Tag Archives: opravdanja

Potrošeni talent…

Dobar dan,

Goran Blagus ovdje s novim tekstom iz područja produktivnosti, motivacije i vezanih tema uz  bolje ostvarivanje osobnih ciljeva.

Učini danas, ne sutraMnogi će na pojam “osobni ciljevi” zakolutati očima, odmahnuti rukom kako je to još jedan mambo-džambo i nastaviti sve po starom.

“…jer ionako se ne može ništa promijeniti” ili “…koja je uopće svrha nešto pokušavati kada je situacija ovakva…”.

Ne tvrdim da nam je ružičasto i da je lako doći do nekih stvari (novac, priznanje, poštovanje, posao, zdravlje…) ali potpuno sam siguran kako smo svi svjesni da bez uloga nema ni rezultata.

“…ali, danas oko nas ima toliko nepoštenja i toliko nezasluženih beneficija…” da nema smisla išta ulagati ili ako nešto i ulažemo (najčešće to bude vrijeme) drugi pokupe zasluge, rezultate, novac…

I što nam je preostalo. Ništa nego gledati i konzumirati tuđa sra**.

Gledati TV, čitati i pisati statuse na društvenim mrežama, listati novine, besciljno komentirati i prigovarati, surfati internetom bez cilja, slijepo slijediti druge bez jasne slike što ćemo dobiti…

Ne znam jeste li se ikada zapitali, no znate li koliko vremena provodite konzumirajući rezultate tuđeg rada naspram uloženog vremena u stvaranje vlastitih rezultata?

Čitate puno knjiga, no jeste li ikada pokušali napisati svoju knjigu?

Komentirate hrpu stranica ili statuse na društvenim mrežama, a jeste li sami nešto napravili da bi drugi komentirali vaše radove?

Sve znate o treniranju nogometnih timova, no jeste li išta napravili da postanete trener?

Znate sve tajne nekog biznisa, no jeste li pokrenuli svoju tvrtku?

Nemojte samo sada:

  • …ali, teško je…
  • nemam…
  • kad bi ti samo znao…
  • treba mi…
  • budem, kada…
  • tko si ti da mi…

Priznajem da je teško, priznajem da ima puno zapreka i podmetanja, priznajem da mnogo toga ne znate i priznajem da treba imati nešto sreće i puno hrabrosti…

Ali nema drugog puta. Treba raditi, treba ulagati, treba i pogriješiti… kada zapneš, tražiš pomoć i ideš dalje. Nekada je lako, a nekada gadno teško.

Osim toga, pogledajte samo koliko vremena trošite konzumirajući rezultate nečeg tuđeg rada (pa i na ovim mojim tekstovima), umjesto da samo jedan mali dio tog vremena uložite u stvaranje vlastitih ciljeva i rezultata.

Napravite već sada nešto u tom smjeru. Smanjite konzumaciju tuđih sra** i napravite nešto dobrog i kvalitetnog za sebe.

Goran Blagus

p.s.
Možda ovim tekstom nisam politički korektan i vjerojatno sam nagazio nečiji ego, no on je reakcije na situacije s kojima se u zadnje vrijeme učestalo susrećem. U njima su razni, pametni, ljudi ostali zakočeni u nekoj vrsti straha i nesigurnosti te troše svoje kvalitete na glupostima. A vrijeme prolazi i teško mi je vidjeti kako im talent propada.

p.p.s.
Imate komentar, ne slažete se samnom ili imate neku bolju ideju. Ostavite ih ispod ovog teksta.

Image by Flotographic Arts

Najopasnija riječ koja ubija planove i želje

Vjerojatno ste već pomislili kako je ta riječ “NE” i njezine izvedenica – “ne možeš”, “nije za tebe”, “nemoj, “nećeš”  …

U filmu “U potrazi za srećom” (Pursuit of Happyness) koji je uzgred snimljen prema istinitom događaju, otac svom sinu daje životnu lekciju.

“Želiš nešto. Idi i ostvari to. Točka.
Nemoj dozvoliti da ti itko kaže kako nešto ne možeš. Pa čak ni meni.”

Pogledajte scenu iz filma

Biti ću potpuno otvoren i brutalno iskren. Riječ koja ubija nije “NE”, već “ALI”.

Da, “ali” je riječ zbog čega mnoge stvari još nismo napravili ili ih nikada nećemo napraviti. “Ali” je odličan ulazak u stvaranje izlika zbog čega sve ide sporije i ne baš onako kako bismo željeli.

Jedna od tehnika povećanja osobne produktivnosti koju radim s klijentima je ranije buđenje i produljenje dana za barem 15 minuta. Kad im izložim plan djelovanja (od sutra se dižeš 15 minuta ranije kako bi mogao napraviti xyz…) gotovo uvijek kao prva reakcija dođe: “Dobro, ali…”.

Kada bih vam ovog trenutka poručio da narednih 15 minuta posvetite svojim planovima, potrebama, željama ili snovima (bez dovođenja u opasnost sebe ili nekog drugog) velikoj većini će kroz glavu prostrujiti misao “OK, ali…” i neko opravdanje zašto to nećemo napraviti.

Ako do sada niste razmišljali zbog čega mnogi planovi već na prvom korak znaju propasti, onda je to famozni “ali”. I baš zbog tog razloga osvijestite kako i gdje koristite “ali” te pokušajte uhvatiti kako nakon njega najčešće dolazi do preokreta u energiji i padu daljnjih želja za djelovanjem.

Isto tako, ekipa koja manipulira i želi nametnuti svoje stavove, dobro zna kako uz silne “ali” može preuzeti kontrolu nad drugim ljudima i “ubiti ih u pojam”, a često tom istom tehnikom znamo “ubiti i samo sebe”.

Počnite pozornije slušati oko sebe i uhvatite moment kada dođe do “ali” preokreta i zamijenite ga nečim konstruktivnim.

Naprimjer: OK i to je jedan smjer. Koje još opcije imam na raspolaganju?

Na ovakav način ne isključujete inicijalnu ideju, već širite područje djelovanja i razmišljanja. Nešto što coachevi često koriste u svojoj praksi.

Zato, bez daljnjeg “ali” želim uspješan nastavak tjedna.

Pišemo se uskoro.

Goran Blagus

 

p.s. Imate komentar? Napišite ga ispod ovog teksta.

 

Organizacija vremena i Kim Kardashian

Prije nego li me “osudite” kako ima pametnijih aktivnosti od gledanja televizije i različitih reality show emisija, imajte na umu da se u njima može naći i nešto korisnog. Posebno ako obraćate pažnju na sitne detalje i konzumirate takve sadržaje s drugačijim pobudama od pukog “puštanja mozga na pašu”.

Stoga, danas ide jedna epizoda koja se iz TV života može prenijete i na realan život.

Ako već neko vrijeme pratite i čitate moje tekstove, vjerojatno ste primijetili kako imam dosta čvrst i jasan stav prema planiranju i osobnom kalendaru. Jedna od najekstremnijih izjava iz tog područja je kako treba postati rob vlastitog kalendara.

Previše se stvari dešava oko nas da bismo sve to mogli pamtiti, a bez dobrog planiranja nema ni dobrih rezultata. Imamo puno želja, puno je potreba i bez dobrog planiranja realizacija je vrlo loša, stresna i nadasve neefikasna.

Izjave kako zapisivanje i planiranje poslova u kalendar ubija kreativnost, spontanost i ograničava nam život su gluposti. Ovo je tvoj osobni kalendar i sam određuješ što i koliko ćeš to raditi, a ne da ti netko drugi određuje prioritete i poslove koje ćeš raditi u ad hoc modu.

To što kalendar nekada ne funkcionira kako treba je više posljedica lošeg planiranja i nepridržavanja rokova. No, kao i sa svime u životu, treba vremena za prilagodbu i slaganje najboljeg modela, pa tako i osobnog kalendara. Greške i frustracije su dio svakog procesa učenja i nije ih moguće izbjeći.

Dobro organiziran kalendar garantirano je nešto što ti treba ako želiš postići iznadprosječne rezultate u životu i poslu.

I tu sada “ulazi” famozna Kim Kardashian i jedna zanimljiva scena iz “Keeping Up With The Kardashians” 🙂

U epizodu se prikazivalo kako se Kim priprema za proslavu rođendana i tada izgovara famoznu rečenicu. [Parafraziram] Moram u 17 sati biti na frizuri kako bih mogla biti spremna za proslavu u 21 sat, ne mogu duže biti u shopingu iako bih to jako željela.

Nema cviljenja, nema plakanja i cendranja. 17:00 kod frizera i kraj priče.

E, to se zove poštivanje svog kalendara i držanje dogovorenih rokova.

I kada su stvari tako postavljene, nema više toliko stresa i frustracija. Zapravo, znaju se ti osjećaji ponekada pojaviti jer bi radije bili negdje drugdje i radili nešto drugo, no ako je nešto isplanirano držite se toga kao pijan plota. I posao će sigurno biti napravljen.

A koja je tajna uspješnog vođenja kalendara i planiranja aktivnosti? Imajte SAMO JEDAN kalendar i imajte maksimalno povjerenje u njega.

On može biti elektronički ili na papiru – potpuno svejedno. Bitno je da uvijek bude lako i brzo dostupan. Upišite u njega kada treba nešto biti napravljeno ili kada imate neku obavezu i ono najvažnije – poštujete svoje vrijeme i sebe samog.

Ako može razmažena bogatašica, onda možemo i mi ostali.

Trošiti vrijeme na brigu i ništa ne poduzimati kako bismo to promijenili je loše iskorišteno vrijeme (čitaj: izgubljeno / potrošeno vrijeme). Kada je isplanirano onda će se i napraviti.

Želim uspješno korištenje kalendara i pišemo se uskoro.

Goran Blagus

p.s.
Praksa mi je pokazala kako mogu uspješno planirati aktivnosti dva tjedna unaprijed, bez potrebe da se zamaram što će biti u daljoj budućnosti.

Pokušajte s dvotjednim ili barem tjednim planiranje i držite se tog plana cca. 3 mjeseca. Garantiram da ćete postati produktivniji i uspješniji (ili vraćam novac) 🙂

 

image by photosteve101

 

Lekcija & šarene boje

Stiže nova tema iz područja produktivnosti i motivacije. U ovom kratkom (radno kratkom) tjednu donosim i kratku priču koju svi znamo i iskusili smo je u životu, no učinilo mi se prikladnim za podijeliti je. Kao bonus ovoj priči, pogledajte PS na kraju poruke.

Kako je zadnjih nekoliko dana vrlo aktualna tema nogomet, tako se i moj petogodišnjak zainteresirao za igranje nogometa. Dogovor je pao da odemo na travnjak ispucavati loptu te je u jednom takvom ispucavanju mali čovjek promašio loptu i pao.

Krenule su suze, uz koje je uslijedio ljutiti pogled. Ubrzo se pojavila frustracija nakon koje je krenulo međusobno natjeravanje. Par minuta natjeravanja i nemogućnosti da svoj bijes, frustraciju i neuspjeh “ispuca” na meni, uslijedila je poučna lekcija razgovorom.

Tko je kriv što si pao? Ja!
Tko je kriv što si ljut? Ja!
Što radimo kada padnemo? Dignemo se i idemo ponovno!

Ne znam hoće li ovaj moj mali čovjek, tamo negdje u budućnosti kada ga problemi stisnu sa svih strana, nabasati na ovaj tekst svog starog i prisjetiti se lekcije kako se nakon pada trebamo dignuti i krenuti dalje, ali je očito da se mi odrasli vrlo često ponašamo kao ovaj moj mali čovjek.

Oni su krivi što mi ne ide posao, on je kriv što imam probleme, ona je kriva što me boli, oni su krivi što mi kompliciraju život, kada bi oni samo znali kako je meni, oni bi trebali pokušati što ja pokušavam… oni… oni… oni…

Cendramo, cvilimo, žalimo se, budemo frustrirani zbog drugih, osjećamo se bespomoćno zbog drugih, drugi nas kontroliraju, drugi upravljaju nama… i velika većina ljudi po pitanju toga radi jedno VELIKO NIŠTA!

Kao i moj mali čovjek, koji me optužio što je lopta krivo poskočila i on je zbog toga pao, tako i mi odrasli zbog djelovanja drugih ljudi optužujemo njih što je nama loše.

Život je puno češće šarenih boja, a ne crno bijel kako ga najčešće doživljavamo.

Kad padnem, dignem se i idem dalje!

Uživajte u tjednu koji je ispred vas.

Goran Blagus

p.s. Ovaj tekst kasni jedan dan zbog tehničkih razloga. Naime, nakon što sam ga završio, pokvarilo mi se računalo i uz sve silne pokušaje da spasim napisano, kvar je bio takav da sam tekst morao napisati ispočetka. Nimalo ugodan osjećaj. Prvo sam se ljutio na autora programa u kojem pišem tekstove (jer nema snimanje kopije na cloud), pa na Google jer Android OS još nije dovoljno stabilan, pa na Samsung, pa na proizvođača tipkovnice… Mogu biti ljut, mogu biti frustriran, ali sam se ispucao i ohladio. Jedino rješenje bilo je dignuti se i učiniti sve ispočetka. Lekcija naučena

 

Image by emrank

Moj prijatelj ego

Danas pišem o svima nama jako dobro poznatom prijatelju koji se zove EGO.

Željeli si to priznati ili ne, svatko od nas ga ima. Netko će reći da je kod njega izraženiji (što god to značilo), netko da mu EGO baš i nije prijatelj, netko će tvrditi da ga nema, netko ga je jako ušutkao, netko ga smatra svojim najboljim saveznikom…

Što god rekli o EGU, on je dio nas i kao takvog ga moramo prihvatiti.

U svemu bi tome bilo odlično kada bismo ga mogli iskoristiti u vlastitu korist jer nije rijetka situacija kada nas je on doveo u probleme iz kojih se moramo izvlačiti uz puno truda, energije i vremena.

Sjećam se sa svog školovanja i treninga za coacha, kako nam je bilo sugerirano da s klijentima ne idemo u područje ega jer je to opasno područje i teško se izvući iz njega. A tada klijentu nećemo biti u mogućnosti pružiti najbolju uslugu. No, danas si dajem malo oduška i zakoračiti ću na njegovo područje. Valjda ću preživjeti, a vi iz sigurne udaljenosti pratiti kako se koprcam.

U osobnom razvoju došao sam do razine gdje mogu prepoznati kada moj ego preuzima kontrolu nadamnom. U tim trenucima kužim da ne funkcioniram na uobičajan način i shvatio sam da je to moment kada trebam biti posebno oprezan kakve i koje odluke donosim. To nužno ne znači da zatomljujem osjećaje i ponašam se neprirodno oklonostima u kojima sam se našao, već sam samo trunčicu oprezniji što radim.

Jedna od meni čestih manifestacija, kada moj prijatelj Ego preuzima kontrolu, jest određena vrsta prkosa i želje za dokazivanjem da mogu napraviti nešto bolje od druge osobe. To ne pokazujem “prema van”, već kuham u sebi i dobivam izraziti nagon i energiju da nešto učinim po tom pitanju. Možda je to želja za dokazivanjem i što sve ne, no ovog trenutka je to manje bitno.

Bitno je što sam shvatio da kada gubim i kada mi je ego nagažen, dobivam dodatnu energiju i motivaciju da se brže i jače pokrenem. Da napravim ono što sam maštao da ću napraviti ili da završim ono što kilavim već neko duže vrijeme.

I tu slijedi jedan mali obrat, koji meni pomaže, a nadam se da može pomoći i vama.

Obrat je u tome što sam sve ovo skužio i shvatio pa tako s vremena na vrijeme namjerno provociram svog prijatelja Ega, kako bi mi postao saveznik u područjima u kojima nisam zadovoljan postignutim rezultatima. Zapravo, namjernim aktivnostima provociram sam sebe da se lakše i brže pokrenem u smjeru u kojem ćemo obojica profitirati (on i ja).

I tako je bilo prije nekoliko dana. Kolegica iz coaching branše promovirala je svoj novi proizvod kojeg ja već više od godinu dana pokušam završiti. Otišao sam na prezentaciju, iskreno joj čestitao i iznimno mi je drago što je postigla, ali od svega toga ja sam dobio nešto više. Prijatelj Ego se probudio i umjesto da je omalovažavao njezine uspjehe, iskoristio sam njegovu energiju da završim poslove koje sam već odavno trebao završiti.

Svjesno sam igrao na kartu ega, znao sam da ću se osjećati malo “posr*no”, ali znao sam da je sve to u mom dugoročnom interesu.

I to je to. Prijatelj Ego može stvoriti velike probleme, no ako ga slušamo i ako ga prihvatimo takvog kakav jest (jer on je ipak dio nas), tada on stvarno može biti prijatelj kojeg volimo i mrzimo i koji može jako puno pomoći u postizanju različitih ciljeva i želja.

Provjeri svoj odnos sa svojim prijateljem Egom i ako si dovoljno otvoren za suočiti se i riješiti svoje zapreke u postizanju boljih osobnih i poslovnih rezultata, za povećanjem vlastite produktvnosti i motivacije, onda imam nešto za tebe.

20.6. 20.12. u Zagrebu održavam cjelodnevnu radionicu pod nazivom “Korak naprijed” gdje ću s grupom od osam polaznika raditi na izgradnji njihovog modela bolje organiziranosti, produktivnih navika i motivaciji rješavanja svakodnevnih zapreka. Pokazati ću i naučiti ih svojim najboljim tehnikama kako se pokrenuti, izaći iz dnevne kolotečine i naučiti kako Ego pretvoriti iz neprijatelja u prijatelja.

Za registraciju i sudjelovanje na radionici prijavite se slanjem emaila sa svojim osobnim podacima na korak@blagus.eu.

Hvala,

Goran Blagus

p.s. U ovom sam tekstu zakoračio na njegovo “sveto” područje i nadam se da vas nisam uvrijedio ili GA previše “nagazio”, već vam pomogao da na ego gledate drugim očima. U krajnjem slučaju, pokušajte malo osluškivati što vam on želi reći ili zašto radi to što radi. Dogovorite se s njim i počnite ostvarivati ciljeve koje ste oduvijek željeli ostvariti.

p.p.s. Ego je najčešći razlog zbog kojeg ne poduzimamo promjene. On se često boji promjena jer one znače nešto novo i nepoznato. Zato kroz radionicu “Korak naprijed” idemo sigurnim i provjerenim putem. Prijavite se slanjem emaila na korak@blagus.eu

 

Photo by !unite

 

Roštilj & produktivnost

U današnjoj epizodi pokušati ću, uobičajenu i svima nama jako dobro poznatu aktivnost, prikazati iz jednog drugog, zabavnijeg, ali i korisnog kuta.

Već smo ozbiljno zakoračili u proljeće (iako vremenski uvjeti nisu baš najpovoljniji), a time je krenula i nezaobilazna sezona spremanja roštilja na otvorenom.

Za one koji ne znaju što je roštilj (ima li takvih?), to je ritual spremanja hrane u prirodi korištenjem otvorene vatre i rešetke na kojoj se ta ista hrana priprema. S obzirom kako se kod pripreme i konzumacije hrane boravi u prirodi i na otvorenom prostoru, cijeli kulinarski spektakl veseli stare i mlade.

Sunce, svježi zrak, nešto fizičkih aktivnosti kao dobro opravdanje da nismo baš toliko zakržljali i ugodno hladno piće otvaraju apetit za svježe pripremljenom hranom. Vatreni jezici plamte i počinje se stvarati ugodna žar koji će iz hrane izmamiti najugodnije mirise i pretvoriti je u fine zalogaje.

Ostalo je još samo postaviti rešetku na vrh našeg roštilja i možemo krenuti. Ali, kako to često biva – rešetka nije spremna. Od zadnjeg je puta ostalo nešto zagorenih ostataka hrane, a neki ostaci su već toliko zagoreni da se sezonama ne mogu skinuti. No, četku u ruku i trljaj – trljaj. Uobičajena je ideja malo držati rešetku na vatri da popuste zagoreni ostaci, kako bi se lakše očistila, ali već dobro znamo kako to daje samo polovične rezultate.

I tako rešetka za spremanje hrane ima sve manje i manje korisno iskoristive površine. Zbog djece pazimo kako bi hrana bila spremljena na što čišćem dijelu rešetke, no i krkani koji mogu sve i svašta pojesti, prije ili kasnije, počinju zazirati da im komadi hrane na sebi nemaju ostataka od roštilja iz prošlih sezona.

Tada često krene razgovor / monolog –  roštilj moramo očistiti kada s njim završimo i drugi put nećemo trošiti toliko vremena i energije na akrobacije neuspješnog čišćenja.

Pametni bi rekli kako ne smijemo ostavljati za sutra ono što možemo / trebamo učiniti danas, no tko njih još sluša [šalim se]. Zapravo, mišljenja sam da roštilj (rešetka) iskustvo možemo primijeniti na svakodneve modele našeg osobnog funkcioniranja.

Naime, pokušajte se sjetiti koliko puta ste neki posao ostavili za sutra ili neki drugi dan? I kada je taj drugi dan došao, bilo je puno teže pokrenuti se jer je prvo trebalo “očistiti zaostatke”, a onda se dogodilo nešto još gore – na zaostatke od jučer i prijašnjih dana “nalijepio” nam se set novih poslova koje trebamo učiniti taj dan.

Ostavljanje stvari za neki drugi dan znači da taj drugi dan počinjemo s minusom. Nimalo ugodno iskustvo ako želimo nešto novo postići danas, a većinu vremena i energije trošimo baveći se ostacima prijašnjih poslova.

Ovo me sjetilo na primjer poznanika koji trči maraton. Kaže da je sudjelovao na jednom međunarodnom maratonu gdje mu je trebalo 15 minuta trčanja da bi samo stigao do startne linije. Iskusan je maratonac pa mu to nije teško palo i kaže da je to uobičajeno na velikim manifestacijama, ali 15 minuta trčanja da dođeš samo do startne linije?! Hmmm…

I tako velika većina nas upada u sindrom neočišćene roštilj rešetke – svaki nedovršen posao ostavlja nešto malo ostataka za sljedeći dan i naša efikasnost se svakim danom sve više i više smanjuje. Da stvar bude još gora, toga postanemo svjesni tek kada se ti ostaci nakupe toliko da ne možemo ispravno funkcionirati.

Eto, sada znate zašto mnogi pričaju da nemaju dovoljno vremena.

A rješenje? Završite posao do kraja isti dan kada je trebao biti završen. Ne ostavljajte “male zaostatke” za drugi dan jer s vremenom se natalože i postanu jako veliki. Počistite dobro svoju “rešetku” i drugi dan započnite čistom “rešetkom”, a ne “jutrom u minusu”.

Više ćete uživati u životnim trenucima, postići bolje rezultate i manje se nervirati – garantiram.

Hvala na pažnji i pišemo se uskoro.

Goran Blagus

p.s. Ideja da kupite novu rešetku ili sve rasturite i počnete raditi ispočetka, rijetko daje pozitivne rezultate. Navika ostavljanja i nezavršavanja poslova je ona koja dovodi do ovakvog nagomilavanja i ako vam se to dogodilo prvi put, dogodit će se i svaki naredni.

p.p.s. Za rješavanje okorjelih zaostataka postoji rješenje. Jasan fokus, ulog veće količine energije i želja za promjenom. Tehniku “čišćenja” znam i mogu je podijeliti s vama, no bez uloga gornja tri sastojka, tehnika ne funkcionira i nema rezultata. Više o tehnici i o tome kako očistiti zaostatke otkrivam uskoro.

 

Photo by SteveR-

 

Mentalni fetiš

U današnjoj epizodi, pomalo bizarnog naslova, dotaknuti ću se teme u kojoj se svatko od nas već našao, a velika je vjerojatnost da smo i trenutno “zapetljani” u njoj.

Prije no što krenem u detalje, imam potrebu spomenuti kako je naslov mentalni fetiš isplivao tokom jednog coaching sessiona s klijentom i to u trenutku kada smo prolazili kroz njegove silne natuknice, zapise, planove, ideje i što sve ne. Klijent je duboko uzdahnuo i prokomentirao: “Ovo je fakat pravi mentalni fetiš!”

Dakle, što je mentalni fetiš? Po mojoj definiciji je to ovisnost o učenju novih stvari, čitanju različitih knjiga, sakupljanju silnih informacija, beskonačnom planiranju i odrađivanju svih mogućih poslova, kako bismo jednog dana krenuli i nešto napravili, no ostali smo zapetljani u krugu sakupljanja novih i još novijih informacija. Na kraju ne napravimo ništa ili gotovo ništa.

Pojednostavljeno rečeno: sakupljanje i usvajanje novih znanja i informacija te beskonačno planiranje postalo je samo sebi svrha.

Prepoznajete li se u jednoj od ovih situacija:

  • čuli ste za novu metodu bolje organiziranosti, primijenili nešto od nje, da bi za nekoliko dana otkrili neku još noviju i počeli
    nju isprobavati
  • čitate jako puno blogova i web stranica, no kako ih ima jako puno, zanimljive teme stavljate u bookmark kojemu se gotovo
    nikada ne vratite planove i zadatke koje želite / trebate izvršiti pišete na nekoliko
  • različitih mjesta, no radite ih onda kada ih se sjetite ili ih uopće ne radite jer su izgubili smisao
  • odlazite na različite seminare i radionice nadajući se kako ćete tamo naći rješenje svog problema, ali gotovo nikada naučeno
    ne primjenjujete u praksi
  • znate kako trebate donijeti teške odluke, ali se nadate kako ćete nekim trikom to uspjeti izbjeći ili odraditi posao uz manje “boli” i nelagode
  • pokušali ste koristiti desetke različitih tehnika organizacije dana i shvatili kako ni jedna nije za vas
  • osjećate kako zaslužujete bolje, ali s obzirom da je svima oko vas loše, onda biste trebali biti sretni i s ovime (lošim) što imate
  • imate odličnu ideju koju ćete realizirati kada nađete više vremena/ kada se poslože neke stvari / kada još malo razmislite / kada …

Mogao bih ovaj niz nastaviti u nedogled, a ako imate volje, slobodno dopišite i podijelite svoje mentalne fetiše ispod ovog teksta.

Da ne bi bilo zabune, svi mi koji smo uvidjeli kako je ispred nas cjeloživotno učenje i bez unapređenja samog sebe nema prevelikog napretka, moramo ipak pripaziti na pravu dozu primljenih informacija.

Velika je razlika između znati i umijeti te isto to učiniti i primijeniti.

Kakva korist silnih planera, planova, natuknica, knjiga, trikova, metoda i čega sve ne, ako ih ne primjenjujete i ako od njih ne dobijete neku konkretnu korist za sebe. Ako je vaša korist ispasti jako pametan u društvu (ovo nije negativna konotacija), onda i dalje sakupljajte informacije. Ja sam ipak više za djelovanje i stvaranje rezultata.

Sva mudrost napretka i promjene je u djelovanju i poduzimanju akcije. Ako ste nešto isplanirali, krenite s realizacijom. Ne trebaju vam nove informacije, ne trebaju vam nove izlike za odgađanje, ne treba vam još jedna kava, još jedna web stranica, još jedan SMS, još jedan…

Neka vam ovaj tjedan bude tjedan realizacije. Ako zapnete, ako osjetite potrebu za podrškom ili vođenjem u kojem smjeru krenuti, pošaljite mi email ili podijelite svoju zapreku s ostalim čitateljima ispod ovog teksta  i sigurno ćete dobiti onaj dodatni poticaj da nastavite djelovati dalje u zacrtanom smjeru.

Photo by khrawlings

 

Koje je tvoje opravdanje?

Prošli tjedan je bio dosta turbulentan zbog smrti osnivača Applea Steve Jobsa. Turbulentan je bio u smislu jer je internet i sve ostale medije zapljusnuo val različitih tekstova i priloga kako se može biti uspješan kao Steve Jobs.

Osnova poruke je bila kako je Jobs imao teško djetinjstvo, kako je imao velikih problema u karijeri, kako je 8 godina živio s neizlječivim rakom i u sve to vrijeme napravio svoje najveće životne poduhvate – poduhvate koji imaju globalni utjecaj.

Današnji tekst nije o tome kako je Jobsu sve to uspjelo i nije o tome kako i vi možete postići sve što želite – jer ako je mogao Jobs, onda možete i vi.

Ja takve tekstove i sadržaje zovem jeftinim motivacijskim porukama bez dugoročnog djelovanja (čast iznimkama).

O čemu se zapravo ovdje radi?

Bez obzira bilo riječi o Jobsu, Tesli, električaru Peri, domaćici Mirjani ili nekom sasvim desetom – rezultati se postiži samo onda kada djelujemo!

Djelovati znači raditi korake, znači raditi, znači poduzimati konkretne aktivnosti kako bi se išlo i došlo željenom cilju.

Imate li ideju ili zamisao, ona vrijedi gotovo ništa ako se ne pretvori u konkretan rezultat.

Praksa je pokazala kako će ideja zaživjeti samo onda ako u prva četiri dana poduzmete konkretan korak u njezinoj realizaciji.

Nakon četiri dana, šanse za uspjeh padaju vam na manje od 10%.

Drugi, no jako bitan detalj gdje velika većina ljudi pada, jest u donošenju odluka i preuzimanju odgovornosti.

Što će biti ako napravim abc?
Možda ideja x i nije tako dobra ideja. Što ako ispadnem gubitnik?
Moram se rano dignuti, a baš mi je lijepo spavati. Zašto ne još malo uživati?
Šef će se naljutiti i mogu dobiti otkaz ako napravim xyw. Što će mi to životu?

Vjerujem da shvaćate u kojem smjeru sve to ide. Rezultati – veliki i mali postižu se samo onda kada djelujemo, kada smo spremni donijeti odluke i preuzeti odgovornost – za uspjeh i neuspjeh!

Cijelo vrijeme donosimo različite odluke. Hoću plavu ili bijelu košulju, hoću piti čaj ili kavu, hoću surfati ili raditi posao, hoću …
Većina odluka koje donosima malog su utjecaja i razina odgovornosti je niska. Za velike projekte i ideje i razina odgovornosti je veća.

Ostavljam vas da procijenite odluke koje donosite i koliku razinu odgovornosti ste spremni preuzeti na sebe.

Taj sitan detalj prihvaćanja odgovornosti čini razliku između prosječnog i uspješnog / zadovoljnog čovjeka.

Djelujte!