Zašto baš meni? [IM]

Zašto se to baš meni dešava. To definitivno nisam zaslužio, to je baš nepošteno. Često čujem te riječi kada se osobi s kojom radim desi nešto nepredviđeno, nešto neočekivano. Zapravo, nešto što je ta osoba najmanje priželjkivala tj. nadala se da se to ne desi. Prisjetite se da li vam se ikada desilo u životu kako ste razmišljali da ne bi bilo dobro da vam se desi xyz situacija i onda ko za vraga, baš se to desi. Zapravo, čak se u nekim slučajevima desi i gore od toga.

Dio ekipe koji štuju Tajnu (“The Secret”) ovo bi protumačili kako se razmišljanjem o tome da nešto ne želite, pridonijeli svemiru da vam baš to donese. Drugi dio ekipe kojima je Transurfing od Zelanda štivo koje im daje smisao i koje im je leglo, reći će kako su se klatna pobrinula da baš to što ne želite dobijete u još većoj mjeri. Moji stavovi, bez obzira što cijenim obje knjige u većoj ili manjoj mjeri, ipak su negdje između, pomiješana. No, sasvim sigurno je da smo sami sebi glavni razlog zbog čega nam se nešto dešava ili ne dešava.

Bilić uvijek preuzima odgovornost

Prebacujući ovaj model razmišljanja na poslovanje, postavlja se pitanje – čija je odgovornost što mi tvrtka propada, čija je odgovornost loše prodaje, čija je odgovornost korumpirane države, čija je odgovornost loše klime? Skrušeno ću priznati da je za moj mali svijet, za moj osobni i poslovni život odgovornost moja i samo moja. Ne mojih djelatnika, ne mojih dobavljača, ne moje tete u poreznoj, ne kupaca koji me ne prepoznaju. Moja i samo moja. Zvuči čudno, zar ne?

Sjetite se nogometa – kad repka izgubi ili pobijedi izbornik Bilić preuzima odgovornost. To što je ovaj ili onaj loptometač pogodio ili promašio ili bolje ili lošije nešto napravio, Bilićeva je kompletna odgovornost za loš ili dobar rezultat. Jer, on je taj koji je odabrao te ljude, on ih je postavio tamo gdje trebaju stajati, on je taj koji je u njima prepoznao njihove potencijale. On na neke situacije može utjecati, a na neke ne može (ozljeda igrača) ali jednostavno je napravio najbolje što je znao i umio u tom trenutku. Nekad uspije, nekad ne uspije. Bitno je da je dao sve najbolje od sebe.

Stoga, ako ste sigurni u sebe kako u datom trenutku dajete najviše i najbolje što znate i umijete, tada je to dovoljno za prihvatiti kako je dobiveni rezultat maksimum koji možete dobiti u ovom trenutku. Razbijati glavu da ste mogli jedno napraviti na ovaj ili onaj način ili da bi trebali ovo ili ono drugačije, sada je sasvim suvišno. Bilo pa prošlo. Jedino je bitno da budete sigurni u sebe da ste u tom trenutku dali od sebe najbolje što ste znali i umjeli. Ako je uspjelo dobro, ako nije – biti će prilike drugi put. Posljedice lošeg rezultata možda i dalje postoje, možda je neugodno i nelagodno i financijski problematično. No, u tom trenutku donijeli ste takvu odluku kakva jest i to je to.

Bilo pa prošlo

Zapravo, sve to me podsjetilo na jednu moju epizodu s tiskom memoranduma. Naime, u pripremi za tisak se desila greška i napisali smo jedan krivi telefonski broj. Moj dobar prijatelj Mladen (Tipo) je na to odgovorio onako hladan ko špricer: “Što se brineš, onaj tko te želi nazvati već će naći ispravan broj telefona.” I tako je i bilo, dok sve “neispravne” memorandume nismo potrošili.

Zato, “zašto baš meni i nije pošteno” pokušajte pustiti i ne razbijati glavu time. Ako ste dali sve najbolje od sebe onda je to tako, a ako niste, vjerujem da znate što i kako ćete napraviti sljedeći put kad se nađete u sličnoj situaciji.

Vidimo se drugi tjedan.

ostavite trag (0 komentara za sada)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *