Tag Archives: upute

Za knjigovodstvene servise koji traže (bolje) klijente

Vođenje knjigovodstvenog servisa je kao i vođenje svakog drugog biznisa. Potrebno je imati dovoljno klijenata koji su zadovoljni primljenom uslugom i (ono najvažnije) podmiruju tu istu uslugu (čitaj: redovito plaćaju).

No, ono što je svakako prednost dobrog knjigovodstvenog servisa ili onog koje želi postati dobar, činjenica kako im je tržište jasno definirano i njihove usluge treba gotovo 90% poduzetnika i tvrtki (market).

Zakonska regulativa, porezni zahtjevi, hrpa papirologije, procedura, e-servisi i čega sve ne… toliko je komplicirana da velika većina poduzetnika nije u stanju sve to pohvatati te  trebaju stručnu osobu ili stručni servis koji će im to voditi.

U prodajnom smislu, idealna situacija za knjigovodstvene servise – poduzetnici ih nasušno trebaju isto kao što i ljudi trebaju kruh svaki dan (velika većina ljudi 🙂 – sada znate zašto ima puno pekara [kvalitetnih]).

No sada stvari postaji jako zanimljive. Danas u Hrvatskoj postoji nekoliko knjigovodstvenih servisa kojima ide jako dobro, imaju puno klijenata, zarađuju solidne iznose i u jednu ruku im nikada nije bilo tako dobro kao zadnje 3 godine.

S druge strane, postoje servisi koji jedva spajaju kraj s krajem. Malo klijenata koji uz sve to i ne plaćaju pružene usluge, imaju niske cijene i malo ili ništa upita novih klijenata. Kapaciteti su im popunjen 50% i manje, nisu pretjerano sretni situacijom u državi i osjećaju kako je najbolje zatvoriti svoj mali knjigovodstveni servis.

Sve to nas dovodi i do treće skupine knjigovodstvenih servisa – oni koji imaju relativno dobro popunjene kapacitete, zarađuju toliko da su malo iznad rentabilnosti, puno rade, vesele se svakom novom klijentu ali su u isto vrijeme frustrirani što im neki postojeći klijenti troše više resursa nego što dobivaju novaca za njihovo opsluživanje.

U testiranju tržišta (srpanj-2014.), telefonski smo anketirali nešto manje od 300 knjigovodstvenih servisa u Zagrebu i okolici. Na pitanje kako im ide posao te trebaju li im novi klijenti tj. znanja kako da privuku nove klijente ili zamijene postojeće, cca. 57% vlasnika ili voditelja servisa odgovorilo nam je kako su i više nego zadovoljni s poslovanjem i NE TREBAJU NOVE KLIJENTE.

Da li je ovakav odgovor samo “obrambeni mehanizam” da što prije prekinu telefonski razgovor ili je stvarno stanje takvo da su zadovoljni s njima, ostavljam otvorenim za razmisliti.

Ako ste vlasnik ili voditelj knjigovodstvenog servisa, bez daljnjeg da vam trebaju klijenti i to klijenti s kojima ćete biti zadovoljni. A taj mali detalj je nešto na što sam najviše stavio fokusa u “Paketu znanja za knjigovodstvene servise”set konkretnih uputa, koraka, tehnika, metoda i vještina za privlačenje novih klijenata ali i zamjenu postojećih klijenata poželjnijim klijentima.

Paket se za sada prezentira na zasebnoj stranici (Paket za knjigovodstvene servise), a u budućim epizodama podijelit ću iskustva kako je bilo stvarati sadržaje za njega, koji su najčešći prodajni prigovori i kako ih se može efikasno riješiti, zašto je kutija u kojoj je materijal tako robusna i set ostalih “tajni”.

Paket za knjigovodstvene servise - kutija

Bacite pogled na “Paket za knjigovodstvene servise” te ako ste ozbiljni u razvoju svog knjigovodstvenog biznisa, svakako mi pošaljite email ili me nazovite.

Goran Blagus

Mali trik za “male” navike

Navike su naučeni obrasci ponašanja putem kojih brže i jednostavnije odrađujemo neku aktivnost. Bez navika trebalo bi nam puno vremena za odraditi neki posao jer bismo trebali razmišljati o svakom koraku.

Kao dobar primjer navike je vožnja automobila. U početku smo razmišljali o svakoj aktivnosti (kvačilo, papučica gasa, mjenjač, žmigavac…) da bi nakon nekog vremena vježbanja i ponavljanja tih radnji one ušle u naviku i danas ih većim dijelom radimo automatski.

© Depositphotos.com / alphaspirit

© Depositphotos.com / alphaspirit

Ista priča i isti smjer djelovanja je i s lošim navikama. Loše navike su one koje za rezultat automatskog djelovanja imaju neželjeni rezultat. Tako se u praksi znamo loše osjećati kada shvatimo kako radimo nešto loše ali ne znamo zbog čega i kako je došlo do toga. Barem ne u momentu kada ponavljamo tu lošu naviku.

Postoji cijeli set tehnika i metoda mijenjanja navika, no u nastavku ću se dohvatiti jednog malog trika i tehnike kroz koju u kratkom vremenu možete brzo usvojiti nove, pozitivne navike.

Mala navika, mali trud – dovoljno za početak

Ponovit ću kako ova metoda nije za promjenu postojećih navika, već za usvajanja novih navika. Ono što je vrlo bitno jest da kod odabira navike koju želite usvojiti ona bude što jednostavnija i ima pozitivan predznak / rezultat za vas.

Jednostavnost je bitna jer će se navika tako lakše “uhvatiti” i biti će manje faktora o kojima trebate razmišljati. Time se ujedno i smanjuje vjerojatnost greške te propuštanja izgradnje nove navike.

Pozitivan predznak navike je bitan radi vlastitog emocionalnog stanja. Naime, kada je nešto negativno ili si nešto branimo, to se često doživljava kao kazna ili gubitak te se na kraju na osjećamo baš najbolje. Zato je bitno naviku koju ćete usvojiti prikazati u pozitivnom okruženju.

Korak I.

Odaberite jednu do tri male pozitivne navike koje biste htjeli usvojiti. Za primjer to može biti redovito odnošenje smeća, pranje ruku nakon jela, gašenje emaila programa, ispijanje više tekućine…

Kada sam ja osobno radio ovu vježbu odabrao sam sljedeće dvije navike (treću radije ne bih dijelio):

  • pet sklekova
  • čitanje mudre izreke

Prva mi je bitna radi fizičkog zdravlja, a skužio sam kako ponekad sjedim previše vremena i tih pet sklekova mi dobro dođe. Ista priča je i s čitanjem mudrih izreka, jer me one znaju oraspoložiti i dati dodatne motivacije.

Obratite pažnju da nove navike moraju biti jako jednostavne, pozitivne i jednostavne za izvesti. U slučaju da ih je teško napraviti (recimo da jedva mogu napraviti dva skleka i sada se tjeram raditi ih pet) u mislima će se početi rojiti negativni osjećaji i nova navika se neće “primiti”.

Korak II.

U ovom koraku postaje zanimljivo, jer sada treba definirati aktivnost ili okolnost u kojoj ćemo sprovesti našu novu naviku.

Ako se ne varam, u NLP se to zove sidrenje. No, tehnika je sljedeća. Potrebno je identificirati nakon koje aktivnosti ćemo napraviti našu novu naviku.

Kod moja dva primjera to izgleda ovako:

  • nakon što se dignem od računala, napravit ću pet sklekova
  • nakon što pojedem nešto, pročitat ću jednu slučajnu mudru izreku

Sidro je iznimno bitno jer nam ono omogućuje da uz postojeću aktivnost koju redovito radimo dodamo jednu novu, pozitivnu.

Naime, kada tog sidra ne bismo imali onda bi se trebalo desiti previše nekih novih okolnosti, trebalo bi uložiti dosta energije u svjesnost, motivaciju i slične stvari. Na ovaj način, vežemo se uz postojeću aktivnost i puno lakše u svoj život uvodimo malu pozitivnu naviku.

Korak III.

Sve što je preostalo je da navedenu naviku počnete sprovoditi u praksi i vodite malu evidenciju uspješnosti tijekom narednih 7 dana.

Kako bi provedba bila jednostavnija, zapišite si svoje dvije ili tri navike koje želite usvojiti negdje gdje ćete ih lako moći pročitati.

Format zapisa je:

“Nakon što sam napravio XYZ, napravit ću ABC”

Na kraju dana, samo zapišite jeste li tu novu naviku sprovodili u praksi ili niste. Jedan mali DA ili NE je sasvim dovoljan.

I to je cijela mudrost uvođenja nove i male pozitivne navike. Odvojite si do pola sata, odlučite što pozitivnog želite uvesti u svoj život, napišite nakon čega ćete novu naviku napraviti i krenite već danas.

Korak po korak i nova pozitivna navika će postati dio vašeg djelovanja.

Sretno.

Goran Blagus

p.s. Imate komentar ili pitanje. Podijelite ga ispod ovog teksta.

Primarno sredstvo komunikacije

Standardni pristup vođenju biznisa je poznavanje svoje ciljne grupe u što više detalja te im kroz različite komunikacijske kanale plasirati informacije o sebi kao rješenje njihovog problema.

Nema tu neke mudrolije (barem ne u definiciji, praksa je već nešto drugo) i velika većina poduzetnika relativno dobro zna tko su im potencijalni klijenti.

© Depositphotos.com / malyuginphoto

© Depositphotos.com / malyuginphoto

Tako im je poznato jesu li to muškarci, žene, djeca ili tvrtke. Bave se ovime ili onime, bitno im je ovo ili ono, žive tu ili tamo… Dakle klasična obrada “tko je moj potencijalni klijent”.

U praksi kod definiranja tj. detaljnog analiziranja ciljne grupe ima jedan detalj na kojem često “padnemo” i onda se duže vrijeme pitamo zbog čega ima toliko problema, zašto nas klijenti ne prepoznaju kao dobro rješenje i set sličnih poteškoća.

Naime, jedan od važnih detalja definiranja i analize ciljne grupe je poznavanje gdje se oni “kreću” i kroz koji kanal poslovno komuniciraju.

Uzmimo za primjer tvrtku koja se bavi čišćenjem ureda.

Ciljna grupa su tvrtke iz istočnog dijela grada koje imaju svoj urede, a nemaju čistačicu ili nisu zadovoljni servisom koji im održava urede.

Prednost usluge je u brzini izvedbe posla, ekološkim preparatima i prilagođenom radnom vremenu (može ovo i bolje, no ovo je samo primjer).

Poduzetnik, vlasnik ovakvog servisa sada vrti u glavi: “Kako da ja dođem do klijenata?”

I tu se počnu rojiti ideje:

  • letak koji ćemo podijeliti po tvrtkama
  • zvat ćemo ih telefonom
  • ići ćemo od tvrtke do tvrtke i nuditi usluge
  • postavit ćemo Facebook oglase
  • napravit ćemo web stranicu i SEO optimizirati
  • slat ćemo faks
  • zaposlit ću studenta koji će nalaziti posao za proviziju
  • poslovno pismo

No tek sada nastaje problem. Mnogi poduzetnici traže kreativno i inovativno rješenje kako bi skrenuli pažnju potencijalnih klijenata i dogovorili posao, umjesto da se fokusiraju na okolnosti u kojima ti isti potencijalni korisnici djeluju.

Zato je vrlo važno saznati koje je primarno sredstvo komunikacije potencijalnih klijenata.

Primarno sredstvo komunikacije je kanal kroz koji oni najviše i najučinkovitije komuniciraju te im se kao njihov novi davatelj usluge treba obraćati kroz njega.

U primjeru servisa za čišćenje, ako su potencijalni klijenti informatičke tvrtke (uslužne) kod njih je u velikoj mjeri primarno sredstvo komunikacije email. Ako su pak potencijalni klijenti iz građevinske branše, onda je primarno sredstvo komunikacije sasvim sigurno telefon ili faks.

Dakle, treba prijeći preko vlastitog ponosa i prihvatiti neke realne činjenice u poslovanju. Ako potencijalni klijenti primarno komuniciraju preko telefona, nema te internet kampanje, SEO optimizacije, Facebook oglasa, kreativnih letaka i čega sve ne koji će nadoknaditi efikasnost i učinkovitost jednog ili dva telefonska poziva.

Ako se potencijalni klijenti muvaju po Facebooku i imate uslugu ili proizvod koji pogađaju okolnosti u kojima je Facebook dobar kanal za komunikaciju, tada koristite njega za komunikaciju, a ne letke, dopise ili telefonske pozive.

Moje mišljenje je da treba “pregristi” neka vlastita uvjerenja i ne boriti se protiv ustaljenih obrazaca (posebno u vrsti komunikacije), već ih prigrliti i prilagoditi se njima. Ponekad je to jako teško i nelagodno, no zar nije svrha biznisa kojeg ste pokrenuli stvaranje dodatnih vrijednosti?

Stoga, što prije počnite komunicirati s njima kroz primarno sredstvo komunikacije i siguran sam kako će rezultata biti.

Goran Blagus

p.s. Bez obzira na silna pisanja o optimizaciji poslovanja i produktivnosti, telefon je i dana danas najučinkovitije sredstvo komunikacije. Ima veći i bolji učinka od emaila, letka, dopisa i sličnih metoda, posebno kada tek počinjete ostvarivati potencijalnu suradnju sa svojim novim klijentom.

Još jedna ribička

Stara ribička poslovica kaže kako svaka vrsta ribe reagira na sebi specifičan mamac. Tako na kukuruz ne možeš hvatati štuke ali ni somove šarane na živi mamac.

Preneseno u poslovni svijet tj. prodajne procese, to znači kako svaka ciljna grupa reagira na sebi specifične poruke. Pojednostavljeno, drugačije ćete komunicirati vrijednosti obuće ženskoj naspram muškoj populaciji.

U tome kako “odabrati mamac” sam već pisao u jednom od tekstova (Prodajni mamac), no sve više i više uviđam kako sam izostavio jedan važan moment i smatram kako bi bilo dobro skrenuti pažnju na njega.

© Depositphotos.com / marigo

© Depositphotos.com / marigo

Naime, velika većina nas je relativno dobro obrazovana i dovoljno bistra u shvaćanju kako se redovito trebamo educirati i usvajati nove stvari. Čitamo, gledamo, proučavamo, usvajamo… sve u svrhu kako bismo unaprijed svoj biznis (čitaj: privukli više klijenata).

Posljedice ovakvih aktivnosti rezultirale su nam sofisticiranijim i profinjenijim porukama te tehnikama koje koristimo u poslovanju ili kako bi u ribičkom žargonu rekli – mamac nam je postao sve bolji i bolji.

No, ako je mamac sve bolji i bolji, zbog čega nema boljih rezultata?

Problem je u krivo postavljenoj poziciji i krivoj upotrebi mamca.

Problem 1. – Krivi mamac

Zapravo, nije toliko mamac kriv, već činjenica kako sve više i više igraća ima gotovo pa isto kvalitetne mamce. Gotovo je svatko od nas danas u stanju pružati visoku kvalitetu usluge, dati bezuvjetnu garanciju i isporučiti uslugu u nezamislivim uvjetima.

Trošimo i ulažemo silna sredstva kako bi stvorili mamac / uslugu što savršenije, no to ne radimo samo mi, već i stotine drugih igrača na tržištu.

U ribičkom žargonu – svatko od nas ima gotovo jednako kvalitetan mamac.

I umjesto da toliko pažnje stavljamo na mamac, pametnije je posvetiti se problemu 2.

Problem 2. – Kriva pozicija 

Hmmm… kako sada kriva pozicija? Vrlo jednostavno.

Ako pecate na mjestu gdje peca i velika većina drugih ribiča, a još k tome imate i vrlo slične mamce, kakve su vam šanse da upecate veliku ribu? Jako male ili gotovo nikakve.

Stoga i je rješenje kvalitetnog pecanja dobra pozicija ili preneseno na poslovanje – da li idete na mjesta na koja nitko ili gotovo nitko ne ide?

Vjerujem kako ste se susreli s konkurencijom koja ima lošu web stranicu, višestruko veće cijene od vas ili nešto inferiornije od vas, no oni su dobili posao, dok vi niste.

O tome ja pričam. Ovi drugi znaju gdje treba “pecati” i dovoljno su svjesni da nemaju potrebe za korištenjem sofisticiranih mamaca.

Ribe ili potencijalni klijenti su jako “gladni” jer na tim područjima nema velike zasićenosti različitom hranom i raznim mamcima.

Ribići do takvih mjesta dolaze uz puno truda i drugih vještina (krčenje šume ili šikare), no kada nađu poziciju na kojoj nitko na peca, a ima puno riba – tada je to pravi jack pot. I znate što, o tim famoznim mjestima se ne priča i ne piše. Ona su nagrada za uloženi trud.

Kako dalje?

Cijela mudrolija je otkriti i postaviti se na teško dostupna područja u kojima sasvim sigurno ima količinski manje klijenata / riba ali su zato tamo puno veći klijenti / ribe.

Isto tako, na tim manje dostupnim mjestima ima i manje konkurencije / ribiča.

Za doći do takvih područja treba uložiti nešto više energije, probiti se kroz različite zapreke, prokrčiti put i biti spreman na silne probleme. Jednom kada stignete tamo i bacite mamac, uspjeh je gotovo pa zagarantiran.

Zato, provjerite gdje pecate i ako nema zadovoljavajućih rezultata – promijenite poziciju.

Goran Blagus

p.s. Ovaj tekst je napisan u najboljoj namjeri i svrhom zaobilaženja nepotizma, korupcije, ortaka, rođaka i sličnih tehnika u dogovaranju velikih poslova. Naime, ako još uvijek uz ovakve ekonomske uvjete razmišljate kako trebate poslovati samo u domicilnoj zemlji, možda bi bilo dobro da promijenite poziciju na mjesta gdje su pravila malo drugačija.

p.p.s. Imate komentar, ne slažete se samnom? Odlično, napišite ga ispod ovog teksta.

Sastavni dio procesa vođenja prodaje čine i različite tehnike i metode kojima privlačimo pažnju potencijalnih klijenata. U ribičkom žargonu to bi značilo da im “bacamo” mamce na koje reagiraju, no ima tu još nešto jako bitnog…

 

Ne tako nepoznat trik uspješne prodaje

U današnjoj epizodi pozabavit ću se jednom prodajnom tehnikom koju ste zasigurno osjetili na svojoj koži ali je mnogi poduzetnici rijetko primjenjuju u praksi. To je posebno izraženo kod “običnih” i ne-treniranih poduzetnika, no nadam se da ćete poslije ovog teksta svoj stav promijeniti i poduzeti konkretne korake.

Ako ste imali prilike točiti i plaćati gorivo na nekoj od benzinskih postaja vrlo vjerojatno ste čuli prodavačevu rečenicu pri momentu davanja novaca ili kreditne kartice: “Imamo na akciji čokoladicu / žvake / baterije. Želite?”

© Depositphotos.com/yekophotostudio

© Depositphotos.com/ yekophotostudio

U slučaju da ste svojevremeno posjetili neki od McDonald’s restorana, vrlo vjerojatno vam je prodavačica iza pulta postavila pitanje: “Želite li ketchup / majonezu / nešto slatko?”

Ili ako ste možda nedavno ugovarali neku od polica osiguranja preko agenta za osiguranje, sasvim sigurno su vam postavili pitanje: “Hoćete da provjerimo gdje se još skrivaju opasnosti za koje bi bilo dobro da ste pokriveni policom?”

Svaka od ovih tehnika je tzv. cross-selling prodajna tehnika i koliko god zvučalo da je ovo “ljigavi model prodaje”, uvaljivanje i hvatanje na trikove, ova tehnika daje rezultate.

Osim toga, ako vrtite svoj biznis ili ga imate namjeru pokrenuti, nije li njegov cilj ostvariti što veći prihod kako biste kroz njega mogli unaprijediti poslovanje, napravili kvalitetnije proizvode i u konačnici zaradili novac? A kako prikupiti više novaca nego kroz veću prodaju.

Trik uspješnosti cross-selling tehnike i zbog čega je treba primjenjivati

U prvom redu, kupac je već u mentalnom stanju kada troši određenu količinu novca (za primarni proizvod) te ima manji otpor kod odlučivanja hoće ili neće uzeti dodatni proizvod.

Drugi dobar razlog je matematičke prirode tj. trošak prodaje drugog proizvoda puno je manji, nego da ga prodajete samostalno. I pazite sada, kada je trošak prodaje manji, tada je i margina zarade veća.

Zvuči komplicirano, no kada biste unajmili prodajnog konzultanta ili imali kvalitetan odjel kontrolinga onda bi oni “peglali” po nečem sličnom. U nastavku dajem vrlo pojednostavljen primjer koji je primjenjiv kod velike većine poduzetnika.

Da bih prodao proizvod A, trošak prodaje mi je 10 kn.
Da bih prodao proizvod B, trošak prodaje mi je 2 kn.

Ako već prodajem proizvod A, a cross-selling tehnikom ponudim i proizvod B, tada je trošak prodaje oba proizvoda često manji od 12 kn, što moju marginu zarade povećava za tu razliku.

Za detaljniju matematiku potrebno je izračunati koliki je trošak prodaje svakog pojedinačnog proizvoda, no uz malo koncentracije i analizu prodajnih brojki, to možete i sami napraviti u manje od 2 sata.

Primijenimo li ovo na gornja tri primjera, prodavač na benzinskoj, cura u McDonald’su i ekipa iz osiguranja na ovoj tehnici može uprihoditi lijepe novce. I to samo tako što su smanjili trošak prodaje.

Ista ova tehnika prodaje može se primijeniti kod 99% poslovnih djelatnosti, a zanimljiva crtica iz mog iskustva u radu s klijentima je kako su gotovo svi na prvu vrlo skeptični prema njoj.

Najveći problem kod mnogih poduzetnika je što nemaju ili misle kako nemaju ništa dodatnog što bi ponudili u cross-sell modelu, dok je drugi najveći problem što ne znaju kako im ponuditi dodatni proizvod ili uslugu.

Oba prigovora su u velikom broju slučaja neutemeljeni, jer gotovo uvijek možete nešto ponuditi povrh osnovne usluge koju nudite.

Primjeri:

  • zidarski radovi
    • primarno: zidanje
    • sekundarno: odvoz šute, žbukanje, maleraj, transport…
  • računovodstvo
    • primarno: vođenje poslovnih knjiga
    • sekundarno: izrada poslovnih planova, analiza troškova…
  • web dizajn
    • primarno: izrada web stranica
    • sekundarno: SEO, SEM, copywriting, izrada kataloga…
  • kafići
    • primarno: kava
    • sekundarni: sok, grickalice, čaj…

Pretpostavljam da ste osvijestili kako u prodajnom procesu fokus stavljate na primarnu uslugu ili proizvod, dok cross-sell proizvod ponudite tek kada je dogovorena prodaja primarnog proizvoda. U protivnom zbunjujete potencijalnog kupca i komplicirate proces.

Drugi problem primjene ove tehnike je kako komunicirati dodatnu ponudu.

Iskreno, nije tu toliko problem komunikacije poruke, već problem neuspjeha, problem odbijanja i problem kako bi nuđenjem dodatnog proizvoda mogli ugroziti prodaju primarnog.

Ako samo pogledate tri primjera s početka ovog teksta, primijetite kako oni dosta prirodno i bez straha od odbijanja komuniciraju dodatne proizvode i usluge. Dovoljno su sigurni u sebe i odbijanje druge prodaje ih emotivno ne pogađa.

U praksi, komunikacija bi vam trebala biti vrlo prirodna i oblika:

“Jeste li znali da uz XYZ možemo vrlo uspješno napraviti i ABC? Jeste li zainteresirani?”
“Danas uz kavu možete dobiti i kolače. Jeste zainteresirani?”
“Želite da Vam isti dizajn web stranice primijenimo i na tiskane kataloge?”

I ako vam odgovore sa “NE”, nema veze. Isporučite ono što ste primarno prodali, a ako je odgovor “DA”, znajte kako ste u tom slučaju vrlo “jeftino” prodali dodatnu uslugu i dobro zaradili (jer je trošak prodaje puno manji).

Sada znate što vam je činiti – uvijek ponudite nešto ekstra.

Goran Blagus

p.s. Imate komentar, pitanje ili neku svoju priču. Podijelite je ispod ovog teksta.

Prodajna tehnika introvertiranog poduzetnika + konkretan primjer

U današnjoj epizodi obraditi ću poslovni slučaj s kojim sam se susreo pred nekoliko godina te je ostavio odličan dojam na mene.

Ono što mi je kod njega vrlo upečatljivo jest jasna postavka i komunikacija poduzetnika koji je sebe opisao kao introvertiranu osobu koja ne želi zvati ljude i nuditi im svoje usluge na “silu”, već želi raditi prodajnu tehniku u kojoj oni zovu njega.

Prije nego opišem tehniku i cijeli prodajni proces, budite otvorenog uma jer bez obzira na uslugu koju dotični poduzetnik pruža pročitajte cijeli tekst jer vjerujem kako vrlo sličnu tehniku možete primijeniti i u svojoj tržišnoj niši.

Dakle, mladi poduzetnik (introvertiran, no tehničkim znanjem dobro potkovan) pruža usluge SEO (pozicioniranje na tražilicama) i izradu profila na društvenim mrežama.

Ciljna grupa

Prvi korak mu je definiranje ciljne grupe tj. potencijalnih korisnika. Za taj dio posla postavio je parametar da su to tvrtke koje se oglašavaju u lokalnim novinama.

Razlog takve definicije je u pretpostavci kako tvrtka koja se oglašava očita ima nešto novaca ili budžet za marketing i vrlo vjerojatno posjeduje nešto više znanja o vrijednostima marketinga kao modelu za privlačenja novih kupaca.

S obzirom na postavke projekta (oni zovu mene), pristup privlačenje njihove pažnje mora biti potpuno drugačiji. Naime, ako ste se ikada oglašavali, vrlo vjerojatno ste nakon par dana dobili nekoliko različitih ponuda oglasnih agencija za oglašavanjem u nekom drugom mediju ili časopisu.

Dakle, mladi poduzetnik je svjestan situacije u kojoj će njegovog potencijalnog klijenta kontaktirati ne samo novi kupci, već i druge oglasne ili servisne agencije.

S obzirom na to kako će mu većina konkurencije imati prodajni pristup u obliku “uvali i zaboravi” i famozni “mi smo… mi možemo… mi ćemo…”, njegov pristup će biti takav da prvo pruži određene vrijednosti i spoznaje potencijalnom klijentu te jasna poruka što točno klijent može dobiti od njega tj. kakve rezultate može očekivati.

Kao emotivni okidači za donošenje prodajne odluke koristiti će se strah, ego i želja za više novaca.

Komunikacijska poruka / kako privlačim pažnju

Okosnica prodajnu tehnike biti će usporedba SEO rezultata i njegove pozicije potencijalnog klijenta na pretraživačima s konkurencijom te osvještavanje kako boljim i drugačijim pozicioniranjem i tehnikama može privući više kupaca.

Prezentacija tih rezultata biti će u tiskanom obliku i povećom količinom informacija kako bi se stvorila veća percipirana vrijednost. Informacije i rješenja koja prezentira biti će  personalizirana te vrlo jednostavno usporediva u slučaju pojave bilo kakve sumnje.

U praksi ovo su koraci koje mladi poduzetnik poduzima:

  • iz lokalnog oglasnika ili časopisa izvlači sve oglašivače
  • u google i ostalim pretraživačima radi istraživanje njegovog pozicioniranja
  • posebnu pažnju daje na usporedbu njegovih rezultata s konkurencijom ili sličnim davateljima usluga
  • rezultate istraživanja se dokumentiraju i printaju kao screen shotovi (običan printer)

Vrlo jednostavni koraci, no svaki od njih iziskuje određenu kolčinu vremena, energije i znanja.

Ovdje dolazimo do momenta gdje mnogi poduzetnici “padnu”. Naime, istraživanje i personaliziranje što će klijent dobiti od njega nije moguće napraviti u par jednostavnih koraka s korištenjem univerzalne šprance.

Svakog potencijalnog klijenta treba dobro istražiti tj. kako je pozicioniran na internetu i u toj aktivnosti tražiti područja gdje klijent radi loše korake i greške (strah). Kako bi igrao na njegov ego, potrebno je što detaljnije usporediti ga s konkurencijom te kao zadnju točku treba ponoviti koliko prilika propušta zbog zanemarivanja tehnika koje mladi poduzetnik pruža.

Konkretni koraci su:

  • izrezati oglas iz novina
  • u pretraživačima usporediti njegovu branšu na području gdje posluje i rezultate isprintati
  • u pretraživačima usporediti njegovu branšu s konkurencijom i rezultate isprintati
  • provjeriti i isprintati stranice profila njega i konkurencije na društvenim mrežama
  • isprintati primjere u kojima je konkurencija bolje i kvalitetnije komunicira od njega
  • isprintati primjere u kojima korisnici ili netko drugi piše loše o potencijalnom klijentu

Rezultat ovog posla nastati će nekoliko isprintanih listova koji će se slati potencijalnom klijentu. Da, mi radimo istraživanje unaprijed SAMO ZA NJEGA i ovakvim radnjama pokazujemo  kako smo upoznati sa stanjem stvari.

I sada dolazi lakši dio posla, a to je kompletiranje dokumentacije i slanje dopisa s rezultatima analize potencijalnom klijentu.

1. Dopis

Dopis je dokument u kojem pojašnjava tko je on i što radi (jedan pasus) te informacija kako je za potencijalnog klijenta napravio istraživanje njegove pozicije i poslovanja na internetu.

U tom dopisu navode se popratne informacije o dokumentima koji su sastavni dio pošiljke (Vaša pozicija na google pretraživaču u mjestu XYZ) i kratak zaključak kako se snimljena stanja mogu promijeniti.

Kao zadnji dio dopisa ide poziv na akciju oblika “… kako bi popravili svoju poziciju na internetu te se istaknuli ispred konkurencije i privukli nove klijente putem interneta, nazovite me na broj xxxxxxxx.

2. Popratna dokumentacija

Tu je zapravo pravo blago i velika vrijednost. Naime, na izlistima (print screen shoteva) dopisani su razni komentari – običnom olovkom. Npr. ako je klijent na 17 poziciju za ključnu riječ, tada je dosta efektno crvenom olovkom zaokruženo kako je to loša pozicija i da konkurent XYZ s prve pozicije privlači više kupaca.

Taj “personal touch” i eventualno neka dodatna natuknica što nije dobro ili čak i pogubno (npr. nedostatak klijenta na google places ili neautorizirana facebook grupa), kod primatelja dopisa stvoriti će osjećaj straha i nevjerice. Razlog tome će biti spoznaja kako mu ekipa koja radi web i SEO ne radi dobro posao ili nije svjestan da postoji i drugačiji vid privlačenja novih klijenata (a tko mu je onda najbolji prijatelj da mu u tome pomogne?).

3. Mentalnih trikovi

Sva dokumentacija je puna malih mentalnih trikova.

Tako je jedan od njih obavezno klamanje izrezanog oglasa iz novina. Cilj ovog je podsjećanje potencijalnog klijenta kako ga je ta investicija koštala dosta novaca i daje mu samo djelomične rezultate (ne privlače potencijalne klijente koji se koriste internetom).

Upotreba različitih boja (crvene kao loše, zelena kao dobro) na analizi rezultata dodatno naglašava zatečeno stanje. Također, rukom pisani komentari su jako bitni (pa čak i ne bili previše čitljivi) jer odaje dojam dobro odrađenog posla.

Kuverta u kojoj se šalje dopis s dokumentacijom obavezno mora biti velika, A4 formata. Tako odskače od redovne, klasične, pošte.

I ima tu još set različitih trikova i metoda kako što bolje privući pažnju, no to je već priča za sebe.

Introvertirani pristup

Glavni pristup ovog modela prodaje je introvertirani pristup tj. nespremnost mladog poduzetnika nazivati klijente ili se oglašavati kako je on super, zna dobro raditi SEO i slične stvari.

Poslovi analize i pripreme dopisa iziskuju određenu količinu vremena, energije i novaca. No, mladi poduzetnik se bolje osjeća kada dobro odradi pripreme i kada direktno komunicira s potencijalnim klijentom s kojim želi raditi.

Ovakvim načinom, on privlači poželjne klijente i odmah znao što im može pružiti od usluge.

S druge strane, primatelj njegove poruke nije dobio klasičnu ponudu “kupite od nas jer smo najbolji”, već je dobio mali elaborat i pojašnjenje zašto mu takva usluga treba i direktno može vidjeti koje vrijednosti će dobiti.

I u konačnici tu je važan dio dopisa u kojem on njih poziva da mu se jave. Igranje na kartu straha i ega (gubitak klijenata i novaca jer vas konkurencija šiša na internetu) dobra je taktika da primatelja “natjera” uzeti telefon i nazove ponuđeni telefonski broj.

Zaključak

Ovo je analiza jednog prodajno procesa u nekoliko grubih koraka. Svaki od njih ima manje i finije potkorake kako bi cijeli proces bio što više u skladu s primateljem i uslugom koja se nudi, no to je dio gdje ćete trebati ugraditi samog sebe.

Tajna cijelog procesa je u unaprijed odrađenom poslu gdje se komuniciraju vrijednosti i rezultati na kojima će se konkretno raditi (ne ostavlja se primatelju da sam zaključi što bi on sve mogao dobiti) te sve dodatno začini očekivanim rezultatima. Na kraju, sve je to potkrijepljeno i dokazima.

U praksi slične prodajne modele rade osiguravajuće kuće, auto saloni, frizeri, pa čak i famozni Facebook.

 

Eto, nadam se da su ovaj tekst i analiza barem malo pomogli u pokretanju poduzetničke inicijative. Ako vam je nelagodno nazivati klijente, u tom slučaju odradite veći dio posla unaprijed, pokažite što će dobiti od vas i jasno im recite neka vas nazovu za suradnju.

Za pitanja i komentare slobodno mi se javite.

Hvala,

Goran Blagus

 

p.s. Ovaj model je moguće upotrijebiti za gotovo svaku vrstu usluge koju pružate. Činjenica je da traži nešto više investicije, no vjerujem da ste upoznati s pojmovima kao što su prosječna cijena akvizicije novog klijenta ili prosječna vrijednost klijenta ili životni vijek klijenta.

Ako niste, uskoro pišem o ovim temama.

 

Multitasking vrijeme

Pred cca. 3 tjedna opisivao sam tehniku na koji način ja organiziram poslove u kalendar aktivnosti (možete ga pročitati ovdje) te sam se pri dnu teksta dotaknuo pojma “multitasking vrijeme”.

Mnogima s kojima radim na poboljšanju osobne produktivnosti (ovo možete shvatiti i kao svojevrstan poziv da mi se javite za suradnju), uvođenje multitasking vremena je jedan od najvećih izazova. No, prije nego krenemo na njegovo rješavanje opisati ću tu zvjerku.

U stvarnom životu, multitasking je pojam koji opisuje stanje u kojem radimo više različitih poslova u isto vrijeme. Vrlo je popularan jer stvara osjećaj veće efikasnosti i odaje dojam uspješnosti ako u njemu postižemo rezultate.

Željeli to priznati ili ne, naš mozak ne može funkcionirati u multitaskingu. Nije moguće u isto vrijeme svjesno raditi dvije i više radnji, već odradimo jednu te se brzo prebacimo na drugu i tako u krug.

Ali ja mogu u isto vrijeme pričati na telefon s frendicom i mijesiti kolače.

Ovo je samo iluzija da te radnje radite u isto vrijeme. Naime, u jednom momentu trebate stati s miješanjem kolača kako bi ubacili novi sastojak. Mozak prekida obradu i procesiranje informacija koje dobivate preko telefona, brzo donosi odluku što dalje s kolačima te se ponovno vraća na obradu telefonskog razgovora. Miješanje ponovno postane automatska i nesvjesna radnja.

Pojašnjeno, multitasking je odrađivanje i brzo skakanje s jedne aktivnosti na drugu. Svaki prelazak na novu aktivnost “pojede” nešto vremena i energije te na kraju cjelokupni proces traje duže, a ponekad i s upitnim rezultatima.

A kako ipak…?

No, spoznaje kako funkcioniramo u multitaskingu ipak nam mogu pomoći da napravimo više posla u manje vremena. Tajna je u brzom prebacivanju i smanjenju vremena prilagodbe na novi zadatak / aktivnost.

Da bismo se mogli brzo prebacivati s jednog zadatka na drugi, potrebno je da poslovi koje radimo budu što više povezani i u skladu s rezultatom koji želimo postići. Svako veće odstupanje potrošiti će previše vremena i izgubiti će se nit.

Npr. Ako pišem tekst o multitaskingu (ovaj sada) onda imam otvorenu web stranicu Wikipedije na kojoj provjeravam činjenična stanja. Povremeno prođem kroz bilješke u Evernoteu oko različitih citata i motivacijskih poruka, a u isto vrijeme “slušam” glazbu za koncentraciju i smanjivanje buke iz okoline

Ne bavim se emailom i telefonom te ako nešto i treba moju pažnju onda tražim brzo rješenje (čujemo se kasnije) kako bih se mogao što prije vratiti na originalni zadatak pisanje teksta.

Pretpostavimo da gornje aktivnosti radim na drugačiji, mnogima ljudima često i uobičajeni način.

Otvorim program za pisanje tekstova, otvorim email, otvorim Facebook stranicu i pokoju stranicu s vijestima (index, večernji ili nešto slično).
Odlučim da će današnji tekst biti o multitaskingu. Zadovoljan sam, pa ću skoknuti malo na Fejs da vidim što se tamo dešava i nađem nešto motivacije.
Nema baš ničeg korisnik. Mogao bih napisati uvod za tekst. Pa on je gotovo uvijek jednak.

Ima nešto novih emailova? Oh, ima. Odgovoriti ću na njega, manje će me gristi savjest i lakše ću se koncentrirati na pisanje teksta…

Vjerujem da kužite kuda sve ovo vodi. Sve to su različite kategorije poslova, nisu u skladu s ciljem tj. daju lažni osjećaj da jesu – ako sve ostalo obavim lakše ću napisati tekst ili ako gledam druge stvari dobiti ću bolje ideje. Gadna zamka!

Svako prebacivanje s jedne aktivnosti na drugu troši previše vremena i koncentracije.

Rješenje je kao što sam ga već opisao. Grupiranje sličnih i povezanih aktivnosti. Tada u njima možemo djelovati nešto slično multitasking modu i tada stvaramo najbolje i najbrže rezultate.

A situacija kada radimo više različitih stvari iz različitih kategorije, priznajem da je seksi, zabavno i ugodno, no shvatite kako će vam u tom slučaju trebati više vremena i više energije za rezultate koje biste brže mogli postići grupiranjem.

Ovo je model kako ja djelujem i podučavam, a kako to vi radite?

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Victor1558

Kako voda donese…

Prošli tjedan imali smo aktualne događaje iz USA gdje je oluja Sandy nanijela veliku štetu, a ovih dana dešavaju se slični događaji u bližem okruženju zbog velike količine vode koja će pogoditi mnoga područja.

Ako ste malo pratili medije, mnogi su svjesni vodenog vala koji će zapljusnuti i više ili manje djeluju unaprijed kako bi umanjili posljedice. Iz prijašnjih iskustava naučili su kako trebaju planirati i djelovati unaprijed, jer kada voda počne navirati, spašavanje i izgradnja brane i prepreka je gotovo pa nemoguć posao ili su ostvareni rezultati vrlo upitni.

I baš to djelovanje unaprijed i priprema na neminovni događaj su iznimno bitni za što manje negativnih posljedica.

Zanimljivo je kako smo ovu lekciju iz djelovanja prirode naučili (na teži način), no u isto vrijeme velika većina nas dan započinje bez ikakve pripreme što bi se moglo ili trebalo desiti i nadamo se da nam “voda” neće donijeti ili nanijeti veliku štetu.

Mnogi od nas jutro započinju s najboljom nadom i željom kako će dana proći u redu. I to je dobro, no može i treba to drugačije.

I sam sam previše puta zaglibio u “vodi” aktivnosti koje su se samo gomilale i rušile sve ispred sebe ali danas to više nije tako. Evo na koji način ja rješavam bujice ili još bolje slažem zapreke da iste ne naprave štetu.

Prva i osnovna stvar je unaprijed planiranje i zapisivanje aktivnosti koje ću raditi. Za to koristim google kalendar i to iz nekoliko razloga:

  1. Uvijek je dostupan
  2. Podaci se sinkroniziraju na više mjesta (računalo, tablet, mobitel)
  3. Evidencija aktivnosti

U kalendar upisujem gotovo sve što trebam raditi naredna dva tjedna. Poslovi i aktivnosti kojima se bavim ovaj tjedan u 90% su bili izdefinirani početkom prošlog tjedna.

Moj stav prema kalendaru je takav da ono što ne piše u njemu onda to praktički i ne postoji.

Jednostavno ako nisam upisao dogovoreni sastanak u petak u 9 sati, za mene je to vrijeme slobodno za neku drugu aktivnost.

Ovakvim stavom rješavam se stresa i situacija u kojima trebam razmišljati što ću ili što trebam raditi. Kad je zapisano, sve je jasno.

Da biste mogli tako funkcionirati sa svojim kalendarom potrebno je imati povjerenja u njega. Naime, baš to povjerenje je čest razlog zbog kojeg su mnogi pokušali koristiti se njime i na kraju razočarano odustali.

Kako se gradi povjerenje u kalendar?

Jako dobro pitanje 🙂 U neku ruku to je vrlo jednostavno ali i dosta zahtjevno u samom početku.

Meni su se stvari “raspadale” u kalendaru jer sam znao preambiciozno planirati trajanja nekih aktivnosti ili sam pregusto “lijepio” jednu aktivnost poslije druge.

Npr.

09:15 − 09:45 – čišćenje emailova
09:45 − 10:30 – coaching call
10:30 − 11:20 – rad na sadržaju radionice

Ovako kako je gore napisano kod mene ne funkcionira. Naime, s vremenom sam shvatio kako za neke aktivnosti trebam određeno vrijeme zagrijavanja da bih ih završio. Metodom praćenja i učenja (čitaj: pokušaj i pogreška) skužio sam da mi za aktivnost “rad na sadržaju radionice” treba barem 15 minuta za “ufuravanje” u takav mod razmišljanja.

Rezultat toga je što sada takvu aktivnost planiram u samom početku povećati za to vrijeme, jer sam svjestan kako ću prvih 15 minuta potrošiti na zagrijavanje, a tek narednih 50 minuta na konkretan posao.

Ako se ne možete prepoznati u gornjem primjeru, provjerite na koji način planirate svoje sastanke na nekoj udaljenoj lokaciji.

Npr. u kalendar ste upisali sastanak kod klijenta od 14:00 do 15:30. To je sve jasno, no ako do lokacije gdje imate sastanak trebate putovati recimo 30 minuta, onda bi bilo jako loše da je to vrijeme u kalendaru napisano kao slobodno.

Naime, ta “praznina” često daje osjećaj slobode i gubljenja fokusa što bismo trebali raditi. Iz tog razloga nam se često zna desiti da zakasnimo na sastanak jer smo loše isplanirali “vrijeme pripreme” za glavni događaj.

Kako se ista stvar i meni dešavala (zna se još ponekad i desiti) trenutno ovakve situacije planiram na jedan zanimljiv način.

U kalendar upisujem dva događaja. Prvi događaj je u maksimalnom trajanju moje odsutnosti. U gornjem promjeru sa sastankom od sat i pol i putovanjem od 30 minuta, u kalendar bi upisao dva događaja.

1. Sastanak kod klijenta od 13:30 do 16:00
2. Sastanak od 14:00 do 15:00

Da, ovo znači da se aktivnosti preklapaju i to mi je OK. Naime, na ovaj način realno vidim koliko vremena ću potrošiti na tu aktivnost, a isto tako i vidim sadržaj glavne aktivnosti.

Dakle, tako se gradi povjerenje u svoj kalendar. U početku ide malo teže i ima grešaka, no upravljanje s njim je i kao s navikama. Što više svjesno vježbate s vremenom ćete postati uspješniji i bolji.

Sve je to super ali što kada dođe nešto nepredviđeno?

Još jedno odlično pitanje 🙂 U prvom redu treba imati jasan stav u odlučivanju što je hitno i traži pažnju odmah ili što je nešto što se može kasnije napraviti.

U mom slučaju sve što je vezano uz obitelj i zdravlje su aktivnosti najvišeg prioriteta. Da ne bi bilo zabune, tu ne spada poziv žene da pita kada dolazim, već stvarno ozbiljne situacije.

Druga ali malo blaža varijanta kada reagiram odmah i može malo “pokvariti” kalendar jesu upiti trenutno aktualnih klijenata. Ako s njima radim na nekim projektima gdje je moja pažnja vrlo bitna ili su zapeli u nekoj situaciji gdje im treba moja pomoć, tada sam uvijek na raspolaganju i sav fokus ide prema njima.

No, to je nešto što se jasno unaprijed komunicira i u praksi se vrlo rijetko dešava.

Sve ostalo što mi dođe kao potencijalna aktivnost u tom danu jednostavno odbijam dati trenutnu pažnju i njome se bavim nekoliko sati kasnije u multitasking vremenu.

Multitasking vrijeme (znate o čemu pričam ako ste pročitali ebook “7 koraka za uspješan dan”) je kada nema prevelikog reda i tu si dajem gušta da budem maksimalno neorganiziran. U njemu reagirate stihijski, budete nervozni, ljuti i sve ono što velika većina zna biti veći dio dana. Multitasking vrijeme ne bi trebalo trajati dnevno više od 2 sata.

Ali ja dalje ne mogu tako funkcionirati.

Nisam nikada rekao da imam univerzalno rješenje kako se boriti s “bujicom” aktivnosti koje nam svaki dan dolaze ali sam iznimno siguran da ova metoda daje rezultate. Bitno je naći svoj model, bitno je imati povjerenja u svoj kalendar i bitno je kada se sve raspadne nastaviti tamo gdje ste stali. Ne kretati ispočetka, već nastaviti gdje ste stali.

U početku ide sporo, teško, frustrirajuće, no s vremenom bude lakše i uspješno. Kada postane normalno, pitati ćete se kako ste uopće i mogli funkcionirati na drugačiji način 🙂

Planiranje i sprovođenje planiranog je osnova. Dan ima premalo sati da biste uspjeli napraviti sve što želite ili morate. A ako je tako, ja se radije odlučujem napraviti barem neke od aktivnosti i stvarno ih završiti, nego polovično krpati i kuburiti s jedne aktivnosti na drugu.

Dana i dnevne aktivnosti su kao bujica vode. Jednostavno idu i gaze sve ispred sebe. Nekada je ta bujica vrlo malena ili je čak i nema ali nekoliko puta u godinu bude iznimno velika i snažna, a onda iz sebe ostavlja gadne posljedice.

Ovo je jedan dio moje obrane od “dnevne” bujice, a kako se vi pripremate i nosite s njom?

Ostavite komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Brian Birke

Najopasnija riječ koja ubija planove i želje

Vjerojatno ste već pomislili kako je ta riječ “NE” i njezine izvedenica – “ne možeš”, “nije za tebe”, “nemoj, “nećeš”  …

U filmu “U potrazi za srećom” (Pursuit of Happyness) koji je uzgred snimljen prema istinitom događaju, otac svom sinu daje životnu lekciju.

“Želiš nešto. Idi i ostvari to. Točka.
Nemoj dozvoliti da ti itko kaže kako nešto ne možeš. Pa čak ni meni.”

Pogledajte scenu iz filma

Biti ću potpuno otvoren i brutalno iskren. Riječ koja ubija nije “NE”, već “ALI”.

Da, “ali” je riječ zbog čega mnoge stvari još nismo napravili ili ih nikada nećemo napraviti. “Ali” je odličan ulazak u stvaranje izlika zbog čega sve ide sporije i ne baš onako kako bismo željeli.

Jedna od tehnika povećanja osobne produktivnosti koju radim s klijentima je ranije buđenje i produljenje dana za barem 15 minuta. Kad im izložim plan djelovanja (od sutra se dižeš 15 minuta ranije kako bi mogao napraviti xyz…) gotovo uvijek kao prva reakcija dođe: “Dobro, ali…”.

Kada bih vam ovog trenutka poručio da narednih 15 minuta posvetite svojim planovima, potrebama, željama ili snovima (bez dovođenja u opasnost sebe ili nekog drugog) velikoj većini će kroz glavu prostrujiti misao “OK, ali…” i neko opravdanje zašto to nećemo napraviti.

Ako do sada niste razmišljali zbog čega mnogi planovi već na prvom korak znaju propasti, onda je to famozni “ali”. I baš zbog tog razloga osvijestite kako i gdje koristite “ali” te pokušajte uhvatiti kako nakon njega najčešće dolazi do preokreta u energiji i padu daljnjih želja za djelovanjem.

Isto tako, ekipa koja manipulira i želi nametnuti svoje stavove, dobro zna kako uz silne “ali” može preuzeti kontrolu nad drugim ljudima i “ubiti ih u pojam”, a često tom istom tehnikom znamo “ubiti i samo sebe”.

Počnite pozornije slušati oko sebe i uhvatite moment kada dođe do “ali” preokreta i zamijenite ga nečim konstruktivnim.

Naprimjer: OK i to je jedan smjer. Koje još opcije imam na raspolaganju?

Na ovakav način ne isključujete inicijalnu ideju, već širite područje djelovanja i razmišljanja. Nešto što coachevi često koriste u svojoj praksi.

Zato, bez daljnjeg “ali” želim uspješan nastavak tjedna.

Pišemo se uskoro.

Goran Blagus

 

p.s. Imate komentar? Napišite ga ispod ovog teksta.

 

Zašto se treba uprljati?!

U današnjem ću tekstu podijeliti vlastitu spoznaju o tome što mi pomaže u motivaciji i momentu kada nastupe “teška vremena” (čitaj: ne da mi se, naporno je, nelagodno je, teško mi se pokrenuti…).

U par navrata, na ovoj listi, onako sramežljivo, znao sam spomenuti kako je jedna od aktivnosti u koju ulažem energiju i provodim dio vremena povrtlarstvo. Sadim različite biljke i vodim brigu o njima i plodovima koje mi one daju.

Početkom proljeća, prva aktivnost koju provodim na svom mini ranču jest težak i naporan posao upotrebe sofisticiranih naprava pod nazivom lopata, motika i grablje. Pripremam teren za buduće biljke, a posao koji radim je vrlo jednostavan – zabiješ lopatu, okreneš zemlju i sve tako dok ne obradim sedam gredica. Nakon toga slijedi još jednostavniji posao – upotreba motike i grablji u formiranju tih istih gredica.

Nažalost, korov često ima želju rasti na tim istim gredicama pa slijedi vrlo jednostavan posao saginjanja i vađenja istog kako ne bi smetao drugim, važnijim biljkama.

Ukratko, sve ove aktivnosti su vrlo jednostavne za napraviti, ali i nužne ako želim posaditi biljke i dobiti kvalitetne plodove.

Nadam se da iz ovog kratkom opisu možete primijetiti jedan detalj – radeći posao pripreme zemlje, čovjek se jednostavno MORA uprljati. Blato u cipeli ili ispod noktiju, ne previše ugodan miris znoja i lagana ukočenost leđa, zbog jednih te istih radnji, upotrebom najnovije verzije motike 🙂

Ali, ako želim da mi biljke uspiju, ako želim uživati u grašku, luku, salati, paprici, paradajzu… za mjesec, dva, tri, pet… zemlja se mora obraditi i treba odraditi taj prljav posao.

A kako je s mentalnim poslovima? Kako je s poslovima gdje radimo rukama i gdje za posljedicu rada nema blata ispod noktiju?

Moram nazvati nepoznate ljude i to mi nije baš ugodno raditi. Osjećati ću se “prljavo” jer mi druga strana može poklopiti
slušalicu, možda će mi reći NE, možda će mi uputiti neku psovku…

Treba isporučiti uslugu, ali moram proučiti 15 sati video materijala, možda će me boljeti oči, propustiti ću svoju omiljenu seriju, baš bi mi dobro došlo malo sna…

Žao mi je prijatelju, nema ti druge nego odraditi taj posao, uprljati se, kao i sa svojim biljkama, zagrijati stolac, ispisati stotine i stotine stranica i napraviti što god je potrebno. Nije lijepo, nije šareno i ne izgledaš kao maneken kad ih radiš, ali bez njih su ti šanse za uspjeh jako malene (čitaj: nikakve).

Lekcija s biljkama i obradom zemlje me naučila kako se u životu za mnoge stvari, koje trebam i želim ostvariti, moram uprljati. Ne se toliko fizički uprljati, već mentalno i emotivno.

Ako želim uspješno završiti projekt, trebam sjesti, naučiti nove tehnike i metode, isprobati ih u praksi, nazvati ljude za pomoć, pogriješiti, dobiti kritiku, početi sve ispočetka ako sam pogriješio…

Vrlo često to nije nimalo ugodan posao, no on se mora odraditi ako želimo postići bolje rezultate. Isto kao i pripremiti zemlju, tako moramo pripremiti i sebe i okolnosti da bi uspjeh bio lakše ostvariv.

Zato se zapitaj koliko ulažeš vremena i energije u pripremne radnje ili ih izbjegavaš jer su “prljave” (dosadne, teške, naporne, neugodne, nezgodne)?

Ostavite svoj komentar ispod ovog teksta

Hvala!