Tag Archives: produktivnost

Partner za vlastitu odgovornost + produktivni blokovi

Coaching je set tehnika i metoda koja upotrebom različitih alata omogućuje i pomaže klijentu ostvariti zacrtane ciljeve. Ne ulazeći u sve detalje coachinga, jedan dio koji je iznimno važan u samom procesu odnosi se na preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke i inicijative.

U praksi, coachevi za to preuzimanje odgovornosti koriste engleski naziv (accountability) te kada bi ga pojednostavljeno opisali to bi onda bilo klijentovo osvještava i prihvaća odgovornosti za vlastitu inicijativu i korake koje poduzima ili treba poduzeti. Uloga coacha je pomoći mu o tome da se to u praksi i desi.

© Depositphotos.com / pressmaster

© Depositphotos.com / pressmaster

Sve ovo i nije ništa novog ili revolucionarnog te ste vjerojatno i sami iskusili gornju tehniku ako ste imali priliku biti dio nekog timu u kojem su jasno bile podijeljene uloge te se svaki od članova tima odgovorno držao danih obećanja.

Odgovornost

Snaga “odgovornosti” (accountability) je u tome što nam ona pomaže pokrenuti se kada nam je to teško i nismo previše raspoloženi. Svjesnost preuzetih i danih obećanja može doći do dodatnog izražaja kada znamo kako uz odgovornost prema sebi samima imamo i odgovornost prema drugima.

Ali, ima tu jedna mala zamka. Naime, često sami sebi damo razna obećanja i “u glavi” odvrtimo kako ćemo se odgovorno ponijeti prema tim obećanjima. “Od sutra ću biti drugačiji i svako jutro ću raditi ABC”.

U početku se čak jedan veći dio nas i drži danih obećanja i preuzetih odgovornosti, no kada malo zagusti ili kada se desi nešto nepredviđenog, tada dana obećanja i odgovornost prema sebi samima počinjemo mijenjati.

Ono što je pred 10 dana bilo toliko bitno više nije aktualno i zanimljivo. Rezultat toga je odustajanje, mijenjanje ciljeva, razočaranje, frustracija i set drugih ne pretjerano lijepih stanja.

U coaching procesu, coach ima alate ali i ulogu accountability partnera kojom može pomoći klijentu da postane odgovorniji i stvarno ostvari zacrtane ciljeve.

Produktivni blokovi

Ako ste polazili moj program “Izgradnje produktivnih navika” (LINK) onda vjerojatno znate kako dnevne aktivnosti trebamo grupirati u niz blokova koji se sastoje od istih ili sličnih aktivnosti te je iznimno važno staviti fokus samo na njega (blok).

Ukratko, blokovima aktivnosti koji su ujedno i definirani blokovima vremena, mozgu šaljemo informaciju kako se trebamo fokusirati na taj i samo taj zadatak, dok u isto vrijeme umirujemo misli i sve što ide uz njih te da ćemo ostale obaveze riješiti u nekom drugom bloku.

Svima nama (poduzetnički nastrojenim pojedincima) je jako interesantno da kroz dan imamo što više produktivnih blokova, tj. blokova u kojima ćemo napraviti najviše kvalitetnog posla.

Što je za vas osobno kvalitetan posao, to ćete morati sami odlučiti i definirati. Nekome je to čitanje knjiga, nekome je to programiranje, pisanje, telefoniranje, vježbanje… Vrlo je bitno znati i osvijestiti kako za taj odrađeni posao kao rezultat trebamo dobiti vrlo velike vrijednosti.

S obzirom na to kako je meni, a vjerujem i velikoj većina čitatelja primarni posao vezan uz mentalne aktivnosti (radimo mozgom) i često uključuje rad na računalu, blokove koje ja definiram traju dva sata unutar kojih je dva puta 45 minuta (2 x 45 min) fokusiranog rada na nekom od zadataka.

Primjer:
Blok I – 06:00 − 08:00 (produktivan blok)
Blok II – 08:30 − 09:30 (održavanje blok)
Blok III – 10:30 − 12:30 (produktivan blok)

Što je detaljno definirano u svakom od tih blokova ovisi o tome na čemu radim i što mi je bitno napraviti u tom danu ili projektu.

Malo miksamo

Ono što ovog trenutka imamo su dvije komponente koje vam mogu iznimno puno pomoći u postizanju vlastitih ciljeva – odgovornost & tehnika fokusiranog rada.

Kako mnogi nisu u mogućnosti unajmiti coacha iz ovog ili onog razloga, podijelit ću tehniku koju ja osobno koristim u podizanju vlastite produktivnosti, a uključuje gornje dvije komponente.

Uz malo uloženog truda, na internet forumu na kojem s vremena na vrijeme provedem određeno vrijeme (forum je iz područja koja me profesionalno zanimaju) pokrenula se rasprava o accountability partnerima.

Svrha ovakvog partnerstva je podijeliti početak kada je netko od nas počeo raditi na nekom od blokova te eventualna kratka rasprava ako netko zapne ili tog momenta ima nešto za podijeliti.

Isto tako, svrha ovog partnerstva je da jedni drugima damo podršku ako upadnemo u krizu ili počnemo “hvatati krivine”.

Komunikacija je svedena na minimum jer je fokus na pružanju podrške te dijeljenju samo kada nešto počnem raditi tj. kada to isto završimo.

Tako većinom razmijenjene poruke izgledaju (koristimo skype):

Blok 1 – start (09:05)
Blok 1 – end (10:56)
Blok 2 – start (11:23)
Blok 2 – …problems (12:12)
Mala rasprava… i opet se svatko od nas vraća svojim produktivnim blokovima.

Sudjelovanjem u ovakvom “partnerstvu” je iznimno motivirajuće jer mu je svrha povećati svjesnost o odgovornosti za ono što radimo, a u isto vrijeme daje osjećaj sigurnosti jer postoji sugovornik koji “će te razumjeti” kada si zapeo u nečem + osjećaj odgovornosti prema njemu/njima da ćeš stvarno napraviti posao koji si odlučio napraviti.

Ponekad pomaganjem svom sugovorniku puno više pomogneš sebi, nego njemu 🙂

Dodatna prednost je i u tome što kada si “down”, uvijek je netko pun energije koju će podijeliti s tobom i motivirati te da se pokreneš i napraviš ono što je za tebe u datom trenutku najbitnije i najvažnije.

I u konačnici, svi smo različiti ali svatko za sebe ostvaruje ono što mu najviše odgovara.

Ovo je mali trik koji možete i sami primijeniti u podizanju vlastite produktivnosti i efikasnosti. Samo napravite inicijativu, privucite dva do četiri accountability partnera i neka svatko za sebe počne stvarati ono što mu je najbitnije (u unaprijed definiranim blokovima).

Pitanja, komentari… išta?

Goran Blagus

Mali trik za “male” navike

Navike su naučeni obrasci ponašanja putem kojih brže i jednostavnije odrađujemo neku aktivnost. Bez navika trebalo bi nam puno vremena za odraditi neki posao jer bismo trebali razmišljati o svakom koraku.

Kao dobar primjer navike je vožnja automobila. U početku smo razmišljali o svakoj aktivnosti (kvačilo, papučica gasa, mjenjač, žmigavac…) da bi nakon nekog vremena vježbanja i ponavljanja tih radnji one ušle u naviku i danas ih većim dijelom radimo automatski.

© Depositphotos.com / alphaspirit

© Depositphotos.com / alphaspirit

Ista priča i isti smjer djelovanja je i s lošim navikama. Loše navike su one koje za rezultat automatskog djelovanja imaju neželjeni rezultat. Tako se u praksi znamo loše osjećati kada shvatimo kako radimo nešto loše ali ne znamo zbog čega i kako je došlo do toga. Barem ne u momentu kada ponavljamo tu lošu naviku.

Postoji cijeli set tehnika i metoda mijenjanja navika, no u nastavku ću se dohvatiti jednog malog trika i tehnike kroz koju u kratkom vremenu možete brzo usvojiti nove, pozitivne navike.

Mala navika, mali trud – dovoljno za početak

Ponovit ću kako ova metoda nije za promjenu postojećih navika, već za usvajanja novih navika. Ono što je vrlo bitno jest da kod odabira navike koju želite usvojiti ona bude što jednostavnija i ima pozitivan predznak / rezultat za vas.

Jednostavnost je bitna jer će se navika tako lakše “uhvatiti” i biti će manje faktora o kojima trebate razmišljati. Time se ujedno i smanjuje vjerojatnost greške te propuštanja izgradnje nove navike.

Pozitivan predznak navike je bitan radi vlastitog emocionalnog stanja. Naime, kada je nešto negativno ili si nešto branimo, to se često doživljava kao kazna ili gubitak te se na kraju na osjećamo baš najbolje. Zato je bitno naviku koju ćete usvojiti prikazati u pozitivnom okruženju.

Korak I.

Odaberite jednu do tri male pozitivne navike koje biste htjeli usvojiti. Za primjer to može biti redovito odnošenje smeća, pranje ruku nakon jela, gašenje emaila programa, ispijanje više tekućine…

Kada sam ja osobno radio ovu vježbu odabrao sam sljedeće dvije navike (treću radije ne bih dijelio):

  • pet sklekova
  • čitanje mudre izreke

Prva mi je bitna radi fizičkog zdravlja, a skužio sam kako ponekad sjedim previše vremena i tih pet sklekova mi dobro dođe. Ista priča je i s čitanjem mudrih izreka, jer me one znaju oraspoložiti i dati dodatne motivacije.

Obratite pažnju da nove navike moraju biti jako jednostavne, pozitivne i jednostavne za izvesti. U slučaju da ih je teško napraviti (recimo da jedva mogu napraviti dva skleka i sada se tjeram raditi ih pet) u mislima će se početi rojiti negativni osjećaji i nova navika se neće “primiti”.

Korak II.

U ovom koraku postaje zanimljivo, jer sada treba definirati aktivnost ili okolnost u kojoj ćemo sprovesti našu novu naviku.

Ako se ne varam, u NLP se to zove sidrenje. No, tehnika je sljedeća. Potrebno je identificirati nakon koje aktivnosti ćemo napraviti našu novu naviku.

Kod moja dva primjera to izgleda ovako:

  • nakon što se dignem od računala, napravit ću pet sklekova
  • nakon što pojedem nešto, pročitat ću jednu slučajnu mudru izreku

Sidro je iznimno bitno jer nam ono omogućuje da uz postojeću aktivnost koju redovito radimo dodamo jednu novu, pozitivnu.

Naime, kada tog sidra ne bismo imali onda bi se trebalo desiti previše nekih novih okolnosti, trebalo bi uložiti dosta energije u svjesnost, motivaciju i slične stvari. Na ovaj način, vežemo se uz postojeću aktivnost i puno lakše u svoj život uvodimo malu pozitivnu naviku.

Korak III.

Sve što je preostalo je da navedenu naviku počnete sprovoditi u praksi i vodite malu evidenciju uspješnosti tijekom narednih 7 dana.

Kako bi provedba bila jednostavnija, zapišite si svoje dvije ili tri navike koje želite usvojiti negdje gdje ćete ih lako moći pročitati.

Format zapisa je:

“Nakon što sam napravio XYZ, napravit ću ABC”

Na kraju dana, samo zapišite jeste li tu novu naviku sprovodili u praksi ili niste. Jedan mali DA ili NE je sasvim dovoljan.

I to je cijela mudrost uvođenja nove i male pozitivne navike. Odvojite si do pola sata, odlučite što pozitivnog želite uvesti u svoj život, napišite nakon čega ćete novu naviku napraviti i krenite već danas.

Korak po korak i nova pozitivna navika će postati dio vašeg djelovanja.

Sretno.

Goran Blagus

p.s. Imate komentar ili pitanje. Podijelite ga ispod ovog teksta.

Koji lanac ćeš graditi, a koji prekinuti?

Za malo usporedbu, što biste rekli za drvo jabuke koje zadnjih 5 godina ne daje nikakve plodove? Ne bi rekli da je umrlo, no dobili bi osjećaj kao da jeste.

Iz tog razloga se i mi ljudi trebamo svaki dan razvijati, na ovaj ili onaj način.

Razvijamo se tako što svaki dan gradimo i stvaramo nešto iz područja koje nam je bitno i važno. Možda svakodnevne zadatke ne doživljavamo kao nešto što je veliko, revolucionarno i spektakularno, no sitni koraci su bitni – malo po malo. I kada se puno tih koraka spoji onda dobijemo nešto veliko i bitno.

© Depositphotos.com

© Depositphotos.com

Jerry Seinfeld je to građenje i napredovanje odlično usporedio s gradnjom lanca. Svaki dan, svaki trenutak stvaraj lanac i na njega stavljaj jednu po jednu kariku.

Takvim malim koracima i uz nešto vremena stvorit ćete jako dug lanac, a “tajna” je baš u tom svakodnevnom dodavanju novih karika i građenje jako dugog lanca.

U praksi to izgleda tako da instalirate veliki kalendar i ako je dan bio uspješan tj. obavili ste ono što je bitno, označavate ga kao novu kariku lanca, u protivnom nema oznake.

Ako vam je cilj redovito vježbati i ako ste taj dan to napravili, označite dan kao novu kariku. Ako pak taj dan niste napravili ono što vam je bitno, dan se ne označava što znači da nema karike i lanac je prekinut.

No, sada stvari postaju jako zanimljive.

Prekidi, zastoji i mali problemi su dio života. Lanac zbog nekih okolnosti može stati u gradnji na dan – dva ali bitno je da se što prije vratite njegovom građenju.

Karike (dani) koje su “izgubljene” ne mogu se vratiti i pokušajte to što bolje osvijestiti te nemojte olako prihvaćati prekide lanca.

No, ono što se mnogima zna desiti, jest stanje u kojem počnu graditi svoj lanac nepoduzimanja aktivnosti.

Korak po korak, mic po mic, stvaraju jako dug lanac razmišljanja i željenja kako bi trebali jednog dana krenuti, kako bi se trebali pokrenuti te na kraju dobiju jako dug lanac nepoduzimanja aktivnosti.

Izazov s kojim vas ostavljam je da osvijestite i odaberete koji lanac želite graditi, a koji želite prekinuti.

Onaj koji ćete graditi svaki dan postat će sve duži i duži, a sada je samo pitanje želite li dug lanac čekanja ili novih znanja, spoznaja i aktivnosti koji će dati velike rezultate.

Hvala,

Goran Blagus

p.s. Vrlo rado bih čuo vaš komentar na ovakav model gradnje lanca i kako vi držite korak sa svojim osobnim ciljevima i željama. Podijelite ga ispod ovog teksta.

Kokoš ili jaje… ali u poslovanju

Vjerujem kako ste čuli za famoznu pitalicu: “Što je bilo prije, kokoš ili jaje?” U nastavku teksta neću se baviti evolucijom života, već kada bismo ovo pitanje “preveli” na temu biznisa i sve vezano uz biznis, onda bi famozno pitanje glasilo: Što treba prva za biznis – klijenti ili proizvod?

Cijelu problematiku ovog pitanja možemo sagledati iz dvije perspektive te ih na kraju vrlo kvalitetno iskoristiti u poslovanju.

1. Ako postoje potražnja, onda razvijam rješenje

© Depositphotos.com

© Depositphotos.com

Mnogi tečajevi za lako i jednostavno pokretanje biznisa savjetuju kako trebate otvoriti oči, naćuliti uši i istražiti što ljudima treba. Preciznije rečeno, treba istražiti i “otkriti” koji problem muči određenu kategoriju ljudi.

Psihologija ponašanja odlično pojašnjava kako su ljudi spremni uložiti više energije i novaca u rješavanje ili izbjegavanje negativnih i bolnih stanja, nego što su voljni uložiti u dobivanje pozitivnih iskustava.

Iz toga je razloga traženje “bolne točke” dobra strategija u otkrivanju smjera što vaš budući biznis treba raditi.

Npr.

roditelji djeteta do 1. godine -> dijete teško spava i često plaće
vlasnici prodajnih štandova -> fiskalne blagajne
voditelj pizzerije -> gosti često dijele pizzu na pola
web dizajn tvrtke -> klijenti traže previše izmjena
računovodstveni servisi -> malo vremena za proučiti nove zakonske regulative

Kako bi lakše došli do ovakvih ideja, bitno je otkriti odgovor na sljedeće pitanje: Što je TO što im ne da spavati po noći?

Kad to otkrijete, saznate ili spoznate, riješili ste pola problema svog budućeg ili postojeće biznisa.

Sve što sada treba napraviti je razviti rješenje za njihov problem, prezentirati im ga te ako je “bol” dovoljna jaka i konkurencija nikakva, uspjeh je gotovo pa siguran.

2. Imam proizvod ili rješenje, trebam klijente

Ovaj pristup u razvijanju biznisa je danas puno češći. Jedan od razloga tome je što rješenje gradimo s određenom dozom emocija te se sve to dodatno pojačava spoznajama kako naše rješenje ima veliku primjenu i vrijednosti.

Kako često krećemo od sebe samih, tj. uspješno smo sebi ili nekome riješili neki problem, u glavi nam se zna javiti rečenica: Ako netko kao ja ima sličan ili isti problem, onda bi ga ovo moje rješenje trebalo zanimati.

Frustracija koja nastaje u ovakvom modelu je što drugi (čitaj: potencijalni korisnici) često ne vide kvalitetu i superiornost našeg rješenja.

Tako često u praksi čujem rečenice:

    • ja sam inženjer i to dobro radim, treba mi netko tko će to uspješno prodati
    • na koji način da ja njima dokažem kako im ovo rješenje treba
    • moram uložiti u marketing
    • ovaj proizvod može A,B,C,D… zar ne misliš da je to odlično?
    • ovo rješenje se može koristiti i u XYZ branši, samo ga treba malo prilagoditi

Sve je to super, lijepo, sexy i korisno. Zapravo, ako i jest korisno i jest revolucionarno i ako će to vrlo vjerojatno promijeniti svijet, zbog čega oni ne vidi te vrijednosti i tko su zapravo oni?

Pristup kod ovakvog modela se nameće sam od sebe. Nađi, prepoznaj ili definiraj grupu koja ima problem, a ti rješenje tog problema i prezentiraj se kao odlična soluciju tih njihovih problema.

A kako to radim ja?

Svaki od ova dva pristupa ima svoje prednosti i nedostatke. Ne kažem da je jedan bolji od drugog, no kako smo ih sada svjesno upoznali, onda ih možemo i dobro iskoristiti. Pokazat ću kako to ja radim za sebe i svoje usluge.

Prva i osnovna misao / rečenica od koje krećem. “Ako već i radim nešto krivo, onda to moram otkriti što ranije.”

Naime, bez obzira imao definirano rješenje pa tražim klijente ili sam skužio određenu tržišnu priliku (nišu) i mislim da bi za njih mogao napraviti dobro rješenje, cilj je u što kraćem vremenu i sa što manjim troškovima provjeriti hoće li tržište konzumirati takav proizvod.

Ako neće, odbacujem, ako pak pokaže interes, onda svu pažnju, energiju i vrijeme stavljam u dovršetak tog proizvoda.

U nastavku ću pokazati jedan od modela (pojednostavljen) po kojem ja radim:

  1. Outline (nacrt) proizvoda ili usluge
  2. Napiši 3 do 10 problema koja rješavaš
  3. Istraži koliko se ti problemi spominju na internetu (google pretraga)
  4. Detaljnija definicija potencijalnih korisnika
  5. Definiranje komunikacijske poruke prema njima (emocije i vrijednosti)
  6. Slaganje okvirne ponude
  7. Nuđenje rješenja
  8. Ako je feedback tržišta pozitivan, razvijanje proizvoda do zadnjeg detalja
  9. Isporuka

Specifičnost gornjeg modela je u tome što proizvod u samom početku nisam razvio do kraja, tj. definiram samo najvažnije elemente, a detalje ostavljam za kasnije – tek kada tržište pokaže interes za konzumaciju takvog rješenje.

Na ovaj način mogu rano i dosta povoljno saznati da li ima smisla razvijati rješenje ili fokus staviti na nešto drugo, profitabilnije.

Uz ovaj jednostavan model, koristim se i nekim drugim modelima, no to je tema za neki budući tekst. Osim, ako niste jako zainteresirani investirati i otkriti koji su to i kako se koriste u praksi? Ostavite komentar ispod ovog teksta i napišite “Hoću više!” i vidjet ćemo što misli tržište.

Hvala,

Goran Blagus

Zna znanje ali rezultati su…

Nadam se da me niste “zaboravili” tijekom ove “pauze” jer je ona vezana na jedan zanimljiv model ljudskog ponašanju koji bi bilo poželjno što prije osvijestiti, a može vam i puno pomoći.

Prema povratnim informacijama, veliki broj pretplatnika mog newslettera čita ga jer iz njegovog sadržaja dobiva ili očekuje da će dobiti važne informacije, spoznaje ili znanje koje bi primijenio u osobnom razvoju ili unapređenju svog biznisa.

Zna znanje

© Depositphotos.com/arkusha

Isto tako velika većina pretplatnika uz ovaj newsletter čita i druge newslettere, web stranice, eknjige, blogove ili gleda video materijale iz kojih očekuje i u neku ruku dobiva važne informacije, spoznaje ili znanja koje bi primijenio u osobnom razvoju ili unapređenju biznisa

Jednom riječju, velika većina nas ima određenu razinu svjesnosti kako se trebamo redovito educirati i upijati nove informacije jer nam to pomaže u razvoju (osobnom ili poslovnom).

Gornja izjava zvuči korektno i dobro, no jeste li primijetili da u cijelom tom krugu edukacija, upijanja novih informacija, metoda, trikova i tehnika postoji “rupa”?

Prije nego otkrijem o čemu se zapravo radi, u dvije riječi ću opisati stanje u koje velika većina nas upada – “Zna znanje” sindrom.

“Zna znanje” je situacija kada osoba ulaže puno vremena i energije u učenje novih sadržaja i informacija te iznimno dobro barata njima. Zna okolnosti, rješenja određenih problema, tehnike primjene, metode korištenja… Jednom riječju, ima vrlo kvalitetno znanje iz određenog područja.

Ja osobno znam jako puno o osobnom razvoju, navikama, vođenju poslovanja, internet tehnologijama, pregovorima, prodajnim vještinama, coachingu… Zapravo, vjerujem da sve to znam jako dobro.

Vjerujem da i vi možete za sebe reći da jako dobro ili poprilično dobro znate neka druga područja. Sport, automobili, kuhanje, roštilj, djeca, vođenje poslovanja, navike, coaching…

Područje za koje uvidimo da ne znamo dovoljno dobro, svjesno ulažemo energiju, vrijeme i trud kako bismo ih naučili te povećali razinu znanja. Jer, bez znanja teško možemo napredovati.

Ili?

Zapravo, sve ovo nas dovodi do zamke “zna znanje” sindroma. A to je što znamo jako puno informacija ali ne djelujemo u skladu s njima! Ne poduzimamo konkretne aktivnosti i ne primjenjujemo naučeno znanje u praksi ili to radimo polovično jer… možda nam treba još nešto znanja.

Jako dobro znam…

      • što bih trebala raditi svako jutro, ali…
  • kako složiti web stranicu, ali…
  • što sve treba ići u dnevni meni, ali…
  • kako doći do klijenata, ali…
  • što ovdje piše, ali…

Na gornjim primjerima i famoznom “ali…” mnogi pokleknu i upadaju u zamku – trebam još znanja, trebam još čitati, trebam još knjiga, seminara, radionica, blogova, tekstova…

Iskreno, ne treba vam više novog znanja. Treba vam iskustvo i osjećaj rezultata – pa iako oni bili i negativni. Trebate početi djelovati i primjenjivati sve ovo što ste do sada naučili.

A najzanimljivija stvar u svemu ovome je što NIKADA nećete naučiti sve. Uvijek će biti nečeg novog, zanimljivog, važnog, potrebnog…

Na pitanje gdje sam bio zadnja dva mjeseca odgovorio bih vam kako sam primjenjivao znanja u praksi. Kako je bilo? U nekim područjima jako dobro, no u nekim je bilo gadnih i vrlo ružnih situacija. Jesam li nešto naučio iz ovog? Jesam – znanje bez primjene ne vrijedi previše i teorija treba ustuknuti ispred prakse.

Ljetni mjeseci su ispred nas, 2 mjeseca drugačijeg ritma i tempa. Vama, dragi čitatelji ostavljam da odlučite sami za sebe hoćete li ova dva mjeseca i dalje skupljati nova znanja ili ćete djelovati s onime što imate te nova znanja i spoznaje dobiti iz primjene u praksi.

Sama informacija ili ideja ne vrijedi puno ako nije sprovedena u praksi.

Želim ugodan i produktivan tjedan te se pišemo uskoro.

Goran Blagus

p.s. Mnogo je knjige i tekstova napisano o produktivnosti i navikama. Svi mi puno znamo o tome, no praksa i primjena je često zamka gdje pokleknemo. Kako bi ljeto iskoristili za uspješno “branje plodova u jesen”, pridružite mi se na programu “Izgradnje produktivnih navika” gdje je praksa i primjena u samom fokusu, a nova znanja samo podrška da se stigne do cilja. Kliknite na link.

 

Što sam radio, gdje sam bio?

Pen, Diary and GlassesDa ne bi bilo zabune, nije ovo tekst o meni, mojim aktivnostima i mojim putovanjima. Naprotiv, ovaj današnji tekst je o onom ludom momentu kada cijeli dan rintamo, radimo, rješavamo probleme, skačemo, uskačemo i na kraju dana imamo osjećaj kako nismo ništa napravili.

Današnja tema je o onom čudnom momentu kada sami sebe upitamo: Što sam ja zapravo danas radio / napravio?

Ne znam jeste li primijetili, no ovisno o tome tko vam postavi pitanje dati ćete drugačiji odgovor.

Ako bi vam netko od bliskih suradnika, partner, šef ili netko potpuno nepoznat postavio gornje pitanje, velika je vjerojatnost da biste odgovorili:

  • rješavao sam probleme
  • cijelo jutro sam telefonirao
  • nervirao se zbog drugih ljudi i izgubio živce
  • popravljao štetu (najčešće od drugih)
  • učio glup / dosadan sadržaj
  • radio posao
  • [nešto deseto…]

No, kada isto to pitanje “Što si danas radio / napravio?” postavite sami sebi (odvrtite ga u glavi), velika je vjerojatnost da odgovor i neće biti tako lagan.

Naime, teško da ćete sami sebe muljati s nekim izmišljenim poslovima ili se pokušali zadiviti čistim nabrajanjem dnevnih aktivnosti kao što to znamo raditi da bi nekog zadivili ili zadovoljili. Ako ste potpuno iskreni prema sebi, vrlo vjerojatno ćete ostati bez odgovora na ovo pitanje.

Zapravo, vrlo vjerojatno će vam trebati nešto vremena i razmišljanja što ste zapravo danas radili tj. napravili.

A zašto je to tako?

Po mojem iskustvu, vrijeme i okolnosti u kojima živimo postavilo nam je očekivanje kako u što kraćem vremenu trebamo napraviti što više posla (kvantiteta je jedino bitna) ili smo si postavili jako visoke ciljeve i želje koje je teško ili gotovo nemoguće postići (maštamo ili razmišljamo što bismo trebali napraviti ali ništa nije dovoljno dobro).

Sve to na kraju zna dovesti do sindroma “kuća-poso-poso-kuća”, određenom dozom zavisnosti (jer su svi drugi bolji od mene, a i njima je lakše) i nedostatkom motivacije za pokrenuti se (čemu i za koga se truditi).

Ako ste se prepoznali u ovom opisu, slijedi rješenje – dnevnik dnevnih aktivnosti.

Sve što vam treba je blok za pisanje i olovka koji će vam uvijek biti dostupni. I počnite zapisivati u njega što ste radili zadnjih 15 ili nešto više minuta.

  • pio kavu i čitao novine
  • odgovarao na emailove
  • surfao facebookom i malo provocirao
  • zvao dobavljača koji nam duguje
  • popravljao žicu od telefona
  • zvao ekipu na pivo
  • kupovao kekse

Vjerojatno vam na prvi pogled ovaj zadatak izgleda neozbiljno, djetinjasto i dosadno. No, njegova svrha i rezultat su ipak nešto što ćete teško prokljuviti ako ga ne napravite.

Naime, već nakon nekoliko dana vođenja dnevnika dnevnih aktivnosti početi ćete uočavati uzorke ponašanja. Početi ćete kužiti što i kako funkcionirate i početi ćete shvaćati da više ne izmišljate sami sebi što ste radili tijekom dana.

Kao nus produkt, a zapravo je to ono glavno, početi ćete uočavati prilike i situacije u kojima možete napredovati i koje možete popraviti.

I tu će se sam od sebe javiti odgovor na pitanje “Što sam danas radio?” tj. početi ćete raditi aktivnosti koje su vam jako bitne i važne. I dobro ćete se osjećati.

Osim toga, ako ste i dalje nezadovoljni i izgubljeni kako provodite dane, ništa ne košta da probate ovaj mali trik. Kasnije ga uvijek možete baciti i mene optužiti da sam loš s idejama i tehnikama kako biti produktivniji i motiviraniji.

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Generationbass.com

Multitasking vrijeme

Pred cca. 3 tjedna opisivao sam tehniku na koji način ja organiziram poslove u kalendar aktivnosti (možete ga pročitati ovdje) te sam se pri dnu teksta dotaknuo pojma “multitasking vrijeme”.

Mnogima s kojima radim na poboljšanju osobne produktivnosti (ovo možete shvatiti i kao svojevrstan poziv da mi se javite za suradnju), uvođenje multitasking vremena je jedan od najvećih izazova. No, prije nego krenemo na njegovo rješavanje opisati ću tu zvjerku.

U stvarnom životu, multitasking je pojam koji opisuje stanje u kojem radimo više različitih poslova u isto vrijeme. Vrlo je popularan jer stvara osjećaj veće efikasnosti i odaje dojam uspješnosti ako u njemu postižemo rezultate.

Željeli to priznati ili ne, naš mozak ne može funkcionirati u multitaskingu. Nije moguće u isto vrijeme svjesno raditi dvije i više radnji, već odradimo jednu te se brzo prebacimo na drugu i tako u krug.

Ali ja mogu u isto vrijeme pričati na telefon s frendicom i mijesiti kolače.

Ovo je samo iluzija da te radnje radite u isto vrijeme. Naime, u jednom momentu trebate stati s miješanjem kolača kako bi ubacili novi sastojak. Mozak prekida obradu i procesiranje informacija koje dobivate preko telefona, brzo donosi odluku što dalje s kolačima te se ponovno vraća na obradu telefonskog razgovora. Miješanje ponovno postane automatska i nesvjesna radnja.

Pojašnjeno, multitasking je odrađivanje i brzo skakanje s jedne aktivnosti na drugu. Svaki prelazak na novu aktivnost “pojede” nešto vremena i energije te na kraju cjelokupni proces traje duže, a ponekad i s upitnim rezultatima.

A kako ipak…?

No, spoznaje kako funkcioniramo u multitaskingu ipak nam mogu pomoći da napravimo više posla u manje vremena. Tajna je u brzom prebacivanju i smanjenju vremena prilagodbe na novi zadatak / aktivnost.

Da bismo se mogli brzo prebacivati s jednog zadatka na drugi, potrebno je da poslovi koje radimo budu što više povezani i u skladu s rezultatom koji želimo postići. Svako veće odstupanje potrošiti će previše vremena i izgubiti će se nit.

Npr. Ako pišem tekst o multitaskingu (ovaj sada) onda imam otvorenu web stranicu Wikipedije na kojoj provjeravam činjenična stanja. Povremeno prođem kroz bilješke u Evernoteu oko različitih citata i motivacijskih poruka, a u isto vrijeme “slušam” glazbu za koncentraciju i smanjivanje buke iz okoline

Ne bavim se emailom i telefonom te ako nešto i treba moju pažnju onda tražim brzo rješenje (čujemo se kasnije) kako bih se mogao što prije vratiti na originalni zadatak pisanje teksta.

Pretpostavimo da gornje aktivnosti radim na drugačiji, mnogima ljudima često i uobičajeni način.

Otvorim program za pisanje tekstova, otvorim email, otvorim Facebook stranicu i pokoju stranicu s vijestima (index, večernji ili nešto slično).
Odlučim da će današnji tekst biti o multitaskingu. Zadovoljan sam, pa ću skoknuti malo na Fejs da vidim što se tamo dešava i nađem nešto motivacije.
Nema baš ničeg korisnik. Mogao bih napisati uvod za tekst. Pa on je gotovo uvijek jednak.

Ima nešto novih emailova? Oh, ima. Odgovoriti ću na njega, manje će me gristi savjest i lakše ću se koncentrirati na pisanje teksta…

Vjerujem da kužite kuda sve ovo vodi. Sve to su različite kategorije poslova, nisu u skladu s ciljem tj. daju lažni osjećaj da jesu – ako sve ostalo obavim lakše ću napisati tekst ili ako gledam druge stvari dobiti ću bolje ideje. Gadna zamka!

Svako prebacivanje s jedne aktivnosti na drugu troši previše vremena i koncentracije.

Rješenje je kao što sam ga već opisao. Grupiranje sličnih i povezanih aktivnosti. Tada u njima možemo djelovati nešto slično multitasking modu i tada stvaramo najbolje i najbrže rezultate.

A situacija kada radimo više različitih stvari iz različitih kategorije, priznajem da je seksi, zabavno i ugodno, no shvatite kako će vam u tom slučaju trebati više vremena i više energije za rezultate koje biste brže mogli postići grupiranjem.

Ovo je model kako ja djelujem i podučavam, a kako to vi radite?

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Victor1558

Prvo misli na sebe…

Naslov današnje poruke “Prvo misli na sebe…” vrlo vjerojatno nije u skladu sa životnim poslanjem i ponašanjem nekih ljudi. Da budem iskren, i sam se s ovakvom izjavom ne bih složio pred nekoliko godina kada sam vodio vlastitu tvrtku.

Moja “dijagnoza” i stav razmišljanja je bio kako ljudima koji rade za mene mora biti dobro, pa kad je to tako onda ću i ja od toga dobiti dobre rezultate. Također, imao sam isti stav i prema klijentima – dok je njima dobro i meni je dobro. Oni su na prvom mjestu i sve treba napraviti da budu zadovoljni.

Vrlo slično razmišljanje imaju i majke male djece. “Dok su djeca zdrava i zadovoljna i ja sam zadovoljna.” Osim toga, tko bi im zamjerio na ovakvom razmišljanju i stavu kada moraju paziti da malo stvorenje stane na svoje noge, preboli prve bolesti i sve ostalo što ih tako nemoćne čeka u okrutnom svijetu.

Za veliku većinu ljudi ovo su dva poželjna modela ponašanja i mnogi funkcioniraju na taj način. Ali, u njima ima jedna nezgodna zamka.

Ako ste imali prilike letjeti avionom, onda ste sasvim sigurno prošli dio brze obuke ponašanja u slučaju problema. Stjuardese i snimljena poruka pojasnile su kako zavezati pojas, gdje su izlazi u slučaju nužde i demonstrirale korištenje maske sa zrakom u slučaju da dođe do naglog pada pritiska u kabini.

Ako ste pozorno pratili upute onda ste morali zamijetiti kako masku prvo trebate staviti sebi, a tek onda osobi pored sebe (djetetu ili suputniku).

Znate zašto je to tako? Zato što bi u vremenu kada pomažete drugoj osobi vi sami mogli pasti u nesvijest i na kraju ne bi pomogli ni djetetu / suputniku, a i sebe biste doveli u opasnu situaciju.

Kada ovako sagledamo situaciju, izjava “prvo misli na sebe…” već poprima neke druge okvire – prvo se pobrini za sebe, da bi tek onda mogao pomoći drugima.

U mom modelu ponašanja (svi su drugi na prvom mjestu, osim mene samog) rezultiralo je mnogim  problemima (uglavnom zdravstvenim), a nezgodnih posljedice na kraju je bilo i kod ljudi o kojima sam ovisio tj. koji su zapravo ovisili o meni.

Iz stečenog iskustva i iskustva pametnijih ljudi shvatio i naučio sam kako je stav “prvo misli na sebe…” jako bitan ako želimo nešto postići u životu ili poslu.

A koje je vaše mišljenje o tome?

Ostavite mi komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

 

p.s. Ova poruka je dio jedne veće priče i mog istraživanja kako funkcioniramo. Vaše mišljenje mi puno znači i cijenim uloženi trud ako ga podijelite sa mnom.
Rezultat ovog mini istraživanja objavit ću u budućim tekstovima.

 

Image by kevin dooley

Kako voda donese…

Prošli tjedan imali smo aktualne događaje iz USA gdje je oluja Sandy nanijela veliku štetu, a ovih dana dešavaju se slični događaji u bližem okruženju zbog velike količine vode koja će pogoditi mnoga područja.

Ako ste malo pratili medije, mnogi su svjesni vodenog vala koji će zapljusnuti i više ili manje djeluju unaprijed kako bi umanjili posljedice. Iz prijašnjih iskustava naučili su kako trebaju planirati i djelovati unaprijed, jer kada voda počne navirati, spašavanje i izgradnja brane i prepreka je gotovo pa nemoguć posao ili su ostvareni rezultati vrlo upitni.

I baš to djelovanje unaprijed i priprema na neminovni događaj su iznimno bitni za što manje negativnih posljedica.

Zanimljivo je kako smo ovu lekciju iz djelovanja prirode naučili (na teži način), no u isto vrijeme velika većina nas dan započinje bez ikakve pripreme što bi se moglo ili trebalo desiti i nadamo se da nam “voda” neće donijeti ili nanijeti veliku štetu.

Mnogi od nas jutro započinju s najboljom nadom i željom kako će dana proći u redu. I to je dobro, no može i treba to drugačije.

I sam sam previše puta zaglibio u “vodi” aktivnosti koje su se samo gomilale i rušile sve ispred sebe ali danas to više nije tako. Evo na koji način ja rješavam bujice ili još bolje slažem zapreke da iste ne naprave štetu.

Prva i osnovna stvar je unaprijed planiranje i zapisivanje aktivnosti koje ću raditi. Za to koristim google kalendar i to iz nekoliko razloga:

  1. Uvijek je dostupan
  2. Podaci se sinkroniziraju na više mjesta (računalo, tablet, mobitel)
  3. Evidencija aktivnosti

U kalendar upisujem gotovo sve što trebam raditi naredna dva tjedna. Poslovi i aktivnosti kojima se bavim ovaj tjedan u 90% su bili izdefinirani početkom prošlog tjedna.

Moj stav prema kalendaru je takav da ono što ne piše u njemu onda to praktički i ne postoji.

Jednostavno ako nisam upisao dogovoreni sastanak u petak u 9 sati, za mene je to vrijeme slobodno za neku drugu aktivnost.

Ovakvim stavom rješavam se stresa i situacija u kojima trebam razmišljati što ću ili što trebam raditi. Kad je zapisano, sve je jasno.

Da biste mogli tako funkcionirati sa svojim kalendarom potrebno je imati povjerenja u njega. Naime, baš to povjerenje je čest razlog zbog kojeg su mnogi pokušali koristiti se njime i na kraju razočarano odustali.

Kako se gradi povjerenje u kalendar?

Jako dobro pitanje 🙂 U neku ruku to je vrlo jednostavno ali i dosta zahtjevno u samom početku.

Meni su se stvari “raspadale” u kalendaru jer sam znao preambiciozno planirati trajanja nekih aktivnosti ili sam pregusto “lijepio” jednu aktivnost poslije druge.

Npr.

09:15 − 09:45 – čišćenje emailova
09:45 − 10:30 – coaching call
10:30 − 11:20 – rad na sadržaju radionice

Ovako kako je gore napisano kod mene ne funkcionira. Naime, s vremenom sam shvatio kako za neke aktivnosti trebam određeno vrijeme zagrijavanja da bih ih završio. Metodom praćenja i učenja (čitaj: pokušaj i pogreška) skužio sam da mi za aktivnost “rad na sadržaju radionice” treba barem 15 minuta za “ufuravanje” u takav mod razmišljanja.

Rezultat toga je što sada takvu aktivnost planiram u samom početku povećati za to vrijeme, jer sam svjestan kako ću prvih 15 minuta potrošiti na zagrijavanje, a tek narednih 50 minuta na konkretan posao.

Ako se ne možete prepoznati u gornjem primjeru, provjerite na koji način planirate svoje sastanke na nekoj udaljenoj lokaciji.

Npr. u kalendar ste upisali sastanak kod klijenta od 14:00 do 15:30. To je sve jasno, no ako do lokacije gdje imate sastanak trebate putovati recimo 30 minuta, onda bi bilo jako loše da je to vrijeme u kalendaru napisano kao slobodno.

Naime, ta “praznina” često daje osjećaj slobode i gubljenja fokusa što bismo trebali raditi. Iz tog razloga nam se često zna desiti da zakasnimo na sastanak jer smo loše isplanirali “vrijeme pripreme” za glavni događaj.

Kako se ista stvar i meni dešavala (zna se još ponekad i desiti) trenutno ovakve situacije planiram na jedan zanimljiv način.

U kalendar upisujem dva događaja. Prvi događaj je u maksimalnom trajanju moje odsutnosti. U gornjem promjeru sa sastankom od sat i pol i putovanjem od 30 minuta, u kalendar bi upisao dva događaja.

1. Sastanak kod klijenta od 13:30 do 16:00
2. Sastanak od 14:00 do 15:00

Da, ovo znači da se aktivnosti preklapaju i to mi je OK. Naime, na ovaj način realno vidim koliko vremena ću potrošiti na tu aktivnost, a isto tako i vidim sadržaj glavne aktivnosti.

Dakle, tako se gradi povjerenje u svoj kalendar. U početku ide malo teže i ima grešaka, no upravljanje s njim je i kao s navikama. Što više svjesno vježbate s vremenom ćete postati uspješniji i bolji.

Sve je to super ali što kada dođe nešto nepredviđeno?

Još jedno odlično pitanje 🙂 U prvom redu treba imati jasan stav u odlučivanju što je hitno i traži pažnju odmah ili što je nešto što se može kasnije napraviti.

U mom slučaju sve što je vezano uz obitelj i zdravlje su aktivnosti najvišeg prioriteta. Da ne bi bilo zabune, tu ne spada poziv žene da pita kada dolazim, već stvarno ozbiljne situacije.

Druga ali malo blaža varijanta kada reagiram odmah i može malo “pokvariti” kalendar jesu upiti trenutno aktualnih klijenata. Ako s njima radim na nekim projektima gdje je moja pažnja vrlo bitna ili su zapeli u nekoj situaciji gdje im treba moja pomoć, tada sam uvijek na raspolaganju i sav fokus ide prema njima.

No, to je nešto što se jasno unaprijed komunicira i u praksi se vrlo rijetko dešava.

Sve ostalo što mi dođe kao potencijalna aktivnost u tom danu jednostavno odbijam dati trenutnu pažnju i njome se bavim nekoliko sati kasnije u multitasking vremenu.

Multitasking vrijeme (znate o čemu pričam ako ste pročitali ebook “7 koraka za uspješan dan”) je kada nema prevelikog reda i tu si dajem gušta da budem maksimalno neorganiziran. U njemu reagirate stihijski, budete nervozni, ljuti i sve ono što velika većina zna biti veći dio dana. Multitasking vrijeme ne bi trebalo trajati dnevno više od 2 sata.

Ali ja dalje ne mogu tako funkcionirati.

Nisam nikada rekao da imam univerzalno rješenje kako se boriti s “bujicom” aktivnosti koje nam svaki dan dolaze ali sam iznimno siguran da ova metoda daje rezultate. Bitno je naći svoj model, bitno je imati povjerenja u svoj kalendar i bitno je kada se sve raspadne nastaviti tamo gdje ste stali. Ne kretati ispočetka, već nastaviti gdje ste stali.

U početku ide sporo, teško, frustrirajuće, no s vremenom bude lakše i uspješno. Kada postane normalno, pitati ćete se kako ste uopće i mogli funkcionirati na drugačiji način 🙂

Planiranje i sprovođenje planiranog je osnova. Dan ima premalo sati da biste uspjeli napraviti sve što želite ili morate. A ako je tako, ja se radije odlučujem napraviti barem neke od aktivnosti i stvarno ih završiti, nego polovično krpati i kuburiti s jedne aktivnosti na drugu.

Dana i dnevne aktivnosti su kao bujica vode. Jednostavno idu i gaze sve ispred sebe. Nekada je ta bujica vrlo malena ili je čak i nema ali nekoliko puta u godinu bude iznimno velika i snažna, a onda iz sebe ostavlja gadne posljedice.

Ovo je jedan dio moje obrane od “dnevne” bujice, a kako se vi pripremate i nosite s njom?

Ostavite komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Brian Birke

Najopasnija riječ koja ubija planove i želje

Vjerojatno ste već pomislili kako je ta riječ “NE” i njezine izvedenica – “ne možeš”, “nije za tebe”, “nemoj, “nećeš”  …

U filmu “U potrazi za srećom” (Pursuit of Happyness) koji je uzgred snimljen prema istinitom događaju, otac svom sinu daje životnu lekciju.

“Želiš nešto. Idi i ostvari to. Točka.
Nemoj dozvoliti da ti itko kaže kako nešto ne možeš. Pa čak ni meni.”

Pogledajte scenu iz filma

Biti ću potpuno otvoren i brutalno iskren. Riječ koja ubija nije “NE”, već “ALI”.

Da, “ali” je riječ zbog čega mnoge stvari još nismo napravili ili ih nikada nećemo napraviti. “Ali” je odličan ulazak u stvaranje izlika zbog čega sve ide sporije i ne baš onako kako bismo željeli.

Jedna od tehnika povećanja osobne produktivnosti koju radim s klijentima je ranije buđenje i produljenje dana za barem 15 minuta. Kad im izložim plan djelovanja (od sutra se dižeš 15 minuta ranije kako bi mogao napraviti xyz…) gotovo uvijek kao prva reakcija dođe: “Dobro, ali…”.

Kada bih vam ovog trenutka poručio da narednih 15 minuta posvetite svojim planovima, potrebama, željama ili snovima (bez dovođenja u opasnost sebe ili nekog drugog) velikoj većini će kroz glavu prostrujiti misao “OK, ali…” i neko opravdanje zašto to nećemo napraviti.

Ako do sada niste razmišljali zbog čega mnogi planovi već na prvom korak znaju propasti, onda je to famozni “ali”. I baš zbog tog razloga osvijestite kako i gdje koristite “ali” te pokušajte uhvatiti kako nakon njega najčešće dolazi do preokreta u energiji i padu daljnjih želja za djelovanjem.

Isto tako, ekipa koja manipulira i želi nametnuti svoje stavove, dobro zna kako uz silne “ali” može preuzeti kontrolu nad drugim ljudima i “ubiti ih u pojam”, a često tom istom tehnikom znamo “ubiti i samo sebe”.

Počnite pozornije slušati oko sebe i uhvatite moment kada dođe do “ali” preokreta i zamijenite ga nečim konstruktivnim.

Naprimjer: OK i to je jedan smjer. Koje još opcije imam na raspolaganju?

Na ovakav način ne isključujete inicijalnu ideju, već širite područje djelovanja i razmišljanja. Nešto što coachevi često koriste u svojoj praksi.

Zato, bez daljnjeg “ali” želim uspješan nastavak tjedna.

Pišemo se uskoro.

Goran Blagus

 

p.s. Imate komentar? Napišite ga ispod ovog teksta.