Tag Archives: mentalni trik

Trik s efikasnim planiranjem

Hrpe i hrpe knjige, seminara, treninga, blogova i web stranica je napisano o tome kako je za postizanje bolje produktivnosti, efikasnosti i kvalitetnijih rezultata, nužno planirati.

Jer, kada imaš plan, onda znaš što trebaš raditi i sve će biti lakše.

Ne znam za vas ali kod mene velika većina takvih stvari, trikova i savjeta ne funkcionira. Barem ne u oblicima kako se to često prezentira i uči. No, ipak ima nešto što sam nakon puno vremena shvatio i skužio što zapravo znači planiranje i koje je pozadina svih tih silnih savjeta.

© Depositphotos.com / cardmaverick

© Depositphotos.com / cardmaverick

Cijela mudrost je u prilagodbi različitih alata vlastitim okolnostima, a silni savjeti i tehnike služe samo kao okvir u kojem ćemo složiti vlastiti model ispravnog i kvalitetnog planiranja.

Ako ste prolazili kroz program “Izgradnje produktivnih navika” vjerojatno ste primijetili kako često znam naglasiti da je ovo okvir, kako je prezentirana metoda nešto od čega se kreće te da je treba prilagoditi vlastitim okolnostima. Svatko od nas je drugačiji i nasilno guranje u nekakve “kućice” rijetko proizvede pozitivne rezultate.

No, da ne bi sve ostalo na praznom pričanju kako planirati, podijelit ću način na koji to ja trenutno radim, a vi shvatite ovo kao okvir (framework) koji možete primijeniti ili odbaciti.

Početak

Prva stvar koju sam shvatio je da planiranje dana ujutro, nakon buđenja ili jutarnje kave previše ovisi o okolnostima koje ne mogu kontrolirati. Vijesti na portalima, djeca, emailovi (ne čitam ih odmah ujutro) ili ono najgore – blokada jer ne znam što bih sve danas trebao napraviti.

Ta famozna blokada “što treba napraviti?” znala mi je često “pojesti” previše vremena, a dodatno me izbaciti iz takta ako u tom danu imam za obaviti neku ne previše ugodnu obavezu.

Prvi korak je bio shvaćanje, prihvaćenje i planiranje sutrašnjeg dana dan ranije.

Sada stvari postaju zanimljive, a to je što isplanirati za predstojeći dan?

Neću ići previše u detalje, no baza od koje krećem je da tijekom dana trebam obaviti aktivnosti od velike važnosti. S obzirom na to kako mi je pisanje tekstova i stvaranje rješenja za klijente jedna od tih aktivnosti, tako u plan za sutrašnji dan stavljam konkretno što ću to jutro pisati.

U jutro stavljam tu važnu i kreativnu aktivnost zato što bolje funkcioniram ujutro ali to radim i zbog jednog malog mentalnog trika. Trik je u tome što sam se sa zadatkom upoznao večer prije i mozak htio ne htio, a vjerojatno i podsvijest, nešto rade po pitanju budućeg rješenja.

Ne mogu objasniti kako to funkcionira, no jednostavno funkcionira.

Pisanje ovog teksta sam isplanirao večer prije i to tako što sam definirao vremenski okvir kada ću to napraviti (08:30 − 10:00) te sam pored njega napisao samo jednu rečenicu – naslov o čemu ću pisati.

Sljedeći korak u planiranju je jednostavno definiranje vremenskih blokova i aktivnosti koje će se u njima raditi.

Ništa sexy i pretjerano u “kućicama”, već samo okviri što treba napraviti i kada će se to napraviti.

Tako je u nastavku mog plana definirano da poslije ovog teksta rješavam mejlove, ide doručak, pa slaganje slajdova za radionicu, ručak, tekst za klijenta…

Svaka od ovih aktivnosti je u svojoj grupi i ima svoj vremenski okvir.

Detalj na koji pazim je da blok nikada ne prelazi više od 2 sata. Jedina iznimka je kada radim s klijentima ili sam na nekoj drugoj aktivnosti koje nužno moraju trajati više vremena, no takve aktivnosti smatram isporukom usluge i one u detaljima ne idu u dnevni plan, već u nešto zasebno,

Moglo bi se reći da ovo nije ništa posebno, no ipak ima jedan bitan detalj.

Prvo i osnovno što ovakvo planiranje pokazuje je jasna slika gdje se troši vrijeme. Shvaćanjem kako blokovi trebaju biti maksimalno trajanja dva sata, tjera te da pametnije složiš mentalne aktivnosti s nekim drugim aktivnostima (ručak, trening, malo ventiliranje misli…)

Druga bitna stvar, barem za mene, je u fleksibilnosti ovakvog plana. Iako imam napisane vremenske okvire, nepredviđene situacije koje poremete sadržaj anuliram tako što posložim poslove koje trebam napraviti u neka druga vremena.

Naime, dok su oni napisani lakše je to posložiti, nego nakon teškog sastanaka “mozgati” što bi sad mogao ili trebao napraviti. Ovako pogled na raspored i prepoznavanje da s nečim kasnim omogućuje mi prebacivanje te aktivnosti za kasnije ili za neki drugi dan. Bez prevelike grižnje savjesti.

Sutra je ionako novi dan i sve ide ispočetka 🙂

Ovo je moj okvir i kao što sam rekao, iskoristite ga ili odbacite. Cijenio bih kada biste podijelili svoj pa možda svi zajedno od toga možemo nešto novogo naučiti.

Hvala,

Goran Blagus

Mali trik za “male” navike

Navike su naučeni obrasci ponašanja putem kojih brže i jednostavnije odrađujemo neku aktivnost. Bez navika trebalo bi nam puno vremena za odraditi neki posao jer bismo trebali razmišljati o svakom koraku.

Kao dobar primjer navike je vožnja automobila. U početku smo razmišljali o svakoj aktivnosti (kvačilo, papučica gasa, mjenjač, žmigavac…) da bi nakon nekog vremena vježbanja i ponavljanja tih radnji one ušle u naviku i danas ih većim dijelom radimo automatski.

© Depositphotos.com / alphaspirit

© Depositphotos.com / alphaspirit

Ista priča i isti smjer djelovanja je i s lošim navikama. Loše navike su one koje za rezultat automatskog djelovanja imaju neželjeni rezultat. Tako se u praksi znamo loše osjećati kada shvatimo kako radimo nešto loše ali ne znamo zbog čega i kako je došlo do toga. Barem ne u momentu kada ponavljamo tu lošu naviku.

Postoji cijeli set tehnika i metoda mijenjanja navika, no u nastavku ću se dohvatiti jednog malog trika i tehnike kroz koju u kratkom vremenu možete brzo usvojiti nove, pozitivne navike.

Mala navika, mali trud – dovoljno za početak

Ponovit ću kako ova metoda nije za promjenu postojećih navika, već za usvajanja novih navika. Ono što je vrlo bitno jest da kod odabira navike koju želite usvojiti ona bude što jednostavnija i ima pozitivan predznak / rezultat za vas.

Jednostavnost je bitna jer će se navika tako lakše “uhvatiti” i biti će manje faktora o kojima trebate razmišljati. Time se ujedno i smanjuje vjerojatnost greške te propuštanja izgradnje nove navike.

Pozitivan predznak navike je bitan radi vlastitog emocionalnog stanja. Naime, kada je nešto negativno ili si nešto branimo, to se često doživljava kao kazna ili gubitak te se na kraju na osjećamo baš najbolje. Zato je bitno naviku koju ćete usvojiti prikazati u pozitivnom okruženju.

Korak I.

Odaberite jednu do tri male pozitivne navike koje biste htjeli usvojiti. Za primjer to može biti redovito odnošenje smeća, pranje ruku nakon jela, gašenje emaila programa, ispijanje više tekućine…

Kada sam ja osobno radio ovu vježbu odabrao sam sljedeće dvije navike (treću radije ne bih dijelio):

  • pet sklekova
  • čitanje mudre izreke

Prva mi je bitna radi fizičkog zdravlja, a skužio sam kako ponekad sjedim previše vremena i tih pet sklekova mi dobro dođe. Ista priča je i s čitanjem mudrih izreka, jer me one znaju oraspoložiti i dati dodatne motivacije.

Obratite pažnju da nove navike moraju biti jako jednostavne, pozitivne i jednostavne za izvesti. U slučaju da ih je teško napraviti (recimo da jedva mogu napraviti dva skleka i sada se tjeram raditi ih pet) u mislima će se početi rojiti negativni osjećaji i nova navika se neće “primiti”.

Korak II.

U ovom koraku postaje zanimljivo, jer sada treba definirati aktivnost ili okolnost u kojoj ćemo sprovesti našu novu naviku.

Ako se ne varam, u NLP se to zove sidrenje. No, tehnika je sljedeća. Potrebno je identificirati nakon koje aktivnosti ćemo napraviti našu novu naviku.

Kod moja dva primjera to izgleda ovako:

  • nakon što se dignem od računala, napravit ću pet sklekova
  • nakon što pojedem nešto, pročitat ću jednu slučajnu mudru izreku

Sidro je iznimno bitno jer nam ono omogućuje da uz postojeću aktivnost koju redovito radimo dodamo jednu novu, pozitivnu.

Naime, kada tog sidra ne bismo imali onda bi se trebalo desiti previše nekih novih okolnosti, trebalo bi uložiti dosta energije u svjesnost, motivaciju i slične stvari. Na ovaj način, vežemo se uz postojeću aktivnost i puno lakše u svoj život uvodimo malu pozitivnu naviku.

Korak III.

Sve što je preostalo je da navedenu naviku počnete sprovoditi u praksi i vodite malu evidenciju uspješnosti tijekom narednih 7 dana.

Kako bi provedba bila jednostavnija, zapišite si svoje dvije ili tri navike koje želite usvojiti negdje gdje ćete ih lako moći pročitati.

Format zapisa je:

“Nakon što sam napravio XYZ, napravit ću ABC”

Na kraju dana, samo zapišite jeste li tu novu naviku sprovodili u praksi ili niste. Jedan mali DA ili NE je sasvim dovoljan.

I to je cijela mudrost uvođenja nove i male pozitivne navike. Odvojite si do pola sata, odlučite što pozitivnog želite uvesti u svoj život, napišite nakon čega ćete novu naviku napraviti i krenite već danas.

Korak po korak i nova pozitivna navika će postati dio vašeg djelovanja.

Sretno.

Goran Blagus

p.s. Imate komentar ili pitanje. Podijelite ga ispod ovog teksta.

Pao sam s bicikla

Pao sam s bicikla! Eto, rekao sam i još uvijek sam živ, iako imamo nešto modrica i poderotina na koljenima i ruci.

Odlučio sam kako ću ljeto iskoristiti za resetiranje nekih starih obrazaca ponašanja, a jedan od njih je bilo redovito vježbanje tj. redovita fizička aktivnost. Vožnja biciklom na relaciji stan – ured mi se učinila jako dobrom prilikom za to, a ako još nabacim koju vožnju van standardnog rasporeda, jesen ću dočekati u dobroj formi.

© Depositphotos.com / jazavac

© Depositphotos.com / jazavac

Okolnosti

Za nastavak priče je dobro spomenuti kako sam ja “konj” s 39 godina u guzici, obiteljski čovjek s dvoje djece i nešto životnog iskustva, no u glavi sam “stao” tamo negdje u 20-im pa se prema mnogim životnim okolnostima i odnosim tako.

Da ne bi bilo zabune, kada je posao u pitanju onda sam maksimalno profesionalan i usmjeren prema ciljevima.

Dakle, otvorila se prilika za jedno druženje u Maksimiru te sam bez previše razmišljanja zaključio kako je to situacija za vožnju biciklom. Iza mene je već bilo dva tjedna intenzivnog navigiranja kroz Zagrebačke ulice, a i s biciklom sam se relativno dobro upoznao (hvala Željko).

Osim toga, kao klinac koristio sam se biciklom toliko puno da mi je gotovo srastao s rukama.

Vožnji bicikla kroz Zagreba pristupio sam s dozom opreznosti, no i sa stavom kako nema tu previše novih stvari s kojima se nisam do sada susreo. Pa to je zaboga samo vožnja biciklom.

Maksimir, druženje, sve se odvija korektno, počne padati mrak te je vrijeme za povratak. Kaže ekipa da budem oprezan. “Bez brige”, dobacim ja.

Zamka

Kako sam na povratku vozio jedan “ceker”, omotao sam ga oko volana jer drugačije nije išlo. Krenem, no kako “ceker” nisam dovoljno dobro omotao, počeo je strugati uz kotač.

I onako u vožnji pokušam ja njega dodatno omotati oko volana ali ne ide. Najbolje je da stanem te stišćem lijevu kočnicu (to je ona za prednji kotač), dolazi do blokade i “evo me kako leeetim”. BAM!

Ležim potrbuške na podu i ne mogu vjerovati što mi se desilo.

Prva misao koja mi je prošla kroz glavu je “kako mi se to moglo desiti, meni koji imam toliko godina iskustva u vožnji”. A onda su krenule dodatne misli:

  • nije me valjda netko vidio, koja bruka
  • moram se brzo dignuti da ne skrenem previše pažnje na sebe
  • hmmm… malo me peče brada, pa kako ću takav na sastanak s klijentom
  • uuuh, lijeva šaka ne izgleda baš dobro
  • malo me i koljeno zateže
  • bolje da “pobjegnem” s ovog mjesta pa ću se pregledati negdje na svijetlu
  • stišćeš prednju kočnicu, kako naivno i početnički – na što su uopće razmišljao?

No, bez obzira na sve što mi se desilo, bez obzira na misli i nešto malo fizičke boli ali jako povrijeđenog EGA, jedino što sam trebao i što sam napravio je da sam se dignuo i nastavio dalje.

Povrijeđen sam ali nema druge. Moram se u takvom stanju dovući kući i tamo liječiti povrede. No, nema druge nego se dignuti i nastaviti dalje.

Danas sam veću puno bolje, posljedice gotovo pa da se ne vide ali lekciju sam naučio.

Naučena lekcija

Zašto sam podijelio ovu svoju priču? Zato što kroz život padamo, nailazimo na razne prepreke i donosimo glupe odluke koje imaju ponekad vrlo gadne posljedice.

I padamo, gadno padamo… i gadno se razbijemo. No, nije stvar u tome kako padnemo i što razbijemo, već u tome hoćemo li se nakon pada dignuti i krenuti dalje ili ćemo ostati dolje i čekati ili očajavati ili kriviti druge zašto smo pali.

Ponekad su drugi krivi za naš pad ali najvažnije je da se dignemo i idemo dalje. Idemo dalje bez obzira na posljedice, prepreke i ožiljke koje nosimo na sebi.

Osim toga, navedite mi jednog uspješnog pojedinca koji nema barem nekoliko ožiljaka od svojih padova?!

Za mnoge je “dignuti se” nakon što opale o pod nešto najteže za napraviti. Ego postane jako gadan, bijes zna isplivati na površinu i sve nas to dodatno “zakopa” u problem.

Najbolja lekcija koju sam znao, a sada sam je ponovio na teži način je – kada padneš, digni se što prije!

A kako se vi nosite s padovima? Ostavite komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

p.s. Kako se dignuti nakon pada je jedna od uvodnih priča ali i tema budućeg seta seminara / radionice naziva “Mentalni fitness”. Velika većina nas ovakve stvari znao u teoriji, no kada to treba primijeniti u praksi često shvatimo kako to i nije tako jednostavno. Kliknite na link za više informacija i pridružite mi se na “Mentalnom fitnessu”.

Nervoza iz navike

Vjerujem kako ste već usvojili činjenicu da je većina stvari koje radimo tijekom života rezultat usvojenih navika. No, zanimljivo je kako u navike nije ušlo samo automatsko odrađivanje aktivnosti, već i naše “unutarnje” ponašanje.

Definitivno postoji nešto više od nekoliko situacija u kojima se iz navike ponašamo čudno i na neki neobjašnjiv način. Barem ga ja ne mogu objasniti, no znam da on postoji.

Pratite me do kraja ovog teksta, možda vi imate odgovor na njega.

© Depositphotos.com / monkeybusiness

© Depositphotos.com / monkeybusiness

Dakle, radi se o famoznim stanjima i ponašanjima koja su uvjetovana vremenom. Ne meteorološkim vremenom i uvjetima, već o vremenskim blokovima u kojima se nađemo svakih x dana.

Nedjelja

U prvom redu tu je famozna situacija nedjelje poslijepodne.

Ne znam kako vi, no velika većina ljudi kojoj radni tjedan traje od ponedjeljka do petka, u nedjelju poslijepodne i predvečer osjeća neki čudan pritisak i pad energije, “jer sutra je ponedjeljak i sve ide ispočetka”.

Misli počnu lutati što sve treba napraviti sutra, kroz glavu se vrte tjedne aktivnosti i ovisno o tome hoće li biti produktivan ili pun sra* već se unaprijed osjećamo relativno dobro ili relativno loše.

Jutro

Druga, barem meni vrlo dobro poznata, no neobjašnjiva, navika čudnih osjećaja su radni dani  u vremenu između 08:30 i 10:30.

Svojevremeno sam razgovarao s nekoliko ljudi o tom “fenomenu” te su i oni podijelili kako osjećaju neku vrstu pritiska svakog jutro između tog vremena. Kao da je nešto oko nas što nas tjera da budemo nervozni bez obzira koliko god se željeli osjećati dobro i pozitivno.

Jednostavno se stvori neka čudna energija ili se svemir tako postavi, no pritisak i nervoza su tu negdje. Jer ipak je ponedjeljak, 09:15 i treba biti zaposlen, nervozan i u speedu.

Večer

Postoji još jedan vrlo sličan model ponašanja koji primjećujem, što kod sebe, no vidim da ga i drugi osvijeste nakon nekog vremena, a vezan uz večernje tj. kasnovečernje obroke.

Naime, zna nam se desiti situacija da kasno navečer u nekom momentu shvatimo kako još nismo večerali, no kako do tog momenta nismo osjećali glad, u glavi se počne vrtjeti film da bismo trebali nešto pojesti, da ćemo loše spavati (moš si mislit) i koliko god mi radili na zdravoj prehrani i kužimo kako kasnovečernji špek i nije baš zdrav obrok, unutarnji monolog na pokoleba i pojedemo barem nešto sitnog.

Jedem jer je vrijeme za jesti, a ne jer sam gladan. Fakat čudno.

I za kraj, a vjerujem da ovakvih primjera ima na stotine, je famozno gledanje televizije.

Ovisno o tome koliko imali godina života, možda ste usvojili ili vam je ugrađena navika kako se svaki dan u 19:30 gleda dnevnik. Nema tog posla koji se ne može prekinuti, jer vrijeme je za dnevnik.

No, danas modernija verzija vremenski uvjetovanih navika s gledanjem televizije je set zabavnih i “mozak-na-pašu” serijala koji startaju tamo negdje oko 20:15 te traju do 23:30.

Ne znam previše to objasniti, no to kao da je jače od nas i jednostavno popustimo u planovima i gledamo TV u to vrijeme. Kužimo kako to nije baš najpametnije i kako već peti put gledamo istu epizodu u zadnjih godinu dana, no i dalje ipak ostanemo sjediti ili ležati ispred televizora.

Jer ipak je vrijeme za opuštanje tj. sjedenje pred televizijom i malo zabave iz američkih sitcomova.

Kako se spasiti?

Vjerujem kako se jedan dio čitatelja prepoznao u ovim opisima, no vjerujem kako ima i onih koji su se uspjeli “spasiti” od ovakvih situacija.

U prvom redu, prvi korak u “spašavanju” se opet svodi na famozno osvještavanje. Navike su zamamne, ne iziskuju previše energije i truda da bi se radilo po njima te svako lomljenje naučenih obrazaca stvara nelagodu i otpor.

No, osvještavanje je iznimno bitno jer moramo shvatiti kako se ponašamo automatski i kako vrlo često nismo u stanju jasno i sa smislim pojasniti zašto to radimo.

“Gledam jer gledam”, “nervozan sam jer su svi nervozni”, “jedem jer bi trebao jesti”…

Drugi korak je zamjena tih aktivnosti nekim drugim. Lako rečeno, no iznimno teško za sprovesti u praksi.

Da budem iskren, trenutno nemam rješenje što da vam sugeriram i na koji bi način promijenili ove čudne navike i stanja u koja upadamo u vremenskim blokovima. Mišljenja sam da je za početak bitno osvijestiti ih, napisati ih i malo razmišljati o njima.

Razmišljati u smjeru:

  • zašto sam nervozan(?) je l’ zato što trebam ili zato što su svi oko mene nervozni(?)
  • jesam li stvarno gladan(?) što će se desiti ako preskočim večeru(?)
  • zašto ja ponovno gledam ovo(?)

Ovo je moj pristup razbijanju tih “čudnih” i vremenski uvjetovanih navika. Nakon nekog vremena počeo sam pobjeđivati, no ide sporo i svaki dan je nova bitka.

A kako se vi borite sa svojim vremenski uvjetovanim navikama?

Goran Blagus

p.s. Možda i nije sve potonulo, jer uskoro kreće “Mentalni fitness” set seminara i radionica na kojima uz moju pomoć možete promijeniti ovakve obrasce ponašanja. Pogledajte više detalja na Mentalni fitness.

Koji lanac ćeš graditi, a koji prekinuti?

Za malo usporedbu, što biste rekli za drvo jabuke koje zadnjih 5 godina ne daje nikakve plodove? Ne bi rekli da je umrlo, no dobili bi osjećaj kao da jeste.

Iz tog razloga se i mi ljudi trebamo svaki dan razvijati, na ovaj ili onaj način.

Razvijamo se tako što svaki dan gradimo i stvaramo nešto iz područja koje nam je bitno i važno. Možda svakodnevne zadatke ne doživljavamo kao nešto što je veliko, revolucionarno i spektakularno, no sitni koraci su bitni – malo po malo. I kada se puno tih koraka spoji onda dobijemo nešto veliko i bitno.

© Depositphotos.com

© Depositphotos.com

Jerry Seinfeld je to građenje i napredovanje odlično usporedio s gradnjom lanca. Svaki dan, svaki trenutak stvaraj lanac i na njega stavljaj jednu po jednu kariku.

Takvim malim koracima i uz nešto vremena stvorit ćete jako dug lanac, a “tajna” je baš u tom svakodnevnom dodavanju novih karika i građenje jako dugog lanca.

U praksi to izgleda tako da instalirate veliki kalendar i ako je dan bio uspješan tj. obavili ste ono što je bitno, označavate ga kao novu kariku lanca, u protivnom nema oznake.

Ako vam je cilj redovito vježbati i ako ste taj dan to napravili, označite dan kao novu kariku. Ako pak taj dan niste napravili ono što vam je bitno, dan se ne označava što znači da nema karike i lanac je prekinut.

No, sada stvari postaju jako zanimljive.

Prekidi, zastoji i mali problemi su dio života. Lanac zbog nekih okolnosti može stati u gradnji na dan – dva ali bitno je da se što prije vratite njegovom građenju.

Karike (dani) koje su “izgubljene” ne mogu se vratiti i pokušajte to što bolje osvijestiti te nemojte olako prihvaćati prekide lanca.

No, ono što se mnogima zna desiti, jest stanje u kojem počnu graditi svoj lanac nepoduzimanja aktivnosti.

Korak po korak, mic po mic, stvaraju jako dug lanac razmišljanja i željenja kako bi trebali jednog dana krenuti, kako bi se trebali pokrenuti te na kraju dobiju jako dug lanac nepoduzimanja aktivnosti.

Izazov s kojim vas ostavljam je da osvijestite i odaberete koji lanac želite graditi, a koji želite prekinuti.

Onaj koji ćete graditi svaki dan postat će sve duži i duži, a sada je samo pitanje želite li dug lanac čekanja ili novih znanja, spoznaja i aktivnosti koji će dati velike rezultate.

Hvala,

Goran Blagus

p.s. Vrlo rado bih čuo vaš komentar na ovakav model gradnje lanca i kako vi držite korak sa svojim osobnim ciljevima i željama. Podijelite ga ispod ovog teksta.

Opipljivo vs neopipljivo

Jedna od vrlo zanimljivih i često diskutiranih tema u krugovima u kojima se krećem jest vezana uz to da li ljudi više cijene informaciju kada je ona na nečem opipljivom naspram neopipljivom. Pojednostavljeno, bi li ljudi više cijenili informaciju kada im je ona dana na papiru (knjizi) nego kao usmena informacija.

© Depositphotos.com/kamchatka

© Depositphotos.com/kamchatka

U svim tim silnim kontemplacijama kako je bitan sadržaj, a ne toliko forma, kako je brzina bitnija i kako se kroz neopipljivi model može brže prenijeti veća količina informacija, ipak praksa pokazuje nešto drugo.

Ljudi (potrošači) više cijene tj. stvaraju veću percipirani vrijednost kada je nešto opipljivo i kada konzumiranu informaciju mogu osjetiti kroz više osjetila.

Tako se u praksi sadržaj knjige izdan u elektronskom obliku percipira kao manja vrijednost nego da je taj isti sadržaj na papiru. Percepcija vrijednosti glazbe je manja kada je ona u mp3 formatu, nego na CD-u ili gramofonskoj ploči (kod prosječnog konzumenta glazbe, a ne audiofila).

U prodajnim aktivnostima, danas će više i bolje privući pažnju na sebe osoba koja se potencijalnom klijentu prezentirati kroz aktivaciju više osjetila. Ako ste u proizvodnji, tada uz dopis emailom ili poštom svakako pošaljite uzorke. Ako ste uslužna tvrtka, kombinirajte komunikaciju emailom + sastancima jedan-na-jedan, napravite video prezentaciju, pošaljite im USB stick.

Dakle, cijela tajna dobre prodaje i poslovanja je u aktivaciji što više osjetila.

No, hajmo to malo dignuti na višu razinu jer ipak u svemu tome ima jedan bitan sastojak. A to je intenzitet i trajanje emocija koju će doživjeti primatelj poruke.

Uzmimo za primjer da imate na raspolaganju 5000 kn koje želite potrošiti na najbolji način za sebe tj. dvoumite se da li bi kupili najnoviji mobitel (npr. iPhone) ili unajmili kuću na 3 dana u planinama i šetali na svježem zraku.

Kupnjom mobitela bez daljnjeg da bi se dobro osjećali, bili biste zadovoljni njegovim funkcijama i rješenjima koje vam on pruža. Odlaskom u planine biste isto bilo zadovoljni, svježi zrak, nova mjesta i novi ljudi te bi se mentalno opustili, no niste dobili ništa fizičkog.

I sada se dešava jedna zanimljiva stvar. S odmakom vremena, mobitel koji posjedujete i kojeg svakodnevno koristite počinje gubiti na svojoj vrijednosti te je razina zadovoljstva koje ste imali u momentu kupnje s razinom zadovoljstva i percipirane vrijednosti danas puno manja.

No, kod izleta u planine, s prolaskom vremena percipirana vrijednost sve više i više raste. Stvaraju i reaktiviraju se osjećaju zadovoljstva te se godinama prepričava kako je “bilo dobro” i “kako trebamo ponoviti izlet”.

Neopipljivo je s vremenom stvorilo veću percipiranu vrijednost nego opipljivo.

Kako ovu spoznaju primijeniti u poslovanju?

Tajna je u kombiniranju tehnike koje će im u kratko vrijeme izazvati veći val zadovoljstva i percipirane vrijednosti (opipljivo i primjenjivo ODMAH), no polako im dozirajte i dajte aktivnosti koje će u njihovim glavama s vremenom rasti i stvarati još veću percipiranu vrijednost (neopipljivi doživljaji).

Kratkotrajno zadovoljstvo je tu da privuče pažnju, dok im kroz neopipljive tehnike i metode stvarate i stimulirate emocije koje s vremenom sve više rastu i stvaraju poželjnost i potrebitost.

Kombinirate li i vi slične tehnike u poslovanju, kakva su vam iskustva? Ostavite komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

Rastajem se

Odlučio sam se rastati jer sam shvatio da zajedno više štetimo jedan drugome nego što bi činili dobrog.

Slijedi pismo…

***********

Pola-pola

Draga moja, jako se dugo poznajemo i da ti budem iskren, super mi je s tobom. S tobom sam proživio najljepše trenutke jer si bila uz mene odmah nakon uspješnih projekata, odluka i situacija. Zapravo, ti si bila ta koja je taj užitak još više pojačala.

Iskreno, često sam puno radio i trudio se jako, samo da s tobom provedem što više vremena. I hvala ti na tome. Isplatilo se.

Ali u zadnje sam vrijeme počeo shvaćati kako među nama nešto ne štima. Naš odnos se počeo mijenjati. Kada mi je bilo teško i kada sam te trebao, nisi mi bila blizu i nisi me baš pretjerano tješila.

Zapravo, sam sam se tješio tako što sam vrtio sjećanja kako nam je bilo super i kako bih takve trenutke htio ponovno proživjeti s tobom ali sve što sam dobio od tebe bili su mali i gotovo nikakvi osjećaji.

Užitke, ako se to može i nazvati užitkom, koje si mi davala počeli su me gušiti i stvarati probleme. A isto tako mislim da si i ti sama shvatila kako te i ja ponekad gušim i tražim previše od tebe.

Nije namjerno, očito je to radi neke kemije… tko će ga znati.

Zbog svega toga, najbolje je da se rastanemo.

Koliko god to zvučalo teško, shvati kako je to nešto najboljeg što nam se ovog trenutka može desiti.

U prvom redu, vratiti ću se onome što je najbitnije. Stvaranju novih vrijednosti i novih prilika, ono u čemu smo nas dvoje najviše uživali.

Za tebe će ovaj rastanak možda biti šok ali ako malo razmisliš shvatiti ćeš kako bez dobrog mene, nema ni dobrog tebe. Zato barem pokušaj shvatiti kako je rastanak nešto najbolje za nas.

Bolno je i sigurno ću misliti na tebe. Vrlo vjerojatno ću smisliti tisuće razloga zbog čega ova moja odluka nije najbolja odluka ali jako se dobro poznajemo i znamo da će to biti samo zavaravanje.

Čvrsto sam odlučio da je ovaj put najbolje rješenje. 

Barem na neko duže vrijeme.

Zato moja draga “ZONO UGODE” ili “KOMFORNO ZONO” ili kako već da se zoveš, jako te volim ali rastajem se od tebe. Škodiš meni, a time i sama sebi.

Budi mi dobra, a ja idem stvarati, raditi i kreirati nove svjetove i nova rješenja.

Vidimo se kada odradim posao koji treba odraditi.

Tvoj Ja!

p.s. Čujemo se redovito, a može pasti i neka kava. Ali vrlo kratko i vrlo ograničeno. Znam da ćeš me razumjeti.

***********

Hvala na čitanju.

Goran Blagus

 

p.s. Ako vam je teško pratiti odakle i kako je došlo do ovog pisma, pogledajte prošlotjedni tekst na koji se ovo pismo odlično nadovezuje – Potrošeni talent.

 Image by chavezonico

 

Što sam radio, gdje sam bio?

Pen, Diary and GlassesDa ne bi bilo zabune, nije ovo tekst o meni, mojim aktivnostima i mojim putovanjima. Naprotiv, ovaj današnji tekst je o onom ludom momentu kada cijeli dan rintamo, radimo, rješavamo probleme, skačemo, uskačemo i na kraju dana imamo osjećaj kako nismo ništa napravili.

Današnja tema je o onom čudnom momentu kada sami sebe upitamo: Što sam ja zapravo danas radio / napravio?

Ne znam jeste li primijetili, no ovisno o tome tko vam postavi pitanje dati ćete drugačiji odgovor.

Ako bi vam netko od bliskih suradnika, partner, šef ili netko potpuno nepoznat postavio gornje pitanje, velika je vjerojatnost da biste odgovorili:

  • rješavao sam probleme
  • cijelo jutro sam telefonirao
  • nervirao se zbog drugih ljudi i izgubio živce
  • popravljao štetu (najčešće od drugih)
  • učio glup / dosadan sadržaj
  • radio posao
  • [nešto deseto…]

No, kada isto to pitanje “Što si danas radio / napravio?” postavite sami sebi (odvrtite ga u glavi), velika je vjerojatnost da odgovor i neće biti tako lagan.

Naime, teško da ćete sami sebe muljati s nekim izmišljenim poslovima ili se pokušali zadiviti čistim nabrajanjem dnevnih aktivnosti kao što to znamo raditi da bi nekog zadivili ili zadovoljili. Ako ste potpuno iskreni prema sebi, vrlo vjerojatno ćete ostati bez odgovora na ovo pitanje.

Zapravo, vrlo vjerojatno će vam trebati nešto vremena i razmišljanja što ste zapravo danas radili tj. napravili.

A zašto je to tako?

Po mojem iskustvu, vrijeme i okolnosti u kojima živimo postavilo nam je očekivanje kako u što kraćem vremenu trebamo napraviti što više posla (kvantiteta je jedino bitna) ili smo si postavili jako visoke ciljeve i želje koje je teško ili gotovo nemoguće postići (maštamo ili razmišljamo što bismo trebali napraviti ali ništa nije dovoljno dobro).

Sve to na kraju zna dovesti do sindroma “kuća-poso-poso-kuća”, određenom dozom zavisnosti (jer su svi drugi bolji od mene, a i njima je lakše) i nedostatkom motivacije za pokrenuti se (čemu i za koga se truditi).

Ako ste se prepoznali u ovom opisu, slijedi rješenje – dnevnik dnevnih aktivnosti.

Sve što vam treba je blok za pisanje i olovka koji će vam uvijek biti dostupni. I počnite zapisivati u njega što ste radili zadnjih 15 ili nešto više minuta.

  • pio kavu i čitao novine
  • odgovarao na emailove
  • surfao facebookom i malo provocirao
  • zvao dobavljača koji nam duguje
  • popravljao žicu od telefona
  • zvao ekipu na pivo
  • kupovao kekse

Vjerojatno vam na prvi pogled ovaj zadatak izgleda neozbiljno, djetinjasto i dosadno. No, njegova svrha i rezultat su ipak nešto što ćete teško prokljuviti ako ga ne napravite.

Naime, već nakon nekoliko dana vođenja dnevnika dnevnih aktivnosti početi ćete uočavati uzorke ponašanja. Početi ćete kužiti što i kako funkcionirate i početi ćete shvaćati da više ne izmišljate sami sebi što ste radili tijekom dana.

Kao nus produkt, a zapravo je to ono glavno, početi ćete uočavati prilike i situacije u kojima možete napredovati i koje možete popraviti.

I tu će se sam od sebe javiti odgovor na pitanje “Što sam danas radio?” tj. početi ćete raditi aktivnosti koje su vam jako bitne i važne. I dobro ćete se osjećati.

Osim toga, ako ste i dalje nezadovoljni i izgubljeni kako provodite dane, ništa ne košta da probate ovaj mali trik. Kasnije ga uvijek možete baciti i mene optužiti da sam loš s idejama i tehnikama kako biti produktivniji i motiviraniji.

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Generationbass.com

Prodajna tehnika introvertiranog poduzetnika + konkretan primjer

U današnjoj epizodi obraditi ću poslovni slučaj s kojim sam se susreo pred nekoliko godina te je ostavio odličan dojam na mene.

Ono što mi je kod njega vrlo upečatljivo jest jasna postavka i komunikacija poduzetnika koji je sebe opisao kao introvertiranu osobu koja ne želi zvati ljude i nuditi im svoje usluge na “silu”, već želi raditi prodajnu tehniku u kojoj oni zovu njega.

Prije nego opišem tehniku i cijeli prodajni proces, budite otvorenog uma jer bez obzira na uslugu koju dotični poduzetnik pruža pročitajte cijeli tekst jer vjerujem kako vrlo sličnu tehniku možete primijeniti i u svojoj tržišnoj niši.

Dakle, mladi poduzetnik (introvertiran, no tehničkim znanjem dobro potkovan) pruža usluge SEO (pozicioniranje na tražilicama) i izradu profila na društvenim mrežama.

Ciljna grupa

Prvi korak mu je definiranje ciljne grupe tj. potencijalnih korisnika. Za taj dio posla postavio je parametar da su to tvrtke koje se oglašavaju u lokalnim novinama.

Razlog takve definicije je u pretpostavci kako tvrtka koja se oglašava očita ima nešto novaca ili budžet za marketing i vrlo vjerojatno posjeduje nešto više znanja o vrijednostima marketinga kao modelu za privlačenja novih kupaca.

S obzirom na postavke projekta (oni zovu mene), pristup privlačenje njihove pažnje mora biti potpuno drugačiji. Naime, ako ste se ikada oglašavali, vrlo vjerojatno ste nakon par dana dobili nekoliko različitih ponuda oglasnih agencija za oglašavanjem u nekom drugom mediju ili časopisu.

Dakle, mladi poduzetnik je svjestan situacije u kojoj će njegovog potencijalnog klijenta kontaktirati ne samo novi kupci, već i druge oglasne ili servisne agencije.

S obzirom na to kako će mu većina konkurencije imati prodajni pristup u obliku “uvali i zaboravi” i famozni “mi smo… mi možemo… mi ćemo…”, njegov pristup će biti takav da prvo pruži određene vrijednosti i spoznaje potencijalnom klijentu te jasna poruka što točno klijent može dobiti od njega tj. kakve rezultate može očekivati.

Kao emotivni okidači za donošenje prodajne odluke koristiti će se strah, ego i želja za više novaca.

Komunikacijska poruka / kako privlačim pažnju

Okosnica prodajnu tehnike biti će usporedba SEO rezultata i njegove pozicije potencijalnog klijenta na pretraživačima s konkurencijom te osvještavanje kako boljim i drugačijim pozicioniranjem i tehnikama može privući više kupaca.

Prezentacija tih rezultata biti će u tiskanom obliku i povećom količinom informacija kako bi se stvorila veća percipirana vrijednost. Informacije i rješenja koja prezentira biti će  personalizirana te vrlo jednostavno usporediva u slučaju pojave bilo kakve sumnje.

U praksi ovo su koraci koje mladi poduzetnik poduzima:

  • iz lokalnog oglasnika ili časopisa izvlači sve oglašivače
  • u google i ostalim pretraživačima radi istraživanje njegovog pozicioniranja
  • posebnu pažnju daje na usporedbu njegovih rezultata s konkurencijom ili sličnim davateljima usluga
  • rezultate istraživanja se dokumentiraju i printaju kao screen shotovi (običan printer)

Vrlo jednostavni koraci, no svaki od njih iziskuje određenu kolčinu vremena, energije i znanja.

Ovdje dolazimo do momenta gdje mnogi poduzetnici “padnu”. Naime, istraživanje i personaliziranje što će klijent dobiti od njega nije moguće napraviti u par jednostavnih koraka s korištenjem univerzalne šprance.

Svakog potencijalnog klijenta treba dobro istražiti tj. kako je pozicioniran na internetu i u toj aktivnosti tražiti područja gdje klijent radi loše korake i greške (strah). Kako bi igrao na njegov ego, potrebno je što detaljnije usporediti ga s konkurencijom te kao zadnju točku treba ponoviti koliko prilika propušta zbog zanemarivanja tehnika koje mladi poduzetnik pruža.

Konkretni koraci su:

  • izrezati oglas iz novina
  • u pretraživačima usporediti njegovu branšu na području gdje posluje i rezultate isprintati
  • u pretraživačima usporediti njegovu branšu s konkurencijom i rezultate isprintati
  • provjeriti i isprintati stranice profila njega i konkurencije na društvenim mrežama
  • isprintati primjere u kojima je konkurencija bolje i kvalitetnije komunicira od njega
  • isprintati primjere u kojima korisnici ili netko drugi piše loše o potencijalnom klijentu

Rezultat ovog posla nastati će nekoliko isprintanih listova koji će se slati potencijalnom klijentu. Da, mi radimo istraživanje unaprijed SAMO ZA NJEGA i ovakvim radnjama pokazujemo  kako smo upoznati sa stanjem stvari.

I sada dolazi lakši dio posla, a to je kompletiranje dokumentacije i slanje dopisa s rezultatima analize potencijalnom klijentu.

1. Dopis

Dopis je dokument u kojem pojašnjava tko je on i što radi (jedan pasus) te informacija kako je za potencijalnog klijenta napravio istraživanje njegove pozicije i poslovanja na internetu.

U tom dopisu navode se popratne informacije o dokumentima koji su sastavni dio pošiljke (Vaša pozicija na google pretraživaču u mjestu XYZ) i kratak zaključak kako se snimljena stanja mogu promijeniti.

Kao zadnji dio dopisa ide poziv na akciju oblika “… kako bi popravili svoju poziciju na internetu te se istaknuli ispred konkurencije i privukli nove klijente putem interneta, nazovite me na broj xxxxxxxx.

2. Popratna dokumentacija

Tu je zapravo pravo blago i velika vrijednost. Naime, na izlistima (print screen shoteva) dopisani su razni komentari – običnom olovkom. Npr. ako je klijent na 17 poziciju za ključnu riječ, tada je dosta efektno crvenom olovkom zaokruženo kako je to loša pozicija i da konkurent XYZ s prve pozicije privlači više kupaca.

Taj “personal touch” i eventualno neka dodatna natuknica što nije dobro ili čak i pogubno (npr. nedostatak klijenta na google places ili neautorizirana facebook grupa), kod primatelja dopisa stvoriti će osjećaj straha i nevjerice. Razlog tome će biti spoznaja kako mu ekipa koja radi web i SEO ne radi dobro posao ili nije svjestan da postoji i drugačiji vid privlačenja novih klijenata (a tko mu je onda najbolji prijatelj da mu u tome pomogne?).

3. Mentalnih trikovi

Sva dokumentacija je puna malih mentalnih trikova.

Tako je jedan od njih obavezno klamanje izrezanog oglasa iz novina. Cilj ovog je podsjećanje potencijalnog klijenta kako ga je ta investicija koštala dosta novaca i daje mu samo djelomične rezultate (ne privlače potencijalne klijente koji se koriste internetom).

Upotreba različitih boja (crvene kao loše, zelena kao dobro) na analizi rezultata dodatno naglašava zatečeno stanje. Također, rukom pisani komentari su jako bitni (pa čak i ne bili previše čitljivi) jer odaje dojam dobro odrađenog posla.

Kuverta u kojoj se šalje dopis s dokumentacijom obavezno mora biti velika, A4 formata. Tako odskače od redovne, klasične, pošte.

I ima tu još set različitih trikova i metoda kako što bolje privući pažnju, no to je već priča za sebe.

Introvertirani pristup

Glavni pristup ovog modela prodaje je introvertirani pristup tj. nespremnost mladog poduzetnika nazivati klijente ili se oglašavati kako je on super, zna dobro raditi SEO i slične stvari.

Poslovi analize i pripreme dopisa iziskuju određenu količinu vremena, energije i novaca. No, mladi poduzetnik se bolje osjeća kada dobro odradi pripreme i kada direktno komunicira s potencijalnim klijentom s kojim želi raditi.

Ovakvim načinom, on privlači poželjne klijente i odmah znao što im može pružiti od usluge.

S druge strane, primatelj njegove poruke nije dobio klasičnu ponudu “kupite od nas jer smo najbolji”, već je dobio mali elaborat i pojašnjenje zašto mu takva usluga treba i direktno može vidjeti koje vrijednosti će dobiti.

I u konačnici tu je važan dio dopisa u kojem on njih poziva da mu se jave. Igranje na kartu straha i ega (gubitak klijenata i novaca jer vas konkurencija šiša na internetu) dobra je taktika da primatelja “natjera” uzeti telefon i nazove ponuđeni telefonski broj.

Zaključak

Ovo je analiza jednog prodajno procesa u nekoliko grubih koraka. Svaki od njih ima manje i finije potkorake kako bi cijeli proces bio što više u skladu s primateljem i uslugom koja se nudi, no to je dio gdje ćete trebati ugraditi samog sebe.

Tajna cijelog procesa je u unaprijed odrađenom poslu gdje se komuniciraju vrijednosti i rezultati na kojima će se konkretno raditi (ne ostavlja se primatelju da sam zaključi što bi on sve mogao dobiti) te sve dodatno začini očekivanim rezultatima. Na kraju, sve je to potkrijepljeno i dokazima.

U praksi slične prodajne modele rade osiguravajuće kuće, auto saloni, frizeri, pa čak i famozni Facebook.

 

Eto, nadam se da su ovaj tekst i analiza barem malo pomogli u pokretanju poduzetničke inicijative. Ako vam je nelagodno nazivati klijente, u tom slučaju odradite veći dio posla unaprijed, pokažite što će dobiti od vas i jasno im recite neka vas nazovu za suradnju.

Za pitanja i komentare slobodno mi se javite.

Hvala,

Goran Blagus

 

p.s. Ovaj model je moguće upotrijebiti za gotovo svaku vrstu usluge koju pružate. Činjenica je da traži nešto više investicije, no vjerujem da ste upoznati s pojmovima kao što su prosječna cijena akvizicije novog klijenta ili prosječna vrijednost klijenta ili životni vijek klijenta.

Ako niste, uskoro pišem o ovim temama.

 

Multitasking vrijeme

Pred cca. 3 tjedna opisivao sam tehniku na koji način ja organiziram poslove u kalendar aktivnosti (možete ga pročitati ovdje) te sam se pri dnu teksta dotaknuo pojma “multitasking vrijeme”.

Mnogima s kojima radim na poboljšanju osobne produktivnosti (ovo možete shvatiti i kao svojevrstan poziv da mi se javite za suradnju), uvođenje multitasking vremena je jedan od najvećih izazova. No, prije nego krenemo na njegovo rješavanje opisati ću tu zvjerku.

U stvarnom životu, multitasking je pojam koji opisuje stanje u kojem radimo više različitih poslova u isto vrijeme. Vrlo je popularan jer stvara osjećaj veće efikasnosti i odaje dojam uspješnosti ako u njemu postižemo rezultate.

Željeli to priznati ili ne, naš mozak ne može funkcionirati u multitaskingu. Nije moguće u isto vrijeme svjesno raditi dvije i više radnji, već odradimo jednu te se brzo prebacimo na drugu i tako u krug.

Ali ja mogu u isto vrijeme pričati na telefon s frendicom i mijesiti kolače.

Ovo je samo iluzija da te radnje radite u isto vrijeme. Naime, u jednom momentu trebate stati s miješanjem kolača kako bi ubacili novi sastojak. Mozak prekida obradu i procesiranje informacija koje dobivate preko telefona, brzo donosi odluku što dalje s kolačima te se ponovno vraća na obradu telefonskog razgovora. Miješanje ponovno postane automatska i nesvjesna radnja.

Pojašnjeno, multitasking je odrađivanje i brzo skakanje s jedne aktivnosti na drugu. Svaki prelazak na novu aktivnost “pojede” nešto vremena i energije te na kraju cjelokupni proces traje duže, a ponekad i s upitnim rezultatima.

A kako ipak…?

No, spoznaje kako funkcioniramo u multitaskingu ipak nam mogu pomoći da napravimo više posla u manje vremena. Tajna je u brzom prebacivanju i smanjenju vremena prilagodbe na novi zadatak / aktivnost.

Da bismo se mogli brzo prebacivati s jednog zadatka na drugi, potrebno je da poslovi koje radimo budu što više povezani i u skladu s rezultatom koji želimo postići. Svako veće odstupanje potrošiti će previše vremena i izgubiti će se nit.

Npr. Ako pišem tekst o multitaskingu (ovaj sada) onda imam otvorenu web stranicu Wikipedije na kojoj provjeravam činjenična stanja. Povremeno prođem kroz bilješke u Evernoteu oko različitih citata i motivacijskih poruka, a u isto vrijeme “slušam” glazbu za koncentraciju i smanjivanje buke iz okoline

Ne bavim se emailom i telefonom te ako nešto i treba moju pažnju onda tražim brzo rješenje (čujemo se kasnije) kako bih se mogao što prije vratiti na originalni zadatak pisanje teksta.

Pretpostavimo da gornje aktivnosti radim na drugačiji, mnogima ljudima često i uobičajeni način.

Otvorim program za pisanje tekstova, otvorim email, otvorim Facebook stranicu i pokoju stranicu s vijestima (index, večernji ili nešto slično).
Odlučim da će današnji tekst biti o multitaskingu. Zadovoljan sam, pa ću skoknuti malo na Fejs da vidim što se tamo dešava i nađem nešto motivacije.
Nema baš ničeg korisnik. Mogao bih napisati uvod za tekst. Pa on je gotovo uvijek jednak.

Ima nešto novih emailova? Oh, ima. Odgovoriti ću na njega, manje će me gristi savjest i lakše ću se koncentrirati na pisanje teksta…

Vjerujem da kužite kuda sve ovo vodi. Sve to su različite kategorije poslova, nisu u skladu s ciljem tj. daju lažni osjećaj da jesu – ako sve ostalo obavim lakše ću napisati tekst ili ako gledam druge stvari dobiti ću bolje ideje. Gadna zamka!

Svako prebacivanje s jedne aktivnosti na drugu troši previše vremena i koncentracije.

Rješenje je kao što sam ga već opisao. Grupiranje sličnih i povezanih aktivnosti. Tada u njima možemo djelovati nešto slično multitasking modu i tada stvaramo najbolje i najbrže rezultate.

A situacija kada radimo više različitih stvari iz različitih kategorije, priznajem da je seksi, zabavno i ugodno, no shvatite kako će vam u tom slučaju trebati više vremena i više energije za rezultate koje biste brže mogli postići grupiranjem.

Ovo je model kako ja djelujem i podučavam, a kako to vi radite?

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Victor1558