do nekih stvari (novac, priznanje, poštovanje, posao, zdravlje…) ali potpuno sam siguran kako smo svi svjesni da bez uloga nema ni rezultata.

“…ali, danas oko nas ima toliko nepoštenja i toliko nezasluženih beneficija…” da nema smisla išta ulagati ili ako nešto i ulažemo (najčešće to bude vrijeme) drugi pokupe zasluge, rezultate, novac…

I što nam je preostalo. Ništa nego gledati i konzumirati tuđa sra**.

Gledati TV, čitati i pisati statuse na društvenim mrežama, listati novine, besciljno komentirati i prigovarati, surfati internetom bez cilja, slijepo slijediti druge bez jasne slike što ćemo dobiti…

Ne znam jeste li se ikada zapitali, no znate li koliko vremena provodite konzumirajući rezultate tuđeg rada naspram uloženog vremena u stvaranje vlastitih rezultata?

Čitate puno knjiga, no jeste li ikada pokušali napisati svoju knjigu?

Komentirate hrpu stranica ili statuse na društvenim mrežama, a jeste li sami nešto napravili da bi drugi komentirali vaše radove?

Sve znate o treniranju nogometnih timova, no jeste li išta napravili da postanete trener?

Znate sve tajne nekog biznisa, no jeste li pokrenuli svoju tvrtku?

Nemojte samo sada:

  • …ali, teško je…
  • nemam…
  • kad bi ti samo znao…
  • treba mi…
  • budem, kada…
  • tko si ti da mi…

Priznajem da je teško, priznajem da ima puno zapreka i podmetanja, priznajem da mnogo toga ne znate i priznajem da treba imati nešto sreće i puno hrabrosti…

Ali nema drugog puta. Treba raditi, treba ulagati, treba i pogriješiti… kada zapneš, tražiš pomoć i ideš dalje. Nekada je lako, a nekada gadno teško.

Osim toga, pogledajte samo koliko vremena trošite konzumirajući rezultate nečeg tuđeg rada (pa i na ovim mojim tekstovima), umjesto da samo jedan mali dio tog vremena uložite u stvaranje vlastitih ciljeva i rezultata.

Napravite već sada nešto u tom smjeru. Smanjite konzumaciju tuđih sra** i napravite nešto dobrog i kvalitetnog za sebe.

Goran Blagus

p.s.
Možda ovim tekstom nisam politički korektan i vjerojatno sam nagazio nečiji ego, no on je reakcije na situacije s kojima se u zadnje vrijeme učestalo susrećem. U njima su razni, pametni, ljudi ostali zakočeni u nekoj vrsti straha i nesigurnosti te troše svoje kvalitete na glupostima. A vrijeme prolazi i teško mi je vidjeti kako im talent propada.

p.p.s.
Imate komentar, ne slažete se samnom ili imate neku bolju ideju. Ostavite ih ispod ovog teksta.

Image by Flotographic Arts

Analiza – paraliza

U današnjem tekstu dotaknuti ću se fenomena kojeg je velika većina nas doživjela i iskusila ali bez obzira na svjesnost što nam se on desio još uvijek se znamo zapetljati u njega. Radi se o paralizi djelovanja zbog prevelikog analiziranja.

Malo mi opis fenomena zvuči svemirski, no pojasniti ću o čemu je riječ. Naime, jeste li se ikada našli u situaciji kada ste odlučili promijeniti, napraviti nešto novo ili popraviti nastali problem da ste toliko analizirali, planirali i izrađivali najbolji akcijski plan, a onda se od tih aktivnosti toliko umorili i potrošili energije da niste mogli krenuti u realizaciju?

Paraliza zbog analize ili prevelikom analizom do nedjelovanja.

Ako ste se ikada našli u ovakvom stanju (ja jesam nebrojeno puta), znate li koji je razlog zašto upadamo u famoznu paralizu djelovanja?

Razlog je u tome što želimo previše stvari, previše detalja i previše koraka ugurati u nekakav okvir i to nam ne uspijeva. Pokušavamo napraviti idealno rješenje nekog problema ili barem djelotvorno rješenje, no kad ima toliko puno varijabli, opcija, mogućnosti, potreba, želja… to dovodi do famozne paralize.

Ili na kraju ne uspijemo napraviti plan djelovanja ili se toliko umorimo (zbediramo) što sve ne sjeda na svoje mjesto da jednostavno ne pokrećemo ikakve korake.

“Čemu uopće nešto raditi kada ću to ionako kasnije baciti” poznata je izreka koju često izgovaramo kada nismo zadovoljni napravljenim planom.

No, postoji rješenje ovog fenomena i nalazi se u poznatoj uzrečici “manje je više” (less is more).

Rješenje i pravi izazov dobrog planiranja nije u pokušaju usklađivanja što sve treba složiti, napraviti i postaviti, već u odlučivanju i odbacivanje onog što nećemo raditi.

To ne znači da ne treba imati ideje za neke buduće projekte, već to znači stavljanje tih istih ideja negdje sa strane i stavljanje fokusa na ono što je ovog trenutka bitno.

Zato iz svega do sada opisanog pokušajte svoje buduće planove slagati na način što nećete i što ne treba napraviti.

Osim toga, ako idete na godišnji odmor, sasvim sigurno vam ne treba 3 para hlača ili 4 suknje koje nikada niste obukli ili cipele koje već 3 sezone čekaju svoju prilik ili… vjerujem da ste shvatili.

Manje je više, stavite fokus na ono što ne treba raditi i neće više biti paralize (ili nedjelovanja).

Kakav je vaš stav o ovoj temi? Ostavite komentar na ispod ovog teksta.

 

Hvala,
Goran Blagus

 image by  Marc_Smith