Tišina [IM]

Jeste li ikada slušali tišinu?! Ako jeste, što ste čuli? Pretpostavljam da će većina ljudi na ovo pitanje odgovoriti kako nije čula ništa, jer tišina samo po sebi znači ništa. Wikipedija o zvuku kaže: “Zvuk je ljudska percepcija nestalnih podražaja nastalih kao posljedica promjene razine tlaka koja se širi elastičnim medijem u kojeg je uronjen opažač (slušatelj)”, te kako nema nastalih podražaja znači da nema zvukova što opet znači da nemamo ni što čuti.

Dublje slušanje

Kad bih vas pitao čujete li svoje misli vjerujem kako bi na to pitanje odgovorili potvrdno. Osim toga, “unutarnje” govore ili razgovore smatramo dijelom svojih misli, i koliko god to zvučalo čudno, svi mi razgovaramo sami sa sobom. Ovo ne znači da smo ludi ili psihički bolesni, već prema mom iskustvu i povratnoj informaciji od jako puno ljudi, svatko od nas razgovara sam sa sobom “u glavi”. Dakle, to mogu smatrati sasvim normalnim.

Evo još jednog pitanja – koliko pozorno slušate kad razgovarate sami sa sobom “u glavi”? Zapravo, slušate li uopće te razgovore ili samo “odmahnete rukom” ili napravite nešto kako uopće taj razgovor ne bi ni slušali. Primjećujete li koji je dio vas glasniji, a koji tiši. Možda jedan, drugi i treći “vi” viču na onog četvrtog “vas”. Vjerujem da ovako napisano ovih nekoliko redaka zvuče otkačeno, no isto tako vjerujem da se možete složiti sa mnom da ima tu nečeg.

Reakcija

No, vratimo se mi tišini. Pokušajte malo osvijestiti kako gotovo cijelo vrijeme nešto slušate. Mnogima je sasvim normalno da kad uđu u auto upale radio (zapravo, danas se on sam pali kod pokretanja auta), mnogi ujutro prvu stvar koju naprave jest paljenje televizora (ne da je gledaju, već samo da je nešto “u zraku” i da se nešto zbiva), mnogi stavljaju slušalice iPod-a odmah kad se probude i slušaju najdražu glazbu, mnogi se odmah hvataju telefona i zivkaju okolo…

I zbog toga mnogi oko nas, nevoljki slušati svoje misli i baviti se njima i nevoljki donositi neke odluke poduzimaju sve i svašta kako bi nadjačali te zvukove i govore u svojoj glavi. Jer, lakše je baviti se ničim (a većina šuma kojeg čujemo jest ništa), nego pozabaviti se svojim idejama i mislima koje “vrište” u glavi. Osim toga, lakše je raditi ništa nego išta.

Izazov

Tjedan koji je ispred nas (puno neradnih dana) iskoristite za jedan izazov. Iskoristite tih nekoliko dana i slušajte sami sebe. Slušajte svoje misli, osluškujte se. Možda će biti čudno, možda ćete se osjećati usamljeno, možda će vas hvatati panika, možda će vam se spavati. Bez obzira na sve, slušajte sebe i svoje misli. Budite nekoliko sati sami i u tišini. Nikakvo čitanje, nikakve igrice, jednostavno sami i u tišini. Slušajte sami sebe.

Za mnoge je ovo preveliki izazov i nikad ga ne naprave. Jer kad počnete slušati sami sebe i kad počnete uviđati kako cijelo vrijeme vrtite jednu te istu priču u glavi, nakon nekog vremena počnete osjećati prazninu i mnogi se toga uplaše. No, ako uspijete i ustrajete još neko vrijeme čut ćete onog “tihog” u sebi koji do sada nije ima prilike doći do riječi i sasvim sigurno ćete dobiti odlične ideje, spoznaje i misli.

Pokušajte, ionako vas ništa ne košta.

ostavite trag (0 komentara za sada)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *