Tag Archives: emocije

Pao sam s bicikla

Pao sam s bicikla! Eto, rekao sam i još uvijek sam živ, iako imamo nešto modrica i poderotina na koljenima i ruci.

Odlučio sam kako ću ljeto iskoristiti za resetiranje nekih starih obrazaca ponašanja, a jedan od njih je bilo redovito vježbanje tj. redovita fizička aktivnost. Vožnja biciklom na relaciji stan – ured mi se učinila jako dobrom prilikom za to, a ako još nabacim koju vožnju van standardnog rasporeda, jesen ću dočekati u dobroj formi.

© Depositphotos.com / jazavac

© Depositphotos.com / jazavac

Okolnosti

Za nastavak priče je dobro spomenuti kako sam ja “konj” s 39 godina u guzici, obiteljski čovjek s dvoje djece i nešto životnog iskustva, no u glavi sam “stao” tamo negdje u 20-im pa se prema mnogim životnim okolnostima i odnosim tako.

Da ne bi bilo zabune, kada je posao u pitanju onda sam maksimalno profesionalan i usmjeren prema ciljevima.

Dakle, otvorila se prilika za jedno druženje u Maksimiru te sam bez previše razmišljanja zaključio kako je to situacija za vožnju biciklom. Iza mene je već bilo dva tjedna intenzivnog navigiranja kroz Zagrebačke ulice, a i s biciklom sam se relativno dobro upoznao (hvala Željko).

Osim toga, kao klinac koristio sam se biciklom toliko puno da mi je gotovo srastao s rukama.

Vožnji bicikla kroz Zagreba pristupio sam s dozom opreznosti, no i sa stavom kako nema tu previše novih stvari s kojima se nisam do sada susreo. Pa to je zaboga samo vožnja biciklom.

Maksimir, druženje, sve se odvija korektno, počne padati mrak te je vrijeme za povratak. Kaže ekipa da budem oprezan. “Bez brige”, dobacim ja.

Zamka

Kako sam na povratku vozio jedan “ceker”, omotao sam ga oko volana jer drugačije nije išlo. Krenem, no kako “ceker” nisam dovoljno dobro omotao, počeo je strugati uz kotač.

I onako u vožnji pokušam ja njega dodatno omotati oko volana ali ne ide. Najbolje je da stanem te stišćem lijevu kočnicu (to je ona za prednji kotač), dolazi do blokade i “evo me kako leeetim”. BAM!

Ležim potrbuške na podu i ne mogu vjerovati što mi se desilo.

Prva misao koja mi je prošla kroz glavu je “kako mi se to moglo desiti, meni koji imam toliko godina iskustva u vožnji”. A onda su krenule dodatne misli:

  • nije me valjda netko vidio, koja bruka
  • moram se brzo dignuti da ne skrenem previše pažnje na sebe
  • hmmm… malo me peče brada, pa kako ću takav na sastanak s klijentom
  • uuuh, lijeva šaka ne izgleda baš dobro
  • malo me i koljeno zateže
  • bolje da “pobjegnem” s ovog mjesta pa ću se pregledati negdje na svijetlu
  • stišćeš prednju kočnicu, kako naivno i početnički – na što su uopće razmišljao?

No, bez obzira na sve što mi se desilo, bez obzira na misli i nešto malo fizičke boli ali jako povrijeđenog EGA, jedino što sam trebao i što sam napravio je da sam se dignuo i nastavio dalje.

Povrijeđen sam ali nema druge. Moram se u takvom stanju dovući kući i tamo liječiti povrede. No, nema druge nego se dignuti i nastaviti dalje.

Danas sam veću puno bolje, posljedice gotovo pa da se ne vide ali lekciju sam naučio.

Naučena lekcija

Zašto sam podijelio ovu svoju priču? Zato što kroz život padamo, nailazimo na razne prepreke i donosimo glupe odluke koje imaju ponekad vrlo gadne posljedice.

I padamo, gadno padamo… i gadno se razbijemo. No, nije stvar u tome kako padnemo i što razbijemo, već u tome hoćemo li se nakon pada dignuti i krenuti dalje ili ćemo ostati dolje i čekati ili očajavati ili kriviti druge zašto smo pali.

Ponekad su drugi krivi za naš pad ali najvažnije je da se dignemo i idemo dalje. Idemo dalje bez obzira na posljedice, prepreke i ožiljke koje nosimo na sebi.

Osim toga, navedite mi jednog uspješnog pojedinca koji nema barem nekoliko ožiljaka od svojih padova?!

Za mnoge je “dignuti se” nakon što opale o pod nešto najteže za napraviti. Ego postane jako gadan, bijes zna isplivati na površinu i sve nas to dodatno “zakopa” u problem.

Najbolja lekcija koju sam znao, a sada sam je ponovio na teži način je – kada padneš, digni se što prije!

A kako se vi nosite s padovima? Ostavite komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

p.s. Kako se dignuti nakon pada je jedna od uvodnih priča ali i tema budućeg seta seminara / radionice naziva “Mentalni fitness”. Velika većina nas ovakve stvari znao u teoriji, no kada to treba primijeniti u praksi često shvatimo kako to i nije tako jednostavno. Kliknite na link za više informacija i pridružite mi se na “Mentalnom fitnessu”.

Opipljivo vs neopipljivo

Jedna od vrlo zanimljivih i često diskutiranih tema u krugovima u kojima se krećem jest vezana uz to da li ljudi više cijene informaciju kada je ona na nečem opipljivom naspram neopipljivom. Pojednostavljeno, bi li ljudi više cijenili informaciju kada im je ona dana na papiru (knjizi) nego kao usmena informacija.

© Depositphotos.com/kamchatka

© Depositphotos.com/kamchatka

U svim tim silnim kontemplacijama kako je bitan sadržaj, a ne toliko forma, kako je brzina bitnija i kako se kroz neopipljivi model može brže prenijeti veća količina informacija, ipak praksa pokazuje nešto drugo.

Ljudi (potrošači) više cijene tj. stvaraju veću percipirani vrijednost kada je nešto opipljivo i kada konzumiranu informaciju mogu osjetiti kroz više osjetila.

Tako se u praksi sadržaj knjige izdan u elektronskom obliku percipira kao manja vrijednost nego da je taj isti sadržaj na papiru. Percepcija vrijednosti glazbe je manja kada je ona u mp3 formatu, nego na CD-u ili gramofonskoj ploči (kod prosječnog konzumenta glazbe, a ne audiofila).

U prodajnim aktivnostima, danas će više i bolje privući pažnju na sebe osoba koja se potencijalnom klijentu prezentirati kroz aktivaciju više osjetila. Ako ste u proizvodnji, tada uz dopis emailom ili poštom svakako pošaljite uzorke. Ako ste uslužna tvrtka, kombinirajte komunikaciju emailom + sastancima jedan-na-jedan, napravite video prezentaciju, pošaljite im USB stick.

Dakle, cijela tajna dobre prodaje i poslovanja je u aktivaciji što više osjetila.

No, hajmo to malo dignuti na višu razinu jer ipak u svemu tome ima jedan bitan sastojak. A to je intenzitet i trajanje emocija koju će doživjeti primatelj poruke.

Uzmimo za primjer da imate na raspolaganju 5000 kn koje želite potrošiti na najbolji način za sebe tj. dvoumite se da li bi kupili najnoviji mobitel (npr. iPhone) ili unajmili kuću na 3 dana u planinama i šetali na svježem zraku.

Kupnjom mobitela bez daljnjeg da bi se dobro osjećali, bili biste zadovoljni njegovim funkcijama i rješenjima koje vam on pruža. Odlaskom u planine biste isto bilo zadovoljni, svježi zrak, nova mjesta i novi ljudi te bi se mentalno opustili, no niste dobili ništa fizičkog.

I sada se dešava jedna zanimljiva stvar. S odmakom vremena, mobitel koji posjedujete i kojeg svakodnevno koristite počinje gubiti na svojoj vrijednosti te je razina zadovoljstva koje ste imali u momentu kupnje s razinom zadovoljstva i percipirane vrijednosti danas puno manja.

No, kod izleta u planine, s prolaskom vremena percipirana vrijednost sve više i više raste. Stvaraju i reaktiviraju se osjećaju zadovoljstva te se godinama prepričava kako je “bilo dobro” i “kako trebamo ponoviti izlet”.

Neopipljivo je s vremenom stvorilo veću percipiranu vrijednost nego opipljivo.

Kako ovu spoznaju primijeniti u poslovanju?

Tajna je u kombiniranju tehnike koje će im u kratko vrijeme izazvati veći val zadovoljstva i percipirane vrijednosti (opipljivo i primjenjivo ODMAH), no polako im dozirajte i dajte aktivnosti koje će u njihovim glavama s vremenom rasti i stvarati još veću percipiranu vrijednost (neopipljivi doživljaji).

Kratkotrajno zadovoljstvo je tu da privuče pažnju, dok im kroz neopipljive tehnike i metode stvarate i stimulirate emocije koje s vremenom sve više rastu i stvaraju poželjnost i potrebitost.

Kombinirate li i vi slične tehnike u poslovanju, kakva su vam iskustva? Ostavite komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus