Tag Archives: tehnika

Mali trik za “male” navike

Navike su naučeni obrasci ponašanja putem kojih brže i jednostavnije odrađujemo neku aktivnost. Bez navika trebalo bi nam puno vremena za odraditi neki posao jer bismo trebali razmišljati o svakom koraku.

Kao dobar primjer navike je vožnja automobila. U početku smo razmišljali o svakoj aktivnosti (kvačilo, papučica gasa, mjenjač, žmigavac…) da bi nakon nekog vremena vježbanja i ponavljanja tih radnji one ušle u naviku i danas ih većim dijelom radimo automatski.

© Depositphotos.com / alphaspirit

© Depositphotos.com / alphaspirit

Ista priča i isti smjer djelovanja je i s lošim navikama. Loše navike su one koje za rezultat automatskog djelovanja imaju neželjeni rezultat. Tako se u praksi znamo loše osjećati kada shvatimo kako radimo nešto loše ali ne znamo zbog čega i kako je došlo do toga. Barem ne u momentu kada ponavljamo tu lošu naviku.

Postoji cijeli set tehnika i metoda mijenjanja navika, no u nastavku ću se dohvatiti jednog malog trika i tehnike kroz koju u kratkom vremenu možete brzo usvojiti nove, pozitivne navike.

Mala navika, mali trud – dovoljno za početak

Ponovit ću kako ova metoda nije za promjenu postojećih navika, već za usvajanja novih navika. Ono što je vrlo bitno jest da kod odabira navike koju želite usvojiti ona bude što jednostavnija i ima pozitivan predznak / rezultat za vas.

Jednostavnost je bitna jer će se navika tako lakše “uhvatiti” i biti će manje faktora o kojima trebate razmišljati. Time se ujedno i smanjuje vjerojatnost greške te propuštanja izgradnje nove navike.

Pozitivan predznak navike je bitan radi vlastitog emocionalnog stanja. Naime, kada je nešto negativno ili si nešto branimo, to se često doživljava kao kazna ili gubitak te se na kraju na osjećamo baš najbolje. Zato je bitno naviku koju ćete usvojiti prikazati u pozitivnom okruženju.

Korak I.

Odaberite jednu do tri male pozitivne navike koje biste htjeli usvojiti. Za primjer to može biti redovito odnošenje smeća, pranje ruku nakon jela, gašenje emaila programa, ispijanje više tekućine…

Kada sam ja osobno radio ovu vježbu odabrao sam sljedeće dvije navike (treću radije ne bih dijelio):

  • pet sklekova
  • čitanje mudre izreke

Prva mi je bitna radi fizičkog zdravlja, a skužio sam kako ponekad sjedim previše vremena i tih pet sklekova mi dobro dođe. Ista priča je i s čitanjem mudrih izreka, jer me one znaju oraspoložiti i dati dodatne motivacije.

Obratite pažnju da nove navike moraju biti jako jednostavne, pozitivne i jednostavne za izvesti. U slučaju da ih je teško napraviti (recimo da jedva mogu napraviti dva skleka i sada se tjeram raditi ih pet) u mislima će se početi rojiti negativni osjećaji i nova navika se neće “primiti”.

Korak II.

U ovom koraku postaje zanimljivo, jer sada treba definirati aktivnost ili okolnost u kojoj ćemo sprovesti našu novu naviku.

Ako se ne varam, u NLP se to zove sidrenje. No, tehnika je sljedeća. Potrebno je identificirati nakon koje aktivnosti ćemo napraviti našu novu naviku.

Kod moja dva primjera to izgleda ovako:

  • nakon što se dignem od računala, napravit ću pet sklekova
  • nakon što pojedem nešto, pročitat ću jednu slučajnu mudru izreku

Sidro je iznimno bitno jer nam ono omogućuje da uz postojeću aktivnost koju redovito radimo dodamo jednu novu, pozitivnu.

Naime, kada tog sidra ne bismo imali onda bi se trebalo desiti previše nekih novih okolnosti, trebalo bi uložiti dosta energije u svjesnost, motivaciju i slične stvari. Na ovaj način, vežemo se uz postojeću aktivnost i puno lakše u svoj život uvodimo malu pozitivnu naviku.

Korak III.

Sve što je preostalo je da navedenu naviku počnete sprovoditi u praksi i vodite malu evidenciju uspješnosti tijekom narednih 7 dana.

Kako bi provedba bila jednostavnija, zapišite si svoje dvije ili tri navike koje želite usvojiti negdje gdje ćete ih lako moći pročitati.

Format zapisa je:

“Nakon što sam napravio XYZ, napravit ću ABC”

Na kraju dana, samo zapišite jeste li tu novu naviku sprovodili u praksi ili niste. Jedan mali DA ili NE je sasvim dovoljan.

I to je cijela mudrost uvođenja nove i male pozitivne navike. Odvojite si do pola sata, odlučite što pozitivnog želite uvesti u svoj život, napišite nakon čega ćete novu naviku napraviti i krenite već danas.

Korak po korak i nova pozitivna navika će postati dio vašeg djelovanja.

Sretno.

Goran Blagus

p.s. Imate komentar ili pitanje. Podijelite ga ispod ovog teksta.

Koji lanac ćeš graditi, a koji prekinuti?

Za malo usporedbu, što biste rekli za drvo jabuke koje zadnjih 5 godina ne daje nikakve plodove? Ne bi rekli da je umrlo, no dobili bi osjećaj kao da jeste.

Iz tog razloga se i mi ljudi trebamo svaki dan razvijati, na ovaj ili onaj način.

Razvijamo se tako što svaki dan gradimo i stvaramo nešto iz područja koje nam je bitno i važno. Možda svakodnevne zadatke ne doživljavamo kao nešto što je veliko, revolucionarno i spektakularno, no sitni koraci su bitni – malo po malo. I kada se puno tih koraka spoji onda dobijemo nešto veliko i bitno.

© Depositphotos.com

© Depositphotos.com

Jerry Seinfeld je to građenje i napredovanje odlično usporedio s gradnjom lanca. Svaki dan, svaki trenutak stvaraj lanac i na njega stavljaj jednu po jednu kariku.

Takvim malim koracima i uz nešto vremena stvorit ćete jako dug lanac, a “tajna” je baš u tom svakodnevnom dodavanju novih karika i građenje jako dugog lanca.

U praksi to izgleda tako da instalirate veliki kalendar i ako je dan bio uspješan tj. obavili ste ono što je bitno, označavate ga kao novu kariku lanca, u protivnom nema oznake.

Ako vam je cilj redovito vježbati i ako ste taj dan to napravili, označite dan kao novu kariku. Ako pak taj dan niste napravili ono što vam je bitno, dan se ne označava što znači da nema karike i lanac je prekinut.

No, sada stvari postaju jako zanimljive.

Prekidi, zastoji i mali problemi su dio života. Lanac zbog nekih okolnosti može stati u gradnji na dan – dva ali bitno je da se što prije vratite njegovom građenju.

Karike (dani) koje su “izgubljene” ne mogu se vratiti i pokušajte to što bolje osvijestiti te nemojte olako prihvaćati prekide lanca.

No, ono što se mnogima zna desiti, jest stanje u kojem počnu graditi svoj lanac nepoduzimanja aktivnosti.

Korak po korak, mic po mic, stvaraju jako dug lanac razmišljanja i željenja kako bi trebali jednog dana krenuti, kako bi se trebali pokrenuti te na kraju dobiju jako dug lanac nepoduzimanja aktivnosti.

Izazov s kojim vas ostavljam je da osvijestite i odaberete koji lanac želite graditi, a koji želite prekinuti.

Onaj koji ćete graditi svaki dan postat će sve duži i duži, a sada je samo pitanje želite li dug lanac čekanja ili novih znanja, spoznaja i aktivnosti koji će dati velike rezultate.

Hvala,

Goran Blagus

p.s. Vrlo rado bih čuo vaš komentar na ovakav model gradnje lanca i kako vi držite korak sa svojim osobnim ciljevima i željama. Podijelite ga ispod ovog teksta.

Najprostituirana riječ u prodaji

Prodajani znakEvo jedne pomalo provokativne teme iz poslovanja, poslovnih aktivnosti i svega što je bitno kako bi mogli kvalitetno živjeti od svog biznisa.

Prodaju, aktivnost bez koje nema klijenata i aktivnost bez koje nema love koja je nužna za funkcioniranje svakog biznisa kod mnogih poduzetnika izaziva osjećaj odbojnosti i frustracije.

Bez obzira na takve osjećaje, treba prijeći preko toga i aktivno raditi na akviziciji novih klijenata, povećanju obima poslovanja i optimizaciji prodajnih procesa. Prošla su vremena kada su dolazili sami od sebe, a i danas se svatko bori za svoj dio kolača.

I baš u toj borbi za svoj dio kolača (čitaj: tržišta) dosta često se susrećem s jednim pojmom u procesu prodajne komunikacije kojeg sam nazvao “najprostituirana riječ u prodaji”.

Ta riječ, tj. prilog kojeg mnogi koriste i prostituiraju je “SAMO”.

  • Za samo xyz kuna…
  • Samo danas u našim…
  • Ovaj toner košta samo…
  • Samo mi možemo…
  • Samo naš proizvod…
  • Plati samo…
  • Samo…

Prestrašno! Samo ovo, samo ono, samo, samo, samo…

Ovaj prilog se danas koristi toliko intenzivno da ga kupci više ne percipiraju ili su iskustveno naučili da je njegovo korištenje zamka za prodaju.

Siguran sam da je pred dosta godina ovakav model prodaje i igranje na osjećaj umanjivanja gubitka (SAMO je tu da opravda cijenu ili nižu kvalitetu) ili igranje na osjećaj ograničenosti (SAMO je tu da stvori osjećaj manje dostupnosti i poveća poželjnost) imao dobre rezultate ali danas je previše prostituiran i sumnjam da je dovoljno efikasan.

Opće je pravilo poslovanja da se trebaš ili pokušaš razlikovati od svoje konkurencije u tri do pet karakteristika ili vrijednosti koje pružaš, no sindrom krda i “zato što sam to vidio kod drugog” često bude razlog zbog kojeg mnogima posao i ne ide u očekivanim okvirima.

A promjena komunikacijske poruke i nije toliko komplicirana. Naš jezik, kao i svaki drugi jezik je dovoljno kreativan da možete drugačije komunicirati poruke bez korištenja “SAMO”.

 

Ne ovako Ovako
Za samo 199,00 kn… Za 199,00 kn…
ili
Akcijska cijena 199,00 kn…
ili
Najpovoljnija cijena od 199,00 kn…
Samo danas u našim… Danas je posljednji dana kada…
Ovaj toner košta samo… Ovaj najpovoljniji toner od…
Samo naš proizvod… Za razliku od drugih … naš proizvod…
Plati samo… Cijena…
ili
Uloži…
ili
Investiraj…

Prilog “SAMO” kod isticanje cijena se često interpretira kako je jedino na što radite fokus u poslovanju cijena. A vjerujem da imate i neke druge karakteristike koje biste vrlo rado istaknuli u svojoj poslovnoj ponudi i poslovanju.

Osim toga, ako vas nisam uvjerio da izbacite “SAMO”, počnite pratiti malo oglase u novinama, internetu, shopping centrima i ostalim mjestima te pokušajte uhvatiti koliko je “SAMO” djelovao na odluku o kupnji.

Iskreno, malo ili gotovo nikako. Pa ako je tako, zbog čega ga onda koristiti u svojoj poslovnoj korespodenciji?!

Kakvo je vaše mišljenje o “samo” i što vi koristite u svojoj prodajnoj komunikaciji?

Hvala,

Goran Blagus

 

p.s. “Samo” može jako dobro djelovati kada su kupci tj. osobe koja ima utjecaj na kupnju djeca. No to je već područje u koje ne bih trenutno zalazio.

 

Image by jimw

Multitasking vrijeme

Pred cca. 3 tjedna opisivao sam tehniku na koji način ja organiziram poslove u kalendar aktivnosti (možete ga pročitati ovdje) te sam se pri dnu teksta dotaknuo pojma “multitasking vrijeme”.

Mnogima s kojima radim na poboljšanju osobne produktivnosti (ovo možete shvatiti i kao svojevrstan poziv da mi se javite za suradnju), uvođenje multitasking vremena je jedan od najvećih izazova. No, prije nego krenemo na njegovo rješavanje opisati ću tu zvjerku.

U stvarnom životu, multitasking je pojam koji opisuje stanje u kojem radimo više različitih poslova u isto vrijeme. Vrlo je popularan jer stvara osjećaj veće efikasnosti i odaje dojam uspješnosti ako u njemu postižemo rezultate.

Željeli to priznati ili ne, naš mozak ne može funkcionirati u multitaskingu. Nije moguće u isto vrijeme svjesno raditi dvije i više radnji, već odradimo jednu te se brzo prebacimo na drugu i tako u krug.

Ali ja mogu u isto vrijeme pričati na telefon s frendicom i mijesiti kolače.

Ovo je samo iluzija da te radnje radite u isto vrijeme. Naime, u jednom momentu trebate stati s miješanjem kolača kako bi ubacili novi sastojak. Mozak prekida obradu i procesiranje informacija koje dobivate preko telefona, brzo donosi odluku što dalje s kolačima te se ponovno vraća na obradu telefonskog razgovora. Miješanje ponovno postane automatska i nesvjesna radnja.

Pojašnjeno, multitasking je odrađivanje i brzo skakanje s jedne aktivnosti na drugu. Svaki prelazak na novu aktivnost “pojede” nešto vremena i energije te na kraju cjelokupni proces traje duže, a ponekad i s upitnim rezultatima.

A kako ipak…?

No, spoznaje kako funkcioniramo u multitaskingu ipak nam mogu pomoći da napravimo više posla u manje vremena. Tajna je u brzom prebacivanju i smanjenju vremena prilagodbe na novi zadatak / aktivnost.

Da bismo se mogli brzo prebacivati s jednog zadatka na drugi, potrebno je da poslovi koje radimo budu što više povezani i u skladu s rezultatom koji želimo postići. Svako veće odstupanje potrošiti će previše vremena i izgubiti će se nit.

Npr. Ako pišem tekst o multitaskingu (ovaj sada) onda imam otvorenu web stranicu Wikipedije na kojoj provjeravam činjenična stanja. Povremeno prođem kroz bilješke u Evernoteu oko različitih citata i motivacijskih poruka, a u isto vrijeme “slušam” glazbu za koncentraciju i smanjivanje buke iz okoline

Ne bavim se emailom i telefonom te ako nešto i treba moju pažnju onda tražim brzo rješenje (čujemo se kasnije) kako bih se mogao što prije vratiti na originalni zadatak pisanje teksta.

Pretpostavimo da gornje aktivnosti radim na drugačiji, mnogima ljudima često i uobičajeni način.

Otvorim program za pisanje tekstova, otvorim email, otvorim Facebook stranicu i pokoju stranicu s vijestima (index, večernji ili nešto slično).
Odlučim da će današnji tekst biti o multitaskingu. Zadovoljan sam, pa ću skoknuti malo na Fejs da vidim što se tamo dešava i nađem nešto motivacije.
Nema baš ničeg korisnik. Mogao bih napisati uvod za tekst. Pa on je gotovo uvijek jednak.

Ima nešto novih emailova? Oh, ima. Odgovoriti ću na njega, manje će me gristi savjest i lakše ću se koncentrirati na pisanje teksta…

Vjerujem da kužite kuda sve ovo vodi. Sve to su različite kategorije poslova, nisu u skladu s ciljem tj. daju lažni osjećaj da jesu – ako sve ostalo obavim lakše ću napisati tekst ili ako gledam druge stvari dobiti ću bolje ideje. Gadna zamka!

Svako prebacivanje s jedne aktivnosti na drugu troši previše vremena i koncentracije.

Rješenje je kao što sam ga već opisao. Grupiranje sličnih i povezanih aktivnosti. Tada u njima možemo djelovati nešto slično multitasking modu i tada stvaramo najbolje i najbrže rezultate.

A situacija kada radimo više različitih stvari iz različitih kategorije, priznajem da je seksi, zabavno i ugodno, no shvatite kako će vam u tom slučaju trebati više vremena i više energije za rezultate koje biste brže mogli postići grupiranjem.

Ovo je model kako ja djelujem i podučavam, a kako to vi radite?

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Victor1558

Kako voda donese…

Prošli tjedan imali smo aktualne događaje iz USA gdje je oluja Sandy nanijela veliku štetu, a ovih dana dešavaju se slični događaji u bližem okruženju zbog velike količine vode koja će pogoditi mnoga područja.

Ako ste malo pratili medije, mnogi su svjesni vodenog vala koji će zapljusnuti i više ili manje djeluju unaprijed kako bi umanjili posljedice. Iz prijašnjih iskustava naučili su kako trebaju planirati i djelovati unaprijed, jer kada voda počne navirati, spašavanje i izgradnja brane i prepreka je gotovo pa nemoguć posao ili su ostvareni rezultati vrlo upitni.

I baš to djelovanje unaprijed i priprema na neminovni događaj su iznimno bitni za što manje negativnih posljedica.

Zanimljivo je kako smo ovu lekciju iz djelovanja prirode naučili (na teži način), no u isto vrijeme velika većina nas dan započinje bez ikakve pripreme što bi se moglo ili trebalo desiti i nadamo se da nam “voda” neće donijeti ili nanijeti veliku štetu.

Mnogi od nas jutro započinju s najboljom nadom i željom kako će dana proći u redu. I to je dobro, no može i treba to drugačije.

I sam sam previše puta zaglibio u “vodi” aktivnosti koje su se samo gomilale i rušile sve ispred sebe ali danas to više nije tako. Evo na koji način ja rješavam bujice ili još bolje slažem zapreke da iste ne naprave štetu.

Prva i osnovna stvar je unaprijed planiranje i zapisivanje aktivnosti koje ću raditi. Za to koristim google kalendar i to iz nekoliko razloga:

  1. Uvijek je dostupan
  2. Podaci se sinkroniziraju na više mjesta (računalo, tablet, mobitel)
  3. Evidencija aktivnosti

U kalendar upisujem gotovo sve što trebam raditi naredna dva tjedna. Poslovi i aktivnosti kojima se bavim ovaj tjedan u 90% su bili izdefinirani početkom prošlog tjedna.

Moj stav prema kalendaru je takav da ono što ne piše u njemu onda to praktički i ne postoji.

Jednostavno ako nisam upisao dogovoreni sastanak u petak u 9 sati, za mene je to vrijeme slobodno za neku drugu aktivnost.

Ovakvim stavom rješavam se stresa i situacija u kojima trebam razmišljati što ću ili što trebam raditi. Kad je zapisano, sve je jasno.

Da biste mogli tako funkcionirati sa svojim kalendarom potrebno je imati povjerenja u njega. Naime, baš to povjerenje je čest razlog zbog kojeg su mnogi pokušali koristiti se njime i na kraju razočarano odustali.

Kako se gradi povjerenje u kalendar?

Jako dobro pitanje 🙂 U neku ruku to je vrlo jednostavno ali i dosta zahtjevno u samom početku.

Meni su se stvari “raspadale” u kalendaru jer sam znao preambiciozno planirati trajanja nekih aktivnosti ili sam pregusto “lijepio” jednu aktivnost poslije druge.

Npr.

09:15 − 09:45 – čišćenje emailova
09:45 − 10:30 – coaching call
10:30 − 11:20 – rad na sadržaju radionice

Ovako kako je gore napisano kod mene ne funkcionira. Naime, s vremenom sam shvatio kako za neke aktivnosti trebam određeno vrijeme zagrijavanja da bih ih završio. Metodom praćenja i učenja (čitaj: pokušaj i pogreška) skužio sam da mi za aktivnost “rad na sadržaju radionice” treba barem 15 minuta za “ufuravanje” u takav mod razmišljanja.

Rezultat toga je što sada takvu aktivnost planiram u samom početku povećati za to vrijeme, jer sam svjestan kako ću prvih 15 minuta potrošiti na zagrijavanje, a tek narednih 50 minuta na konkretan posao.

Ako se ne možete prepoznati u gornjem primjeru, provjerite na koji način planirate svoje sastanke na nekoj udaljenoj lokaciji.

Npr. u kalendar ste upisali sastanak kod klijenta od 14:00 do 15:30. To je sve jasno, no ako do lokacije gdje imate sastanak trebate putovati recimo 30 minuta, onda bi bilo jako loše da je to vrijeme u kalendaru napisano kao slobodno.

Naime, ta “praznina” često daje osjećaj slobode i gubljenja fokusa što bismo trebali raditi. Iz tog razloga nam se često zna desiti da zakasnimo na sastanak jer smo loše isplanirali “vrijeme pripreme” za glavni događaj.

Kako se ista stvar i meni dešavala (zna se još ponekad i desiti) trenutno ovakve situacije planiram na jedan zanimljiv način.

U kalendar upisujem dva događaja. Prvi događaj je u maksimalnom trajanju moje odsutnosti. U gornjem promjeru sa sastankom od sat i pol i putovanjem od 30 minuta, u kalendar bi upisao dva događaja.

1. Sastanak kod klijenta od 13:30 do 16:00
2. Sastanak od 14:00 do 15:00

Da, ovo znači da se aktivnosti preklapaju i to mi je OK. Naime, na ovaj način realno vidim koliko vremena ću potrošiti na tu aktivnost, a isto tako i vidim sadržaj glavne aktivnosti.

Dakle, tako se gradi povjerenje u svoj kalendar. U početku ide malo teže i ima grešaka, no upravljanje s njim je i kao s navikama. Što više svjesno vježbate s vremenom ćete postati uspješniji i bolji.

Sve je to super ali što kada dođe nešto nepredviđeno?

Još jedno odlično pitanje 🙂 U prvom redu treba imati jasan stav u odlučivanju što je hitno i traži pažnju odmah ili što je nešto što se može kasnije napraviti.

U mom slučaju sve što je vezano uz obitelj i zdravlje su aktivnosti najvišeg prioriteta. Da ne bi bilo zabune, tu ne spada poziv žene da pita kada dolazim, već stvarno ozbiljne situacije.

Druga ali malo blaža varijanta kada reagiram odmah i može malo “pokvariti” kalendar jesu upiti trenutno aktualnih klijenata. Ako s njima radim na nekim projektima gdje je moja pažnja vrlo bitna ili su zapeli u nekoj situaciji gdje im treba moja pomoć, tada sam uvijek na raspolaganju i sav fokus ide prema njima.

No, to je nešto što se jasno unaprijed komunicira i u praksi se vrlo rijetko dešava.

Sve ostalo što mi dođe kao potencijalna aktivnost u tom danu jednostavno odbijam dati trenutnu pažnju i njome se bavim nekoliko sati kasnije u multitasking vremenu.

Multitasking vrijeme (znate o čemu pričam ako ste pročitali ebook “7 koraka za uspješan dan”) je kada nema prevelikog reda i tu si dajem gušta da budem maksimalno neorganiziran. U njemu reagirate stihijski, budete nervozni, ljuti i sve ono što velika većina zna biti veći dio dana. Multitasking vrijeme ne bi trebalo trajati dnevno više od 2 sata.

Ali ja dalje ne mogu tako funkcionirati.

Nisam nikada rekao da imam univerzalno rješenje kako se boriti s “bujicom” aktivnosti koje nam svaki dan dolaze ali sam iznimno siguran da ova metoda daje rezultate. Bitno je naći svoj model, bitno je imati povjerenja u svoj kalendar i bitno je kada se sve raspadne nastaviti tamo gdje ste stali. Ne kretati ispočetka, već nastaviti gdje ste stali.

U početku ide sporo, teško, frustrirajuće, no s vremenom bude lakše i uspješno. Kada postane normalno, pitati ćete se kako ste uopće i mogli funkcionirati na drugačiji način 🙂

Planiranje i sprovođenje planiranog je osnova. Dan ima premalo sati da biste uspjeli napraviti sve što želite ili morate. A ako je tako, ja se radije odlučujem napraviti barem neke od aktivnosti i stvarno ih završiti, nego polovično krpati i kuburiti s jedne aktivnosti na drugu.

Dana i dnevne aktivnosti su kao bujica vode. Jednostavno idu i gaze sve ispred sebe. Nekada je ta bujica vrlo malena ili je čak i nema ali nekoliko puta u godinu bude iznimno velika i snažna, a onda iz sebe ostavlja gadne posljedice.

Ovo je jedan dio moje obrane od “dnevne” bujice, a kako se vi pripremate i nosite s njom?

Ostavite komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Brian Birke

Organizacija vremena i Kim Kardashian

Prije nego li me “osudite” kako ima pametnijih aktivnosti od gledanja televizije i različitih reality show emisija, imajte na umu da se u njima može naći i nešto korisnog. Posebno ako obraćate pažnju na sitne detalje i konzumirate takve sadržaje s drugačijim pobudama od pukog “puštanja mozga na pašu”.

Stoga, danas ide jedna epizoda koja se iz TV života može prenijete i na realan život.

Ako već neko vrijeme pratite i čitate moje tekstove, vjerojatno ste primijetili kako imam dosta čvrst i jasan stav prema planiranju i osobnom kalendaru. Jedna od najekstremnijih izjava iz tog područja je kako treba postati rob vlastitog kalendara.

Previše se stvari dešava oko nas da bismo sve to mogli pamtiti, a bez dobrog planiranja nema ni dobrih rezultata. Imamo puno želja, puno je potreba i bez dobrog planiranja realizacija je vrlo loša, stresna i nadasve neefikasna.

Izjave kako zapisivanje i planiranje poslova u kalendar ubija kreativnost, spontanost i ograničava nam život su gluposti. Ovo je tvoj osobni kalendar i sam određuješ što i koliko ćeš to raditi, a ne da ti netko drugi određuje prioritete i poslove koje ćeš raditi u ad hoc modu.

To što kalendar nekada ne funkcionira kako treba je više posljedica lošeg planiranja i nepridržavanja rokova. No, kao i sa svime u životu, treba vremena za prilagodbu i slaganje najboljeg modela, pa tako i osobnog kalendara. Greške i frustracije su dio svakog procesa učenja i nije ih moguće izbjeći.

Dobro organiziran kalendar garantirano je nešto što ti treba ako želiš postići iznadprosječne rezultate u životu i poslu.

I tu sada “ulazi” famozna Kim Kardashian i jedna zanimljiva scena iz “Keeping Up With The Kardashians” 🙂

U epizodu se prikazivalo kako se Kim priprema za proslavu rođendana i tada izgovara famoznu rečenicu. [Parafraziram] Moram u 17 sati biti na frizuri kako bih mogla biti spremna za proslavu u 21 sat, ne mogu duže biti u shopingu iako bih to jako željela.

Nema cviljenja, nema plakanja i cendranja. 17:00 kod frizera i kraj priče.

E, to se zove poštivanje svog kalendara i držanje dogovorenih rokova.

I kada su stvari tako postavljene, nema više toliko stresa i frustracija. Zapravo, znaju se ti osjećaji ponekada pojaviti jer bi radije bili negdje drugdje i radili nešto drugo, no ako je nešto isplanirano držite se toga kao pijan plota. I posao će sigurno biti napravljen.

A koja je tajna uspješnog vođenja kalendara i planiranja aktivnosti? Imajte SAMO JEDAN kalendar i imajte maksimalno povjerenje u njega.

On može biti elektronički ili na papiru – potpuno svejedno. Bitno je da uvijek bude lako i brzo dostupan. Upišite u njega kada treba nešto biti napravljeno ili kada imate neku obavezu i ono najvažnije – poštujete svoje vrijeme i sebe samog.

Ako može razmažena bogatašica, onda možemo i mi ostali.

Trošiti vrijeme na brigu i ništa ne poduzimati kako bismo to promijenili je loše iskorišteno vrijeme (čitaj: izgubljeno / potrošeno vrijeme). Kada je isplanirano onda će se i napraviti.

Želim uspješno korištenje kalendara i pišemo se uskoro.

Goran Blagus

p.s.
Praksa mi je pokazala kako mogu uspješno planirati aktivnosti dva tjedna unaprijed, bez potrebe da se zamaram što će biti u daljoj budućnosti.

Pokušajte s dvotjednim ili barem tjednim planiranje i držite se tog plana cca. 3 mjeseca. Garantiram da ćete postati produktivniji i uspješniji (ili vraćam novac) 🙂

 

image by photosteve101

 

Prepametan za tu foru…

Motivacija je često tema kojoj se mnogi znaju okrenuti kada zapnu u probleme i shvate da bi nešto trebali napraviti, ali nikako da krenu. Internet i knjižnice su pune različitih knjiga, tekstova i videofilmova koji imaju svrhu motivirati osobu da se pokrene, no svi jako dobro znamo da to rijetko djeluje.

Iz ovog mog višetjednog serijala poruka iz područja motivacije, produktivnosti i vezanih tema vjerujem kako ste shvatili koji je moj stav o uspješnom djelovanju (kreni korak po korak, pogriješi, ispravi i idi dalje, slušaj se na svim razinama i složi svoj model), no danas ću se dotaknuti jedne metode koju često možete sresti u literaturi.

Jedna od tih metoda, tj. trikova kako se motivirati jest javno ili na neki drugi način podijeliti s drugim ljudima kako ćete u određenom roku napraviti određeni posao. Često ta obećanja budu u obliku izjave najbližim prijateljima, obitelji ili grupi pratitelja i poznanika na društvenim mrežama.

  • položit ću sve ispite do kraja godine
  • pokrećem novu tvrtku kojom ću pokoriti svijet
  • nema više popuštanja i od ponedjeljka krećem s najboljom dijetom i redovitim vježbanjem

Pozadina ovakvog dijeljenja i davanja obećanja velikom broju ljudi (poznatim i nepoznatim) polazi od toga kako djeluje naš um (i prijatelj ego).

Vjerojatno znate kako je u ljudskoj prirodi želja da se sviđamo drugim ljudima te želimo da nas drugi vole i cijene. U pogledu toga, često i nesvjesno radimo različite radnje kako bi nas društvo i okolina prihvatili, tj. kako bismo bili dio neke grupe. Čovjek je (većinom) društveno biće. Voli i želi se družiti s drugim ljudima.

To je tako zbog nasljeđa koje nosimo još od vremena kada svijet nije funkcionirao u formi kako on funkcionira danas. Da bi prethistorijski čovjek preživio, morao je djelovati u grupi. U grupi je lakše dolazio do hrane, u grupi mu je bilo toplije i ono najvažnije – sigurnije. U slučaju da nije bio član grupe ili ga je grupa izbacila, šanse da preživi u surovom svijetu bile su mu gotovo nikakve.

Ukratko, bez djelovanja u grupi nisi mogao opstati.

I taj model, zapravo dio tog modela, svi smo mi u većoj ili manjoj mjeri naslijedili, tj. on je postao dio našeg DNK. Želimo biti u grupama i želimo biti s drugim ljudima jer nam to donosi priznanje, raznolikost i ono najvažnije – sigurnost.

Nekada je ta sigurnost bila vezana uz to da preživimo, no danas je ta sigurnost vrlo rastezljiva i ponekad vrlo upitna.

No, vratimo se na temu motivacije dijeljenja i davanja obećanja grupi ili drugim ljudima s ciljem da ćemo obećano i napraviti. Dakle, trik je u tome da se u našem umu aktivira mehanizam straha koji će nam biti motivator da izvršimo obećano. U protivnom bi nas grupa i okolina mogli izbaciti iz svoje blizine, a time bismo izgubili toliko potrebitu sigurnost.

U praksi, to bi značilo da će nas najbliži ljudi pitati što je s danim obećanjem, a kako ne želimo ispasti neozbiljni ili izgubiti njihovo povjerenje tada se nećemo dovesti u tu situaciju i napravit ćemo sve što je potrebno kako bismo obećano ispunili. A ako je to tako, onda imamo dovoljno motivacije za pokrenuti se i napraviti nužne radnje.

Ovako napisano super izgleda, no pitanje je koliko zapravo sve ovo djeluje u praksi?

Velika većina nas već je u godinama kada nemamo strah od gubljenja povjerenja drugih osoba ako nešto ne napravimo, a vrlo vjerojatno smo već stekli jako mnogo prakse u stvaranju i traženju isprika ili “posipanju pepelom” da jednostavno ova metoda motivacije ne djeluje.

Postali smo prepametni i, zapravo, naš je prijatelj ego postao mudar igrač i pušta nas da se zavaravamo ovim jeftinim motivacijskim trikovima koji rijetko djeluju. “Malo ću trpjeti što nisam obećano ostvario, vremenom će se zaboraviti i na kraju nikome ništa.”

Hmmm… Što kažete? Prepoznajte li se u ovom opisu? Ako je odgovor potvrdan, tada strah od odbacivanja nije dobar motivator, štoviše, okrenite se nekim drugim metodama i tehnikama.

Trik motivacije za napraviti nešto što nam nije od volje ili je teško nije u traženju trika, već u prepoznavanju želje i potrebe, te u osjećaju i emocijama koje će postignuti cilj dati. Uloženo / dobiveno.

Imate li mišljenje o ovoj temi, podijelite ga ispod ovog blog zapisa.

Hvala na pažnji,

Goran Blagus

P.S. Trik motivacije sa strahom gubitka sigurnosti djeluje kod djece, no mnogi roditelji ovaj trik znaju vrlo nepošteno iskorištavati u odgoju (“ako ne napraviš to, mama će te ostaviti…”). Ali kako s vremenom odrastemo i shvatimo pozadinu straha u motivaciji te pametnog ega kojeg smo izgradili, motivacija dijeljenja obećanja s grupom i gubitak koji bi eventualno mogao nastati rijetko djeluje u praksi.

 

image by jin.thai

Moj prijatelj ego

Danas pišem o svima nama jako dobro poznatom prijatelju koji se zove EGO.

Željeli si to priznati ili ne, svatko od nas ga ima. Netko će reći da je kod njega izraženiji (što god to značilo), netko da mu EGO baš i nije prijatelj, netko će tvrditi da ga nema, netko ga je jako ušutkao, netko ga smatra svojim najboljim saveznikom…

Što god rekli o EGU, on je dio nas i kao takvog ga moramo prihvatiti.

U svemu bi tome bilo odlično kada bismo ga mogli iskoristiti u vlastitu korist jer nije rijetka situacija kada nas je on doveo u probleme iz kojih se moramo izvlačiti uz puno truda, energije i vremena.

Sjećam se sa svog školovanja i treninga za coacha, kako nam je bilo sugerirano da s klijentima ne idemo u područje ega jer je to opasno područje i teško se izvući iz njega. A tada klijentu nećemo biti u mogućnosti pružiti najbolju uslugu. No, danas si dajem malo oduška i zakoračiti ću na njegovo područje. Valjda ću preživjeti, a vi iz sigurne udaljenosti pratiti kako se koprcam.

U osobnom razvoju došao sam do razine gdje mogu prepoznati kada moj ego preuzima kontrolu nadamnom. U tim trenucima kužim da ne funkcioniram na uobičajan način i shvatio sam da je to moment kada trebam biti posebno oprezan kakve i koje odluke donosim. To nužno ne znači da zatomljujem osjećaje i ponašam se neprirodno oklonostima u kojima sam se našao, već sam samo trunčicu oprezniji što radim.

Jedna od meni čestih manifestacija, kada moj prijatelj Ego preuzima kontrolu, jest određena vrsta prkosa i želje za dokazivanjem da mogu napraviti nešto bolje od druge osobe. To ne pokazujem “prema van”, već kuham u sebi i dobivam izraziti nagon i energiju da nešto učinim po tom pitanju. Možda je to želja za dokazivanjem i što sve ne, no ovog trenutka je to manje bitno.

Bitno je što sam shvatio da kada gubim i kada mi je ego nagažen, dobivam dodatnu energiju i motivaciju da se brže i jače pokrenem. Da napravim ono što sam maštao da ću napraviti ili da završim ono što kilavim već neko duže vrijeme.

I tu slijedi jedan mali obrat, koji meni pomaže, a nadam se da može pomoći i vama.

Obrat je u tome što sam sve ovo skužio i shvatio pa tako s vremena na vrijeme namjerno provociram svog prijatelja Ega, kako bi mi postao saveznik u područjima u kojima nisam zadovoljan postignutim rezultatima. Zapravo, namjernim aktivnostima provociram sam sebe da se lakše i brže pokrenem u smjeru u kojem ćemo obojica profitirati (on i ja).

I tako je bilo prije nekoliko dana. Kolegica iz coaching branše promovirala je svoj novi proizvod kojeg ja već više od godinu dana pokušam završiti. Otišao sam na prezentaciju, iskreno joj čestitao i iznimno mi je drago što je postigla, ali od svega toga ja sam dobio nešto više. Prijatelj Ego se probudio i umjesto da je omalovažavao njezine uspjehe, iskoristio sam njegovu energiju da završim poslove koje sam već odavno trebao završiti.

Svjesno sam igrao na kartu ega, znao sam da ću se osjećati malo “posr*no”, ali znao sam da je sve to u mom dugoročnom interesu.

I to je to. Prijatelj Ego može stvoriti velike probleme, no ako ga slušamo i ako ga prihvatimo takvog kakav jest (jer on je ipak dio nas), tada on stvarno može biti prijatelj kojeg volimo i mrzimo i koji može jako puno pomoći u postizanju različitih ciljeva i želja.

Provjeri svoj odnos sa svojim prijateljem Egom i ako si dovoljno otvoren za suočiti se i riješiti svoje zapreke u postizanju boljih osobnih i poslovnih rezultata, za povećanjem vlastite produktvnosti i motivacije, onda imam nešto za tebe.

20.6. 20.12. u Zagrebu održavam cjelodnevnu radionicu pod nazivom “Korak naprijed” gdje ću s grupom od osam polaznika raditi na izgradnji njihovog modela bolje organiziranosti, produktivnih navika i motivaciji rješavanja svakodnevnih zapreka. Pokazati ću i naučiti ih svojim najboljim tehnikama kako se pokrenuti, izaći iz dnevne kolotečine i naučiti kako Ego pretvoriti iz neprijatelja u prijatelja.

Za registraciju i sudjelovanje na radionici prijavite se slanjem emaila sa svojim osobnim podacima na [email protected].

Hvala,

Goran Blagus

p.s. U ovom sam tekstu zakoračio na njegovo “sveto” područje i nadam se da vas nisam uvrijedio ili GA previše “nagazio”, već vam pomogao da na ego gledate drugim očima. U krajnjem slučaju, pokušajte malo osluškivati što vam on želi reći ili zašto radi to što radi. Dogovorite se s njim i počnite ostvarivati ciljeve koje ste oduvijek željeli ostvariti.

p.p.s. Ego je najčešći razlog zbog kojeg ne poduzimamo promjene. On se često boji promjena jer one znače nešto novo i nepoznato. Zato kroz radionicu “Korak naprijed” idemo sigurnim i provjerenim putem. Prijavite se slanjem emaila na [email protected]

 

Photo by !unite

 

U kojoj brzini voziš?

U današnjem tekstu, iz područja produktivnosti i motivacije, malo ću zakoračiti na teren gdje nisam baš “doma”, ali znam dovoljno toliko da mogu napraviti nekoliko odličnih metafora koje nas mogu pokrenuti i izazvati “aha” momente.

Budite strpljivi i dajte mi priliku u čitanju cijelog teksta, vjerujem kako ću vas ugodno iznenaditi.

Pretpostavljam kako posjedujete automobil ili u krajnjem slučaju znate voziti auto, a ako se ni u jednom od toga ne prepoznajete, onda barem znate kako izgleda voziti auto i kako on općenito funkcionira.

Vjerujem kako se možemo složiti da auto sasvim dobro funkcionira bez brzinomjera i da bez njega možemo, bez većih problema, doći od točke A do točke B. Činjenica jest kako u takvoj situaciji, samo vlastitom procjenom, možemo ocijeniti jesmo li taj put prevalili u razumnom ili ne razumnom vremenu tj. brzini. Naravno, stvari se kompliciraju ako na cesti postoji ograničenje brzine pa kontrolori prometa izmjere kako smo u prekršaju ili vozimo toliko sporo da stvaramo gužvu u prometu.

Vrlo je slična stvar i s pokazivačem goriva – pretpostavimo da ga nema.  Auto možemo voziti od točke A do točke B, no sada je situacija malo kompliciranija. Ako smo nedavno napunili spremnik s gorivom  (nećemo sada o vrtoglavim cijenama), poprilično smo sigurni kako će biti dovoljno goriva za put, no ako ne znamo ili nismo pamtili koliko smo drugih puteva prošli pa uz sve to ne znamo koliko prosječno trošimo po kilometru, situacija s putovanjem od točke A do točke B poprilično se komplicira. Možda uspijete stići do točke B, a možda i ne.

Ovako možemo nastaviti priču s gotovo svakim elementom automobila, no meni najbolji dio je s mjenjačem brzina. Svrha je mjenjača u automobilu kako bi motor uvijek radio optimalno, s obzirom na brzinu kretanja i opterećenje vozila (napomenuo sam kako nisam stručan u ovom području). Tako u prvoj brzini možemo voziti do određenog broja okretaja i brzine vozila, u drugoj smo neznatno brži pa sve do pete ili šeste brzine. Svaka nova viša brzina znači i naše brže kretanje.

No, zamislite kako bi izgledala vožnja kada u automobilu sa šest brzina možete koristiti samo prve tri. Iskreno, mogli bismo prevaliti put od točke A do točke B, no sasvim sigurno bismo potrošili jako puno goriva, a maksimalna brzina kretanja bi nam bila ograničena na maksimalnu brzinu, koju možemo postići u trećoj brzini.

Mislim da je bilo dovoljno o mom ili vašem automobilu, pitanje glasi: A kako vozimo svoj život?

Dio s brzinom, kako dolazimo do ciljeva, lako je riješiti. Usporedimo se s drugim ljudima ili sami postavimo brzinu koju smatramo da je najbolja za nas. Bitno je da se dovoljno brzo krećemo jer ako smo spori (čitaj: tromi) ili čekamo da točka B stigne do točke A, to se nikada neće dogoditi ili ćemo na pola puta “umrijeti”.

Hrana i to mentalna, fizička i emotivna jest gorivo koje nam treba za puteve koje prolazimo. Ponekad jedne od tih komponenti ima previše, a ponekad premalo. No, bez njih nema napretka, bez njih nema kretanja i bez njih, na kraju krajeva, nema života. A znati balansirati ove tri komponente i osjećati kada je nešto “prazno” ili “previše”, jedini je ispravan način punjenja i mjerenja našeg “rezervoara s gorivom”.

I dok to svi mi jako dobro znamo, mjenjač ili brzina, u kojoj smo zapeli, pravi je izazov i ono na čemu trebamo poraditi. Mnogi su zapeli u prvoj brzini. Brzo krenu (startaju), troše jako puno goriva i mogu doći samo do točke koja nije previše udaljena od samog starta; sprinteri, kako bismo ih nazvali.

Drugi su shvatili kako je potrebno prebaciti u višu brzinu i nastavljaju svoj put, ali često zapnu u drugoj ili trećoj te vrlo brzo stanu ili se nakon nekog vremena vrate u prvu. I beskrajno se troše, (čitaj: rade do iznemoglosti), a rezultati dolaze tu i tamo ili budu prosječni.

Prelazak s jedne brzine u drugu često je težak korak i iziskuje nešto više goriva i malo usporenje u brzini kretanja, ali zato vrlo brzo nadoknadi taj gubitak i sve ostalo ide puno brže. Kao i u automobilu, tako i u životu moramo mijenjati brzine. Nekada ih podižemo, a nekada spuštamo, ovisno u okolnostima. Ali, bitno je znati koliko brzina imam i mogu li doći do najviše kada to zatrebam ili sam zapeo u drugoj i ne ide dalje.

Zato vas pozivam da ovaj tjedan mjerite u kojoj brzini vozite svoj život, svoje projekte, svoju tvrtku i razmislite o rješenju kako prebaciti u višu razinu. Svoje misli možete podijeliti sa mnom privatno, putem emaila ili ih podijeliti ispod ovog teksta.

Hvala i sretan put!

Goran Blagus

p.s. današnji je tekst inspiriran mojim poslovnim klijentima koji su zapeli na određenoj razini poslovanja nakon puno godina te im sebe i svoje usluge prezentiram kao nešto što će im omogućiti prebacivanje poslovanja u višu brzinu. Ova metafora uvijek uspijeva, a još je bolje kada uvide da to i djeluje u praksi.

Photo by fomu

Kako "drugačije" prodavati

Vrijeme je za novu “dozu” ideja, tehnika i metoda iz područja poduzetništva i biznisa.

U današnjoj epizodi, koja će biti izrazito kratka, no vrlo bogata sadržajem želim podijeliti jednu od prodajnih metoda.

Prodaja za specijalne prilike

Metoda se zove prodaja za specijalne prilike i vjerujem kako je u zadnjih nekoliko dana primjećujete kod trgovaca koji je izrazito dobro iskorištavaju.

Za par dana je Dan mrtvih (Sisveti), te šoping centri i njihovi katalozi “viču” o specijalnoj prilici kupnje svijeća, lampaša, maćuhica, krizantema i ostalih stvari koje u Sisveti specijalnoj prilici (ispričavam se na morbidnosti) svakome trebaju.

Par dana nakon Sisveta, slijedi paranje ušiju i ostalih osjetilnih organa božićnim pjesmama, šarenim poklonima, specijalnim prilikama za najmilije…

Ne treba biti neki poseban stručnjak za shvatiti kako to funkcionira u praksi, no postavlja se pitanje zbog čega poduzetnici danas u svom poslovanju slabo koriste metodu prodaje za specijalne prilike.

Pokušajte se samo na trenutak odmaknuti od toga kako samo trgovci mogu koristiti specijalne trenutke u prodaji.

Vaš proizvod ili uslugu koju pružate pokušajte vezati uz neke specijalne prilike ili situacije. Kad ih uspijete tako povezati, dajete im veću važnost i percipiranu vrijednost nego da radite samo klasičnu prodaju.

Evo jedan primjer:

Tvrtka pruža usluge izrade web stranica. Ako tvrtka dobro prati zbivanja na tržištu i sve što se događa oko izrade stranica, promocije i različitih zbivanja oko web biznisa, tada je vjerojatno upoznata s godišnjim odabirom najbolje web stranice jednog IT časopisa.

S obzirom kako je taj odabir postao tradicionalan (iako je za daljnju prodaju to manje bitno), tvrtka prema svojim potencijalnim korisnicima može krenuti komunicirati kako će uskoro biti odabir najbolje web stranice, te kako im oni mogu napraviti stranicu koja će konkurirati u jednoj od kategorija.

U komunikaciji se spominje da će samim sudjelovanjem u natječaju korisnik dobiti dodatnu pažnju medija i ostalih potencijalnih klijenata, te na taj način svoje sudjelovanje dodatno iskoristiti u poboljšanju posla, privlačenju klijenata, širenju poruke ili što mu je već poslovni cilj.

Pojednostavljeno: uzeo sam neki događaj i pretvorio ga u specijalan trenutak od kojeg moj klijent može profitirati. Predstavio sam ga na način da je ponuda ograničena (samo jednom godišnje) i igrao sam na njegove emocije. Osjećaj važnosti (ego) ukombinirano s procjenom kako za ulog u moju uslugu može dobiti puno više od same web stranice.

Vjerujem da ste me uspjeli pratiti kroz ovaj primjer, no htio bih skrenuti pažnju kako je ovo samo jedna od tehnika iz moje najnovije e-knjige.

E-knjiga se zove “4 Koraka za Uspješan Biznis” i od ponedjeljka je dostupna za BESPLATAN download s adrese www.uspjesan-biznis.com.

Zadnja 2 tjedna većina mog fokusa bila je usmjerena na izdavanje te e-knjige, te ćete u njoj uz prodajne tehnike naći i nekoliko konkretnih ideja i metoda kako možete unaprijediti svoj vlastiti biznis.

Spojite se na www.uspjesan-biznis.com, downlodajte e-knjigu, proučite je, iskoristite što se može iskoristiti i pišemo se drugi tjedan s novim metodama.

Hvala na pažnji,

   Goran Blagus