Tag Archives: rješavanje problema

Fokus na jedan, jednu…

Vjerujem kako ste imali priliku nabasati na tekstove ili knjige koje glase nešto kao “12 ideja kako unaprijediti prodaju”, “101 ideja za biznis”, “3 tehnike koje će privući nove klijente”, a naravno da su u toj kategoriji i moj eBook-ovi “7 koraka za produktivni dan” ili “4 koraka za uspješan biznis“.

© Depositphotos.com / diego_cervo

© Depositphotos.com / diego_cervo

Kada dođemo u doticaj sa sadržajima koji imaju ovako formirani naslov tj. brojku u njoj, većini čitatelja i potencijalnih konzumenata počne se stvarati osjećaj kako u šumi tih ideja, trikova i savjeta vrlo vjerojatno mogu naći jedan do dva koje će moći iskoristiti, a ako su baš uporni ili je sadržaj toliko dobar, onda će ih iskoristiti i sve zajedno.

Dodatno što brojka u naslovu čini zanimljivim je prividno stvaranje veće vrijednosti te umanjivanje prigovora i skepticizma, jer se nudi veći izbor. A kada je izbor velik, onda imamo slobodu i radimo ono što mislimo da je najbolje za nas.

Načelno to je OK, no ono što nije OK i gdje mnogi poduzetnici griješe je što istu filozofiju primjenjuju u komunikaciji sa svojim potencijalnim klijentima.

Naime, kopiraju model “evo ti punu, vjerojatno ćeš naći nešto korisnog za sebe” ili “od viška glava ne boli” nadajući se najboljem ishodu, umjesto da cijeli proces pojednostave i usmjere na ono što im je najbitnije. Naravno, pod uvjetom da znaju što im je najbitnije.

Za neke je to narudžba usluge, telefonski poziv, povratna informacija, građenje brenda, dogovor za sastanak, posjet web stranici…

Vrlo je važno shvatiti kako u jednoj komunikacijskoj poruci NE MOŽETE efikasno komunicirati više željenih ciljeva.

Jednostavno mozak ne funkcionira tako i davanjem izbora, posebno u poslovnoj komunikaciji, samo si komplicirate život.

Npr.

Predstavljamo Vam set škara za šišanje koje mogu A,B,C,D… te ako vidite vrijednosti u njima naručite ih putem narudžbenice u prilogu ili se javite na telefon kako bismo dogovorili demonstraciju istih u Vašem salonu.

U našem računovodstvenom servisu obaviti ćemo Vam sve poslove vezane uz redovito izvještavanje prema državnim institucijama, no ujedno Vam možemo napraviti poslovni plan za EU fondove te riješiti naplatu teško naplativih potraživanja. Pogledajte kako mi to radimo na našoj web stranici ili nam se javite emailom kako bismo Vam poslali više informacija.

Sklapanjem ugovora s našom tvrtkom osigurat ćete si nesmetani rad vaše informatičke opreme te ćemo mi preuzeti redizajn web stranica i izvedbu internet marketing i SEO aktivnosti. Naš tim je dostupna 00-24, a naše reference možete provjeriti na web stranici ili iz priloženog dokumenta u attachmentu. Javite nam svoj mišljenje na ponudu ili predložite vrijeme za sastanak.

Primjeri su relativno banalni, no svaki od njih ima grešku jer u jednu komunikacijsku poruku gura previše informacija, tj. daje izbor primatelju poruke i navodi ga na preveliko razmišljanje.

Mnogima će ovo zvučati kontradiktorno, a neke možda i uvrijediti. No, sužavanjem izbora na samo jednu opciju i prikazivanje te opcije kao najboljeg rješenja za njih, često ima bolji rezultat, nego davanje previše opcija.

Bitno je znati što želite i jasno to komunicirati tj. napraviti komunikacijsku poruku tako da primatelj napravi baš to. Što mu dajete više opcija za razmišljanje ili se oslanjate na to da on sam smisli što bi trebao napraviti, rijetko kada ispadne dobro.

Nazovite nas… Naručite ovdje… Kliknite tu… Komentirajte ovdje… Potvrdite termin…

A kako znati koja je akcija dobra i kako si ne zatvoriti vrata kod potencijalnog klijenta?

Na žalost, no ne postoji univerzalno rješenje ili tehnika koja bi odgovorila na to pitanje. Sve je stvar biznisa kojim se bavite i trenutne faze u kojoj ste s tim potencijalnim klijentom.

Ali kada bih se malo potrudio i podijelio neki opčeniti model, onda bi on izgledao ovako:

  1. Evo informacija, za više pogledajte ovdje
  2. Jeste li pogledali te ako jeste, što mislite?
  3. Jeste li znali da je rješenjem XYZ moguće ostvariti i ABC. Može demonstracija?
  4. Koje rješenje bi bilo najbolje za Vas?
  5. Potvrdite narudžbu
  6. Kako ste zadovoljni?
  7. Može demonstracija što još možete ostvariti?

Svaki od gornjih poruka ima za cilj SAMO JEDNU akciju kod primatelja te se cijeli proces svodi na što-(ako)-onda model.

A kako vi vodite svoje procese? Imate mišljenje – ostavite ga ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

 

Kada, kako i zašto odustati?

“Još malo i uspjet ćeš…”, “Stisni i stići će rezultati…”, “Najgore je sada odustati…”, “Moraš biti uporan…”, “Vjeruj u sebe i nastavi dalje…”, “Nećeš valjda sada odustati…”, “Ja to moram radi sebe…”, “Dokazat ću sebi i drugima…”…

Mogu ja ovaj niz rečenica i nastaviti, no vjerujem kako ste shvatili da se radi o famoznim situacijama kada nas netko bodri ili sami sebe bodrimo kako bismo trebali nastaviti raditi ono što radimo.

© Depositphotos.com / yanlev

© Depositphotos.com / yanlev

Iskreno, ponekad mi je puna kapa takvih rečenica, motivacijskih postera, citata, video klipova, newsletter postova (sic), mudrijaša i sličnih tehnika bodrenja koje govore kako bih trebao nastaviti u onome što sam započeo.

Teško je, lomim prste, razbijam glavu, trošim vrijeme, gubim novce, a ponekad i pamet.

Čovjek se zapita ima li sve to smisla i ako smo stvarno nadomak velikog otkrića što to zaboga tako dugo traje.

Pravo pitanje glasi: Kada / kako odustati?

Možda će čudno zvučati, da ja koji samo do sada proizveo nešto više od 100 različitih tekstova iz područja produktivnosti i motivacije pišem o tome kako treba odustati, no odustajanje od krivog i lošeg smjera je često najbolji produktivan i motivacijski korak koji ćete ikada napraviti u svom životu.

Ali u tom odustajanju postoji jedna mala začkoljica i vezana je uz proces funkcioniranja našeg mozga. Naime, riječ “odustati” ima puno veće posljedice i puno je plastičniji od “prekinuti”.

Pušači će puno teže odustati od pušenja, nego prekinuti pušenje.
Dijete će puno teže odustati od lošeg ponašanja, nego prekinuti loše ponašanje.
Tvrtka će puno teže odustati od svog djelatnika, nego prekinuti odnos s njim.
Student će teže odustati od fakulteta, nego prekinuti studiranje.

Dakle, problem je u famoznom pristupu kod prekidanja nečeg što radimo ili s nečim s čime imamo neku vrstu odnosa.

Famozna riječ “prekidanje” kod velike većine ljudi stvara dodatne emocije i kolebanje u sprovođenju takve odluke. Kada od nečeg odustajemo u nama se stvara određena doza razočaranja, tuge i/ili praznine, dok čin prekidanja ima jači i jasniji rez – nema više, gotovo je.

Odustati je puno teže nego prekinuti.

Dakle, sada znate jedan od važnijih razloga zbog čega vučete repove iz prošlosti, zbog čega imate nezavršene poslove i zbog čega se osjećate frustrirano jer nešto niste (još) napravili. Ako ne ide i ako vidite da tu nešto ne štima, donesite odluku kako prekidate taj projekt ili tu ideju, a ne da joj pristupite metodom odustajanja.

No, kako i po kojim parametrima procijeniti da se od nečeg treba odustati, pardon, prekinuti.

Poslovni projekti

Krenimo od lakše situacije, tema vezana uz poslovanje. Projekte je najlakše prekinuti i odrezati kada brojke pokazuju da se za uloženo vrijeme i novac neće vratiti uložena sredstva.

Projekt možda izgleda jako dobro, možda ima vizije i možda ako smo dovoljno uporni on postane uspješan u tamo nekoj budućnosti. Ali ako vam je u projekt uključeno previše parametara o kojima ovisite te ih još k tome ne možemo kontrolirati, tada ste na dobrom putu za početi poduzimati aktivnosti za prekid.

Poslovne projekte najčešće ne prekidamo jer smo emocionalno uključeni u njih i ako ste poduzetnik i vrtite svoj biznis, onda ego i emocije često neće dati da se nešto samo tako prekine.

Stoga, svijest i prepoznavanje tih emocija je iznimno bitno kod trezvenog odlučivanja ima li projekt smisla ili nema. Brojke su ovdje najbitnije i ako ne pokazuju kako to ide u dobrom smjeru i kako uspjeh ovisi o čudnim okolnostima (tržište tek treba postati svjesno korisnosti takvog rješenja), često je bolje odustati od projekta i fokus vremena i energije postaviti na nešto drugo.

Osim toga, pokušajte (ako uspijete) staviti brojke na papir i pogledati ih kao netko tko nije emocionalno vezan uz projekt. Što biste savjetovali tom poduzetniku?

Osobni izazovi

S osobnim projektima, željama i potrebama je malo teže. Ovdje emocije imaju puno jaču snagu i prekidanje nečeg je iznimno težak proces.

U praksi, tek kada nas nešto gadnog opali po glavi i pokunjeno shvatimo ili kako bi mnogi rekli “progledamo”, u stanju smo donijeti odluku o prekidu.

Da li odustati od nečeg ili prekinuti, znajte kako u najvećoj mjeri ovisi o emocijama. Odustajanje je često samo privremen prekid i rezerva kojom si dajemo nešto vremena za konačnu odluku.

No, kako ipak neke stvari prekinuti?

Kao i obično, svjesnost da smo zaglibili i da nas jedna te ista situacija gotovo uvijek uvali u sra* je prvi korak. Nakon toga sami sa sobom definiramo korake o prekidu te ih kroz taj isti plan provodimo u praksu. Budite sigurni kako će ego čekati trenutak slabosti i rupu u planu, a emocije će samo poticati vatru, no ako znate što vas čeka, lakše je reagirati.

Pokazivač ili indikator da je vrijeme za prekid je onaj čudan osjećaj kada kužite da nešto ne štima. Na racionalnoj razini sve nekako ima smisla ali još uvijek nešto nije dobro i osjećate nemir ili nelagodu (feel the force). Ne znam objasniti, no siguran sam da imate iskustva i da ste nešto takvog već proživjeli.

E tu, kada se to nešto osjeća, a motivacijske poruke (lažno) pumpaju kako trebamo nastaviti ali i kužite (svi mi kužimo samo si to ne želimo priznati) da nešto ne štima je situacija za prekid. Tada je vrijeme za poduzimanje koraka i djelovanje.

Vrlo vjerojatno vam sve ovo izgleda komplicirano, no u praksi i nije baš toliko. Sada znate kako prekid i odustajanje imaju različite efekte i krenite ih koristiti puno odlučnije.

Često se pokaže kako je prekidanje nečeg najbolja odluka koju smo ikada donijeli u životu.

Osim toga, od čega ćete vi danas odustati, pardon, što ćete danas prekinuti?

Goran Blagus

p.s. Jedna od dobrih odluka za prekid je začarano stanje neproduktivnosti i nezadovoljstva. Bacite pogled na “Mentalni fitness” za efikasno rješenje.

Zašto bi surađivali s Vama?

Postavka je vrlo jednostavna. Imate neki proizvod ili uslugu, možda ste to sami dizajnirali i napravili ili možda prepakiravate tuđa rješenja i nudite ih pod svojim imenom. Trebaju vam klijenti – ljudi ili tvrtke koje će za to što nudite dati određenu količinu novaca.

Ne može biti jednostavnije ali u isto vrijeme ni kompliciranije.

U čemu je problem? Pa u tome što svaki taj potencijalni klijent postavlja ovo pitanje (glasno ili u svojoj glavi): Zašto da TO kupim od tebe?

Hmmm… znate li odgovor na ovo pitanje?

© Depositphotos.com / coolfonk

© Depositphotos.com / coolfonk

Uobičajeni odgovori idu sa “Zato što…”

  • … imam kvalitetno rješenje / proizvod
  • … imamo veliku referencu
  • … dajemo garanciju
  • … prilagođavamo se potrebama klijenata
  • … imamo velikog iskustva
  • … želimo raditi s vama
  • … smo najbolji u ovome
  • … je to trenutno najbolja inovacija
  • … surađujemo s najboljim partnerima
  • … smo najpovoljniji
  • … smo najbrži
  • … smo u Vama prepoznali dobrog partnera
  • … slušamo Vaše potrebe
  • … vjerujemo kako Vi možete najviše profitirati
  • … Vam to rješavamo probleme

Ako malo analizirate gornje odgovore, možete zamijetiti kako mi je u početku fokus bio na mene kao davatelja usluge, da bi tek u momentima dubljeg razmišljanja i navođenja odgovora počeo stavljati fokus na klijenta i njegove koristi (zadnja tri odgovora).

Ovo je tipičan problem i situacija koja se dešava poduzetnicima. Fokusiramo se na krivi subjekt (sebe) te tek nakon nekog vremena počnemo uviđati gdje griješimo.

No, sada kada smo taj dio spoznali i shvatili, situacija se dodatno komplicira. Naime, skrenuli smo im pažnju tako da smo ih stavili u fokus ali sada slijedi ponovno jednostavno, a opet komplicirano pitanje:

Zašto da TO kupim od tebe?

Ne, nije greška. I dalje gornjim odgovorima nismo odgovorili na jako važno pitanje, tako da mu se moramo vratiti i ponovno i pametnije odgovoriti na njega.

Da bi znali najbolje odgovoriti na to pitanje prije svega trebamo znati što je potencijalnom klijentu JAKO VAŽNO I BITNO ili još bolje KOJI PROBLEMI GA JAKO MUČE.

Evo nekoliko primjera:

  • studenti – kako položiti ispite u roku
  • ribolovci – komarci i krpelji
  • web dizajn tvrtke – fakture za EU klijente
  • zidarski obrt – loš rad djelatnika
  • frizeri – malo klijenata
  • fitnes centar – razbijanje sprava za vježbanje
  • restoran – kvarljive namirnice
  • dućan – veliki shopping centar

Ovo su slučajno odabrani primjeri iz moje glave, a vjerujem kako samostalno za svoju ciljnu grupu možete to napraviti puno bolje – zato što ih puno bolje i poznajete.

Vratimo se sada jednostavno / teškom pitanje: Zašto da TO kupim od tebe?

  • Zato što ćeš položiti ispit u roku
  • Zato što te komarci i krpelji neće više napadati
  • Zato što ćemo mi riješiti fakture za EU klijente
  • Zato što ću ti dati radnike s iskustvom
  • Zato što ćemo Vam napuniti salon klijentima
  • Zato što ćemo refundirati sredstva za popravak
  • Zato što ćemo ih dovoziti svaki dan iz naše farme
  • Zato što ćemo promijeniti pristup i specijalizirano privlačiti kupce

Hmmm… vjerujem da smo se ovakvim odgovorima malo pomaknuli od situacije “Zato što smo MI…” i na jako smo dobrom putu da efikasno i kvalitetno odgovorimo na famozno pitanje.

Za mnoge poduzetnike nešto ovakvog izazvat će kvantni skok u prodaji i akviziciji novih klijenata, no da bi to bilo efikasnije i kvalitetnije potrebno je kvantificirati odgovor i složiti ga tako da on još jače ističe vaše prednosti naspram konkurencije te izaziva snažnije emocije.

Nažalost, no taj dio ne stane u ovaj tekst i ulazi u kategoriju koja se ne može univerzalno pojasniti s nekoliko pasusa teksta ili nekih univerzalnih formula.

Kako bih vam u tome pomogao, trebao bih vas bolje upoznati, detaljnije proučiti usluge koje pružate i nišu koju pokrivate. Javite se emailom pa možemo nastaviti jedan-na-jedan .

I da, obavezno dajte svoj najbolji odgovor na pitanje: Zašto bi [klijent] TO kupio od vas?

Hvala,

Goran Blagus

 

p.s. Vrlo rado bih čuo vaš komentar na ovaj tekst te što vi komunicirate ili imate namjeru komunicirati svojim klijentima. 3 najbolja komentara darujem s Moleskine rokovnikom koji šaljem na kućnu adresu (Hrvatska samo).

Kako nas kritike drugih izbace iz takta

Tek sam nedavno imao jedan od onih razgovora koji mi je pomogao osvijestiti problematiku osobnog razvoja i zbog čega mnoge metode iz tog područja dobro izgledaju u teoriji ili funkcioniraju samo prvih nekoliko dana, a nakon toga se urušavaju.

Bez obzira radili na uvođenju zdravijeg menija radi skidanja kilograma, redovitog vježbanja, pokretanja novog biznisa ili uvođenje novih navika ima jedan, nazovimo ga “glupi” moment, zbog čega “fejlamo” (sleng za pojam neuspjeha).

© Depositphotos.com / leeser

© Depositphotos.com / leeser

Moje iskustvo

Ja sam osoba koja voli istraživati nove stvari, uvijek u traženju boljih tehnika ili metoda koje će mi pomoći u boljoj produktivnosti i efikasnošću. Dovoljno sam otvorenog uma da konzumiram različite materijale i s onima s kojima se slažem proučavam do detalja i implementiram, dok druge samo percipiram.

Tako sam jednom prilikom “nabasao” na set poduzetničkih priča kroz koje autor oštrim jezikom dijeli svoju mudrost i ne pokazuje preveliko razumijevanje prema filozofiranju što bi bilo kad bi bilo.

Vrlo zanimljivo štivo i iznimno motivirajuće. Trgne čovjeka da se lakše pokrene.

Odlučio sam si te tekstove isprintati (sedam A4 stranice) te ih držati na mjestu gdje su mi lako dostupni (u stanu) za ponovno čitanje i proučavanje.

Jednom prilikom u goste mi stiže lokalna ekipa, dečki s kojima se povremeno družim i malo po malo jedan od njih nabasao je na te moje papire.

Čita on to, čita… i krene sa savjetima, komentarima i kritikama.

Ovo ti je bez veze… zar ne kužiš kako to nema smisla… i sada će ti on pokazati da pomoću ove metode možeš… bolje ti je da… jesi probao…

A meni krene “film u glavi” i počnem pojašnjavati kako je to meni jako dobar materijal, kako je autor uvaženi stručnjak, kako mi to ima smisla… te počnem ulagati dosta energije u uvjeravanje kako nije u pravu i da on to ne kuži.

Na kraju reagiram tako da mu uzimam papire i skrećem fokus razgovora na druge teme.

Ne znam jeste li u gornjoj situaciji primijetili moment koji mi se desio, a poprilično sam siguran da se i svakome od vas desio barem nekoliko puta u životu.

Često se to dešava u trenutku kada u svoj život (osobni ili poslovni) uvodimo nešto što je drugačije i nešto u što imamo određenu količinu vjere, a druga strana ili okolina to percipira na potpuno drugačiji način i “minira” nas svjesno ili nesvjesno.

Radi se o momentu OPRAVDAVANJA za vlastite odluke.

Radi se neugodnom osjećaju opravdavanja ili opciji da ćemo se morati opravdavati zbog čega svako jutro jedemo mekinje, vježbamo u potrganoj majici, radimo samo 3 skleka, ne gledamo TV, djecu učimo nekim drugim vještinama, radimo na usluzi XYZ, pokrećemo vlastiti biznis…

Taj osjećaj kako će nas kritizirati i kako ćemo se morati braniti i opravdavati je fakat gadna stvar te smo zbog nje puno podložniji odustati od nauma nego ustrajati do kraja.

Hrabri i poduzetni bi na ovo rekli kako treba imati mud*, jaku snagu volje, agresivnost ili jednostavno prijeći preko kritika i prigovora.

Po meni, puno efikasnije i elegantnije rješenje je u prepoznavanju i osvještavanju tog momenta kada se nekome počnemo opravdavati te im uzvratiti protupitanjem: Zar ti se sada moram opravdavati radi toga? ili Zbog čega ti se ja uopće opravdavam?!

Jasno i glasno izgovaranje onog što nam se dešava, vjerujte mi, jako puno pomaže.

Možda u ovom momentu nismo 100% sigurni da je trenutna dijeta najbolja na svijetu ili da će nam ova aplikacija uspjeti ili da gledanje video klipova s vježbama može pomoći… ali ako ne krenemo i ako ne damo sve od sebe da to usvojimo i implementiramo, nikada nećemo znati odgovor.

Promjene koje uvodimo u svoj život radimo radi sebe samih, a ne radi drugih. Trebali bi sebe malo češće stavljati na prvo mjesto.

A kako se vi nosite s promjenama i zamkom opravdavanja?

Goran Blagus

Opasna pretpostavka

Slijedi tema tj. priča koje se često sjetim kada zastranim u razmišljanju da je samo moj put tj. onaj koji znam ispravan. Priča je odličan podsjetnik na posljedice koje su se mogle desiti i pravi izvor za podizanje motivacije i produktivnosti u smjeru osobnog razvoja.

Događaj koji ću vam ukratko ispričati desio se pred nešto više od godinu dana. Mjesto radnje je bio jedan lokalni shopping centar u kojem sam šetao s klincem.

Vi koji imate klince vjerojatno jako dobro znate kako su oni vrlo podložni reklamama, mirisima i šarenilu. U svijetlu toga, moj dragi klinac uspio me nagovoriti da mu kupim “slatkiš”, tj. čokoladu bez koje nema smisla živjeti.

Čokolada

Image by Siona Karen

Istresao “stari” par kuna te sjednemo nas dvojica na klupu u shopping centru da se malo odmorimo i podružimo s čokoladom.

Kako je klupa bila ona na kojoj se može sjediti s dvije strane (okrenuti leđima) iza nas je sjedila jedna mama koja je pričala na telefon te su pored nje bili kćerkica od cca. 10 godina i klinac od cca. 5 godine.

Sjedimo “šerif” i ja, jede on čokoladu kao nešto najfinije na svijetu, no malo po malo klinac od gospođe sve nas više pogledava i mjerka.

Tako korak po korak, približava se on nama… pa se malo vrati… pa opet gleda… napravi krug oko nas…

Ono, vidi se u očima djeteta kako bi i on htio jedan mali fini zalogaj čokolade.

U tom momentu odlučim da mu ponudim komadić, neka proba, neka gušta kao i ovaj moj “šerif”.

Ispruži klinac ruku i u momentu kada je htio uzeti komadić, starija sestra dođe do mene i kaže: “On ne smije jesti čokoladu, ima šećernu bolest! Može umrijeti!”

BAM! WTF!

Priča ovdje završava. Klinac nije uzeo čokoladu, no meni je ostala hrpa pitanja:

Što bi bilo da je uzeo čokoladu?

Tko bi bio odgovoran? Ja? Majka koja je pričala na telefon? Klinac?

Jesam li prije trebao pitati roditelja smijem li mu dati čokoladu?

Pa to je samo mali komadić čokolade…

Luda životna lekcija s dobrim ishodom. Nešto što nam se rijetko dešava, jer često lekcije znamo naučiti samo kada se dese sra*a ili nas dobrano opale po glavi.

A naučena lekcija je kako na sve oko nas i na sve što znamo treba gledati s određenom dozom rezerve.

U coachingu ljudi često rade na područjima koje se opisuju kao “ne znaš što znaš” i “ne znaš što ne znaš”.

“Ne znam što znam” je jednostavan. Uz malo introspekcije i drugačije poslagivanje shvatiš i skužiš kako nešto riješiti, no “ne znam što ne znam” je već malo komplicirano za pojasniti ali znam da se u njemu nalazi pravo blago i prave stvari.

U mojoj priči ja nisam znao da klinac ne smije jesti čokoladu jer je to opasno po njegov život. Nije baš 100% u kategoriji “ne znam što ne znam”, no kad malo bolje razmislim – fakat nisam znao tj. nisam razmišljao da tako maleni mogu imati takve životne okolnosti.

Ali prava vrijednost cijele ove priče je klinka koja je spasila svog brata, a mene naučila lekciju – budi otvorenog uma i cijeni ljude koji ti omoguće drugačije poglede i nove spoznaje. Ti ljudi “sa strane” često vide ono što sami ne vidimo.

U svijetlu toga je i mastermind grupa u koju sam vas zvao pred nekoliko dana. Često mislimo da sve znamo ili znamo što ne znamo, no isto tako često znamo biti u velikoj zabludi.

Dopustite si drugačiji pogled jer se u području “ne znam što ne znam” nalaze prave vrijednosti i rješenja koja tražimo.

Hvala & pišemo se uskoro.

Goran Blagus

p.s. Stranice s mastermind grupom “Završi nezavršeni projekt i/ili realiziraj svoju najbolju ideju” nalazi se na mastermind.ciljevi.com. Pridružite se!

Rastajem se

Odlučio sam se rastati jer sam shvatio da zajedno više štetimo jedan drugome nego što bi činili dobrog.

Slijedi pismo…

***********

Pola-pola

Draga moja, jako se dugo poznajemo i da ti budem iskren, super mi je s tobom. S tobom sam proživio najljepše trenutke jer si bila uz mene odmah nakon uspješnih projekata, odluka i situacija. Zapravo, ti si bila ta koja je taj užitak još više pojačala.

Iskreno, često sam puno radio i trudio se jako, samo da s tobom provedem što više vremena. I hvala ti na tome. Isplatilo se.

Ali u zadnje sam vrijeme počeo shvaćati kako među nama nešto ne štima. Naš odnos se počeo mijenjati. Kada mi je bilo teško i kada sam te trebao, nisi mi bila blizu i nisi me baš pretjerano tješila.

Zapravo, sam sam se tješio tako što sam vrtio sjećanja kako nam je bilo super i kako bih takve trenutke htio ponovno proživjeti s tobom ali sve što sam dobio od tebe bili su mali i gotovo nikakvi osjećaji.

Užitke, ako se to može i nazvati užitkom, koje si mi davala počeli su me gušiti i stvarati probleme. A isto tako mislim da si i ti sama shvatila kako te i ja ponekad gušim i tražim previše od tebe.

Nije namjerno, očito je to radi neke kemije… tko će ga znati.

Zbog svega toga, najbolje je da se rastanemo.

Koliko god to zvučalo teško, shvati kako je to nešto najboljeg što nam se ovog trenutka može desiti.

U prvom redu, vratiti ću se onome što je najbitnije. Stvaranju novih vrijednosti i novih prilika, ono u čemu smo nas dvoje najviše uživali.

Za tebe će ovaj rastanak možda biti šok ali ako malo razmisliš shvatiti ćeš kako bez dobrog mene, nema ni dobrog tebe. Zato barem pokušaj shvatiti kako je rastanak nešto najbolje za nas.

Bolno je i sigurno ću misliti na tebe. Vrlo vjerojatno ću smisliti tisuće razloga zbog čega ova moja odluka nije najbolja odluka ali jako se dobro poznajemo i znamo da će to biti samo zavaravanje.

Čvrsto sam odlučio da je ovaj put najbolje rješenje. 

Barem na neko duže vrijeme.

Zato moja draga “ZONO UGODE” ili “KOMFORNO ZONO” ili kako već da se zoveš, jako te volim ali rastajem se od tebe. Škodiš meni, a time i sama sebi.

Budi mi dobra, a ja idem stvarati, raditi i kreirati nove svjetove i nova rješenja.

Vidimo se kada odradim posao koji treba odraditi.

Tvoj Ja!

p.s. Čujemo se redovito, a može pasti i neka kava. Ali vrlo kratko i vrlo ograničeno. Znam da ćeš me razumjeti.

***********

Hvala na čitanju.

Goran Blagus

 

p.s. Ako vam je teško pratiti odakle i kako je došlo do ovog pisma, pogledajte prošlotjedni tekst na koji se ovo pismo odlično nadovezuje – Potrošeni talent.

 Image by chavezonico

 

Multitasking vrijeme

Pred cca. 3 tjedna opisivao sam tehniku na koji način ja organiziram poslove u kalendar aktivnosti (možete ga pročitati ovdje) te sam se pri dnu teksta dotaknuo pojma “multitasking vrijeme”.

Mnogima s kojima radim na poboljšanju osobne produktivnosti (ovo možete shvatiti i kao svojevrstan poziv da mi se javite za suradnju), uvođenje multitasking vremena je jedan od najvećih izazova. No, prije nego krenemo na njegovo rješavanje opisati ću tu zvjerku.

U stvarnom životu, multitasking je pojam koji opisuje stanje u kojem radimo više različitih poslova u isto vrijeme. Vrlo je popularan jer stvara osjećaj veće efikasnosti i odaje dojam uspješnosti ako u njemu postižemo rezultate.

Željeli to priznati ili ne, naš mozak ne može funkcionirati u multitaskingu. Nije moguće u isto vrijeme svjesno raditi dvije i više radnji, već odradimo jednu te se brzo prebacimo na drugu i tako u krug.

Ali ja mogu u isto vrijeme pričati na telefon s frendicom i mijesiti kolače.

Ovo je samo iluzija da te radnje radite u isto vrijeme. Naime, u jednom momentu trebate stati s miješanjem kolača kako bi ubacili novi sastojak. Mozak prekida obradu i procesiranje informacija koje dobivate preko telefona, brzo donosi odluku što dalje s kolačima te se ponovno vraća na obradu telefonskog razgovora. Miješanje ponovno postane automatska i nesvjesna radnja.

Pojašnjeno, multitasking je odrađivanje i brzo skakanje s jedne aktivnosti na drugu. Svaki prelazak na novu aktivnost “pojede” nešto vremena i energije te na kraju cjelokupni proces traje duže, a ponekad i s upitnim rezultatima.

A kako ipak…?

No, spoznaje kako funkcioniramo u multitaskingu ipak nam mogu pomoći da napravimo više posla u manje vremena. Tajna je u brzom prebacivanju i smanjenju vremena prilagodbe na novi zadatak / aktivnost.

Da bismo se mogli brzo prebacivati s jednog zadatka na drugi, potrebno je da poslovi koje radimo budu što više povezani i u skladu s rezultatom koji želimo postići. Svako veće odstupanje potrošiti će previše vremena i izgubiti će se nit.

Npr. Ako pišem tekst o multitaskingu (ovaj sada) onda imam otvorenu web stranicu Wikipedije na kojoj provjeravam činjenična stanja. Povremeno prođem kroz bilješke u Evernoteu oko različitih citata i motivacijskih poruka, a u isto vrijeme “slušam” glazbu za koncentraciju i smanjivanje buke iz okoline

Ne bavim se emailom i telefonom te ako nešto i treba moju pažnju onda tražim brzo rješenje (čujemo se kasnije) kako bih se mogao što prije vratiti na originalni zadatak pisanje teksta.

Pretpostavimo da gornje aktivnosti radim na drugačiji, mnogima ljudima često i uobičajeni način.

Otvorim program za pisanje tekstova, otvorim email, otvorim Facebook stranicu i pokoju stranicu s vijestima (index, večernji ili nešto slično).
Odlučim da će današnji tekst biti o multitaskingu. Zadovoljan sam, pa ću skoknuti malo na Fejs da vidim što se tamo dešava i nađem nešto motivacije.
Nema baš ničeg korisnik. Mogao bih napisati uvod za tekst. Pa on je gotovo uvijek jednak.

Ima nešto novih emailova? Oh, ima. Odgovoriti ću na njega, manje će me gristi savjest i lakše ću se koncentrirati na pisanje teksta…

Vjerujem da kužite kuda sve ovo vodi. Sve to su različite kategorije poslova, nisu u skladu s ciljem tj. daju lažni osjećaj da jesu – ako sve ostalo obavim lakše ću napisati tekst ili ako gledam druge stvari dobiti ću bolje ideje. Gadna zamka!

Svako prebacivanje s jedne aktivnosti na drugu troši previše vremena i koncentracije.

Rješenje je kao što sam ga već opisao. Grupiranje sličnih i povezanih aktivnosti. Tada u njima možemo djelovati nešto slično multitasking modu i tada stvaramo najbolje i najbrže rezultate.

A situacija kada radimo više različitih stvari iz različitih kategorije, priznajem da je seksi, zabavno i ugodno, no shvatite kako će vam u tom slučaju trebati više vremena i više energije za rezultate koje biste brže mogli postići grupiranjem.

Ovo je model kako ja djelujem i podučavam, a kako to vi radite?

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Victor1558

Organizacija vremena i Kim Kardashian

Prije nego li me “osudite” kako ima pametnijih aktivnosti od gledanja televizije i različitih reality show emisija, imajte na umu da se u njima može naći i nešto korisnog. Posebno ako obraćate pažnju na sitne detalje i konzumirate takve sadržaje s drugačijim pobudama od pukog “puštanja mozga na pašu”.

Stoga, danas ide jedna epizoda koja se iz TV života može prenijete i na realan život.

Ako već neko vrijeme pratite i čitate moje tekstove, vjerojatno ste primijetili kako imam dosta čvrst i jasan stav prema planiranju i osobnom kalendaru. Jedna od najekstremnijih izjava iz tog područja je kako treba postati rob vlastitog kalendara.

Previše se stvari dešava oko nas da bismo sve to mogli pamtiti, a bez dobrog planiranja nema ni dobrih rezultata. Imamo puno želja, puno je potreba i bez dobrog planiranja realizacija je vrlo loša, stresna i nadasve neefikasna.

Izjave kako zapisivanje i planiranje poslova u kalendar ubija kreativnost, spontanost i ograničava nam život su gluposti. Ovo je tvoj osobni kalendar i sam određuješ što i koliko ćeš to raditi, a ne da ti netko drugi određuje prioritete i poslove koje ćeš raditi u ad hoc modu.

To što kalendar nekada ne funkcionira kako treba je više posljedica lošeg planiranja i nepridržavanja rokova. No, kao i sa svime u životu, treba vremena za prilagodbu i slaganje najboljeg modela, pa tako i osobnog kalendara. Greške i frustracije su dio svakog procesa učenja i nije ih moguće izbjeći.

Dobro organiziran kalendar garantirano je nešto što ti treba ako želiš postići iznadprosječne rezultate u životu i poslu.

I tu sada “ulazi” famozna Kim Kardashian i jedna zanimljiva scena iz “Keeping Up With The Kardashians” 🙂

U epizodu se prikazivalo kako se Kim priprema za proslavu rođendana i tada izgovara famoznu rečenicu. [Parafraziram] Moram u 17 sati biti na frizuri kako bih mogla biti spremna za proslavu u 21 sat, ne mogu duže biti u shopingu iako bih to jako željela.

Nema cviljenja, nema plakanja i cendranja. 17:00 kod frizera i kraj priče.

E, to se zove poštivanje svog kalendara i držanje dogovorenih rokova.

I kada su stvari tako postavljene, nema više toliko stresa i frustracija. Zapravo, znaju se ti osjećaji ponekada pojaviti jer bi radije bili negdje drugdje i radili nešto drugo, no ako je nešto isplanirano držite se toga kao pijan plota. I posao će sigurno biti napravljen.

A koja je tajna uspješnog vođenja kalendara i planiranja aktivnosti? Imajte SAMO JEDAN kalendar i imajte maksimalno povjerenje u njega.

On može biti elektronički ili na papiru – potpuno svejedno. Bitno je da uvijek bude lako i brzo dostupan. Upišite u njega kada treba nešto biti napravljeno ili kada imate neku obavezu i ono najvažnije – poštujete svoje vrijeme i sebe samog.

Ako može razmažena bogatašica, onda možemo i mi ostali.

Trošiti vrijeme na brigu i ništa ne poduzimati kako bismo to promijenili je loše iskorišteno vrijeme (čitaj: izgubljeno / potrošeno vrijeme). Kada je isplanirano onda će se i napraviti.

Želim uspješno korištenje kalendara i pišemo se uskoro.

Goran Blagus

p.s.
Praksa mi je pokazala kako mogu uspješno planirati aktivnosti dva tjedna unaprijed, bez potrebe da se zamaram što će biti u daljoj budućnosti.

Pokušajte s dvotjednim ili barem tjednim planiranje i držite se tog plana cca. 3 mjeseca. Garantiram da ćete postati produktivniji i uspješniji (ili vraćam novac) 🙂

 

image by photosteve101

 

Analiza – paraliza

U današnjem tekstu dotaknuti ću se fenomena kojeg je velika većina nas doživjela i iskusila ali bez obzira na svjesnost što nam se on desio još uvijek se znamo zapetljati u njega. Radi se o paralizi djelovanja zbog prevelikog analiziranja.

Malo mi opis fenomena zvuči svemirski, no pojasniti ću o čemu je riječ. Naime, jeste li se ikada našli u situaciji kada ste odlučili promijeniti, napraviti nešto novo ili popraviti nastali problem da ste toliko analizirali, planirali i izrađivali najbolji akcijski plan, a onda se od tih aktivnosti toliko umorili i potrošili energije da niste mogli krenuti u realizaciju?

Paraliza zbog analize ili prevelikom analizom do nedjelovanja.

Ako ste se ikada našli u ovakvom stanju (ja jesam nebrojeno puta), znate li koji je razlog zašto upadamo u famoznu paralizu djelovanja?

Razlog je u tome što želimo previše stvari, previše detalja i previše koraka ugurati u nekakav okvir i to nam ne uspijeva. Pokušavamo napraviti idealno rješenje nekog problema ili barem djelotvorno rješenje, no kad ima toliko puno varijabli, opcija, mogućnosti, potreba, želja… to dovodi do famozne paralize.

Ili na kraju ne uspijemo napraviti plan djelovanja ili se toliko umorimo (zbediramo) što sve ne sjeda na svoje mjesto da jednostavno ne pokrećemo ikakve korake.

“Čemu uopće nešto raditi kada ću to ionako kasnije baciti” poznata je izreka koju često izgovaramo kada nismo zadovoljni napravljenim planom.

No, postoji rješenje ovog fenomena i nalazi se u poznatoj uzrečici “manje je više” (less is more).

Rješenje i pravi izazov dobrog planiranja nije u pokušaju usklađivanja što sve treba složiti, napraviti i postaviti, već u odlučivanju i odbacivanje onog što nećemo raditi.

To ne znači da ne treba imati ideje za neke buduće projekte, već to znači stavljanje tih istih ideja negdje sa strane i stavljanje fokusa na ono što je ovog trenutka bitno.

Zato iz svega do sada opisanog pokušajte svoje buduće planove slagati na način što nećete i što ne treba napraviti.

Osim toga, ako idete na godišnji odmor, sasvim sigurno vam ne treba 3 para hlača ili 4 suknje koje nikada niste obukli ili cipele koje već 3 sezone čekaju svoju prilik ili… vjerujem da ste shvatili.

Manje je više, stavite fokus na ono što ne treba raditi i neće više biti paralize (ili nedjelovanja).

Kakav je vaš stav o ovoj temi? Ostavite komentar na ispod ovog teksta.

 

Hvala,
Goran Blagus

 image by  Marc_Smith

Zašto (ni)je teško lako, a lako teško?

Evo jedne  epizode koja će se poigrati našim mentalnim vještinama i prijateljem egom.

“Da bi uspio u _____________ (sami upišite neki cilj) trebaš uložiti puno vremena i/ili novaca, trebaš puno raditi, morat ćeš se puno toga odreći, biti će teško, neće ti uvijek uspjeti od prve, moraš biti uporan i imati ćeš veće šanse za uspjehom…”

Pretpostavljam da ste sličnu izjavu čuli ili pročitali više od tisuću puta. Dobronamjerni ljudi kroz ovakvu rečenicu ili njezinu varijaciju žele nam pokazati kako je potreban malo veći ulog da bi se ostvario neki ozbiljniji rezultat. No, jeste li svjesni da u ovakvoj izjavi ima nezgodna zamka?

Zamka je u tome što nam ovakve rečenice i izjave stvaraju više problema nego koristi. Naime, kada netko kaže da će nešto biti teško i naporno, u našoj glavi se tada počinju stvarati osjećaji i emocije kako stanje “teško” nije baš poželjno stanje i počnemo tražiti alternativna rješenja. Vrlo brzo javi se naš prijatelj ego koji smišlja “kreativna” rješenja:

  • a zašto bi trebalo biti teško, možda postoji lakše rješenje
  • pa kad je već teško, znači da imam opravdanja ako ne uspijem
  • zar je taj cilj stvarno toliko važan?

Alternativa da je nešto teško ostvarivo je pričanje i prezentiranje ciljeva u suprotnom od teškog – jednostavno.

“Vrlo ti je jednostavno doći do ______________ (sami upišite neki cilj). Trebaš se opustiti, radi aktivnosti na najbolji način koji znaš, stavi fokus na svoj cilj, prilagodi tempo rada svom vlastitom tempu, kada zapneš pitaj pametnijeg od sebe, budi u flow stanju i vidjet češ kako se jednostavno dolazi do cilja… ”

Hmmm… pretpostavljam kako vas ovom rečenicom nisam baš uvjerio da se do velikih i važnih ciljeva u poslu i životu može doći na jednostavan način. Nije mi to ni bila namjera, no vjerujem kako ste sličnu rečenicu i slične izjave čuli po nekoliko tisuća puta. Posebno kada je izazov i problem ispred vas bio iznimno veliki, a ekipa sa strane bodrila vas je riječima kako je to jednostavno za riješiti.

Naravno, i u jednostavnom shvaćanju ciljeva i rezultata postoji zamka. Prijatelj ego je tu negdje u prikrajku i stvara monolog u
glavi:

  • ako je jednostavno znači da i nije toliki problem ako neuspijem
  • čemu ulagati veću pažnju i trud, to mogu riješiti “jednom rukom”
  • zar je taj cilj stvarno toliko bitan?

U konačnici, sve je samo u našoj glavi. Pričanje da je nešto teško i iziskuje više truda i energije rijetko će kod ljudi izazvati spremnost za većim ulozima. Isto tako, pričanje da se do nekog cilja može doći jednostavno i lako stvara isti taj osjećaj nedovoljne motivacije da se radi na ostvarenju cilja, želje ili potrebe.

Generalno, uopće nije bitno je l’ nešto teško ili lagano. Izbacite iz svojih misli ocjenu izazova, problema, želje, cilja, potrebe ili što vam je već na umu da je to teško ili lagano. To se samo naš prijatelj ego igra s nama 🙂

Svakom izazovu pristupite sa željom i namjerom da ga ostvarite, a mentalne igrice i pričanje kako je nešto teško pa će to izvući lavovsku energiju iz nas ili pričanje kako je jednostavno samo da se ne uplašimo puta ostavite za nekog drugog, manje svjesnog kako naš mozak i ego funkcioniraju.

Hvala na pažnji.

Goran Blagus

 

image by  Phillie Casablanca