Uđi, osjeti, vrati se, kreni!

Jedan od najvećih problema kod pokretanja novog projekta, biznisa,  posla, realizacije ideje, promjene navike… je napraviti prvi korak.

Svi znamo kako ga moramo napraviti (prvi korak) ali isto tako u sebi osjećamo i razmišljamo kako bi ga najradije zaobišli i preskočili.

Bilo bi odlično kad bi ga netko drugi napravio umjesto nas ili u najboljem slučaju kada bismo bili sigurni da je baš taj prvi korak koji smo napravili onaj koji ima smisla i vrijednost

Znate ono, razgovarate u glavi i tada jedan glas priča kako je to super ideja, kako su to odlične prilike i kako treba krenuti, a onda se javi onaj drugi glas koji priča kako to nema smisla, kako ste se već opekli, kako treba biti oprezan…

Ovisno o tome koji glas u glavi prevlada, s tolikim žarom i predanošću pristupiti ćete realizaciji ideje, projekta, posla… Ili uopće nećete pristupiti.

Mnogi ljudi su spremni napraviti prvi korak samo kada su sigurni kako će se ideja pozitivno realizirati, samo kada su sigurni kako neće biti boli ili neugode i samo kada su sigurni da će se zamišljeno ostvariti.

No isto tako, danas, mnogi ljudi zbog lošeg iskustva ili odabira krivog koraka gotovo više ni ne pokušavaju napraviti neki značajniji prvi korak.

Ili ono najgore, ne znaju kako uopće napraviti prvi korak.

Mnogi će reći kako je samo stvar da trebaš krenuti i onda će biti lakše, pa će sve ostalo krenuti samo od sebe. Onima koji to tvrde, mogu poručiti da ta metoda i trik često ne funkcioniraju.

Ali zato ima nešto što sam shvatio ovog ljeta tokom kupanja i mog zimogroznog ulasku u more, a dobro opisuje model kako lakše napraviti famozni prvi korak i lakše ući u nove poduhvate.

  • uđi malo
  • osjeti i djelomično se prilagodi novim okolnostima
  • vrati se par koraka i odluči kad krećeš
  • KRENI!

Jedan detalje je iznimno bitan u gornjoj formuli, a to je vaša mentalna odluka što želite napraviti – što želite postići.

Ako želite pokrenuti posao, počnite pružati uslugu ograničenog obima.  Počnite disati u novim okolnostima, no budite u fazi osluškivanja. Pratite i bilježite što se dešava. Steknite prva ali i ograničena, manje bolna iskustva.

Vratite se nekoliko koraka, proanalizirajte kako je funkcioniralo, prilagodite što treba prilagoditi i donesite odluku kada krećete.

Zadnji korak je KRENUTI i nastaviti u novom, prilagođenom, smjeru.

Izgleda jednostavno ali zato svaki od ovih koraka skriva nekoliko zamki.

Mnogi zapnu na tome što ne znaju što žele, drugi nisu spremni napraviti ni mali ulazak na novo područje, treći su toliko nefleksibilni da se ne mogu prilagoditi novim okolnostima, četvrti se vrate par koraka i uplaše što ih čeka, a peti samo čekaju savršen trenutak da krenu. Trenutak koji na kraju nikada ni ne dođe.

Poznavajući zamke i tehniku kako jednostavnije napraviti prvi korak, ne vidim razloga zbog kojeg bi i dalje odlagali realizaciju važnih odluka i ideja.

Ostavite komentar na ovu temu, cijenim svaki oblik razmišljanja.

 

ostavite trag (1 komentara za sada)

  1. hrvoje, 

    Ja sam za to da se razmisli sto ce se radit, ovisno o kapitalu kojeg Mozemo ulozit , i krenut.Sto vise odgadjas to nikad nista se nece ni desit.

    I ako krene lose ,dignes se i probas opet uceci na greskama, opet padnes i dignes se.
    Za posao kod nas treba upornosti,upornosti pa jos malo upornosti,pa jos strpljenja za svu birokraciju na putu.

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *