Tag Archives: prvi korak

Što sam radio, gdje sam bio?

Pen, Diary and GlassesDa ne bi bilo zabune, nije ovo tekst o meni, mojim aktivnostima i mojim putovanjima. Naprotiv, ovaj današnji tekst je o onom ludom momentu kada cijeli dan rintamo, radimo, rješavamo probleme, skačemo, uskačemo i na kraju dana imamo osjećaj kako nismo ništa napravili.

Današnja tema je o onom čudnom momentu kada sami sebe upitamo: Što sam ja zapravo danas radio / napravio?

Ne znam jeste li primijetili, no ovisno o tome tko vam postavi pitanje dati ćete drugačiji odgovor.

Ako bi vam netko od bliskih suradnika, partner, šef ili netko potpuno nepoznat postavio gornje pitanje, velika je vjerojatnost da biste odgovorili:

  • rješavao sam probleme
  • cijelo jutro sam telefonirao
  • nervirao se zbog drugih ljudi i izgubio živce
  • popravljao štetu (najčešće od drugih)
  • učio glup / dosadan sadržaj
  • radio posao
  • [nešto deseto…]

No, kada isto to pitanje “Što si danas radio / napravio?” postavite sami sebi (odvrtite ga u glavi), velika je vjerojatnost da odgovor i neće biti tako lagan.

Naime, teško da ćete sami sebe muljati s nekim izmišljenim poslovima ili se pokušali zadiviti čistim nabrajanjem dnevnih aktivnosti kao što to znamo raditi da bi nekog zadivili ili zadovoljili. Ako ste potpuno iskreni prema sebi, vrlo vjerojatno ćete ostati bez odgovora na ovo pitanje.

Zapravo, vrlo vjerojatno će vam trebati nešto vremena i razmišljanja što ste zapravo danas radili tj. napravili.

A zašto je to tako?

Po mojem iskustvu, vrijeme i okolnosti u kojima živimo postavilo nam je očekivanje kako u što kraćem vremenu trebamo napraviti što više posla (kvantiteta je jedino bitna) ili smo si postavili jako visoke ciljeve i želje koje je teško ili gotovo nemoguće postići (maštamo ili razmišljamo što bismo trebali napraviti ali ništa nije dovoljno dobro).

Sve to na kraju zna dovesti do sindroma “kuća-poso-poso-kuća”, određenom dozom zavisnosti (jer su svi drugi bolji od mene, a i njima je lakše) i nedostatkom motivacije za pokrenuti se (čemu i za koga se truditi).

Ako ste se prepoznali u ovom opisu, slijedi rješenje – dnevnik dnevnih aktivnosti.

Sve što vam treba je blok za pisanje i olovka koji će vam uvijek biti dostupni. I počnite zapisivati u njega što ste radili zadnjih 15 ili nešto više minuta.

  • pio kavu i čitao novine
  • odgovarao na emailove
  • surfao facebookom i malo provocirao
  • zvao dobavljača koji nam duguje
  • popravljao žicu od telefona
  • zvao ekipu na pivo
  • kupovao kekse

Vjerojatno vam na prvi pogled ovaj zadatak izgleda neozbiljno, djetinjasto i dosadno. No, njegova svrha i rezultat su ipak nešto što ćete teško prokljuviti ako ga ne napravite.

Naime, već nakon nekoliko dana vođenja dnevnika dnevnih aktivnosti početi ćete uočavati uzorke ponašanja. Početi ćete kužiti što i kako funkcionirate i početi ćete shvaćati da više ne izmišljate sami sebi što ste radili tijekom dana.

Kao nus produkt, a zapravo je to ono glavno, početi ćete uočavati prilike i situacije u kojima možete napredovati i koje možete popraviti.

I tu će se sam od sebe javiti odgovor na pitanje “Što sam danas radio?” tj. početi ćete raditi aktivnosti koje su vam jako bitne i važne. I dobro ćete se osjećati.

Osim toga, ako ste i dalje nezadovoljni i izgubljeni kako provodite dane, ništa ne košta da probate ovaj mali trik. Kasnije ga uvijek možete baciti i mene optužiti da sam loš s idejama i tehnikama kako biti produktivniji i motiviraniji.

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Generationbass.com

Ideje iz kupaonice [tuš ideja]

Ako ste ikada “promatrali” i analizirali koje vam se prve misli vrte kroz glavu kada se probudite, onda ste sigurno uhvatili da razmišljate o sebi i svojim potrebama tj. razmišljate i tražite rješenja silnih situacija, problema i prepreka koje trebate riješiti.

I baš se u jutro odlično može uhvatiti kako nam se mozak “pali” i kako počnemo vrtjeti što činiti tj. što bismo trebali učiniti. No, nekada problemi koji stoje ispred nas budu toliko kompleksni da za njegovo rješenje treba puno vremena i energije. A tada mozak radi i radi i radi… a rezultat uvijek dođe u jednoj ili drugoj formi. Ne nužno i u najboljoj.

No, hajmo malo promijeniti perspektivu na naše tijelo i kako funkcioniramo te vidjeti na koji način možemo pomoći mozgu da efikasnije traži i nađe bolja rješenja.

Ne ulazeći previše u detalje, svi jako dobro znamo kako kisik ima veliku ulogu u funkcioniranju naših stanica, a ako do sada niste razmišljali, tuširanjem u svoje tijelo unosimo nešto veću dozu kisika.

Zapravo, vrlo vjerojatno ste već primijetili ali ne znam koliko ste do sada svjesno obraćali pažnju na to kako u trenucima kada se tuširamo, kroz glavu nam prolaze različite ideje i različita rješenja problema koji stoje ispred nas ali iz neke druge perspektive.

Kada nam voda i kapljice prolaze po tijelu kao da dođe do određenog opuštanja pa aktualne situacije i probleme počnemo doživljavati drugačije. Neke stvari i okolnosti nam postanu jasnije (kao da ih je voda oprala) i na neki neobičan način naš mozak lakše dolazi  do novih rješenja i novih ideja. Zanimljivo, zar ne?

No, što činite s tim idejama i tim rješenjima? Mnogi od nas ih dodatno odvrte kroz glavu i naprave što su naumili ali isto tako na mnoge od tih ideja zaboravimo. Ponašamo se prema njima kao da im je jedino mjesto u kupaoni, ispod tuša i nigdje više.

Uvjeravamo se kako ćemo nakon tuširanja nešto napraviti po pitanju tih ideja ali kolotečina i druge aktivnosti vrlo brzo nam odvuku pažnju te jednostavno zaboravimo na odlična tuš rješenja i tuš ideje.

A to ne mora biti tako i rješenje je vrlo jednostavno. Sve što trebamo napraviti je što prije zapisati (barem u dvije – tri rečenice) ideje i rješenja koja smo smislili ispod tuša jer smanjenjem koncentracije kisika i pritisak drugih misli napraviti će da dobre ideje brzo ispare.

Izgleda ludo i neobično, no bilježnica s olovkom bi vam od sada trebala stanovati i u kupaoni uz tuš kadu ili ako ste malo napredniji, potražite na internetu specijalne blokove i olovke kojima možete pisati ispod tuša.

Kada je ideja zapisana, kasnije joj se puno lakše vratiti na doradu (može i ispod tuša) nego je držite u glavi ili u najgorem slučaju –  zaboraviti.

Želim uspješan ostatak tjedna, zapišite svoje ideje i rješenja te se pišemo se uskoro.

Goran Blagus

 

[content_box_blue_50Percent]Sviđa vam se ovakav sadržaj? Prijavite se na mailing listu i neka teme iz produktivnosti i motivacije direktno dolaze  u vaš email sandučić. Bez ikakvih gnjavaža – jedna poruka tjedno.
Ipak nemamo previše vremena na gubljenje u nebitnim stvarima.
[/content_box_blue_50Percent]

Zašto (ni)je teško lako, a lako teško?

Evo jedne  epizode koja će se poigrati našim mentalnim vještinama i prijateljem egom.

“Da bi uspio u _____________ (sami upišite neki cilj) trebaš uložiti puno vremena i/ili novaca, trebaš puno raditi, morat ćeš se puno toga odreći, biti će teško, neće ti uvijek uspjeti od prve, moraš biti uporan i imati ćeš veće šanse za uspjehom…”

Pretpostavljam da ste sličnu izjavu čuli ili pročitali više od tisuću puta. Dobronamjerni ljudi kroz ovakvu rečenicu ili njezinu varijaciju žele nam pokazati kako je potreban malo veći ulog da bi se ostvario neki ozbiljniji rezultat. No, jeste li svjesni da u ovakvoj izjavi ima nezgodna zamka?

Zamka je u tome što nam ovakve rečenice i izjave stvaraju više problema nego koristi. Naime, kada netko kaže da će nešto biti teško i naporno, u našoj glavi se tada počinju stvarati osjećaji i emocije kako stanje “teško” nije baš poželjno stanje i počnemo tražiti alternativna rješenja. Vrlo brzo javi se naš prijatelj ego koji smišlja “kreativna” rješenja:

  • a zašto bi trebalo biti teško, možda postoji lakše rješenje
  • pa kad je već teško, znači da imam opravdanja ako ne uspijem
  • zar je taj cilj stvarno toliko važan?

Alternativa da je nešto teško ostvarivo je pričanje i prezentiranje ciljeva u suprotnom od teškog – jednostavno.

“Vrlo ti je jednostavno doći do ______________ (sami upišite neki cilj). Trebaš se opustiti, radi aktivnosti na najbolji način koji znaš, stavi fokus na svoj cilj, prilagodi tempo rada svom vlastitom tempu, kada zapneš pitaj pametnijeg od sebe, budi u flow stanju i vidjet češ kako se jednostavno dolazi do cilja… ”

Hmmm… pretpostavljam kako vas ovom rečenicom nisam baš uvjerio da se do velikih i važnih ciljeva u poslu i životu može doći na jednostavan način. Nije mi to ni bila namjera, no vjerujem kako ste sličnu rečenicu i slične izjave čuli po nekoliko tisuća puta. Posebno kada je izazov i problem ispred vas bio iznimno veliki, a ekipa sa strane bodrila vas je riječima kako je to jednostavno za riješiti.

Naravno, i u jednostavnom shvaćanju ciljeva i rezultata postoji zamka. Prijatelj ego je tu negdje u prikrajku i stvara monolog u
glavi:

  • ako je jednostavno znači da i nije toliki problem ako neuspijem
  • čemu ulagati veću pažnju i trud, to mogu riješiti “jednom rukom”
  • zar je taj cilj stvarno toliko bitan?

U konačnici, sve je samo u našoj glavi. Pričanje da je nešto teško i iziskuje više truda i energije rijetko će kod ljudi izazvati spremnost za većim ulozima. Isto tako, pričanje da se do nekog cilja može doći jednostavno i lako stvara isti taj osjećaj nedovoljne motivacije da se radi na ostvarenju cilja, želje ili potrebe.

Generalno, uopće nije bitno je l’ nešto teško ili lagano. Izbacite iz svojih misli ocjenu izazova, problema, želje, cilja, potrebe ili što vam je već na umu da je to teško ili lagano. To se samo naš prijatelj ego igra s nama 🙂

Svakom izazovu pristupite sa željom i namjerom da ga ostvarite, a mentalne igrice i pričanje kako je nešto teško pa će to izvući lavovsku energiju iz nas ili pričanje kako je jednostavno samo da se ne uplašimo puta ostavite za nekog drugog, manje svjesnog kako naš mozak i ego funkcioniraju.

Hvala na pažnji.

Goran Blagus

 

image by  Phillie Casablanca

Prvi korak – nije tajna u njemu

Nakon pauze od cca. 3 mjeseca, došlo je vrijeme za novi krug tjednih poruka mailing liste o produktivnosti, motivaciji i sličnih tema. Gdje sam “nestao” i što sam radio (ili bolje rečeno proučavao) u tom vremenu dijelit ću u budućim porukama. Ovog trenutka je puno bitnije krenuti sa sadržajima nego suvišno trošiti vrijeme.

“Stari” pretplatnici mailing liste vjerojatno se sjećaju da sam u nekoliko navrata “drvio” kako je bitno napraviti prvi korak i kako će onda sve ići puno lakše.

Čak u tom svijetlu postoji i stara poslovica koja kaže da put od 1000 milja počne prvim korakom.

Generalno se mogu složiti kako je prvi korak bitan ali nakon nekog vremena shvatio sam kako tom istom prvom koraku pridajemo previše pažnje što na kraju rezultiran neuspjehom u zacrtanom naumu.

Razlog neuspjehu je u tome što ne znamo ili uopće ne napravimo drugi korak.

Da pojasnim. Većina nas je prosječno ili nešto iznad prosječno pametna. Završili smo osnovnu školu, srednju, fakultet, čitamo knjige, gledamo TV… ukratko, razmišljamo i svjesni smo kako u većoj mjeri sami sebi krojimo sudbinu. Politika i političari nas znaju ponekad izbaciti iz takta, no dovoljno smo bistri za shvatiti kako sami moramo nešto napraviti želimo li postići nešto više ili barem drugačije od ovog što sada imamo.

Velika većina nas razmišlja i ima ideje koje bi htjeli realizirati.  Ideja kako napraviti novi internet projekt, ideja kako kupiti novi auto, ideja kako prehraniti obitelj, ideja kako dobiti dijete, ideja kako naći posao, ideja kako smanjiti kilograme, ideja kako se odmoriti, ideja kako…

Nakon što smo “prepoznali” ideju i dovoljno se zagrijali za ostvariti je, poslovica i pametni ljudi će reći kako sada treba napraviti prvi korak. No, koji je zapravo prvi korak? Nisam li već prvi korak napravio time što sam smislio i odabrao ideju?

Hmmm… nezgodno, zar ne?

Imaš ideju, razmišljaš o njoj kako bi bilo odlično ostvariti je, emotivno uživaš u tome kako ćeš uživati u njezinim plodovima, maštaš, crtkaš nešto na papiru, pišeš bilješke…

Prvi korak ste već odradili – on je odabir ideje. Ali je zato drugi korak onaj koji čini razliku u svemu tome. A drugi korak je konkretno djelovati u ostvarenju ideje.

Da razjasnim – djelovati znači poduzeti konkretnu aktivnost, a ne daljnje maštanje što bih mogao napraviti, kako bih to trebao napraviti, gdje bih to mogao napraviti ili zašto ideja nije više dobra. Drugi korak je vrlo rijetko aktivnost dodatnog trošenje vremena i energije na proučavanju literature, internet stranica, Facebook profila i sličnih radnji koje često radimo kako bismo izbjegli napor i nelagodu realizacije ideje.

Djelovati je drugi korak i on je zapravo tajna uspjeha. Pokrenuti se, napraviti konkretnu aktivnost (pa makar i krivu) u realizaciji ideje je jedino što vrijedi i jedino što će donijet rezultate.

Možete imati savršenu ideju ali ona vam ništa ne vrijedi ako je ne realizirate.

Odabirom ideje ste pola posla već odradili, sada krenite u njezinu realizaciju. Ako pak ne znate koja bi to bila aktivnost, pokušajte s odgovorom na sljedeće pitanje:

Tko mi može pomoći u realizaciji ideje?

Pregrizite ponos, izađite iz komforne zone i zaboravite kako će vam netko ukrasti ideju. Nemojte slušati negativne kritike i dobronamjerne savjete ljudi koji nisu ništa konkretnog napravili u životu, već napravite (je****) konkretan korak i realizirajte tu ideju.

Želim puno uspjeha u realizaciji & pišemo se uskoro.

Produktivnost u 3 koraka

Podijelio bih sistem koji sam naučio od svog mentora, koji mi omogućuje održati visoku razinu osobne produktivnosti, pa čak i u trenucima kada se dešavaju neočekivane situacije.

Sistem se sastoji od tri točke:

1. Jasan i jednostavan plan djelovanja

Prva i osnovna stvar od koje krećem je definiranje ili imati definiran plan djelovanja. Konkretno, to znači da imam unaprijed raspisane / definirane procedure što ću raditi i kada.

Uzmimo za primjer email poruke koje pišem svaki ponedjeljak.

Iz centralne baze ideja i citata odabirem tri potencijalne teme. Zsvaku temu u narednih 5 minuta pišem naslov poruke ili ga pokušam napisati. Tema koja je ostala bez naslova ili nije “legla”, vraća se u bazu za neku drugu priliku.

Pisanje sadržaja tjedne poruke radim 7-15-4-45 metodom (radim na štopericu – ograničim si vrijeme). Napisani sadržaj propuštam kroz spelling checker…

2. Vještina praćenja (držanja) plana

Druga točka za postizanje visoke razine produktivnosti je stvaranje vještine praćenja (izvršavanja) definiranih koraka.

Da ne bi bilo zabune, ovdje se ne radi toliko o disciplini praćenja, već o izgradnji vještine kako ću raditi svaki od definiranih koraka.

Ako pišem naslove budućih tema, onda pišem naslove tema – i ništa drugo. Izbacujem po nekoliko pojmova, slažem par natuknica, napravim google search…

Ako je vrijeme za formatiranje teksta za slanje, onda radim samo taj posao. Stavim ga u CMS, stavljam varijable, podešavam fontove…

Kao što sam naveo, česta zabluda kod ovog koraka je što ljudi misle kako im treba vještina discipline za odraditi sve potrebne korake i nedostatak iste (discipline) dovodi do neuspjeha.

Po meni, disciplina bi bila prisiljavanje samog sebe na posao koji mi baš nije drago raditi. Osim toga, u trenutku kada se prisiljavam, osjetim kako sam sebe miniram i stvaram otpor prema poslu koji moram odraditi.

Kada je pristup poslu u “slijepom” praćenju koraka i stvaranju što bolje vještine odrađivanja svakog koraka, tada se lakše dolazi do rezultata.

Vježbam i prakticira svaki od koraka, stvaram vještinu odrađivanja svakog koraka te sa svakim novim projektom, bilježim i svjesno zaključujem što sam napravio dobro, a što loše.

U početku ide teško, puno griješim, nerviram se, no shvaćam kako sam u modu usvajanja nove vještine i da treba vremena da se ona usvoji.

Formula za stvaranje vještine je jednostavna:

I. napravi (nema emocija)
II. promotri rezultat (nema emocija)
III. korigiraj (nema emocija)

Ponavljaj korake od I. do III. tako dugo dok ne postaneš zadovoljan rezultatima.

3. Sustav povratne informacije

Treći korak je nešto za što mi je trebalo jako puno vremena za shvatiti ga i staviti u sistem.

Radi se o tome da za svaki posao koji radim trebam i očekujem povratnu informaciju kako sam ga napravio. Ali povratnu informaciju osobe ili osoba koje nisu emotivno vezane uz projekt koji radim.

Za neke od poslova feedback mi daje moja “coacherica” (Adrijana), za neke druge projekte kritički nastrojen prijatelj (Igor), za neke treće ekipa s facebooka, a na kraju krajeva tu su i čitatelji ove mailing liste.

Feedback ili povratna informacija je ono presudno što mi govori radim li posao dobro ili loše. Kroz povratnu informaciju dobivam ocjenu gdje bih trebao što promijeniti i u kojem obliku.

Da ne bi bilo zabune, nije povratna informacija jedina koji određuje je l’ posao dobro ili loše napravljen, već čini samo jednu komponentu u konačnoj odluci.

Drugi razlog zbog čega je ova točka jako bitna jest stvaranje dovoljno jake razine odgovornosti kako bi se kvalitetno odradio posao.

Kod mene tu zna odigrati dano obećanje i vlastiti integritet da se držim danih obećanja, u nekim drugim slučajevima to bude redoviti izvještaj klijentu…

I to je to. Tri velika korak. Neki od njih postali su dio navike i ne trebam više toliku veliku razinu “svjesnosti” da pazim što i kako radim, no s vremena na vrijeme napravim reviziju i korigiram se.

U trenucima krize i nepredviđenih situacija, samo se vraćam onom koraku plana gdje sam stao i krenem od njega. Nema bespotrebnog lutanja.

Isprobajte ovaj plan i javite mi rezultate.

Hvala!

Goran Blagus

p.s. Razlog kašnjenja ovotjedne poruke je moja najnovija e-knjiga o poslovanju. Pogledajte o čemu se radi na www.uspjesan-biznis.com.

Uđi, osjeti, vrati se, kreni!

Jedan od najvećih problema kod pokretanja novog projekta, biznisa,  posla, realizacije ideje, promjene navike… je napraviti prvi korak.

Svi znamo kako ga moramo napraviti (prvi korak) ali isto tako u sebi osjećamo i razmišljamo kako bi ga najradije zaobišli i preskočili.

Bilo bi odlično kad bi ga netko drugi napravio umjesto nas ili u najboljem slučaju kada bismo bili sigurni da je baš taj prvi korak koji smo napravili onaj koji ima smisla i vrijednost

Znate ono, razgovarate u glavi i tada jedan glas priča kako je to super ideja, kako su to odlične prilike i kako treba krenuti, a onda se javi onaj drugi glas koji priča kako to nema smisla, kako ste se već opekli, kako treba biti oprezan…

Ovisno o tome koji glas u glavi prevlada, s tolikim žarom i predanošću pristupiti ćete realizaciji ideje, projekta, posla… Ili uopće nećete pristupiti.

Mnogi ljudi su spremni napraviti prvi korak samo kada su sigurni kako će se ideja pozitivno realizirati, samo kada su sigurni kako neće biti boli ili neugode i samo kada su sigurni da će se zamišljeno ostvariti.

No isto tako, danas, mnogi ljudi zbog lošeg iskustva ili odabira krivog koraka gotovo više ni ne pokušavaju napraviti neki značajniji prvi korak.

Ili ono najgore, ne znaju kako uopće napraviti prvi korak.

Mnogi će reći kako je samo stvar da trebaš krenuti i onda će biti lakše, pa će sve ostalo krenuti samo od sebe. Onima koji to tvrde, mogu poručiti da ta metoda i trik često ne funkcioniraju.

Ali zato ima nešto što sam shvatio ovog ljeta tokom kupanja i mog zimogroznog ulasku u more, a dobro opisuje model kako lakše napraviti famozni prvi korak i lakše ući u nove poduhvate.

  • uđi malo
  • osjeti i djelomično se prilagodi novim okolnostima
  • vrati se par koraka i odluči kad krećeš
  • KRENI!

Jedan detalje je iznimno bitan u gornjoj formuli, a to je vaša mentalna odluka što želite napraviti – što želite postići.

Ako želite pokrenuti posao, počnite pružati uslugu ograničenog obima.  Počnite disati u novim okolnostima, no budite u fazi osluškivanja. Pratite i bilježite što se dešava. Steknite prva ali i ograničena, manje bolna iskustva.

Vratite se nekoliko koraka, proanalizirajte kako je funkcioniralo, prilagodite što treba prilagoditi i donesite odluku kada krećete.

Zadnji korak je KRENUTI i nastaviti u novom, prilagođenom, smjeru.

Izgleda jednostavno ali zato svaki od ovih koraka skriva nekoliko zamki.

Mnogi zapnu na tome što ne znaju što žele, drugi nisu spremni napraviti ni mali ulazak na novo područje, treći su toliko nefleksibilni da se ne mogu prilagoditi novim okolnostima, četvrti se vrate par koraka i uplaše što ih čeka, a peti samo čekaju savršen trenutak da krenu. Trenutak koji na kraju nikada ni ne dođe.

Poznavajući zamke i tehniku kako jednostavnije napraviti prvi korak, ne vidim razloga zbog kojeg bi i dalje odlagali realizaciju važnih odluka i ideja.

Ostavite komentar na ovu temu, cijenim svaki oblik razmišljanja.