Tag Archives: životni stav

Izgradnja poslovnog kredibiliteta

Među najpresudnijim faktorima po kojima kupac / korisnik donosi odluku jest razina povjerenja hoće li mu obećano biti isporučeno i hoće li to ostvariti željene i očekivane rezultate. I dok tehničke karakteristike nekog proizvoda ili usluge mogu odgovoriti na to pitanje, kredibilitet davatelja usluge u mnogim prilikama dolazi do posebnog izražaja.

Najčešće se pod kredibilitetom smatra percipirana vrijednost davatelja usluge tj. razina sigurnosti, stručnosti i ostalih teško objašnjivih karakteristika koje umiruju i odgovaraju na dvojbe potencijalnih klijenta.

© Depositphotos.com / olechowsk

© Depositphotos.com / olechowsk

Ako krenete od sebe samih i situacije kada ste u ulozi kupca, koliko vam vrijedi kredibilitet tvrtke, osobe ili proizvoda koji želite kupiti?

Recenzija novog mobitela dala je ocjenu kako se on ponekad pregrijava, ne isporuči poruku na vrijeme ili ga je potrebno par puta restartati da bi oživio, stvara loš kredibilitet o tom mobitelu (iako izgleda sexy i vrlo poželjno). No, kredibilitet postaje utoliko lošiji ako osoba / časopis koji radi recenziju ima iznimno velik kredibilitet u recenzijama.

Poznanik je bio na putovanju i ima dobra iskustva s agencijom koja mu je organizirala putovanje. Bez obzira koliko se ta agencija trudila u dokazivanju kako su oni kvalitetni i dobri, dobra riječ osobe od povjerenja je iznimno puno podigla razinu kredibiliteta dotične agencije.

Polazeći od sebe samih kako nam je kredibilitet osobe / tvrtke / proizvoda iznimno bitan, čovjek se začudi kako mnogi i ne rade na izgradnji vlastitog kredibiliteta.

Zapravo, često se upada u zabludu kako je dovoljno isporučivati najkvalitetniju uslugu, napraviti sve u rokovima i imati najbolju cijenu dovoljno za izgradnju kredibiliteta. “Jer, pravi kupci će prepoznati što im je važno.”

Neće ili ako hoće, puno će još Save proteći ispod Savskog mosta.

Kako izgraditi kredibilitet?

Izgradnji kredibiliteta trebate pristupiti na isti način kao i izgradnji poslovnih i proizvodnih procesa, s tom razlikom što kredibilitet morate graditi cijelo vrijeme i greške se skupo naplaćuju, no zato se kvalitetno izgrađen kredibilitet jako nagrađuje.

Tehnika izgradnje osobnog / poslovnog kredibiliteta u prvom redu ovisi o tome tko su vam (potencijalni) klijenti. Naime, ako ih dobro poznajete i možete prepoznati što im je važno, tada znate na što treba staviti fokus.

Par primjera:

Velike korporacije – ekspertiza, snaga, iskustvo (konzultanti)
Automehaničari – znanje, dostupnost, prilagodljivost (distribucija rezervnih dijelova)
Telekom – kreativnost, iskustvo, reference (social media manager)

Bez daljnjeg da ovi gore traže dobre poslovne uvjete (cijena / kvaliteta), no bitne su im i druge karakteristike po kojima donose odluku o potencijalnoj suradnji. Iz tog razloga ih je dobro unaprijed prepoznati i na njima “jahati” u daljnjoj komunikaciji.

Nakon ovog, efikasna tehnika izgradnje kredibiliteta ide u svrhu demonstriranja kako i na koji način mi to radimo. Kroz prikladnu formu (case study, reportaža, blog, forum komentari, društvene mreže…) demonstriramo na koji način radimo i kako ostvarujemo te dodatne karakteristike.

To ne znači komunicirati – mi imamo kredibilitet jer… već puno suptilnije i prirodnije prikazujemo i opisujemo sebe i svoje poslovne procese te kroz te opise navodimo primatelja poruke da samostalno zaključi kako “oni znaju što rade”.

Ideja, savjet, kako…

Najbolja platforma za to je odgovaranje na različita pitanja i probleme potencijalnih klijenata ili još bolje, dijeljenje rješenja problema bez da su klijenti bili svjesni da imaju te probleme.

Naime, kroz ovakve nenapadna tehnika i otvorenost prema suradnji, komunikaciji i pomaganju, dugoročno se stvara kredibilitet i povjerenje potencijalnih partnera.

Druga strana (potencijalni klijenti) ne osjećaju pritisak da nešto moraju, a davatelj usluge ostvaruje dijalog s njima te pozitivni rezultati dođu sami od sebe. Možda ne odmah i sada, no kroz vrijeme oni dođu.

I to tako da su obje strane iznimno zadovoljne.

Kako vi gradite svoj kredibilitet ili još bolje, znate li koji vam je kredibilitet na tržištu?

Hvala na pažnji,

Goran Blagus

p.s. Vjerojatno iz ovog teksta možete “iščitati” moju tehniku izgradnje kredibiliteta kod potencijalnih klijenata. Naime, dijeleći vlastite spoznaje, rješavajući poneki problem potencijalnom klijentu i demonstrirajući  što mogu ostvariti, želim stvoriti percipirani kredibilitet stručne osobe u poslovnom coaching. No, to ne radim demonstrirajući diplome, certifikate i ja-ja-ja modelom, već otvorenom komunikacijom i pristupom za koji smatram da je jako bitan potencijalnim klijentima koji imaju namjeru raditi sa mnom.

Kada, kako i zašto odustati?

“Još malo i uspjet ćeš…”, “Stisni i stići će rezultati…”, “Najgore je sada odustati…”, “Moraš biti uporan…”, “Vjeruj u sebe i nastavi dalje…”, “Nećeš valjda sada odustati…”, “Ja to moram radi sebe…”, “Dokazat ću sebi i drugima…”…

Mogu ja ovaj niz rečenica i nastaviti, no vjerujem kako ste shvatili da se radi o famoznim situacijama kada nas netko bodri ili sami sebe bodrimo kako bismo trebali nastaviti raditi ono što radimo.

© Depositphotos.com / yanlev

© Depositphotos.com / yanlev

Iskreno, ponekad mi je puna kapa takvih rečenica, motivacijskih postera, citata, video klipova, newsletter postova (sic), mudrijaša i sličnih tehnika bodrenja koje govore kako bih trebao nastaviti u onome što sam započeo.

Teško je, lomim prste, razbijam glavu, trošim vrijeme, gubim novce, a ponekad i pamet.

Čovjek se zapita ima li sve to smisla i ako smo stvarno nadomak velikog otkrića što to zaboga tako dugo traje.

Pravo pitanje glasi: Kada / kako odustati?

Možda će čudno zvučati, da ja koji samo do sada proizveo nešto više od 100 različitih tekstova iz područja produktivnosti i motivacije pišem o tome kako treba odustati, no odustajanje od krivog i lošeg smjera je često najbolji produktivan i motivacijski korak koji ćete ikada napraviti u svom životu.

Ali u tom odustajanju postoji jedna mala začkoljica i vezana je uz proces funkcioniranja našeg mozga. Naime, riječ “odustati” ima puno veće posljedice i puno je plastičniji od “prekinuti”.

Pušači će puno teže odustati od pušenja, nego prekinuti pušenje.
Dijete će puno teže odustati od lošeg ponašanja, nego prekinuti loše ponašanje.
Tvrtka će puno teže odustati od svog djelatnika, nego prekinuti odnos s njim.
Student će teže odustati od fakulteta, nego prekinuti studiranje.

Dakle, problem je u famoznom pristupu kod prekidanja nečeg što radimo ili s nečim s čime imamo neku vrstu odnosa.

Famozna riječ “prekidanje” kod velike većine ljudi stvara dodatne emocije i kolebanje u sprovođenju takve odluke. Kada od nečeg odustajemo u nama se stvara određena doza razočaranja, tuge i/ili praznine, dok čin prekidanja ima jači i jasniji rez – nema više, gotovo je.

Odustati je puno teže nego prekinuti.

Dakle, sada znate jedan od važnijih razloga zbog čega vučete repove iz prošlosti, zbog čega imate nezavršene poslove i zbog čega se osjećate frustrirano jer nešto niste (još) napravili. Ako ne ide i ako vidite da tu nešto ne štima, donesite odluku kako prekidate taj projekt ili tu ideju, a ne da joj pristupite metodom odustajanja.

No, kako i po kojim parametrima procijeniti da se od nečeg treba odustati, pardon, prekinuti.

Poslovni projekti

Krenimo od lakše situacije, tema vezana uz poslovanje. Projekte je najlakše prekinuti i odrezati kada brojke pokazuju da se za uloženo vrijeme i novac neće vratiti uložena sredstva.

Projekt možda izgleda jako dobro, možda ima vizije i možda ako smo dovoljno uporni on postane uspješan u tamo nekoj budućnosti. Ali ako vam je u projekt uključeno previše parametara o kojima ovisite te ih još k tome ne možemo kontrolirati, tada ste na dobrom putu za početi poduzimati aktivnosti za prekid.

Poslovne projekte najčešće ne prekidamo jer smo emocionalno uključeni u njih i ako ste poduzetnik i vrtite svoj biznis, onda ego i emocije često neće dati da se nešto samo tako prekine.

Stoga, svijest i prepoznavanje tih emocija je iznimno bitno kod trezvenog odlučivanja ima li projekt smisla ili nema. Brojke su ovdje najbitnije i ako ne pokazuju kako to ide u dobrom smjeru i kako uspjeh ovisi o čudnim okolnostima (tržište tek treba postati svjesno korisnosti takvog rješenja), često je bolje odustati od projekta i fokus vremena i energije postaviti na nešto drugo.

Osim toga, pokušajte (ako uspijete) staviti brojke na papir i pogledati ih kao netko tko nije emocionalno vezan uz projekt. Što biste savjetovali tom poduzetniku?

Osobni izazovi

S osobnim projektima, željama i potrebama je malo teže. Ovdje emocije imaju puno jaču snagu i prekidanje nečeg je iznimno težak proces.

U praksi, tek kada nas nešto gadnog opali po glavi i pokunjeno shvatimo ili kako bi mnogi rekli “progledamo”, u stanju smo donijeti odluku o prekidu.

Da li odustati od nečeg ili prekinuti, znajte kako u najvećoj mjeri ovisi o emocijama. Odustajanje je često samo privremen prekid i rezerva kojom si dajemo nešto vremena za konačnu odluku.

No, kako ipak neke stvari prekinuti?

Kao i obično, svjesnost da smo zaglibili i da nas jedna te ista situacija gotovo uvijek uvali u sra* je prvi korak. Nakon toga sami sa sobom definiramo korake o prekidu te ih kroz taj isti plan provodimo u praksu. Budite sigurni kako će ego čekati trenutak slabosti i rupu u planu, a emocije će samo poticati vatru, no ako znate što vas čeka, lakše je reagirati.

Pokazivač ili indikator da je vrijeme za prekid je onaj čudan osjećaj kada kužite da nešto ne štima. Na racionalnoj razini sve nekako ima smisla ali još uvijek nešto nije dobro i osjećate nemir ili nelagodu (feel the force). Ne znam objasniti, no siguran sam da imate iskustva i da ste nešto takvog već proživjeli.

E tu, kada se to nešto osjeća, a motivacijske poruke (lažno) pumpaju kako trebamo nastaviti ali i kužite (svi mi kužimo samo si to ne želimo priznati) da nešto ne štima je situacija za prekid. Tada je vrijeme za poduzimanje koraka i djelovanje.

Vrlo vjerojatno vam sve ovo izgleda komplicirano, no u praksi i nije baš toliko. Sada znate kako prekid i odustajanje imaju različite efekte i krenite ih koristiti puno odlučnije.

Često se pokaže kako je prekidanje nečeg najbolja odluka koju smo ikada donijeli u životu.

Osim toga, od čega ćete vi danas odustati, pardon, što ćete danas prekinuti?

Goran Blagus

p.s. Jedna od dobrih odluka za prekid je začarano stanje neproduktivnosti i nezadovoljstva. Bacite pogled na “Mentalni fitness” za efikasno rješenje.

Opasna pretpostavka

Slijedi tema tj. priča koje se često sjetim kada zastranim u razmišljanju da je samo moj put tj. onaj koji znam ispravan. Priča je odličan podsjetnik na posljedice koje su se mogle desiti i pravi izvor za podizanje motivacije i produktivnosti u smjeru osobnog razvoja.

Događaj koji ću vam ukratko ispričati desio se pred nešto više od godinu dana. Mjesto radnje je bio jedan lokalni shopping centar u kojem sam šetao s klincem.

Vi koji imate klince vjerojatno jako dobro znate kako su oni vrlo podložni reklamama, mirisima i šarenilu. U svijetlu toga, moj dragi klinac uspio me nagovoriti da mu kupim “slatkiš”, tj. čokoladu bez koje nema smisla živjeti.

Čokolada

Image by Siona Karen

Istresao “stari” par kuna te sjednemo nas dvojica na klupu u shopping centru da se malo odmorimo i podružimo s čokoladom.

Kako je klupa bila ona na kojoj se može sjediti s dvije strane (okrenuti leđima) iza nas je sjedila jedna mama koja je pričala na telefon te su pored nje bili kćerkica od cca. 10 godina i klinac od cca. 5 godine.

Sjedimo “šerif” i ja, jede on čokoladu kao nešto najfinije na svijetu, no malo po malo klinac od gospođe sve nas više pogledava i mjerka.

Tako korak po korak, približava se on nama… pa se malo vrati… pa opet gleda… napravi krug oko nas…

Ono, vidi se u očima djeteta kako bi i on htio jedan mali fini zalogaj čokolade.

U tom momentu odlučim da mu ponudim komadić, neka proba, neka gušta kao i ovaj moj “šerif”.

Ispruži klinac ruku i u momentu kada je htio uzeti komadić, starija sestra dođe do mene i kaže: “On ne smije jesti čokoladu, ima šećernu bolest! Može umrijeti!”

BAM! WTF!

Priča ovdje završava. Klinac nije uzeo čokoladu, no meni je ostala hrpa pitanja:

Što bi bilo da je uzeo čokoladu?

Tko bi bio odgovoran? Ja? Majka koja je pričala na telefon? Klinac?

Jesam li prije trebao pitati roditelja smijem li mu dati čokoladu?

Pa to je samo mali komadić čokolade…

Luda životna lekcija s dobrim ishodom. Nešto što nam se rijetko dešava, jer često lekcije znamo naučiti samo kada se dese sra*a ili nas dobrano opale po glavi.

A naučena lekcija je kako na sve oko nas i na sve što znamo treba gledati s određenom dozom rezerve.

U coachingu ljudi često rade na područjima koje se opisuju kao “ne znaš što znaš” i “ne znaš što ne znaš”.

“Ne znam što znam” je jednostavan. Uz malo introspekcije i drugačije poslagivanje shvatiš i skužiš kako nešto riješiti, no “ne znam što ne znam” je već malo komplicirano za pojasniti ali znam da se u njemu nalazi pravo blago i prave stvari.

U mojoj priči ja nisam znao da klinac ne smije jesti čokoladu jer je to opasno po njegov život. Nije baš 100% u kategoriji “ne znam što ne znam”, no kad malo bolje razmislim – fakat nisam znao tj. nisam razmišljao da tako maleni mogu imati takve životne okolnosti.

Ali prava vrijednost cijele ove priče je klinka koja je spasila svog brata, a mene naučila lekciju – budi otvorenog uma i cijeni ljude koji ti omoguće drugačije poglede i nove spoznaje. Ti ljudi “sa strane” često vide ono što sami ne vidimo.

U svijetlu toga je i mastermind grupa u koju sam vas zvao pred nekoliko dana. Često mislimo da sve znamo ili znamo što ne znamo, no isto tako često znamo biti u velikoj zabludi.

Dopustite si drugačiji pogled jer se u području “ne znam što ne znam” nalaze prave vrijednosti i rješenja koja tražimo.

Hvala & pišemo se uskoro.

Goran Blagus

p.s. Stranice s mastermind grupom “Završi nezavršeni projekt i/ili realiziraj svoju najbolju ideju” nalazi se na mastermind.ciljevi.com. Pridružite se!

Potrošeni talent…

Dobar dan,

Goran Blagus ovdje s novim tekstom iz područja produktivnosti, motivacije i vezanih tema uz  bolje ostvarivanje osobnih ciljeva.

Učini danas, ne sutraMnogi će na pojam “osobni ciljevi” zakolutati očima, odmahnuti rukom kako je to još jedan mambo-džambo i nastaviti sve po starom.

“…jer ionako se ne može ništa promijeniti” ili “…koja je uopće svrha nešto pokušavati kada je situacija ovakva…”.

Ne tvrdim da nam je ružičasto i da je lako doći do nekih stvari (novac, priznanje, poštovanje, posao, zdravlje…) ali potpuno sam siguran kako smo svi svjesni da bez uloga nema ni rezultata.

“…ali, danas oko nas ima toliko nepoštenja i toliko nezasluženih beneficija…” da nema smisla išta ulagati ili ako nešto i ulažemo (najčešće to bude vrijeme) drugi pokupe zasluge, rezultate, novac…

I što nam je preostalo. Ništa nego gledati i konzumirati tuđa sra**.

Gledati TV, čitati i pisati statuse na društvenim mrežama, listati novine, besciljno komentirati i prigovarati, surfati internetom bez cilja, slijepo slijediti druge bez jasne slike što ćemo dobiti…

Ne znam jeste li se ikada zapitali, no znate li koliko vremena provodite konzumirajući rezultate tuđeg rada naspram uloženog vremena u stvaranje vlastitih rezultata?

Čitate puno knjiga, no jeste li ikada pokušali napisati svoju knjigu?

Komentirate hrpu stranica ili statuse na društvenim mrežama, a jeste li sami nešto napravili da bi drugi komentirali vaše radove?

Sve znate o treniranju nogometnih timova, no jeste li išta napravili da postanete trener?

Znate sve tajne nekog biznisa, no jeste li pokrenuli svoju tvrtku?

Nemojte samo sada:

  • …ali, teško je…
  • nemam…
  • kad bi ti samo znao…
  • treba mi…
  • budem, kada…
  • tko si ti da mi…

Priznajem da je teško, priznajem da ima puno zapreka i podmetanja, priznajem da mnogo toga ne znate i priznajem da treba imati nešto sreće i puno hrabrosti…

Ali nema drugog puta. Treba raditi, treba ulagati, treba i pogriješiti… kada zapneš, tražiš pomoć i ideš dalje. Nekada je lako, a nekada gadno teško.

Osim toga, pogledajte samo koliko vremena trošite konzumirajući rezultate nečeg tuđeg rada (pa i na ovim mojim tekstovima), umjesto da samo jedan mali dio tog vremena uložite u stvaranje vlastitih ciljeva i rezultata.

Napravite već sada nešto u tom smjeru. Smanjite konzumaciju tuđih sra** i napravite nešto dobrog i kvalitetnog za sebe.

Goran Blagus

p.s.
Možda ovim tekstom nisam politički korektan i vjerojatno sam nagazio nečiji ego, no on je reakcije na situacije s kojima se u zadnje vrijeme učestalo susrećem. U njima su razni, pametni, ljudi ostali zakočeni u nekoj vrsti straha i nesigurnosti te troše svoje kvalitete na glupostima. A vrijeme prolazi i teško mi je vidjeti kako im talent propada.

p.p.s.
Imate komentar, ne slažete se samnom ili imate neku bolju ideju. Ostavite ih ispod ovog teksta.

Image by Flotographic Arts

Prvo misli na sebe…

Naslov današnje poruke “Prvo misli na sebe…” vrlo vjerojatno nije u skladu sa životnim poslanjem i ponašanjem nekih ljudi. Da budem iskren, i sam se s ovakvom izjavom ne bih složio pred nekoliko godina kada sam vodio vlastitu tvrtku.

Moja “dijagnoza” i stav razmišljanja je bio kako ljudima koji rade za mene mora biti dobro, pa kad je to tako onda ću i ja od toga dobiti dobre rezultate. Također, imao sam isti stav i prema klijentima – dok je njima dobro i meni je dobro. Oni su na prvom mjestu i sve treba napraviti da budu zadovoljni.

Vrlo slično razmišljanje imaju i majke male djece. “Dok su djeca zdrava i zadovoljna i ja sam zadovoljna.” Osim toga, tko bi im zamjerio na ovakvom razmišljanju i stavu kada moraju paziti da malo stvorenje stane na svoje noge, preboli prve bolesti i sve ostalo što ih tako nemoćne čeka u okrutnom svijetu.

Za veliku većinu ljudi ovo su dva poželjna modela ponašanja i mnogi funkcioniraju na taj način. Ali, u njima ima jedna nezgodna zamka.

Ako ste imali prilike letjeti avionom, onda ste sasvim sigurno prošli dio brze obuke ponašanja u slučaju problema. Stjuardese i snimljena poruka pojasnile su kako zavezati pojas, gdje su izlazi u slučaju nužde i demonstrirale korištenje maske sa zrakom u slučaju da dođe do naglog pada pritiska u kabini.

Ako ste pozorno pratili upute onda ste morali zamijetiti kako masku prvo trebate staviti sebi, a tek onda osobi pored sebe (djetetu ili suputniku).

Znate zašto je to tako? Zato što bi u vremenu kada pomažete drugoj osobi vi sami mogli pasti u nesvijest i na kraju ne bi pomogli ni djetetu / suputniku, a i sebe biste doveli u opasnu situaciju.

Kada ovako sagledamo situaciju, izjava “prvo misli na sebe…” već poprima neke druge okvire – prvo se pobrini za sebe, da bi tek onda mogao pomoći drugima.

U mom modelu ponašanja (svi su drugi na prvom mjestu, osim mene samog) rezultiralo je mnogim  problemima (uglavnom zdravstvenim), a nezgodnih posljedice na kraju je bilo i kod ljudi o kojima sam ovisio tj. koji su zapravo ovisili o meni.

Iz stečenog iskustva i iskustva pametnijih ljudi shvatio i naučio sam kako je stav “prvo misli na sebe…” jako bitan ako želimo nešto postići u životu ili poslu.

A koje je vaše mišljenje o tome?

Ostavite mi komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

 

p.s. Ova poruka je dio jedne veće priče i mog istraživanja kako funkcioniramo. Vaše mišljenje mi puno znači i cijenim uloženi trud ako ga podijelite sa mnom.
Rezultat ovog mini istraživanja objavit ću u budućim tekstovima.

 

Image by kevin dooley