Tag Archives: trik

Partner za vlastitu odgovornost + produktivni blokovi

Coaching je set tehnika i metoda koja upotrebom različitih alata omogućuje i pomaže klijentu ostvariti zacrtane ciljeve. Ne ulazeći u sve detalje coachinga, jedan dio koji je iznimno važan u samom procesu odnosi se na preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke i inicijative.

U praksi, coachevi za to preuzimanje odgovornosti koriste engleski naziv (accountability) te kada bi ga pojednostavljeno opisali to bi onda bilo klijentovo osvještava i prihvaća odgovornosti za vlastitu inicijativu i korake koje poduzima ili treba poduzeti. Uloga coacha je pomoći mu o tome da se to u praksi i desi.

© Depositphotos.com / pressmaster

© Depositphotos.com / pressmaster

Sve ovo i nije ništa novog ili revolucionarnog te ste vjerojatno i sami iskusili gornju tehniku ako ste imali priliku biti dio nekog timu u kojem su jasno bile podijeljene uloge te se svaki od članova tima odgovorno držao danih obećanja.

Odgovornost

Snaga “odgovornosti” (accountability) je u tome što nam ona pomaže pokrenuti se kada nam je to teško i nismo previše raspoloženi. Svjesnost preuzetih i danih obećanja može doći do dodatnog izražaja kada znamo kako uz odgovornost prema sebi samima imamo i odgovornost prema drugima.

Ali, ima tu jedna mala zamka. Naime, često sami sebi damo razna obećanja i “u glavi” odvrtimo kako ćemo se odgovorno ponijeti prema tim obećanjima. “Od sutra ću biti drugačiji i svako jutro ću raditi ABC”.

U početku se čak jedan veći dio nas i drži danih obećanja i preuzetih odgovornosti, no kada malo zagusti ili kada se desi nešto nepredviđenog, tada dana obećanja i odgovornost prema sebi samima počinjemo mijenjati.

Ono što je pred 10 dana bilo toliko bitno više nije aktualno i zanimljivo. Rezultat toga je odustajanje, mijenjanje ciljeva, razočaranje, frustracija i set drugih ne pretjerano lijepih stanja.

U coaching procesu, coach ima alate ali i ulogu accountability partnera kojom može pomoći klijentu da postane odgovorniji i stvarno ostvari zacrtane ciljeve.

Produktivni blokovi

Ako ste polazili moj program “Izgradnje produktivnih navika” (LINK) onda vjerojatno znate kako dnevne aktivnosti trebamo grupirati u niz blokova koji se sastoje od istih ili sličnih aktivnosti te je iznimno važno staviti fokus samo na njega (blok).

Ukratko, blokovima aktivnosti koji su ujedno i definirani blokovima vremena, mozgu šaljemo informaciju kako se trebamo fokusirati na taj i samo taj zadatak, dok u isto vrijeme umirujemo misli i sve što ide uz njih te da ćemo ostale obaveze riješiti u nekom drugom bloku.

Svima nama (poduzetnički nastrojenim pojedincima) je jako interesantno da kroz dan imamo što više produktivnih blokova, tj. blokova u kojima ćemo napraviti najviše kvalitetnog posla.

Što je za vas osobno kvalitetan posao, to ćete morati sami odlučiti i definirati. Nekome je to čitanje knjiga, nekome je to programiranje, pisanje, telefoniranje, vježbanje… Vrlo je bitno znati i osvijestiti kako za taj odrađeni posao kao rezultat trebamo dobiti vrlo velike vrijednosti.

S obzirom na to kako je meni, a vjerujem i velikoj većina čitatelja primarni posao vezan uz mentalne aktivnosti (radimo mozgom) i često uključuje rad na računalu, blokove koje ja definiram traju dva sata unutar kojih je dva puta 45 minuta (2 x 45 min) fokusiranog rada na nekom od zadataka.

Primjer:
Blok I – 06:00 − 08:00 (produktivan blok)
Blok II – 08:30 − 09:30 (održavanje blok)
Blok III – 10:30 − 12:30 (produktivan blok)

Što je detaljno definirano u svakom od tih blokova ovisi o tome na čemu radim i što mi je bitno napraviti u tom danu ili projektu.

Malo miksamo

Ono što ovog trenutka imamo su dvije komponente koje vam mogu iznimno puno pomoći u postizanju vlastitih ciljeva – odgovornost & tehnika fokusiranog rada.

Kako mnogi nisu u mogućnosti unajmiti coacha iz ovog ili onog razloga, podijelit ću tehniku koju ja osobno koristim u podizanju vlastite produktivnosti, a uključuje gornje dvije komponente.

Uz malo uloženog truda, na internet forumu na kojem s vremena na vrijeme provedem određeno vrijeme (forum je iz područja koja me profesionalno zanimaju) pokrenula se rasprava o accountability partnerima.

Svrha ovakvog partnerstva je podijeliti početak kada je netko od nas počeo raditi na nekom od blokova te eventualna kratka rasprava ako netko zapne ili tog momenta ima nešto za podijeliti.

Isto tako, svrha ovog partnerstva je da jedni drugima damo podršku ako upadnemo u krizu ili počnemo “hvatati krivine”.

Komunikacija je svedena na minimum jer je fokus na pružanju podrške te dijeljenju samo kada nešto počnem raditi tj. kada to isto završimo.

Tako većinom razmijenjene poruke izgledaju (koristimo skype):

Blok 1 – start (09:05)
Blok 1 – end (10:56)
Blok 2 – start (11:23)
Blok 2 – …problems (12:12)
Mala rasprava… i opet se svatko od nas vraća svojim produktivnim blokovima.

Sudjelovanjem u ovakvom “partnerstvu” je iznimno motivirajuće jer mu je svrha povećati svjesnost o odgovornosti za ono što radimo, a u isto vrijeme daje osjećaj sigurnosti jer postoji sugovornik koji “će te razumjeti” kada si zapeo u nečem + osjećaj odgovornosti prema njemu/njima da ćeš stvarno napraviti posao koji si odlučio napraviti.

Ponekad pomaganjem svom sugovorniku puno više pomogneš sebi, nego njemu 🙂

Dodatna prednost je i u tome što kada si “down”, uvijek je netko pun energije koju će podijeliti s tobom i motivirati te da se pokreneš i napraviš ono što je za tebe u datom trenutku najbitnije i najvažnije.

I u konačnici, svi smo različiti ali svatko za sebe ostvaruje ono što mu najviše odgovara.

Ovo je mali trik koji možete i sami primijeniti u podizanju vlastite produktivnosti i efikasnosti. Samo napravite inicijativu, privucite dva do četiri accountability partnera i neka svatko za sebe počne stvarati ono što mu je najbitnije (u unaprijed definiranim blokovima).

Pitanja, komentari… išta?

Goran Blagus

Što sam radio, gdje sam bio?

Pen, Diary and GlassesDa ne bi bilo zabune, nije ovo tekst o meni, mojim aktivnostima i mojim putovanjima. Naprotiv, ovaj današnji tekst je o onom ludom momentu kada cijeli dan rintamo, radimo, rješavamo probleme, skačemo, uskačemo i na kraju dana imamo osjećaj kako nismo ništa napravili.

Današnja tema je o onom čudnom momentu kada sami sebe upitamo: Što sam ja zapravo danas radio / napravio?

Ne znam jeste li primijetili, no ovisno o tome tko vam postavi pitanje dati ćete drugačiji odgovor.

Ako bi vam netko od bliskih suradnika, partner, šef ili netko potpuno nepoznat postavio gornje pitanje, velika je vjerojatnost da biste odgovorili:

  • rješavao sam probleme
  • cijelo jutro sam telefonirao
  • nervirao se zbog drugih ljudi i izgubio živce
  • popravljao štetu (najčešće od drugih)
  • učio glup / dosadan sadržaj
  • radio posao
  • [nešto deseto…]

No, kada isto to pitanje “Što si danas radio / napravio?” postavite sami sebi (odvrtite ga u glavi), velika je vjerojatnost da odgovor i neće biti tako lagan.

Naime, teško da ćete sami sebe muljati s nekim izmišljenim poslovima ili se pokušali zadiviti čistim nabrajanjem dnevnih aktivnosti kao što to znamo raditi da bi nekog zadivili ili zadovoljili. Ako ste potpuno iskreni prema sebi, vrlo vjerojatno ćete ostati bez odgovora na ovo pitanje.

Zapravo, vrlo vjerojatno će vam trebati nešto vremena i razmišljanja što ste zapravo danas radili tj. napravili.

A zašto je to tako?

Po mojem iskustvu, vrijeme i okolnosti u kojima živimo postavilo nam je očekivanje kako u što kraćem vremenu trebamo napraviti što više posla (kvantiteta je jedino bitna) ili smo si postavili jako visoke ciljeve i želje koje je teško ili gotovo nemoguće postići (maštamo ili razmišljamo što bismo trebali napraviti ali ništa nije dovoljno dobro).

Sve to na kraju zna dovesti do sindroma “kuća-poso-poso-kuća”, određenom dozom zavisnosti (jer su svi drugi bolji od mene, a i njima je lakše) i nedostatkom motivacije za pokrenuti se (čemu i za koga se truditi).

Ako ste se prepoznali u ovom opisu, slijedi rješenje – dnevnik dnevnih aktivnosti.

Sve što vam treba je blok za pisanje i olovka koji će vam uvijek biti dostupni. I počnite zapisivati u njega što ste radili zadnjih 15 ili nešto više minuta.

  • pio kavu i čitao novine
  • odgovarao na emailove
  • surfao facebookom i malo provocirao
  • zvao dobavljača koji nam duguje
  • popravljao žicu od telefona
  • zvao ekipu na pivo
  • kupovao kekse

Vjerojatno vam na prvi pogled ovaj zadatak izgleda neozbiljno, djetinjasto i dosadno. No, njegova svrha i rezultat su ipak nešto što ćete teško prokljuviti ako ga ne napravite.

Naime, već nakon nekoliko dana vođenja dnevnika dnevnih aktivnosti početi ćete uočavati uzorke ponašanja. Početi ćete kužiti što i kako funkcionirate i početi ćete shvaćati da više ne izmišljate sami sebi što ste radili tijekom dana.

Kao nus produkt, a zapravo je to ono glavno, početi ćete uočavati prilike i situacije u kojima možete napredovati i koje možete popraviti.

I tu će se sam od sebe javiti odgovor na pitanje “Što sam danas radio?” tj. početi ćete raditi aktivnosti koje su vam jako bitne i važne. I dobro ćete se osjećati.

Osim toga, ako ste i dalje nezadovoljni i izgubljeni kako provodite dane, ništa ne košta da probate ovaj mali trik. Kasnije ga uvijek možete baciti i mene optužiti da sam loš s idejama i tehnikama kako biti produktivniji i motiviraniji.

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Generationbass.com

Prodajna tehnika introvertiranog poduzetnika + konkretan primjer

U današnjoj epizodi obraditi ću poslovni slučaj s kojim sam se susreo pred nekoliko godina te je ostavio odličan dojam na mene.

Ono što mi je kod njega vrlo upečatljivo jest jasna postavka i komunikacija poduzetnika koji je sebe opisao kao introvertiranu osobu koja ne želi zvati ljude i nuditi im svoje usluge na “silu”, već želi raditi prodajnu tehniku u kojoj oni zovu njega.

Prije nego opišem tehniku i cijeli prodajni proces, budite otvorenog uma jer bez obzira na uslugu koju dotični poduzetnik pruža pročitajte cijeli tekst jer vjerujem kako vrlo sličnu tehniku možete primijeniti i u svojoj tržišnoj niši.

Dakle, mladi poduzetnik (introvertiran, no tehničkim znanjem dobro potkovan) pruža usluge SEO (pozicioniranje na tražilicama) i izradu profila na društvenim mrežama.

Ciljna grupa

Prvi korak mu je definiranje ciljne grupe tj. potencijalnih korisnika. Za taj dio posla postavio je parametar da su to tvrtke koje se oglašavaju u lokalnim novinama.

Razlog takve definicije je u pretpostavci kako tvrtka koja se oglašava očita ima nešto novaca ili budžet za marketing i vrlo vjerojatno posjeduje nešto više znanja o vrijednostima marketinga kao modelu za privlačenja novih kupaca.

S obzirom na postavke projekta (oni zovu mene), pristup privlačenje njihove pažnje mora biti potpuno drugačiji. Naime, ako ste se ikada oglašavali, vrlo vjerojatno ste nakon par dana dobili nekoliko različitih ponuda oglasnih agencija za oglašavanjem u nekom drugom mediju ili časopisu.

Dakle, mladi poduzetnik je svjestan situacije u kojoj će njegovog potencijalnog klijenta kontaktirati ne samo novi kupci, već i druge oglasne ili servisne agencije.

S obzirom na to kako će mu većina konkurencije imati prodajni pristup u obliku “uvali i zaboravi” i famozni “mi smo… mi možemo… mi ćemo…”, njegov pristup će biti takav da prvo pruži određene vrijednosti i spoznaje potencijalnom klijentu te jasna poruka što točno klijent može dobiti od njega tj. kakve rezultate može očekivati.

Kao emotivni okidači za donošenje prodajne odluke koristiti će se strah, ego i želja za više novaca.

Komunikacijska poruka / kako privlačim pažnju

Okosnica prodajnu tehnike biti će usporedba SEO rezultata i njegove pozicije potencijalnog klijenta na pretraživačima s konkurencijom te osvještavanje kako boljim i drugačijim pozicioniranjem i tehnikama može privući više kupaca.

Prezentacija tih rezultata biti će u tiskanom obliku i povećom količinom informacija kako bi se stvorila veća percipirana vrijednost. Informacije i rješenja koja prezentira biti će  personalizirana te vrlo jednostavno usporediva u slučaju pojave bilo kakve sumnje.

U praksi ovo su koraci koje mladi poduzetnik poduzima:

  • iz lokalnog oglasnika ili časopisa izvlači sve oglašivače
  • u google i ostalim pretraživačima radi istraživanje njegovog pozicioniranja
  • posebnu pažnju daje na usporedbu njegovih rezultata s konkurencijom ili sličnim davateljima usluga
  • rezultate istraživanja se dokumentiraju i printaju kao screen shotovi (običan printer)

Vrlo jednostavni koraci, no svaki od njih iziskuje određenu kolčinu vremena, energije i znanja.

Ovdje dolazimo do momenta gdje mnogi poduzetnici “padnu”. Naime, istraživanje i personaliziranje što će klijent dobiti od njega nije moguće napraviti u par jednostavnih koraka s korištenjem univerzalne šprance.

Svakog potencijalnog klijenta treba dobro istražiti tj. kako je pozicioniran na internetu i u toj aktivnosti tražiti područja gdje klijent radi loše korake i greške (strah). Kako bi igrao na njegov ego, potrebno je što detaljnije usporediti ga s konkurencijom te kao zadnju točku treba ponoviti koliko prilika propušta zbog zanemarivanja tehnika koje mladi poduzetnik pruža.

Konkretni koraci su:

  • izrezati oglas iz novina
  • u pretraživačima usporediti njegovu branšu na području gdje posluje i rezultate isprintati
  • u pretraživačima usporediti njegovu branšu s konkurencijom i rezultate isprintati
  • provjeriti i isprintati stranice profila njega i konkurencije na društvenim mrežama
  • isprintati primjere u kojima je konkurencija bolje i kvalitetnije komunicira od njega
  • isprintati primjere u kojima korisnici ili netko drugi piše loše o potencijalnom klijentu

Rezultat ovog posla nastati će nekoliko isprintanih listova koji će se slati potencijalnom klijentu. Da, mi radimo istraživanje unaprijed SAMO ZA NJEGA i ovakvim radnjama pokazujemo  kako smo upoznati sa stanjem stvari.

I sada dolazi lakši dio posla, a to je kompletiranje dokumentacije i slanje dopisa s rezultatima analize potencijalnom klijentu.

1. Dopis

Dopis je dokument u kojem pojašnjava tko je on i što radi (jedan pasus) te informacija kako je za potencijalnog klijenta napravio istraživanje njegove pozicije i poslovanja na internetu.

U tom dopisu navode se popratne informacije o dokumentima koji su sastavni dio pošiljke (Vaša pozicija na google pretraživaču u mjestu XYZ) i kratak zaključak kako se snimljena stanja mogu promijeniti.

Kao zadnji dio dopisa ide poziv na akciju oblika “… kako bi popravili svoju poziciju na internetu te se istaknuli ispred konkurencije i privukli nove klijente putem interneta, nazovite me na broj xxxxxxxx.

2. Popratna dokumentacija

Tu je zapravo pravo blago i velika vrijednost. Naime, na izlistima (print screen shoteva) dopisani su razni komentari – običnom olovkom. Npr. ako je klijent na 17 poziciju za ključnu riječ, tada je dosta efektno crvenom olovkom zaokruženo kako je to loša pozicija i da konkurent XYZ s prve pozicije privlači više kupaca.

Taj “personal touch” i eventualno neka dodatna natuknica što nije dobro ili čak i pogubno (npr. nedostatak klijenta na google places ili neautorizirana facebook grupa), kod primatelja dopisa stvoriti će osjećaj straha i nevjerice. Razlog tome će biti spoznaja kako mu ekipa koja radi web i SEO ne radi dobro posao ili nije svjestan da postoji i drugačiji vid privlačenja novih klijenata (a tko mu je onda najbolji prijatelj da mu u tome pomogne?).

3. Mentalnih trikovi

Sva dokumentacija je puna malih mentalnih trikova.

Tako je jedan od njih obavezno klamanje izrezanog oglasa iz novina. Cilj ovog je podsjećanje potencijalnog klijenta kako ga je ta investicija koštala dosta novaca i daje mu samo djelomične rezultate (ne privlače potencijalne klijente koji se koriste internetom).

Upotreba različitih boja (crvene kao loše, zelena kao dobro) na analizi rezultata dodatno naglašava zatečeno stanje. Također, rukom pisani komentari su jako bitni (pa čak i ne bili previše čitljivi) jer odaje dojam dobro odrađenog posla.

Kuverta u kojoj se šalje dopis s dokumentacijom obavezno mora biti velika, A4 formata. Tako odskače od redovne, klasične, pošte.

I ima tu još set različitih trikova i metoda kako što bolje privući pažnju, no to je već priča za sebe.

Introvertirani pristup

Glavni pristup ovog modela prodaje je introvertirani pristup tj. nespremnost mladog poduzetnika nazivati klijente ili se oglašavati kako je on super, zna dobro raditi SEO i slične stvari.

Poslovi analize i pripreme dopisa iziskuju određenu količinu vremena, energije i novaca. No, mladi poduzetnik se bolje osjeća kada dobro odradi pripreme i kada direktno komunicira s potencijalnim klijentom s kojim želi raditi.

Ovakvim načinom, on privlači poželjne klijente i odmah znao što im može pružiti od usluge.

S druge strane, primatelj njegove poruke nije dobio klasičnu ponudu “kupite od nas jer smo najbolji”, već je dobio mali elaborat i pojašnjenje zašto mu takva usluga treba i direktno može vidjeti koje vrijednosti će dobiti.

I u konačnici tu je važan dio dopisa u kojem on njih poziva da mu se jave. Igranje na kartu straha i ega (gubitak klijenata i novaca jer vas konkurencija šiša na internetu) dobra je taktika da primatelja “natjera” uzeti telefon i nazove ponuđeni telefonski broj.

Zaključak

Ovo je analiza jednog prodajno procesa u nekoliko grubih koraka. Svaki od njih ima manje i finije potkorake kako bi cijeli proces bio što više u skladu s primateljem i uslugom koja se nudi, no to je dio gdje ćete trebati ugraditi samog sebe.

Tajna cijelog procesa je u unaprijed odrađenom poslu gdje se komuniciraju vrijednosti i rezultati na kojima će se konkretno raditi (ne ostavlja se primatelju da sam zaključi što bi on sve mogao dobiti) te sve dodatno začini očekivanim rezultatima. Na kraju, sve je to potkrijepljeno i dokazima.

U praksi slične prodajne modele rade osiguravajuće kuće, auto saloni, frizeri, pa čak i famozni Facebook.

 

Eto, nadam se da su ovaj tekst i analiza barem malo pomogli u pokretanju poduzetničke inicijative. Ako vam je nelagodno nazivati klijente, u tom slučaju odradite veći dio posla unaprijed, pokažite što će dobiti od vas i jasno im recite neka vas nazovu za suradnju.

Za pitanja i komentare slobodno mi se javite.

Hvala,

Goran Blagus

 

p.s. Ovaj model je moguće upotrijebiti za gotovo svaku vrstu usluge koju pružate. Činjenica je da traži nešto više investicije, no vjerujem da ste upoznati s pojmovima kao što su prosječna cijena akvizicije novog klijenta ili prosječna vrijednost klijenta ili životni vijek klijenta.

Ako niste, uskoro pišem o ovim temama.

 

Ideje iz kupaonice [tuš ideja]

Ako ste ikada “promatrali” i analizirali koje vam se prve misli vrte kroz glavu kada se probudite, onda ste sigurno uhvatili da razmišljate o sebi i svojim potrebama tj. razmišljate i tražite rješenja silnih situacija, problema i prepreka koje trebate riješiti.

I baš se u jutro odlično može uhvatiti kako nam se mozak “pali” i kako počnemo vrtjeti što činiti tj. što bismo trebali učiniti. No, nekada problemi koji stoje ispred nas budu toliko kompleksni da za njegovo rješenje treba puno vremena i energije. A tada mozak radi i radi i radi… a rezultat uvijek dođe u jednoj ili drugoj formi. Ne nužno i u najboljoj.

No, hajmo malo promijeniti perspektivu na naše tijelo i kako funkcioniramo te vidjeti na koji način možemo pomoći mozgu da efikasnije traži i nađe bolja rješenja.

Ne ulazeći previše u detalje, svi jako dobro znamo kako kisik ima veliku ulogu u funkcioniranju naših stanica, a ako do sada niste razmišljali, tuširanjem u svoje tijelo unosimo nešto veću dozu kisika.

Zapravo, vrlo vjerojatno ste već primijetili ali ne znam koliko ste do sada svjesno obraćali pažnju na to kako u trenucima kada se tuširamo, kroz glavu nam prolaze različite ideje i različita rješenja problema koji stoje ispred nas ali iz neke druge perspektive.

Kada nam voda i kapljice prolaze po tijelu kao da dođe do određenog opuštanja pa aktualne situacije i probleme počnemo doživljavati drugačije. Neke stvari i okolnosti nam postanu jasnije (kao da ih je voda oprala) i na neki neobičan način naš mozak lakše dolazi  do novih rješenja i novih ideja. Zanimljivo, zar ne?

No, što činite s tim idejama i tim rješenjima? Mnogi od nas ih dodatno odvrte kroz glavu i naprave što su naumili ali isto tako na mnoge od tih ideja zaboravimo. Ponašamo se prema njima kao da im je jedino mjesto u kupaoni, ispod tuša i nigdje više.

Uvjeravamo se kako ćemo nakon tuširanja nešto napraviti po pitanju tih ideja ali kolotečina i druge aktivnosti vrlo brzo nam odvuku pažnju te jednostavno zaboravimo na odlična tuš rješenja i tuš ideje.

A to ne mora biti tako i rješenje je vrlo jednostavno. Sve što trebamo napraviti je što prije zapisati (barem u dvije – tri rečenice) ideje i rješenja koja smo smislili ispod tuša jer smanjenjem koncentracije kisika i pritisak drugih misli napraviti će da dobre ideje brzo ispare.

Izgleda ludo i neobično, no bilježnica s olovkom bi vam od sada trebala stanovati i u kupaoni uz tuš kadu ili ako ste malo napredniji, potražite na internetu specijalne blokove i olovke kojima možete pisati ispod tuša.

Kada je ideja zapisana, kasnije joj se puno lakše vratiti na doradu (može i ispod tuša) nego je držite u glavi ili u najgorem slučaju –  zaboraviti.

Želim uspješan ostatak tjedna, zapišite svoje ideje i rješenja te se pišemo se uskoro.

Goran Blagus

 

[content_box_blue_50Percent]Sviđa vam se ovakav sadržaj? Prijavite se na mailing listu i neka teme iz produktivnosti i motivacije direktno dolaze  u vaš email sandučić. Bez ikakvih gnjavaža – jedna poruka tjedno.
Ipak nemamo previše vremena na gubljenje u nebitnim stvarima.
[/content_box_blue_50Percent]

Organizacija vremena i Kim Kardashian

Prije nego li me “osudite” kako ima pametnijih aktivnosti od gledanja televizije i različitih reality show emisija, imajte na umu da se u njima može naći i nešto korisnog. Posebno ako obraćate pažnju na sitne detalje i konzumirate takve sadržaje s drugačijim pobudama od pukog “puštanja mozga na pašu”.

Stoga, danas ide jedna epizoda koja se iz TV života može prenijete i na realan život.

Ako već neko vrijeme pratite i čitate moje tekstove, vjerojatno ste primijetili kako imam dosta čvrst i jasan stav prema planiranju i osobnom kalendaru. Jedna od najekstremnijih izjava iz tog područja je kako treba postati rob vlastitog kalendara.

Previše se stvari dešava oko nas da bismo sve to mogli pamtiti, a bez dobrog planiranja nema ni dobrih rezultata. Imamo puno želja, puno je potreba i bez dobrog planiranja realizacija je vrlo loša, stresna i nadasve neefikasna.

Izjave kako zapisivanje i planiranje poslova u kalendar ubija kreativnost, spontanost i ograničava nam život su gluposti. Ovo je tvoj osobni kalendar i sam određuješ što i koliko ćeš to raditi, a ne da ti netko drugi određuje prioritete i poslove koje ćeš raditi u ad hoc modu.

To što kalendar nekada ne funkcionira kako treba je više posljedica lošeg planiranja i nepridržavanja rokova. No, kao i sa svime u životu, treba vremena za prilagodbu i slaganje najboljeg modela, pa tako i osobnog kalendara. Greške i frustracije su dio svakog procesa učenja i nije ih moguće izbjeći.

Dobro organiziran kalendar garantirano je nešto što ti treba ako želiš postići iznadprosječne rezultate u životu i poslu.

I tu sada “ulazi” famozna Kim Kardashian i jedna zanimljiva scena iz “Keeping Up With The Kardashians” 🙂

U epizodu se prikazivalo kako se Kim priprema za proslavu rođendana i tada izgovara famoznu rečenicu. [Parafraziram] Moram u 17 sati biti na frizuri kako bih mogla biti spremna za proslavu u 21 sat, ne mogu duže biti u shopingu iako bih to jako željela.

Nema cviljenja, nema plakanja i cendranja. 17:00 kod frizera i kraj priče.

E, to se zove poštivanje svog kalendara i držanje dogovorenih rokova.

I kada su stvari tako postavljene, nema više toliko stresa i frustracija. Zapravo, znaju se ti osjećaji ponekada pojaviti jer bi radije bili negdje drugdje i radili nešto drugo, no ako je nešto isplanirano držite se toga kao pijan plota. I posao će sigurno biti napravljen.

A koja je tajna uspješnog vođenja kalendara i planiranja aktivnosti? Imajte SAMO JEDAN kalendar i imajte maksimalno povjerenje u njega.

On može biti elektronički ili na papiru – potpuno svejedno. Bitno je da uvijek bude lako i brzo dostupan. Upišite u njega kada treba nešto biti napravljeno ili kada imate neku obavezu i ono najvažnije – poštujete svoje vrijeme i sebe samog.

Ako može razmažena bogatašica, onda možemo i mi ostali.

Trošiti vrijeme na brigu i ništa ne poduzimati kako bismo to promijenili je loše iskorišteno vrijeme (čitaj: izgubljeno / potrošeno vrijeme). Kada je isplanirano onda će se i napraviti.

Želim uspješno korištenje kalendara i pišemo se uskoro.

Goran Blagus

p.s.
Praksa mi je pokazala kako mogu uspješno planirati aktivnosti dva tjedna unaprijed, bez potrebe da se zamaram što će biti u daljoj budućnosti.

Pokušajte s dvotjednim ili barem tjednim planiranje i držite se tog plana cca. 3 mjeseca. Garantiram da ćete postati produktivniji i uspješniji (ili vraćam novac) 🙂

 

image by photosteve101

 

Prepametan za tu foru…

Motivacija je često tema kojoj se mnogi znaju okrenuti kada zapnu u probleme i shvate da bi nešto trebali napraviti, ali nikako da krenu. Internet i knjižnice su pune različitih knjiga, tekstova i videofilmova koji imaju svrhu motivirati osobu da se pokrene, no svi jako dobro znamo da to rijetko djeluje.

Iz ovog mog višetjednog serijala poruka iz područja motivacije, produktivnosti i vezanih tema vjerujem kako ste shvatili koji je moj stav o uspješnom djelovanju (kreni korak po korak, pogriješi, ispravi i idi dalje, slušaj se na svim razinama i složi svoj model), no danas ću se dotaknuti jedne metode koju često možete sresti u literaturi.

Jedna od tih metoda, tj. trikova kako se motivirati jest javno ili na neki drugi način podijeliti s drugim ljudima kako ćete u određenom roku napraviti određeni posao. Često ta obećanja budu u obliku izjave najbližim prijateljima, obitelji ili grupi pratitelja i poznanika na društvenim mrežama.

  • položit ću sve ispite do kraja godine
  • pokrećem novu tvrtku kojom ću pokoriti svijet
  • nema više popuštanja i od ponedjeljka krećem s najboljom dijetom i redovitim vježbanjem

Pozadina ovakvog dijeljenja i davanja obećanja velikom broju ljudi (poznatim i nepoznatim) polazi od toga kako djeluje naš um (i prijatelj ego).

Vjerojatno znate kako je u ljudskoj prirodi želja da se sviđamo drugim ljudima te želimo da nas drugi vole i cijene. U pogledu toga, često i nesvjesno radimo različite radnje kako bi nas društvo i okolina prihvatili, tj. kako bismo bili dio neke grupe. Čovjek je (većinom) društveno biće. Voli i želi se družiti s drugim ljudima.

To je tako zbog nasljeđa koje nosimo još od vremena kada svijet nije funkcionirao u formi kako on funkcionira danas. Da bi prethistorijski čovjek preživio, morao je djelovati u grupi. U grupi je lakše dolazio do hrane, u grupi mu je bilo toplije i ono najvažnije – sigurnije. U slučaju da nije bio član grupe ili ga je grupa izbacila, šanse da preživi u surovom svijetu bile su mu gotovo nikakve.

Ukratko, bez djelovanja u grupi nisi mogao opstati.

I taj model, zapravo dio tog modela, svi smo mi u većoj ili manjoj mjeri naslijedili, tj. on je postao dio našeg DNK. Želimo biti u grupama i želimo biti s drugim ljudima jer nam to donosi priznanje, raznolikost i ono najvažnije – sigurnost.

Nekada je ta sigurnost bila vezana uz to da preživimo, no danas je ta sigurnost vrlo rastezljiva i ponekad vrlo upitna.

No, vratimo se na temu motivacije dijeljenja i davanja obećanja grupi ili drugim ljudima s ciljem da ćemo obećano i napraviti. Dakle, trik je u tome da se u našem umu aktivira mehanizam straha koji će nam biti motivator da izvršimo obećano. U protivnom bi nas grupa i okolina mogli izbaciti iz svoje blizine, a time bismo izgubili toliko potrebitu sigurnost.

U praksi, to bi značilo da će nas najbliži ljudi pitati što je s danim obećanjem, a kako ne želimo ispasti neozbiljni ili izgubiti njihovo povjerenje tada se nećemo dovesti u tu situaciju i napravit ćemo sve što je potrebno kako bismo obećano ispunili. A ako je to tako, onda imamo dovoljno motivacije za pokrenuti se i napraviti nužne radnje.

Ovako napisano super izgleda, no pitanje je koliko zapravo sve ovo djeluje u praksi?

Velika većina nas već je u godinama kada nemamo strah od gubljenja povjerenja drugih osoba ako nešto ne napravimo, a vrlo vjerojatno smo već stekli jako mnogo prakse u stvaranju i traženju isprika ili “posipanju pepelom” da jednostavno ova metoda motivacije ne djeluje.

Postali smo prepametni i, zapravo, naš je prijatelj ego postao mudar igrač i pušta nas da se zavaravamo ovim jeftinim motivacijskim trikovima koji rijetko djeluju. “Malo ću trpjeti što nisam obećano ostvario, vremenom će se zaboraviti i na kraju nikome ništa.”

Hmmm… Što kažete? Prepoznajte li se u ovom opisu? Ako je odgovor potvrdan, tada strah od odbacivanja nije dobar motivator, štoviše, okrenite se nekim drugim metodama i tehnikama.

Trik motivacije za napraviti nešto što nam nije od volje ili je teško nije u traženju trika, već u prepoznavanju želje i potrebe, te u osjećaju i emocijama koje će postignuti cilj dati. Uloženo / dobiveno.

Imate li mišljenje o ovoj temi, podijelite ga ispod ovog blog zapisa.

Hvala na pažnji,

Goran Blagus

P.S. Trik motivacije sa strahom gubitka sigurnosti djeluje kod djece, no mnogi roditelji ovaj trik znaju vrlo nepošteno iskorištavati u odgoju (“ako ne napraviš to, mama će te ostaviti…”). Ali kako s vremenom odrastemo i shvatimo pozadinu straha u motivaciji te pametnog ega kojeg smo izgradili, motivacija dijeljenja obećanja s grupom i gubitak koji bi eventualno mogao nastati rijetko djeluje u praksi.

 

image by jin.thai

Analiza – paraliza

U današnjem tekstu dotaknuti ću se fenomena kojeg je velika većina nas doživjela i iskusila ali bez obzira na svjesnost što nam se on desio još uvijek se znamo zapetljati u njega. Radi se o paralizi djelovanja zbog prevelikog analiziranja.

Malo mi opis fenomena zvuči svemirski, no pojasniti ću o čemu je riječ. Naime, jeste li se ikada našli u situaciji kada ste odlučili promijeniti, napraviti nešto novo ili popraviti nastali problem da ste toliko analizirali, planirali i izrađivali najbolji akcijski plan, a onda se od tih aktivnosti toliko umorili i potrošili energije da niste mogli krenuti u realizaciju?

Paraliza zbog analize ili prevelikom analizom do nedjelovanja.

Ako ste se ikada našli u ovakvom stanju (ja jesam nebrojeno puta), znate li koji je razlog zašto upadamo u famoznu paralizu djelovanja?

Razlog je u tome što želimo previše stvari, previše detalja i previše koraka ugurati u nekakav okvir i to nam ne uspijeva. Pokušavamo napraviti idealno rješenje nekog problema ili barem djelotvorno rješenje, no kad ima toliko puno varijabli, opcija, mogućnosti, potreba, želja… to dovodi do famozne paralize.

Ili na kraju ne uspijemo napraviti plan djelovanja ili se toliko umorimo (zbediramo) što sve ne sjeda na svoje mjesto da jednostavno ne pokrećemo ikakve korake.

“Čemu uopće nešto raditi kada ću to ionako kasnije baciti” poznata je izreka koju često izgovaramo kada nismo zadovoljni napravljenim planom.

No, postoji rješenje ovog fenomena i nalazi se u poznatoj uzrečici “manje je više” (less is more).

Rješenje i pravi izazov dobrog planiranja nije u pokušaju usklađivanja što sve treba složiti, napraviti i postaviti, već u odlučivanju i odbacivanje onog što nećemo raditi.

To ne znači da ne treba imati ideje za neke buduće projekte, već to znači stavljanje tih istih ideja negdje sa strane i stavljanje fokusa na ono što je ovog trenutka bitno.

Zato iz svega do sada opisanog pokušajte svoje buduće planove slagati na način što nećete i što ne treba napraviti.

Osim toga, ako idete na godišnji odmor, sasvim sigurno vam ne treba 3 para hlača ili 4 suknje koje nikada niste obukli ili cipele koje već 3 sezone čekaju svoju prilik ili… vjerujem da ste shvatili.

Manje je više, stavite fokus na ono što ne treba raditi i neće više biti paralize (ili nedjelovanja).

Kakav je vaš stav o ovoj temi? Ostavite komentar na ispod ovog teksta.

 

Hvala,
Goran Blagus

 image by  Marc_Smith

Uđi, osjeti, vrati se, kreni!

Jedan od najvećih problema kod pokretanja novog projekta, biznisa,  posla, realizacije ideje, promjene navike… je napraviti prvi korak.

Svi znamo kako ga moramo napraviti (prvi korak) ali isto tako u sebi osjećamo i razmišljamo kako bi ga najradije zaobišli i preskočili.

Bilo bi odlično kad bi ga netko drugi napravio umjesto nas ili u najboljem slučaju kada bismo bili sigurni da je baš taj prvi korak koji smo napravili onaj koji ima smisla i vrijednost

Znate ono, razgovarate u glavi i tada jedan glas priča kako je to super ideja, kako su to odlične prilike i kako treba krenuti, a onda se javi onaj drugi glas koji priča kako to nema smisla, kako ste se već opekli, kako treba biti oprezan…

Ovisno o tome koji glas u glavi prevlada, s tolikim žarom i predanošću pristupiti ćete realizaciji ideje, projekta, posla… Ili uopće nećete pristupiti.

Mnogi ljudi su spremni napraviti prvi korak samo kada su sigurni kako će se ideja pozitivno realizirati, samo kada su sigurni kako neće biti boli ili neugode i samo kada su sigurni da će se zamišljeno ostvariti.

No isto tako, danas, mnogi ljudi zbog lošeg iskustva ili odabira krivog koraka gotovo više ni ne pokušavaju napraviti neki značajniji prvi korak.

Ili ono najgore, ne znaju kako uopće napraviti prvi korak.

Mnogi će reći kako je samo stvar da trebaš krenuti i onda će biti lakše, pa će sve ostalo krenuti samo od sebe. Onima koji to tvrde, mogu poručiti da ta metoda i trik često ne funkcioniraju.

Ali zato ima nešto što sam shvatio ovog ljeta tokom kupanja i mog zimogroznog ulasku u more, a dobro opisuje model kako lakše napraviti famozni prvi korak i lakše ući u nove poduhvate.

  • uđi malo
  • osjeti i djelomično se prilagodi novim okolnostima
  • vrati se par koraka i odluči kad krećeš
  • KRENI!

Jedan detalje je iznimno bitan u gornjoj formuli, a to je vaša mentalna odluka što želite napraviti – što želite postići.

Ako želite pokrenuti posao, počnite pružati uslugu ograničenog obima.  Počnite disati u novim okolnostima, no budite u fazi osluškivanja. Pratite i bilježite što se dešava. Steknite prva ali i ograničena, manje bolna iskustva.

Vratite se nekoliko koraka, proanalizirajte kako je funkcioniralo, prilagodite što treba prilagoditi i donesite odluku kada krećete.

Zadnji korak je KRENUTI i nastaviti u novom, prilagođenom, smjeru.

Izgleda jednostavno ali zato svaki od ovih koraka skriva nekoliko zamki.

Mnogi zapnu na tome što ne znaju što žele, drugi nisu spremni napraviti ni mali ulazak na novo područje, treći su toliko nefleksibilni da se ne mogu prilagoditi novim okolnostima, četvrti se vrate par koraka i uplaše što ih čeka, a peti samo čekaju savršen trenutak da krenu. Trenutak koji na kraju nikada ni ne dođe.

Poznavajući zamke i tehniku kako jednostavnije napraviti prvi korak, ne vidim razloga zbog kojeg bi i dalje odlagali realizaciju važnih odluka i ideja.

Ostavite komentar na ovu temu, cijenim svaki oblik razmišljanja.

 

Mentalni trik za bolju efikasnost

Svi vole “male” trikove ili prečace kako bi se što brže stiglo do cilja.

Tehnika koju predstavljam je vrlo snažna i sasvim sigurno ste je “osjetili” u životu. Radi se o onim momentima kada su vas pritiskali rokovi i nekim čudom poslove ste obavili u zadnji tren.

Ukratko, ovdje se radi o jednostavnom i malom mentalnom triku.

Ako ste čitali moju e-knjigu o Produktivnosti (www.produktivnost.net), onda se sigurno sjećate kako predlažem napraviti listu od 7 zadataka za predstojeći dan.

Fokus na spisak od “samo” 7 zadataka dovoljno je dug i kratak da se može odraditi u predstojećem danu. Isto tako definirani spisak oslobađa od različitih smetala i neočekivanih situacija jer znate što treba učiniti kada zapnete tokom dana.

No, izazov koji ipak ostaje jest kako tih 7 zadataka stvarno i obaviti u zacrtanom danu?

Mentalni trik je u definiranju i poštivanju završnog vremena i očekivanog rezultata.

Ako ste osoba koja ima praksu definirati poslove koje će raditi tokom dana, no ne koristi kalendar do kada posao treba biti obavljen, tada često planirana aktivnost ima tendenciju iskoristiti cijelo raspoloživo vrijeme.

Jednostavno, mozak nam radi na taj način i neki posao koji možemo završiti za 30 minuta znamo razvući na 2 sata ili 2 dana. Razlog tome je što nemamo (jasno) definiran rok do kada treba napraviti posao.

Rješenje ovog problema je u definiranju vremena kada će posao biti završen i koji će biti krajnji rezultat.

Npr.
13:45 Napisan izvještaj za klijenta

Za osobe koje su disciplinirane i “poštuju” svoj kalendar, rješenje bolje efikasnosti je u točnom definiranju početka, završetka i rezultata zacrtanog zadatka.

Npr.
12:00 Pisati izvještaj za klijenta
13:45 Izvještaj za klijenta napisan

Stoga, za bolju efikasnost i produktivnost iskoristite taj maleni mentalni trik.

Jasno si definirajte krajnji rezultat i termin kada on treba biti ostvaren. Poštujte rokove i rezultati neće izostati.

Želim vam uspješan radni tjedan.

g.