Tag Archives: mentalni fitness

Pao sam s bicikla

Pao sam s bicikla! Eto, rekao sam i još uvijek sam živ, iako imamo nešto modrica i poderotina na koljenima i ruci.

Odlučio sam kako ću ljeto iskoristiti za resetiranje nekih starih obrazaca ponašanja, a jedan od njih je bilo redovito vježbanje tj. redovita fizička aktivnost. Vožnja biciklom na relaciji stan – ured mi se učinila jako dobrom prilikom za to, a ako još nabacim koju vožnju van standardnog rasporeda, jesen ću dočekati u dobroj formi.

© Depositphotos.com / jazavac

© Depositphotos.com / jazavac

Okolnosti

Za nastavak priče je dobro spomenuti kako sam ja “konj” s 39 godina u guzici, obiteljski čovjek s dvoje djece i nešto životnog iskustva, no u glavi sam “stao” tamo negdje u 20-im pa se prema mnogim životnim okolnostima i odnosim tako.

Da ne bi bilo zabune, kada je posao u pitanju onda sam maksimalno profesionalan i usmjeren prema ciljevima.

Dakle, otvorila se prilika za jedno druženje u Maksimiru te sam bez previše razmišljanja zaključio kako je to situacija za vožnju biciklom. Iza mene je već bilo dva tjedna intenzivnog navigiranja kroz Zagrebačke ulice, a i s biciklom sam se relativno dobro upoznao (hvala Željko).

Osim toga, kao klinac koristio sam se biciklom toliko puno da mi je gotovo srastao s rukama.

Vožnji bicikla kroz Zagreba pristupio sam s dozom opreznosti, no i sa stavom kako nema tu previše novih stvari s kojima se nisam do sada susreo. Pa to je zaboga samo vožnja biciklom.

Maksimir, druženje, sve se odvija korektno, počne padati mrak te je vrijeme za povratak. Kaže ekipa da budem oprezan. “Bez brige”, dobacim ja.

Zamka

Kako sam na povratku vozio jedan “ceker”, omotao sam ga oko volana jer drugačije nije išlo. Krenem, no kako “ceker” nisam dovoljno dobro omotao, počeo je strugati uz kotač.

I onako u vožnji pokušam ja njega dodatno omotati oko volana ali ne ide. Najbolje je da stanem te stišćem lijevu kočnicu (to je ona za prednji kotač), dolazi do blokade i “evo me kako leeetim”. BAM!

Ležim potrbuške na podu i ne mogu vjerovati što mi se desilo.

Prva misao koja mi je prošla kroz glavu je “kako mi se to moglo desiti, meni koji imam toliko godina iskustva u vožnji”. A onda su krenule dodatne misli:

  • nije me valjda netko vidio, koja bruka
  • moram se brzo dignuti da ne skrenem previše pažnje na sebe
  • hmmm… malo me peče brada, pa kako ću takav na sastanak s klijentom
  • uuuh, lijeva šaka ne izgleda baš dobro
  • malo me i koljeno zateže
  • bolje da “pobjegnem” s ovog mjesta pa ću se pregledati negdje na svijetlu
  • stišćeš prednju kočnicu, kako naivno i početnički – na što su uopće razmišljao?

No, bez obzira na sve što mi se desilo, bez obzira na misli i nešto malo fizičke boli ali jako povrijeđenog EGA, jedino što sam trebao i što sam napravio je da sam se dignuo i nastavio dalje.

Povrijeđen sam ali nema druge. Moram se u takvom stanju dovući kući i tamo liječiti povrede. No, nema druge nego se dignuti i nastaviti dalje.

Danas sam veću puno bolje, posljedice gotovo pa da se ne vide ali lekciju sam naučio.

Naučena lekcija

Zašto sam podijelio ovu svoju priču? Zato što kroz život padamo, nailazimo na razne prepreke i donosimo glupe odluke koje imaju ponekad vrlo gadne posljedice.

I padamo, gadno padamo… i gadno se razbijemo. No, nije stvar u tome kako padnemo i što razbijemo, već u tome hoćemo li se nakon pada dignuti i krenuti dalje ili ćemo ostati dolje i čekati ili očajavati ili kriviti druge zašto smo pali.

Ponekad su drugi krivi za naš pad ali najvažnije je da se dignemo i idemo dalje. Idemo dalje bez obzira na posljedice, prepreke i ožiljke koje nosimo na sebi.

Osim toga, navedite mi jednog uspješnog pojedinca koji nema barem nekoliko ožiljaka od svojih padova?!

Za mnoge je “dignuti se” nakon što opale o pod nešto najteže za napraviti. Ego postane jako gadan, bijes zna isplivati na površinu i sve nas to dodatno “zakopa” u problem.

Najbolja lekcija koju sam znao, a sada sam je ponovio na teži način je – kada padneš, digni se što prije!

A kako se vi nosite s padovima? Ostavite komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

p.s. Kako se dignuti nakon pada je jedna od uvodnih priča ali i tema budućeg seta seminara / radionice naziva “Mentalni fitness”. Velika većina nas ovakve stvari znao u teoriji, no kada to treba primijeniti u praksi često shvatimo kako to i nije tako jednostavno. Kliknite na link za više informacija i pridružite mi se na “Mentalnom fitnessu”.

Nervoza iz navike

Vjerujem kako ste već usvojili činjenicu da je većina stvari koje radimo tijekom života rezultat usvojenih navika. No, zanimljivo je kako u navike nije ušlo samo automatsko odrađivanje aktivnosti, već i naše “unutarnje” ponašanje.

Definitivno postoji nešto više od nekoliko situacija u kojima se iz navike ponašamo čudno i na neki neobjašnjiv način. Barem ga ja ne mogu objasniti, no znam da on postoji.

Pratite me do kraja ovog teksta, možda vi imate odgovor na njega.

© Depositphotos.com / monkeybusiness

© Depositphotos.com / monkeybusiness

Dakle, radi se o famoznim stanjima i ponašanjima koja su uvjetovana vremenom. Ne meteorološkim vremenom i uvjetima, već o vremenskim blokovima u kojima se nađemo svakih x dana.

Nedjelja

U prvom redu tu je famozna situacija nedjelje poslijepodne.

Ne znam kako vi, no velika većina ljudi kojoj radni tjedan traje od ponedjeljka do petka, u nedjelju poslijepodne i predvečer osjeća neki čudan pritisak i pad energije, “jer sutra je ponedjeljak i sve ide ispočetka”.

Misli počnu lutati što sve treba napraviti sutra, kroz glavu se vrte tjedne aktivnosti i ovisno o tome hoće li biti produktivan ili pun sra* već se unaprijed osjećamo relativno dobro ili relativno loše.

Jutro

Druga, barem meni vrlo dobro poznata, no neobjašnjiva, navika čudnih osjećaja su radni dani  u vremenu između 08:30 i 10:30.

Svojevremeno sam razgovarao s nekoliko ljudi o tom “fenomenu” te su i oni podijelili kako osjećaju neku vrstu pritiska svakog jutro između tog vremena. Kao da je nešto oko nas što nas tjera da budemo nervozni bez obzira koliko god se željeli osjećati dobro i pozitivno.

Jednostavno se stvori neka čudna energija ili se svemir tako postavi, no pritisak i nervoza su tu negdje. Jer ipak je ponedjeljak, 09:15 i treba biti zaposlen, nervozan i u speedu.

Večer

Postoji još jedan vrlo sličan model ponašanja koji primjećujem, što kod sebe, no vidim da ga i drugi osvijeste nakon nekog vremena, a vezan uz večernje tj. kasnovečernje obroke.

Naime, zna nam se desiti situacija da kasno navečer u nekom momentu shvatimo kako još nismo večerali, no kako do tog momenta nismo osjećali glad, u glavi se počne vrtjeti film da bismo trebali nešto pojesti, da ćemo loše spavati (moš si mislit) i koliko god mi radili na zdravoj prehrani i kužimo kako kasnovečernji špek i nije baš zdrav obrok, unutarnji monolog na pokoleba i pojedemo barem nešto sitnog.

Jedem jer je vrijeme za jesti, a ne jer sam gladan. Fakat čudno.

I za kraj, a vjerujem da ovakvih primjera ima na stotine, je famozno gledanje televizije.

Ovisno o tome koliko imali godina života, možda ste usvojili ili vam je ugrađena navika kako se svaki dan u 19:30 gleda dnevnik. Nema tog posla koji se ne može prekinuti, jer vrijeme je za dnevnik.

No, danas modernija verzija vremenski uvjetovanih navika s gledanjem televizije je set zabavnih i “mozak-na-pašu” serijala koji startaju tamo negdje oko 20:15 te traju do 23:30.

Ne znam previše to objasniti, no to kao da je jače od nas i jednostavno popustimo u planovima i gledamo TV u to vrijeme. Kužimo kako to nije baš najpametnije i kako već peti put gledamo istu epizodu u zadnjih godinu dana, no i dalje ipak ostanemo sjediti ili ležati ispred televizora.

Jer ipak je vrijeme za opuštanje tj. sjedenje pred televizijom i malo zabave iz američkih sitcomova.

Kako se spasiti?

Vjerujem kako se jedan dio čitatelja prepoznao u ovim opisima, no vjerujem kako ima i onih koji su se uspjeli “spasiti” od ovakvih situacija.

U prvom redu, prvi korak u “spašavanju” se opet svodi na famozno osvještavanje. Navike su zamamne, ne iziskuju previše energije i truda da bi se radilo po njima te svako lomljenje naučenih obrazaca stvara nelagodu i otpor.

No, osvještavanje je iznimno bitno jer moramo shvatiti kako se ponašamo automatski i kako vrlo često nismo u stanju jasno i sa smislim pojasniti zašto to radimo.

“Gledam jer gledam”, “nervozan sam jer su svi nervozni”, “jedem jer bi trebao jesti”…

Drugi korak je zamjena tih aktivnosti nekim drugim. Lako rečeno, no iznimno teško za sprovesti u praksi.

Da budem iskren, trenutno nemam rješenje što da vam sugeriram i na koji bi način promijenili ove čudne navike i stanja u koja upadamo u vremenskim blokovima. Mišljenja sam da je za početak bitno osvijestiti ih, napisati ih i malo razmišljati o njima.

Razmišljati u smjeru:

  • zašto sam nervozan(?) je l’ zato što trebam ili zato što su svi oko mene nervozni(?)
  • jesam li stvarno gladan(?) što će se desiti ako preskočim večeru(?)
  • zašto ja ponovno gledam ovo(?)

Ovo je moj pristup razbijanju tih “čudnih” i vremenski uvjetovanih navika. Nakon nekog vremena počeo sam pobjeđivati, no ide sporo i svaki dan je nova bitka.

A kako se vi borite sa svojim vremenski uvjetovanim navikama?

Goran Blagus

p.s. Možda i nije sve potonulo, jer uskoro kreće “Mentalni fitness” set seminara i radionica na kojima uz moju pomoć možete promijeniti ovakve obrasce ponašanja. Pogledajte više detalja na Mentalni fitness.