Tag Archives: ideja

3 koraka za poduzetnički projekt – VIDEO

Ideja – skup različitih misli i zamišljenih situacija koji kada bi se stavili u realizaciju možda dovedu do željenog rezultata.

I dok je imati ideje dobar početak za postizanje nekih ciljeva, praksa pokazuje kako 99% svih tih ideja nikada niti ne počnemo s realizacijom. Zato što je teško, zato što ne znamo kako početi, zato što ideja više nema smisla, zato što nismo mislili ozbiljno, zato što nemamo novaca, zato što…

Ne tvrdim da se svaka ideja treba realizirati i da svaka od ideja ima smisla da bude realizirana, no treba priznati kako smo majstori u traženju problema, zapreka, izlika i ostalih stvari kada krenemo ili bismo trebali krenuti u realizaciju ideje.

No, u biznisu i poduzetništvo postoji jednostavan model kroz koji možete “provući” ideju i ako se pokaže uspješnom u uskom uzorku onda se ide u daljnju realizaciju. Druga opcija je – UGASITI i NAPUSTITI!

Model koji zastupan i osnovna misao s kojom pristupam novim idejama je: Složi toliko da funkcionira, nađi korisnike što ranije i tek ako su rezultati obećavajući kreni u daljnji razvoj. Drugačije rečeno, ako ideja treba propasti onda neka to bude što ranije i što jeftinije.

Da ne bi sve ostalo samo na suhoparnom tekstu, u donjem video analiziram jedan takav projekt (nije moj) iz kojeg možete vidjeti kako mladi poduzetnik ili poduzetnica upražnjava tri jednostavna koraka od ideje do biznisa.

Hvala,

Goran Blagus

Izgradnja poslovnog kredibiliteta

Među najpresudnijim faktorima po kojima kupac / korisnik donosi odluku jest razina povjerenja hoće li mu obećano biti isporučeno i hoće li to ostvariti željene i očekivane rezultate. I dok tehničke karakteristike nekog proizvoda ili usluge mogu odgovoriti na to pitanje, kredibilitet davatelja usluge u mnogim prilikama dolazi do posebnog izražaja.

Najčešće se pod kredibilitetom smatra percipirana vrijednost davatelja usluge tj. razina sigurnosti, stručnosti i ostalih teško objašnjivih karakteristika koje umiruju i odgovaraju na dvojbe potencijalnih klijenta.

© Depositphotos.com / olechowsk

© Depositphotos.com / olechowsk

Ako krenete od sebe samih i situacije kada ste u ulozi kupca, koliko vam vrijedi kredibilitet tvrtke, osobe ili proizvoda koji želite kupiti?

Recenzija novog mobitela dala je ocjenu kako se on ponekad pregrijava, ne isporuči poruku na vrijeme ili ga je potrebno par puta restartati da bi oživio, stvara loš kredibilitet o tom mobitelu (iako izgleda sexy i vrlo poželjno). No, kredibilitet postaje utoliko lošiji ako osoba / časopis koji radi recenziju ima iznimno velik kredibilitet u recenzijama.

Poznanik je bio na putovanju i ima dobra iskustva s agencijom koja mu je organizirala putovanje. Bez obzira koliko se ta agencija trudila u dokazivanju kako su oni kvalitetni i dobri, dobra riječ osobe od povjerenja je iznimno puno podigla razinu kredibiliteta dotične agencije.

Polazeći od sebe samih kako nam je kredibilitet osobe / tvrtke / proizvoda iznimno bitan, čovjek se začudi kako mnogi i ne rade na izgradnji vlastitog kredibiliteta.

Zapravo, često se upada u zabludu kako je dovoljno isporučivati najkvalitetniju uslugu, napraviti sve u rokovima i imati najbolju cijenu dovoljno za izgradnju kredibiliteta. “Jer, pravi kupci će prepoznati što im je važno.”

Neće ili ako hoće, puno će još Save proteći ispod Savskog mosta.

Kako izgraditi kredibilitet?

Izgradnji kredibiliteta trebate pristupiti na isti način kao i izgradnji poslovnih i proizvodnih procesa, s tom razlikom što kredibilitet morate graditi cijelo vrijeme i greške se skupo naplaćuju, no zato se kvalitetno izgrađen kredibilitet jako nagrađuje.

Tehnika izgradnje osobnog / poslovnog kredibiliteta u prvom redu ovisi o tome tko su vam (potencijalni) klijenti. Naime, ako ih dobro poznajete i možete prepoznati što im je važno, tada znate na što treba staviti fokus.

Par primjera:

Velike korporacije – ekspertiza, snaga, iskustvo (konzultanti)
Automehaničari – znanje, dostupnost, prilagodljivost (distribucija rezervnih dijelova)
Telekom – kreativnost, iskustvo, reference (social media manager)

Bez daljnjeg da ovi gore traže dobre poslovne uvjete (cijena / kvaliteta), no bitne su im i druge karakteristike po kojima donose odluku o potencijalnoj suradnji. Iz tog razloga ih je dobro unaprijed prepoznati i na njima “jahati” u daljnjoj komunikaciji.

Nakon ovog, efikasna tehnika izgradnje kredibiliteta ide u svrhu demonstriranja kako i na koji način mi to radimo. Kroz prikladnu formu (case study, reportaža, blog, forum komentari, društvene mreže…) demonstriramo na koji način radimo i kako ostvarujemo te dodatne karakteristike.

To ne znači komunicirati – mi imamo kredibilitet jer… već puno suptilnije i prirodnije prikazujemo i opisujemo sebe i svoje poslovne procese te kroz te opise navodimo primatelja poruke da samostalno zaključi kako “oni znaju što rade”.

Ideja, savjet, kako…

Najbolja platforma za to je odgovaranje na različita pitanja i probleme potencijalnih klijenata ili još bolje, dijeljenje rješenja problema bez da su klijenti bili svjesni da imaju te probleme.

Naime, kroz ovakve nenapadna tehnika i otvorenost prema suradnji, komunikaciji i pomaganju, dugoročno se stvara kredibilitet i povjerenje potencijalnih partnera.

Druga strana (potencijalni klijenti) ne osjećaju pritisak da nešto moraju, a davatelj usluge ostvaruje dijalog s njima te pozitivni rezultati dođu sami od sebe. Možda ne odmah i sada, no kroz vrijeme oni dođu.

I to tako da su obje strane iznimno zadovoljne.

Kako vi gradite svoj kredibilitet ili još bolje, znate li koji vam je kredibilitet na tržištu?

Hvala na pažnji,

Goran Blagus

p.s. Vjerojatno iz ovog teksta možete “iščitati” moju tehniku izgradnje kredibiliteta kod potencijalnih klijenata. Naime, dijeleći vlastite spoznaje, rješavajući poneki problem potencijalnom klijentu i demonstrirajući  što mogu ostvariti, želim stvoriti percipirani kredibilitet stručne osobe u poslovnom coaching. No, to ne radim demonstrirajući diplome, certifikate i ja-ja-ja modelom, već otvorenom komunikacijom i pristupom za koji smatram da je jako bitan potencijalnim klijentima koji imaju namjeru raditi sa mnom.

Zna znanje ali rezultati su…

Nadam se da me niste “zaboravili” tijekom ove “pauze” jer je ona vezana na jedan zanimljiv model ljudskog ponašanju koji bi bilo poželjno što prije osvijestiti, a može vam i puno pomoći.

Prema povratnim informacijama, veliki broj pretplatnika mog newslettera čita ga jer iz njegovog sadržaja dobiva ili očekuje da će dobiti važne informacije, spoznaje ili znanje koje bi primijenio u osobnom razvoju ili unapređenju svog biznisa.

Zna znanje

© Depositphotos.com/arkusha

Isto tako velika većina pretplatnika uz ovaj newsletter čita i druge newslettere, web stranice, eknjige, blogove ili gleda video materijale iz kojih očekuje i u neku ruku dobiva važne informacije, spoznaje ili znanja koje bi primijenio u osobnom razvoju ili unapređenju biznisa

Jednom riječju, velika većina nas ima određenu razinu svjesnosti kako se trebamo redovito educirati i upijati nove informacije jer nam to pomaže u razvoju (osobnom ili poslovnom).

Gornja izjava zvuči korektno i dobro, no jeste li primijetili da u cijelom tom krugu edukacija, upijanja novih informacija, metoda, trikova i tehnika postoji “rupa”?

Prije nego otkrijem o čemu se zapravo radi, u dvije riječi ću opisati stanje u koje velika većina nas upada – “Zna znanje” sindrom.

“Zna znanje” je situacija kada osoba ulaže puno vremena i energije u učenje novih sadržaja i informacija te iznimno dobro barata njima. Zna okolnosti, rješenja određenih problema, tehnike primjene, metode korištenja… Jednom riječju, ima vrlo kvalitetno znanje iz određenog područja.

Ja osobno znam jako puno o osobnom razvoju, navikama, vođenju poslovanja, internet tehnologijama, pregovorima, prodajnim vještinama, coachingu… Zapravo, vjerujem da sve to znam jako dobro.

Vjerujem da i vi možete za sebe reći da jako dobro ili poprilično dobro znate neka druga područja. Sport, automobili, kuhanje, roštilj, djeca, vođenje poslovanja, navike, coaching…

Područje za koje uvidimo da ne znamo dovoljno dobro, svjesno ulažemo energiju, vrijeme i trud kako bismo ih naučili te povećali razinu znanja. Jer, bez znanja teško možemo napredovati.

Ili?

Zapravo, sve ovo nas dovodi do zamke “zna znanje” sindroma. A to je što znamo jako puno informacija ali ne djelujemo u skladu s njima! Ne poduzimamo konkretne aktivnosti i ne primjenjujemo naučeno znanje u praksi ili to radimo polovično jer… možda nam treba još nešto znanja.

Jako dobro znam…

      • što bih trebala raditi svako jutro, ali…
  • kako složiti web stranicu, ali…
  • što sve treba ići u dnevni meni, ali…
  • kako doći do klijenata, ali…
  • što ovdje piše, ali…

Na gornjim primjerima i famoznom “ali…” mnogi pokleknu i upadaju u zamku – trebam još znanja, trebam još čitati, trebam još knjiga, seminara, radionica, blogova, tekstova…

Iskreno, ne treba vam više novog znanja. Treba vam iskustvo i osjećaj rezultata – pa iako oni bili i negativni. Trebate početi djelovati i primjenjivati sve ovo što ste do sada naučili.

A najzanimljivija stvar u svemu ovome je što NIKADA nećete naučiti sve. Uvijek će biti nečeg novog, zanimljivog, važnog, potrebnog…

Na pitanje gdje sam bio zadnja dva mjeseca odgovorio bih vam kako sam primjenjivao znanja u praksi. Kako je bilo? U nekim područjima jako dobro, no u nekim je bilo gadnih i vrlo ružnih situacija. Jesam li nešto naučio iz ovog? Jesam – znanje bez primjene ne vrijedi previše i teorija treba ustuknuti ispred prakse.

Ljetni mjeseci su ispred nas, 2 mjeseca drugačijeg ritma i tempa. Vama, dragi čitatelji ostavljam da odlučite sami za sebe hoćete li ova dva mjeseca i dalje skupljati nova znanja ili ćete djelovati s onime što imate te nova znanja i spoznaje dobiti iz primjene u praksi.

Sama informacija ili ideja ne vrijedi puno ako nije sprovedena u praksi.

Želim ugodan i produktivan tjedan te se pišemo uskoro.

Goran Blagus

p.s. Mnogo je knjige i tekstova napisano o produktivnosti i navikama. Svi mi puno znamo o tome, no praksa i primjena je često zamka gdje pokleknemo. Kako bi ljeto iskoristili za uspješno “branje plodova u jesen”, pridružite mi se na programu “Izgradnje produktivnih navika” gdje je praksa i primjena u samom fokusu, a nova znanja samo podrška da se stigne do cilja. Kliknite na link.

 

Što sam radio, gdje sam bio?

Pen, Diary and GlassesDa ne bi bilo zabune, nije ovo tekst o meni, mojim aktivnostima i mojim putovanjima. Naprotiv, ovaj današnji tekst je o onom ludom momentu kada cijeli dan rintamo, radimo, rješavamo probleme, skačemo, uskačemo i na kraju dana imamo osjećaj kako nismo ništa napravili.

Današnja tema je o onom čudnom momentu kada sami sebe upitamo: Što sam ja zapravo danas radio / napravio?

Ne znam jeste li primijetili, no ovisno o tome tko vam postavi pitanje dati ćete drugačiji odgovor.

Ako bi vam netko od bliskih suradnika, partner, šef ili netko potpuno nepoznat postavio gornje pitanje, velika je vjerojatnost da biste odgovorili:

  • rješavao sam probleme
  • cijelo jutro sam telefonirao
  • nervirao se zbog drugih ljudi i izgubio živce
  • popravljao štetu (najčešće od drugih)
  • učio glup / dosadan sadržaj
  • radio posao
  • [nešto deseto…]

No, kada isto to pitanje “Što si danas radio / napravio?” postavite sami sebi (odvrtite ga u glavi), velika je vjerojatnost da odgovor i neće biti tako lagan.

Naime, teško da ćete sami sebe muljati s nekim izmišljenim poslovima ili se pokušali zadiviti čistim nabrajanjem dnevnih aktivnosti kao što to znamo raditi da bi nekog zadivili ili zadovoljili. Ako ste potpuno iskreni prema sebi, vrlo vjerojatno ćete ostati bez odgovora na ovo pitanje.

Zapravo, vrlo vjerojatno će vam trebati nešto vremena i razmišljanja što ste zapravo danas radili tj. napravili.

A zašto je to tako?

Po mojem iskustvu, vrijeme i okolnosti u kojima živimo postavilo nam je očekivanje kako u što kraćem vremenu trebamo napraviti što više posla (kvantiteta je jedino bitna) ili smo si postavili jako visoke ciljeve i želje koje je teško ili gotovo nemoguće postići (maštamo ili razmišljamo što bismo trebali napraviti ali ništa nije dovoljno dobro).

Sve to na kraju zna dovesti do sindroma “kuća-poso-poso-kuća”, određenom dozom zavisnosti (jer su svi drugi bolji od mene, a i njima je lakše) i nedostatkom motivacije za pokrenuti se (čemu i za koga se truditi).

Ako ste se prepoznali u ovom opisu, slijedi rješenje – dnevnik dnevnih aktivnosti.

Sve što vam treba je blok za pisanje i olovka koji će vam uvijek biti dostupni. I počnite zapisivati u njega što ste radili zadnjih 15 ili nešto više minuta.

  • pio kavu i čitao novine
  • odgovarao na emailove
  • surfao facebookom i malo provocirao
  • zvao dobavljača koji nam duguje
  • popravljao žicu od telefona
  • zvao ekipu na pivo
  • kupovao kekse

Vjerojatno vam na prvi pogled ovaj zadatak izgleda neozbiljno, djetinjasto i dosadno. No, njegova svrha i rezultat su ipak nešto što ćete teško prokljuviti ako ga ne napravite.

Naime, već nakon nekoliko dana vođenja dnevnika dnevnih aktivnosti početi ćete uočavati uzorke ponašanja. Početi ćete kužiti što i kako funkcionirate i početi ćete shvaćati da više ne izmišljate sami sebi što ste radili tijekom dana.

Kao nus produkt, a zapravo je to ono glavno, početi ćete uočavati prilike i situacije u kojima možete napredovati i koje možete popraviti.

I tu će se sam od sebe javiti odgovor na pitanje “Što sam danas radio?” tj. početi ćete raditi aktivnosti koje su vam jako bitne i važne. I dobro ćete se osjećati.

Osim toga, ako ste i dalje nezadovoljni i izgubljeni kako provodite dane, ništa ne košta da probate ovaj mali trik. Kasnije ga uvijek možete baciti i mene optužiti da sam loš s idejama i tehnikama kako biti produktivniji i motiviraniji.

Hvala,

Goran Blagus

 

Image by Generationbass.com

Prodajna tehnika introvertiranog poduzetnika + konkretan primjer

U današnjoj epizodi obraditi ću poslovni slučaj s kojim sam se susreo pred nekoliko godina te je ostavio odličan dojam na mene.

Ono što mi je kod njega vrlo upečatljivo jest jasna postavka i komunikacija poduzetnika koji je sebe opisao kao introvertiranu osobu koja ne želi zvati ljude i nuditi im svoje usluge na “silu”, već želi raditi prodajnu tehniku u kojoj oni zovu njega.

Prije nego opišem tehniku i cijeli prodajni proces, budite otvorenog uma jer bez obzira na uslugu koju dotični poduzetnik pruža pročitajte cijeli tekst jer vjerujem kako vrlo sličnu tehniku možete primijeniti i u svojoj tržišnoj niši.

Dakle, mladi poduzetnik (introvertiran, no tehničkim znanjem dobro potkovan) pruža usluge SEO (pozicioniranje na tražilicama) i izradu profila na društvenim mrežama.

Ciljna grupa

Prvi korak mu je definiranje ciljne grupe tj. potencijalnih korisnika. Za taj dio posla postavio je parametar da su to tvrtke koje se oglašavaju u lokalnim novinama.

Razlog takve definicije je u pretpostavci kako tvrtka koja se oglašava očita ima nešto novaca ili budžet za marketing i vrlo vjerojatno posjeduje nešto više znanja o vrijednostima marketinga kao modelu za privlačenja novih kupaca.

S obzirom na postavke projekta (oni zovu mene), pristup privlačenje njihove pažnje mora biti potpuno drugačiji. Naime, ako ste se ikada oglašavali, vrlo vjerojatno ste nakon par dana dobili nekoliko različitih ponuda oglasnih agencija za oglašavanjem u nekom drugom mediju ili časopisu.

Dakle, mladi poduzetnik je svjestan situacije u kojoj će njegovog potencijalnog klijenta kontaktirati ne samo novi kupci, već i druge oglasne ili servisne agencije.

S obzirom na to kako će mu većina konkurencije imati prodajni pristup u obliku “uvali i zaboravi” i famozni “mi smo… mi možemo… mi ćemo…”, njegov pristup će biti takav da prvo pruži određene vrijednosti i spoznaje potencijalnom klijentu te jasna poruka što točno klijent može dobiti od njega tj. kakve rezultate može očekivati.

Kao emotivni okidači za donošenje prodajne odluke koristiti će se strah, ego i želja za više novaca.

Komunikacijska poruka / kako privlačim pažnju

Okosnica prodajnu tehnike biti će usporedba SEO rezultata i njegove pozicije potencijalnog klijenta na pretraživačima s konkurencijom te osvještavanje kako boljim i drugačijim pozicioniranjem i tehnikama može privući više kupaca.

Prezentacija tih rezultata biti će u tiskanom obliku i povećom količinom informacija kako bi se stvorila veća percipirana vrijednost. Informacije i rješenja koja prezentira biti će  personalizirana te vrlo jednostavno usporediva u slučaju pojave bilo kakve sumnje.

U praksi ovo su koraci koje mladi poduzetnik poduzima:

  • iz lokalnog oglasnika ili časopisa izvlači sve oglašivače
  • u google i ostalim pretraživačima radi istraživanje njegovog pozicioniranja
  • posebnu pažnju daje na usporedbu njegovih rezultata s konkurencijom ili sličnim davateljima usluga
  • rezultate istraživanja se dokumentiraju i printaju kao screen shotovi (običan printer)

Vrlo jednostavni koraci, no svaki od njih iziskuje određenu kolčinu vremena, energije i znanja.

Ovdje dolazimo do momenta gdje mnogi poduzetnici “padnu”. Naime, istraživanje i personaliziranje što će klijent dobiti od njega nije moguće napraviti u par jednostavnih koraka s korištenjem univerzalne šprance.

Svakog potencijalnog klijenta treba dobro istražiti tj. kako je pozicioniran na internetu i u toj aktivnosti tražiti područja gdje klijent radi loše korake i greške (strah). Kako bi igrao na njegov ego, potrebno je što detaljnije usporediti ga s konkurencijom te kao zadnju točku treba ponoviti koliko prilika propušta zbog zanemarivanja tehnika koje mladi poduzetnik pruža.

Konkretni koraci su:

  • izrezati oglas iz novina
  • u pretraživačima usporediti njegovu branšu na području gdje posluje i rezultate isprintati
  • u pretraživačima usporediti njegovu branšu s konkurencijom i rezultate isprintati
  • provjeriti i isprintati stranice profila njega i konkurencije na društvenim mrežama
  • isprintati primjere u kojima je konkurencija bolje i kvalitetnije komunicira od njega
  • isprintati primjere u kojima korisnici ili netko drugi piše loše o potencijalnom klijentu

Rezultat ovog posla nastati će nekoliko isprintanih listova koji će se slati potencijalnom klijentu. Da, mi radimo istraživanje unaprijed SAMO ZA NJEGA i ovakvim radnjama pokazujemo  kako smo upoznati sa stanjem stvari.

I sada dolazi lakši dio posla, a to je kompletiranje dokumentacije i slanje dopisa s rezultatima analize potencijalnom klijentu.

1. Dopis

Dopis je dokument u kojem pojašnjava tko je on i što radi (jedan pasus) te informacija kako je za potencijalnog klijenta napravio istraživanje njegove pozicije i poslovanja na internetu.

U tom dopisu navode se popratne informacije o dokumentima koji su sastavni dio pošiljke (Vaša pozicija na google pretraživaču u mjestu XYZ) i kratak zaključak kako se snimljena stanja mogu promijeniti.

Kao zadnji dio dopisa ide poziv na akciju oblika “… kako bi popravili svoju poziciju na internetu te se istaknuli ispred konkurencije i privukli nove klijente putem interneta, nazovite me na broj xxxxxxxx.

2. Popratna dokumentacija

Tu je zapravo pravo blago i velika vrijednost. Naime, na izlistima (print screen shoteva) dopisani su razni komentari – običnom olovkom. Npr. ako je klijent na 17 poziciju za ključnu riječ, tada je dosta efektno crvenom olovkom zaokruženo kako je to loša pozicija i da konkurent XYZ s prve pozicije privlači više kupaca.

Taj “personal touch” i eventualno neka dodatna natuknica što nije dobro ili čak i pogubno (npr. nedostatak klijenta na google places ili neautorizirana facebook grupa), kod primatelja dopisa stvoriti će osjećaj straha i nevjerice. Razlog tome će biti spoznaja kako mu ekipa koja radi web i SEO ne radi dobro posao ili nije svjestan da postoji i drugačiji vid privlačenja novih klijenata (a tko mu je onda najbolji prijatelj da mu u tome pomogne?).

3. Mentalnih trikovi

Sva dokumentacija je puna malih mentalnih trikova.

Tako je jedan od njih obavezno klamanje izrezanog oglasa iz novina. Cilj ovog je podsjećanje potencijalnog klijenta kako ga je ta investicija koštala dosta novaca i daje mu samo djelomične rezultate (ne privlače potencijalne klijente koji se koriste internetom).

Upotreba različitih boja (crvene kao loše, zelena kao dobro) na analizi rezultata dodatno naglašava zatečeno stanje. Također, rukom pisani komentari su jako bitni (pa čak i ne bili previše čitljivi) jer odaje dojam dobro odrađenog posla.

Kuverta u kojoj se šalje dopis s dokumentacijom obavezno mora biti velika, A4 formata. Tako odskače od redovne, klasične, pošte.

I ima tu još set različitih trikova i metoda kako što bolje privući pažnju, no to je već priča za sebe.

Introvertirani pristup

Glavni pristup ovog modela prodaje je introvertirani pristup tj. nespremnost mladog poduzetnika nazivati klijente ili se oglašavati kako je on super, zna dobro raditi SEO i slične stvari.

Poslovi analize i pripreme dopisa iziskuju određenu količinu vremena, energije i novaca. No, mladi poduzetnik se bolje osjeća kada dobro odradi pripreme i kada direktno komunicira s potencijalnim klijentom s kojim želi raditi.

Ovakvim načinom, on privlači poželjne klijente i odmah znao što im može pružiti od usluge.

S druge strane, primatelj njegove poruke nije dobio klasičnu ponudu “kupite od nas jer smo najbolji”, već je dobio mali elaborat i pojašnjenje zašto mu takva usluga treba i direktno može vidjeti koje vrijednosti će dobiti.

I u konačnici tu je važan dio dopisa u kojem on njih poziva da mu se jave. Igranje na kartu straha i ega (gubitak klijenata i novaca jer vas konkurencija šiša na internetu) dobra je taktika da primatelja “natjera” uzeti telefon i nazove ponuđeni telefonski broj.

Zaključak

Ovo je analiza jednog prodajno procesa u nekoliko grubih koraka. Svaki od njih ima manje i finije potkorake kako bi cijeli proces bio što više u skladu s primateljem i uslugom koja se nudi, no to je dio gdje ćete trebati ugraditi samog sebe.

Tajna cijelog procesa je u unaprijed odrađenom poslu gdje se komuniciraju vrijednosti i rezultati na kojima će se konkretno raditi (ne ostavlja se primatelju da sam zaključi što bi on sve mogao dobiti) te sve dodatno začini očekivanim rezultatima. Na kraju, sve je to potkrijepljeno i dokazima.

U praksi slične prodajne modele rade osiguravajuće kuće, auto saloni, frizeri, pa čak i famozni Facebook.

 

Eto, nadam se da su ovaj tekst i analiza barem malo pomogli u pokretanju poduzetničke inicijative. Ako vam je nelagodno nazivati klijente, u tom slučaju odradite veći dio posla unaprijed, pokažite što će dobiti od vas i jasno im recite neka vas nazovu za suradnju.

Za pitanja i komentare slobodno mi se javite.

Hvala,

Goran Blagus

 

p.s. Ovaj model je moguće upotrijebiti za gotovo svaku vrstu usluge koju pružate. Činjenica je da traži nešto više investicije, no vjerujem da ste upoznati s pojmovima kao što su prosječna cijena akvizicije novog klijenta ili prosječna vrijednost klijenta ili životni vijek klijenta.

Ako niste, uskoro pišem o ovim temama.

 

Najopasnija riječ koja ubija planove i želje

Vjerojatno ste već pomislili kako je ta riječ “NE” i njezine izvedenica – “ne možeš”, “nije za tebe”, “nemoj, “nećeš”  …

U filmu “U potrazi za srećom” (Pursuit of Happyness) koji je uzgred snimljen prema istinitom događaju, otac svom sinu daje životnu lekciju.

“Želiš nešto. Idi i ostvari to. Točka.
Nemoj dozvoliti da ti itko kaže kako nešto ne možeš. Pa čak ni meni.”

Pogledajte scenu iz filma

Biti ću potpuno otvoren i brutalno iskren. Riječ koja ubija nije “NE”, već “ALI”.

Da, “ali” je riječ zbog čega mnoge stvari još nismo napravili ili ih nikada nećemo napraviti. “Ali” je odličan ulazak u stvaranje izlika zbog čega sve ide sporije i ne baš onako kako bismo željeli.

Jedna od tehnika povećanja osobne produktivnosti koju radim s klijentima je ranije buđenje i produljenje dana za barem 15 minuta. Kad im izložim plan djelovanja (od sutra se dižeš 15 minuta ranije kako bi mogao napraviti xyz…) gotovo uvijek kao prva reakcija dođe: “Dobro, ali…”.

Kada bih vam ovog trenutka poručio da narednih 15 minuta posvetite svojim planovima, potrebama, željama ili snovima (bez dovođenja u opasnost sebe ili nekog drugog) velikoj većini će kroz glavu prostrujiti misao “OK, ali…” i neko opravdanje zašto to nećemo napraviti.

Ako do sada niste razmišljali zbog čega mnogi planovi već na prvom korak znaju propasti, onda je to famozni “ali”. I baš zbog tog razloga osvijestite kako i gdje koristite “ali” te pokušajte uhvatiti kako nakon njega najčešće dolazi do preokreta u energiji i padu daljnjih želja za djelovanjem.

Isto tako, ekipa koja manipulira i želi nametnuti svoje stavove, dobro zna kako uz silne “ali” može preuzeti kontrolu nad drugim ljudima i “ubiti ih u pojam”, a često tom istom tehnikom znamo “ubiti i samo sebe”.

Počnite pozornije slušati oko sebe i uhvatite moment kada dođe do “ali” preokreta i zamijenite ga nečim konstruktivnim.

Naprimjer: OK i to je jedan smjer. Koje još opcije imam na raspolaganju?

Na ovakav način ne isključujete inicijalnu ideju, već širite područje djelovanja i razmišljanja. Nešto što coachevi često koriste u svojoj praksi.

Zato, bez daljnjeg “ali” želim uspješan nastavak tjedna.

Pišemo se uskoro.

Goran Blagus

 

p.s. Imate komentar? Napišite ga ispod ovog teksta.

 

Ideje iz kupaonice [tuš ideja]

Ako ste ikada “promatrali” i analizirali koje vam se prve misli vrte kroz glavu kada se probudite, onda ste sigurno uhvatili da razmišljate o sebi i svojim potrebama tj. razmišljate i tražite rješenja silnih situacija, problema i prepreka koje trebate riješiti.

I baš se u jutro odlično može uhvatiti kako nam se mozak “pali” i kako počnemo vrtjeti što činiti tj. što bismo trebali učiniti. No, nekada problemi koji stoje ispred nas budu toliko kompleksni da za njegovo rješenje treba puno vremena i energije. A tada mozak radi i radi i radi… a rezultat uvijek dođe u jednoj ili drugoj formi. Ne nužno i u najboljoj.

No, hajmo malo promijeniti perspektivu na naše tijelo i kako funkcioniramo te vidjeti na koji način možemo pomoći mozgu da efikasnije traži i nađe bolja rješenja.

Ne ulazeći previše u detalje, svi jako dobro znamo kako kisik ima veliku ulogu u funkcioniranju naših stanica, a ako do sada niste razmišljali, tuširanjem u svoje tijelo unosimo nešto veću dozu kisika.

Zapravo, vrlo vjerojatno ste već primijetili ali ne znam koliko ste do sada svjesno obraćali pažnju na to kako u trenucima kada se tuširamo, kroz glavu nam prolaze različite ideje i različita rješenja problema koji stoje ispred nas ali iz neke druge perspektive.

Kada nam voda i kapljice prolaze po tijelu kao da dođe do određenog opuštanja pa aktualne situacije i probleme počnemo doživljavati drugačije. Neke stvari i okolnosti nam postanu jasnije (kao da ih je voda oprala) i na neki neobičan način naš mozak lakše dolazi  do novih rješenja i novih ideja. Zanimljivo, zar ne?

No, što činite s tim idejama i tim rješenjima? Mnogi od nas ih dodatno odvrte kroz glavu i naprave što su naumili ali isto tako na mnoge od tih ideja zaboravimo. Ponašamo se prema njima kao da im je jedino mjesto u kupaoni, ispod tuša i nigdje više.

Uvjeravamo se kako ćemo nakon tuširanja nešto napraviti po pitanju tih ideja ali kolotečina i druge aktivnosti vrlo brzo nam odvuku pažnju te jednostavno zaboravimo na odlična tuš rješenja i tuš ideje.

A to ne mora biti tako i rješenje je vrlo jednostavno. Sve što trebamo napraviti je što prije zapisati (barem u dvije – tri rečenice) ideje i rješenja koja smo smislili ispod tuša jer smanjenjem koncentracije kisika i pritisak drugih misli napraviti će da dobre ideje brzo ispare.

Izgleda ludo i neobično, no bilježnica s olovkom bi vam od sada trebala stanovati i u kupaoni uz tuš kadu ili ako ste malo napredniji, potražite na internetu specijalne blokove i olovke kojima možete pisati ispod tuša.

Kada je ideja zapisana, kasnije joj se puno lakše vratiti na doradu (može i ispod tuša) nego je držite u glavi ili u najgorem slučaju –  zaboraviti.

Želim uspješan ostatak tjedna, zapišite svoje ideje i rješenja te se pišemo se uskoro.

Goran Blagus

 

[content_box_blue_50Percent]Sviđa vam se ovakav sadržaj? Prijavite se na mailing listu i neka teme iz produktivnosti i motivacije direktno dolaze  u vaš email sandučić. Bez ikakvih gnjavaža – jedna poruka tjedno.
Ipak nemamo previše vremena na gubljenje u nebitnim stvarima.
[/content_box_blue_50Percent]

Prepametan za tu foru…

Motivacija je često tema kojoj se mnogi znaju okrenuti kada zapnu u probleme i shvate da bi nešto trebali napraviti, ali nikako da krenu. Internet i knjižnice su pune različitih knjiga, tekstova i videofilmova koji imaju svrhu motivirati osobu da se pokrene, no svi jako dobro znamo da to rijetko djeluje.

Iz ovog mog višetjednog serijala poruka iz područja motivacije, produktivnosti i vezanih tema vjerujem kako ste shvatili koji je moj stav o uspješnom djelovanju (kreni korak po korak, pogriješi, ispravi i idi dalje, slušaj se na svim razinama i složi svoj model), no danas ću se dotaknuti jedne metode koju često možete sresti u literaturi.

Jedna od tih metoda, tj. trikova kako se motivirati jest javno ili na neki drugi način podijeliti s drugim ljudima kako ćete u određenom roku napraviti određeni posao. Često ta obećanja budu u obliku izjave najbližim prijateljima, obitelji ili grupi pratitelja i poznanika na društvenim mrežama.

  • položit ću sve ispite do kraja godine
  • pokrećem novu tvrtku kojom ću pokoriti svijet
  • nema više popuštanja i od ponedjeljka krećem s najboljom dijetom i redovitim vježbanjem

Pozadina ovakvog dijeljenja i davanja obećanja velikom broju ljudi (poznatim i nepoznatim) polazi od toga kako djeluje naš um (i prijatelj ego).

Vjerojatno znate kako je u ljudskoj prirodi želja da se sviđamo drugim ljudima te želimo da nas drugi vole i cijene. U pogledu toga, često i nesvjesno radimo različite radnje kako bi nas društvo i okolina prihvatili, tj. kako bismo bili dio neke grupe. Čovjek je (većinom) društveno biće. Voli i želi se družiti s drugim ljudima.

To je tako zbog nasljeđa koje nosimo još od vremena kada svijet nije funkcionirao u formi kako on funkcionira danas. Da bi prethistorijski čovjek preživio, morao je djelovati u grupi. U grupi je lakše dolazio do hrane, u grupi mu je bilo toplije i ono najvažnije – sigurnije. U slučaju da nije bio član grupe ili ga je grupa izbacila, šanse da preživi u surovom svijetu bile su mu gotovo nikakve.

Ukratko, bez djelovanja u grupi nisi mogao opstati.

I taj model, zapravo dio tog modela, svi smo mi u većoj ili manjoj mjeri naslijedili, tj. on je postao dio našeg DNK. Želimo biti u grupama i želimo biti s drugim ljudima jer nam to donosi priznanje, raznolikost i ono najvažnije – sigurnost.

Nekada je ta sigurnost bila vezana uz to da preživimo, no danas je ta sigurnost vrlo rastezljiva i ponekad vrlo upitna.

No, vratimo se na temu motivacije dijeljenja i davanja obećanja grupi ili drugim ljudima s ciljem da ćemo obećano i napraviti. Dakle, trik je u tome da se u našem umu aktivira mehanizam straha koji će nam biti motivator da izvršimo obećano. U protivnom bi nas grupa i okolina mogli izbaciti iz svoje blizine, a time bismo izgubili toliko potrebitu sigurnost.

U praksi, to bi značilo da će nas najbliži ljudi pitati što je s danim obećanjem, a kako ne želimo ispasti neozbiljni ili izgubiti njihovo povjerenje tada se nećemo dovesti u tu situaciju i napravit ćemo sve što je potrebno kako bismo obećano ispunili. A ako je to tako, onda imamo dovoljno motivacije za pokrenuti se i napraviti nužne radnje.

Ovako napisano super izgleda, no pitanje je koliko zapravo sve ovo djeluje u praksi?

Velika većina nas već je u godinama kada nemamo strah od gubljenja povjerenja drugih osoba ako nešto ne napravimo, a vrlo vjerojatno smo već stekli jako mnogo prakse u stvaranju i traženju isprika ili “posipanju pepelom” da jednostavno ova metoda motivacije ne djeluje.

Postali smo prepametni i, zapravo, naš je prijatelj ego postao mudar igrač i pušta nas da se zavaravamo ovim jeftinim motivacijskim trikovima koji rijetko djeluju. “Malo ću trpjeti što nisam obećano ostvario, vremenom će se zaboraviti i na kraju nikome ništa.”

Hmmm… Što kažete? Prepoznajte li se u ovom opisu? Ako je odgovor potvrdan, tada strah od odbacivanja nije dobar motivator, štoviše, okrenite se nekim drugim metodama i tehnikama.

Trik motivacije za napraviti nešto što nam nije od volje ili je teško nije u traženju trika, već u prepoznavanju želje i potrebe, te u osjećaju i emocijama koje će postignuti cilj dati. Uloženo / dobiveno.

Imate li mišljenje o ovoj temi, podijelite ga ispod ovog blog zapisa.

Hvala na pažnji,

Goran Blagus

P.S. Trik motivacije sa strahom gubitka sigurnosti djeluje kod djece, no mnogi roditelji ovaj trik znaju vrlo nepošteno iskorištavati u odgoju (“ako ne napraviš to, mama će te ostaviti…”). Ali kako s vremenom odrastemo i shvatimo pozadinu straha u motivaciji te pametnog ega kojeg smo izgradili, motivacija dijeljenja obećanja s grupom i gubitak koji bi eventualno mogao nastati rijetko djeluje u praksi.

 

image by jin.thai

Roštilj & produktivnost

U današnjoj epizodi pokušati ću, uobičajenu i svima nama jako dobro poznatu aktivnost, prikazati iz jednog drugog, zabavnijeg, ali i korisnog kuta.

Već smo ozbiljno zakoračili u proljeće (iako vremenski uvjeti nisu baš najpovoljniji), a time je krenula i nezaobilazna sezona spremanja roštilja na otvorenom.

Za one koji ne znaju što je roštilj (ima li takvih?), to je ritual spremanja hrane u prirodi korištenjem otvorene vatre i rešetke na kojoj se ta ista hrana priprema. S obzirom kako se kod pripreme i konzumacije hrane boravi u prirodi i na otvorenom prostoru, cijeli kulinarski spektakl veseli stare i mlade.

Sunce, svježi zrak, nešto fizičkih aktivnosti kao dobro opravdanje da nismo baš toliko zakržljali i ugodno hladno piće otvaraju apetit za svježe pripremljenom hranom. Vatreni jezici plamte i počinje se stvarati ugodna žar koji će iz hrane izmamiti najugodnije mirise i pretvoriti je u fine zalogaje.

Ostalo je još samo postaviti rešetku na vrh našeg roštilja i možemo krenuti. Ali, kako to često biva – rešetka nije spremna. Od zadnjeg je puta ostalo nešto zagorenih ostataka hrane, a neki ostaci su već toliko zagoreni da se sezonama ne mogu skinuti. No, četku u ruku i trljaj – trljaj. Uobičajena je ideja malo držati rešetku na vatri da popuste zagoreni ostaci, kako bi se lakše očistila, ali već dobro znamo kako to daje samo polovične rezultate.

I tako rešetka za spremanje hrane ima sve manje i manje korisno iskoristive površine. Zbog djece pazimo kako bi hrana bila spremljena na što čišćem dijelu rešetke, no i krkani koji mogu sve i svašta pojesti, prije ili kasnije, počinju zazirati da im komadi hrane na sebi nemaju ostataka od roštilja iz prošlih sezona.

Tada često krene razgovor / monolog –  roštilj moramo očistiti kada s njim završimo i drugi put nećemo trošiti toliko vremena i energije na akrobacije neuspješnog čišćenja.

Pametni bi rekli kako ne smijemo ostavljati za sutra ono što možemo / trebamo učiniti danas, no tko njih još sluša [šalim se]. Zapravo, mišljenja sam da roštilj (rešetka) iskustvo možemo primijeniti na svakodneve modele našeg osobnog funkcioniranja.

Naime, pokušajte se sjetiti koliko puta ste neki posao ostavili za sutra ili neki drugi dan? I kada je taj drugi dan došao, bilo je puno teže pokrenuti se jer je prvo trebalo “očistiti zaostatke”, a onda se dogodilo nešto još gore – na zaostatke od jučer i prijašnjih dana “nalijepio” nam se set novih poslova koje trebamo učiniti taj dan.

Ostavljanje stvari za neki drugi dan znači da taj drugi dan počinjemo s minusom. Nimalo ugodno iskustvo ako želimo nešto novo postići danas, a većinu vremena i energije trošimo baveći se ostacima prijašnjih poslova.

Ovo me sjetilo na primjer poznanika koji trči maraton. Kaže da je sudjelovao na jednom međunarodnom maratonu gdje mu je trebalo 15 minuta trčanja da bi samo stigao do startne linije. Iskusan je maratonac pa mu to nije teško palo i kaže da je to uobičajeno na velikim manifestacijama, ali 15 minuta trčanja da dođeš samo do startne linije?! Hmmm…

I tako velika većina nas upada u sindrom neočišćene roštilj rešetke – svaki nedovršen posao ostavlja nešto malo ostataka za sljedeći dan i naša efikasnost se svakim danom sve više i više smanjuje. Da stvar bude još gora, toga postanemo svjesni tek kada se ti ostaci nakupe toliko da ne možemo ispravno funkcionirati.

Eto, sada znate zašto mnogi pričaju da nemaju dovoljno vremena.

A rješenje? Završite posao do kraja isti dan kada je trebao biti završen. Ne ostavljajte “male zaostatke” za drugi dan jer s vremenom se natalože i postanu jako veliki. Počistite dobro svoju “rešetku” i drugi dan započnite čistom “rešetkom”, a ne “jutrom u minusu”.

Više ćete uživati u životnim trenucima, postići bolje rezultate i manje se nervirati – garantiram.

Hvala na pažnji i pišemo se uskoro.

Goran Blagus

p.s. Ideja da kupite novu rešetku ili sve rasturite i počnete raditi ispočetka, rijetko daje pozitivne rezultate. Navika ostavljanja i nezavršavanja poslova je ona koja dovodi do ovakvog nagomilavanja i ako vam se to dogodilo prvi put, dogodit će se i svaki naredni.

p.p.s. Za rješavanje okorjelih zaostataka postoji rješenje. Jasan fokus, ulog veće količine energije i želja za promjenom. Tehniku “čišćenja” znam i mogu je podijeliti s vama, no bez uloga gornja tri sastojka, tehnika ne funkcionira i nema rezultata. Više o tehnici i o tome kako očistiti zaostatke otkrivam uskoro.

 

Photo by SteveR-

 

Zašto se treba uprljati?!

U današnjem ću tekstu podijeliti vlastitu spoznaju o tome što mi pomaže u motivaciji i momentu kada nastupe “teška vremena” (čitaj: ne da mi se, naporno je, nelagodno je, teško mi se pokrenuti…).

U par navrata, na ovoj listi, onako sramežljivo, znao sam spomenuti kako je jedna od aktivnosti u koju ulažem energiju i provodim dio vremena povrtlarstvo. Sadim različite biljke i vodim brigu o njima i plodovima koje mi one daju.

Početkom proljeća, prva aktivnost koju provodim na svom mini ranču jest težak i naporan posao upotrebe sofisticiranih naprava pod nazivom lopata, motika i grablje. Pripremam teren za buduće biljke, a posao koji radim je vrlo jednostavan – zabiješ lopatu, okreneš zemlju i sve tako dok ne obradim sedam gredica. Nakon toga slijedi još jednostavniji posao – upotreba motike i grablji u formiranju tih istih gredica.

Nažalost, korov često ima želju rasti na tim istim gredicama pa slijedi vrlo jednostavan posao saginjanja i vađenja istog kako ne bi smetao drugim, važnijim biljkama.

Ukratko, sve ove aktivnosti su vrlo jednostavne za napraviti, ali i nužne ako želim posaditi biljke i dobiti kvalitetne plodove.

Nadam se da iz ovog kratkom opisu možete primijetiti jedan detalj – radeći posao pripreme zemlje, čovjek se jednostavno MORA uprljati. Blato u cipeli ili ispod noktiju, ne previše ugodan miris znoja i lagana ukočenost leđa, zbog jednih te istih radnji, upotrebom najnovije verzije motike 🙂

Ali, ako želim da mi biljke uspiju, ako želim uživati u grašku, luku, salati, paprici, paradajzu… za mjesec, dva, tri, pet… zemlja se mora obraditi i treba odraditi taj prljav posao.

A kako je s mentalnim poslovima? Kako je s poslovima gdje radimo rukama i gdje za posljedicu rada nema blata ispod noktiju?

Moram nazvati nepoznate ljude i to mi nije baš ugodno raditi. Osjećati ću se “prljavo” jer mi druga strana može poklopiti
slušalicu, možda će mi reći NE, možda će mi uputiti neku psovku…

Treba isporučiti uslugu, ali moram proučiti 15 sati video materijala, možda će me boljeti oči, propustiti ću svoju omiljenu seriju, baš bi mi dobro došlo malo sna…

Žao mi je prijatelju, nema ti druge nego odraditi taj posao, uprljati se, kao i sa svojim biljkama, zagrijati stolac, ispisati stotine i stotine stranica i napraviti što god je potrebno. Nije lijepo, nije šareno i ne izgledaš kao maneken kad ih radiš, ali bez njih su ti šanse za uspjeh jako malene (čitaj: nikakve).

Lekcija s biljkama i obradom zemlje me naučila kako se u životu za mnoge stvari, koje trebam i želim ostvariti, moram uprljati. Ne se toliko fizički uprljati, već mentalno i emotivno.

Ako želim uspješno završiti projekt, trebam sjesti, naučiti nove tehnike i metode, isprobati ih u praksi, nazvati ljude za pomoć, pogriješiti, dobiti kritiku, početi sve ispočetka ako sam pogriješio…

Vrlo često to nije nimalo ugodan posao, no on se mora odraditi ako želimo postići bolje rezultate. Isto kao i pripremiti zemlju, tako moramo pripremiti i sebe i okolnosti da bi uspjeh bio lakše ostvariv.

Zato se zapitaj koliko ulažeš vremena i energije u pripremne radnje ili ih izbjegavaš jer su “prljave” (dosadne, teške, naporne, neugodne, nezgodne)?

Ostavite svoj komentar ispod ovog teksta

Hvala!