Tag Archives: ego

Pao sam s bicikla

Pao sam s bicikla! Eto, rekao sam i još uvijek sam živ, iako imamo nešto modrica i poderotina na koljenima i ruci.

Odlučio sam kako ću ljeto iskoristiti za resetiranje nekih starih obrazaca ponašanja, a jedan od njih je bilo redovito vježbanje tj. redovita fizička aktivnost. Vožnja biciklom na relaciji stan – ured mi se učinila jako dobrom prilikom za to, a ako još nabacim koju vožnju van standardnog rasporeda, jesen ću dočekati u dobroj formi.

© Depositphotos.com / jazavac

© Depositphotos.com / jazavac

Okolnosti

Za nastavak priče je dobro spomenuti kako sam ja “konj” s 39 godina u guzici, obiteljski čovjek s dvoje djece i nešto životnog iskustva, no u glavi sam “stao” tamo negdje u 20-im pa se prema mnogim životnim okolnostima i odnosim tako.

Da ne bi bilo zabune, kada je posao u pitanju onda sam maksimalno profesionalan i usmjeren prema ciljevima.

Dakle, otvorila se prilika za jedno druženje u Maksimiru te sam bez previše razmišljanja zaključio kako je to situacija za vožnju biciklom. Iza mene je već bilo dva tjedna intenzivnog navigiranja kroz Zagrebačke ulice, a i s biciklom sam se relativno dobro upoznao (hvala Željko).

Osim toga, kao klinac koristio sam se biciklom toliko puno da mi je gotovo srastao s rukama.

Vožnji bicikla kroz Zagreba pristupio sam s dozom opreznosti, no i sa stavom kako nema tu previše novih stvari s kojima se nisam do sada susreo. Pa to je zaboga samo vožnja biciklom.

Maksimir, druženje, sve se odvija korektno, počne padati mrak te je vrijeme za povratak. Kaže ekipa da budem oprezan. “Bez brige”, dobacim ja.

Zamka

Kako sam na povratku vozio jedan “ceker”, omotao sam ga oko volana jer drugačije nije išlo. Krenem, no kako “ceker” nisam dovoljno dobro omotao, počeo je strugati uz kotač.

I onako u vožnji pokušam ja njega dodatno omotati oko volana ali ne ide. Najbolje je da stanem te stišćem lijevu kočnicu (to je ona za prednji kotač), dolazi do blokade i “evo me kako leeetim”. BAM!

Ležim potrbuške na podu i ne mogu vjerovati što mi se desilo.

Prva misao koja mi je prošla kroz glavu je “kako mi se to moglo desiti, meni koji imam toliko godina iskustva u vožnji”. A onda su krenule dodatne misli:

  • nije me valjda netko vidio, koja bruka
  • moram se brzo dignuti da ne skrenem previše pažnje na sebe
  • hmmm… malo me peče brada, pa kako ću takav na sastanak s klijentom
  • uuuh, lijeva šaka ne izgleda baš dobro
  • malo me i koljeno zateže
  • bolje da “pobjegnem” s ovog mjesta pa ću se pregledati negdje na svijetlu
  • stišćeš prednju kočnicu, kako naivno i početnički – na što su uopće razmišljao?

No, bez obzira na sve što mi se desilo, bez obzira na misli i nešto malo fizičke boli ali jako povrijeđenog EGA, jedino što sam trebao i što sam napravio je da sam se dignuo i nastavio dalje.

Povrijeđen sam ali nema druge. Moram se u takvom stanju dovući kući i tamo liječiti povrede. No, nema druge nego se dignuti i nastaviti dalje.

Danas sam veću puno bolje, posljedice gotovo pa da se ne vide ali lekciju sam naučio.

Naučena lekcija

Zašto sam podijelio ovu svoju priču? Zato što kroz život padamo, nailazimo na razne prepreke i donosimo glupe odluke koje imaju ponekad vrlo gadne posljedice.

I padamo, gadno padamo… i gadno se razbijemo. No, nije stvar u tome kako padnemo i što razbijemo, već u tome hoćemo li se nakon pada dignuti i krenuti dalje ili ćemo ostati dolje i čekati ili očajavati ili kriviti druge zašto smo pali.

Ponekad su drugi krivi za naš pad ali najvažnije je da se dignemo i idemo dalje. Idemo dalje bez obzira na posljedice, prepreke i ožiljke koje nosimo na sebi.

Osim toga, navedite mi jednog uspješnog pojedinca koji nema barem nekoliko ožiljaka od svojih padova?!

Za mnoge je “dignuti se” nakon što opale o pod nešto najteže za napraviti. Ego postane jako gadan, bijes zna isplivati na površinu i sve nas to dodatno “zakopa” u problem.

Najbolja lekcija koju sam znao, a sada sam je ponovio na teži način je – kada padneš, digni se što prije!

A kako se vi nosite s padovima? Ostavite komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

p.s. Kako se dignuti nakon pada je jedna od uvodnih priča ali i tema budućeg seta seminara / radionice naziva “Mentalni fitness”. Velika većina nas ovakve stvari znao u teoriji, no kada to treba primijeniti u praksi često shvatimo kako to i nije tako jednostavno. Kliknite na link za više informacija i pridružite mi se na “Mentalnom fitnessu”.

Rastajem se

Odlučio sam se rastati jer sam shvatio da zajedno više štetimo jedan drugome nego što bi činili dobrog.

Slijedi pismo…

***********

Pola-pola

Draga moja, jako se dugo poznajemo i da ti budem iskren, super mi je s tobom. S tobom sam proživio najljepše trenutke jer si bila uz mene odmah nakon uspješnih projekata, odluka i situacija. Zapravo, ti si bila ta koja je taj užitak još više pojačala.

Iskreno, često sam puno radio i trudio se jako, samo da s tobom provedem što više vremena. I hvala ti na tome. Isplatilo se.

Ali u zadnje sam vrijeme počeo shvaćati kako među nama nešto ne štima. Naš odnos se počeo mijenjati. Kada mi je bilo teško i kada sam te trebao, nisi mi bila blizu i nisi me baš pretjerano tješila.

Zapravo, sam sam se tješio tako što sam vrtio sjećanja kako nam je bilo super i kako bih takve trenutke htio ponovno proživjeti s tobom ali sve što sam dobio od tebe bili su mali i gotovo nikakvi osjećaji.

Užitke, ako se to može i nazvati užitkom, koje si mi davala počeli su me gušiti i stvarati probleme. A isto tako mislim da si i ti sama shvatila kako te i ja ponekad gušim i tražim previše od tebe.

Nije namjerno, očito je to radi neke kemije… tko će ga znati.

Zbog svega toga, najbolje je da se rastanemo.

Koliko god to zvučalo teško, shvati kako je to nešto najboljeg što nam se ovog trenutka može desiti.

U prvom redu, vratiti ću se onome što je najbitnije. Stvaranju novih vrijednosti i novih prilika, ono u čemu smo nas dvoje najviše uživali.

Za tebe će ovaj rastanak možda biti šok ali ako malo razmisliš shvatiti ćeš kako bez dobrog mene, nema ni dobrog tebe. Zato barem pokušaj shvatiti kako je rastanak nešto najbolje za nas.

Bolno je i sigurno ću misliti na tebe. Vrlo vjerojatno ću smisliti tisuće razloga zbog čega ova moja odluka nije najbolja odluka ali jako se dobro poznajemo i znamo da će to biti samo zavaravanje.

Čvrsto sam odlučio da je ovaj put najbolje rješenje. 

Barem na neko duže vrijeme.

Zato moja draga “ZONO UGODE” ili “KOMFORNO ZONO” ili kako već da se zoveš, jako te volim ali rastajem se od tebe. Škodiš meni, a time i sama sebi.

Budi mi dobra, a ja idem stvarati, raditi i kreirati nove svjetove i nova rješenja.

Vidimo se kada odradim posao koji treba odraditi.

Tvoj Ja!

p.s. Čujemo se redovito, a može pasti i neka kava. Ali vrlo kratko i vrlo ograničeno. Znam da ćeš me razumjeti.

***********

Hvala na čitanju.

Goran Blagus

 

p.s. Ako vam je teško pratiti odakle i kako je došlo do ovog pisma, pogledajte prošlotjedni tekst na koji se ovo pismo odlično nadovezuje – Potrošeni talent.

 Image by chavezonico

 

Potrošeni talent…

Dobar dan,

Goran Blagus ovdje s novim tekstom iz područja produktivnosti, motivacije i vezanih tema uz  bolje ostvarivanje osobnih ciljeva.

Učini danas, ne sutraMnogi će na pojam “osobni ciljevi” zakolutati očima, odmahnuti rukom kako je to još jedan mambo-džambo i nastaviti sve po starom.

“…jer ionako se ne može ništa promijeniti” ili “…koja je uopće svrha nešto pokušavati kada je situacija ovakva…”.

Ne tvrdim da nam je ružičasto i da je lako doći do nekih stvari (novac, priznanje, poštovanje, posao, zdravlje…) ali potpuno sam siguran kako smo svi svjesni da bez uloga nema ni rezultata.

“…ali, danas oko nas ima toliko nepoštenja i toliko nezasluženih beneficija…” da nema smisla išta ulagati ili ako nešto i ulažemo (najčešće to bude vrijeme) drugi pokupe zasluge, rezultate, novac…

I što nam je preostalo. Ništa nego gledati i konzumirati tuđa sra**.

Gledati TV, čitati i pisati statuse na društvenim mrežama, listati novine, besciljno komentirati i prigovarati, surfati internetom bez cilja, slijepo slijediti druge bez jasne slike što ćemo dobiti…

Ne znam jeste li se ikada zapitali, no znate li koliko vremena provodite konzumirajući rezultate tuđeg rada naspram uloženog vremena u stvaranje vlastitih rezultata?

Čitate puno knjiga, no jeste li ikada pokušali napisati svoju knjigu?

Komentirate hrpu stranica ili statuse na društvenim mrežama, a jeste li sami nešto napravili da bi drugi komentirali vaše radove?

Sve znate o treniranju nogometnih timova, no jeste li išta napravili da postanete trener?

Znate sve tajne nekog biznisa, no jeste li pokrenuli svoju tvrtku?

Nemojte samo sada:

  • …ali, teško je…
  • nemam…
  • kad bi ti samo znao…
  • treba mi…
  • budem, kada…
  • tko si ti da mi…

Priznajem da je teško, priznajem da ima puno zapreka i podmetanja, priznajem da mnogo toga ne znate i priznajem da treba imati nešto sreće i puno hrabrosti…

Ali nema drugog puta. Treba raditi, treba ulagati, treba i pogriješiti… kada zapneš, tražiš pomoć i ideš dalje. Nekada je lako, a nekada gadno teško.

Osim toga, pogledajte samo koliko vremena trošite konzumirajući rezultate nečeg tuđeg rada (pa i na ovim mojim tekstovima), umjesto da samo jedan mali dio tog vremena uložite u stvaranje vlastitih ciljeva i rezultata.

Napravite već sada nešto u tom smjeru. Smanjite konzumaciju tuđih sra** i napravite nešto dobrog i kvalitetnog za sebe.

Goran Blagus

p.s.
Možda ovim tekstom nisam politički korektan i vjerojatno sam nagazio nečiji ego, no on je reakcije na situacije s kojima se u zadnje vrijeme učestalo susrećem. U njima su razni, pametni, ljudi ostali zakočeni u nekoj vrsti straha i nesigurnosti te troše svoje kvalitete na glupostima. A vrijeme prolazi i teško mi je vidjeti kako im talent propada.

p.p.s.
Imate komentar, ne slažete se samnom ili imate neku bolju ideju. Ostavite ih ispod ovog teksta.

Image by Flotographic Arts

Prepametan za tu foru…

Motivacija je često tema kojoj se mnogi znaju okrenuti kada zapnu u probleme i shvate da bi nešto trebali napraviti, ali nikako da krenu. Internet i knjižnice su pune različitih knjiga, tekstova i videofilmova koji imaju svrhu motivirati osobu da se pokrene, no svi jako dobro znamo da to rijetko djeluje.

Iz ovog mog višetjednog serijala poruka iz područja motivacije, produktivnosti i vezanih tema vjerujem kako ste shvatili koji je moj stav o uspješnom djelovanju (kreni korak po korak, pogriješi, ispravi i idi dalje, slušaj se na svim razinama i složi svoj model), no danas ću se dotaknuti jedne metode koju često možete sresti u literaturi.

Jedna od tih metoda, tj. trikova kako se motivirati jest javno ili na neki drugi način podijeliti s drugim ljudima kako ćete u određenom roku napraviti određeni posao. Često ta obećanja budu u obliku izjave najbližim prijateljima, obitelji ili grupi pratitelja i poznanika na društvenim mrežama.

  • položit ću sve ispite do kraja godine
  • pokrećem novu tvrtku kojom ću pokoriti svijet
  • nema više popuštanja i od ponedjeljka krećem s najboljom dijetom i redovitim vježbanjem

Pozadina ovakvog dijeljenja i davanja obećanja velikom broju ljudi (poznatim i nepoznatim) polazi od toga kako djeluje naš um (i prijatelj ego).

Vjerojatno znate kako je u ljudskoj prirodi želja da se sviđamo drugim ljudima te želimo da nas drugi vole i cijene. U pogledu toga, često i nesvjesno radimo različite radnje kako bi nas društvo i okolina prihvatili, tj. kako bismo bili dio neke grupe. Čovjek je (većinom) društveno biće. Voli i želi se družiti s drugim ljudima.

To je tako zbog nasljeđa koje nosimo još od vremena kada svijet nije funkcionirao u formi kako on funkcionira danas. Da bi prethistorijski čovjek preživio, morao je djelovati u grupi. U grupi je lakše dolazio do hrane, u grupi mu je bilo toplije i ono najvažnije – sigurnije. U slučaju da nije bio član grupe ili ga je grupa izbacila, šanse da preživi u surovom svijetu bile su mu gotovo nikakve.

Ukratko, bez djelovanja u grupi nisi mogao opstati.

I taj model, zapravo dio tog modela, svi smo mi u većoj ili manjoj mjeri naslijedili, tj. on je postao dio našeg DNK. Želimo biti u grupama i želimo biti s drugim ljudima jer nam to donosi priznanje, raznolikost i ono najvažnije – sigurnost.

Nekada je ta sigurnost bila vezana uz to da preživimo, no danas je ta sigurnost vrlo rastezljiva i ponekad vrlo upitna.

No, vratimo se na temu motivacije dijeljenja i davanja obećanja grupi ili drugim ljudima s ciljem da ćemo obećano i napraviti. Dakle, trik je u tome da se u našem umu aktivira mehanizam straha koji će nam biti motivator da izvršimo obećano. U protivnom bi nas grupa i okolina mogli izbaciti iz svoje blizine, a time bismo izgubili toliko potrebitu sigurnost.

U praksi, to bi značilo da će nas najbliži ljudi pitati što je s danim obećanjem, a kako ne želimo ispasti neozbiljni ili izgubiti njihovo povjerenje tada se nećemo dovesti u tu situaciju i napravit ćemo sve što je potrebno kako bismo obećano ispunili. A ako je to tako, onda imamo dovoljno motivacije za pokrenuti se i napraviti nužne radnje.

Ovako napisano super izgleda, no pitanje je koliko zapravo sve ovo djeluje u praksi?

Velika većina nas već je u godinama kada nemamo strah od gubljenja povjerenja drugih osoba ako nešto ne napravimo, a vrlo vjerojatno smo već stekli jako mnogo prakse u stvaranju i traženju isprika ili “posipanju pepelom” da jednostavno ova metoda motivacije ne djeluje.

Postali smo prepametni i, zapravo, naš je prijatelj ego postao mudar igrač i pušta nas da se zavaravamo ovim jeftinim motivacijskim trikovima koji rijetko djeluju. “Malo ću trpjeti što nisam obećano ostvario, vremenom će se zaboraviti i na kraju nikome ništa.”

Hmmm… Što kažete? Prepoznajte li se u ovom opisu? Ako je odgovor potvrdan, tada strah od odbacivanja nije dobar motivator, štoviše, okrenite se nekim drugim metodama i tehnikama.

Trik motivacije za napraviti nešto što nam nije od volje ili je teško nije u traženju trika, već u prepoznavanju želje i potrebe, te u osjećaju i emocijama koje će postignuti cilj dati. Uloženo / dobiveno.

Imate li mišljenje o ovoj temi, podijelite ga ispod ovog blog zapisa.

Hvala na pažnji,

Goran Blagus

P.S. Trik motivacije sa strahom gubitka sigurnosti djeluje kod djece, no mnogi roditelji ovaj trik znaju vrlo nepošteno iskorištavati u odgoju (“ako ne napraviš to, mama će te ostaviti…”). Ali kako s vremenom odrastemo i shvatimo pozadinu straha u motivaciji te pametnog ega kojeg smo izgradili, motivacija dijeljenja obećanja s grupom i gubitak koji bi eventualno mogao nastati rijetko djeluje u praksi.

 

image by jin.thai

Zašto (ni)je teško lako, a lako teško?

Evo jedne  epizode koja će se poigrati našim mentalnim vještinama i prijateljem egom.

“Da bi uspio u _____________ (sami upišite neki cilj) trebaš uložiti puno vremena i/ili novaca, trebaš puno raditi, morat ćeš se puno toga odreći, biti će teško, neće ti uvijek uspjeti od prve, moraš biti uporan i imati ćeš veće šanse za uspjehom…”

Pretpostavljam da ste sličnu izjavu čuli ili pročitali više od tisuću puta. Dobronamjerni ljudi kroz ovakvu rečenicu ili njezinu varijaciju žele nam pokazati kako je potreban malo veći ulog da bi se ostvario neki ozbiljniji rezultat. No, jeste li svjesni da u ovakvoj izjavi ima nezgodna zamka?

Zamka je u tome što nam ovakve rečenice i izjave stvaraju više problema nego koristi. Naime, kada netko kaže da će nešto biti teško i naporno, u našoj glavi se tada počinju stvarati osjećaji i emocije kako stanje “teško” nije baš poželjno stanje i počnemo tražiti alternativna rješenja. Vrlo brzo javi se naš prijatelj ego koji smišlja “kreativna” rješenja:

  • a zašto bi trebalo biti teško, možda postoji lakše rješenje
  • pa kad je već teško, znači da imam opravdanja ako ne uspijem
  • zar je taj cilj stvarno toliko važan?

Alternativa da je nešto teško ostvarivo je pričanje i prezentiranje ciljeva u suprotnom od teškog – jednostavno.

“Vrlo ti je jednostavno doći do ______________ (sami upišite neki cilj). Trebaš se opustiti, radi aktivnosti na najbolji način koji znaš, stavi fokus na svoj cilj, prilagodi tempo rada svom vlastitom tempu, kada zapneš pitaj pametnijeg od sebe, budi u flow stanju i vidjet češ kako se jednostavno dolazi do cilja… ”

Hmmm… pretpostavljam kako vas ovom rečenicom nisam baš uvjerio da se do velikih i važnih ciljeva u poslu i životu može doći na jednostavan način. Nije mi to ni bila namjera, no vjerujem kako ste sličnu rečenicu i slične izjave čuli po nekoliko tisuća puta. Posebno kada je izazov i problem ispred vas bio iznimno veliki, a ekipa sa strane bodrila vas je riječima kako je to jednostavno za riješiti.

Naravno, i u jednostavnom shvaćanju ciljeva i rezultata postoji zamka. Prijatelj ego je tu negdje u prikrajku i stvara monolog u
glavi:

  • ako je jednostavno znači da i nije toliki problem ako neuspijem
  • čemu ulagati veću pažnju i trud, to mogu riješiti “jednom rukom”
  • zar je taj cilj stvarno toliko bitan?

U konačnici, sve je samo u našoj glavi. Pričanje da je nešto teško i iziskuje više truda i energije rijetko će kod ljudi izazvati spremnost za većim ulozima. Isto tako, pričanje da se do nekog cilja može doći jednostavno i lako stvara isti taj osjećaj nedovoljne motivacije da se radi na ostvarenju cilja, želje ili potrebe.

Generalno, uopće nije bitno je l’ nešto teško ili lagano. Izbacite iz svojih misli ocjenu izazova, problema, želje, cilja, potrebe ili što vam je već na umu da je to teško ili lagano. To se samo naš prijatelj ego igra s nama 🙂

Svakom izazovu pristupite sa željom i namjerom da ga ostvarite, a mentalne igrice i pričanje kako je nešto teško pa će to izvući lavovsku energiju iz nas ili pričanje kako je jednostavno samo da se ne uplašimo puta ostavite za nekog drugog, manje svjesnog kako naš mozak i ego funkcioniraju.

Hvala na pažnji.

Goran Blagus

 

image by  Phillie Casablanca

Moj prijatelj ego

Danas pišem o svima nama jako dobro poznatom prijatelju koji se zove EGO.

Željeli si to priznati ili ne, svatko od nas ga ima. Netko će reći da je kod njega izraženiji (što god to značilo), netko da mu EGO baš i nije prijatelj, netko će tvrditi da ga nema, netko ga je jako ušutkao, netko ga smatra svojim najboljim saveznikom…

Što god rekli o EGU, on je dio nas i kao takvog ga moramo prihvatiti.

U svemu bi tome bilo odlično kada bismo ga mogli iskoristiti u vlastitu korist jer nije rijetka situacija kada nas je on doveo u probleme iz kojih se moramo izvlačiti uz puno truda, energije i vremena.

Sjećam se sa svog školovanja i treninga za coacha, kako nam je bilo sugerirano da s klijentima ne idemo u područje ega jer je to opasno područje i teško se izvući iz njega. A tada klijentu nećemo biti u mogućnosti pružiti najbolju uslugu. No, danas si dajem malo oduška i zakoračiti ću na njegovo područje. Valjda ću preživjeti, a vi iz sigurne udaljenosti pratiti kako se koprcam.

U osobnom razvoju došao sam do razine gdje mogu prepoznati kada moj ego preuzima kontrolu nadamnom. U tim trenucima kužim da ne funkcioniram na uobičajan način i shvatio sam da je to moment kada trebam biti posebno oprezan kakve i koje odluke donosim. To nužno ne znači da zatomljujem osjećaje i ponašam se neprirodno oklonostima u kojima sam se našao, već sam samo trunčicu oprezniji što radim.

Jedna od meni čestih manifestacija, kada moj prijatelj Ego preuzima kontrolu, jest određena vrsta prkosa i želje za dokazivanjem da mogu napraviti nešto bolje od druge osobe. To ne pokazujem “prema van”, već kuham u sebi i dobivam izraziti nagon i energiju da nešto učinim po tom pitanju. Možda je to želja za dokazivanjem i što sve ne, no ovog trenutka je to manje bitno.

Bitno je što sam shvatio da kada gubim i kada mi je ego nagažen, dobivam dodatnu energiju i motivaciju da se brže i jače pokrenem. Da napravim ono što sam maštao da ću napraviti ili da završim ono što kilavim već neko duže vrijeme.

I tu slijedi jedan mali obrat, koji meni pomaže, a nadam se da može pomoći i vama.

Obrat je u tome što sam sve ovo skužio i shvatio pa tako s vremena na vrijeme namjerno provociram svog prijatelja Ega, kako bi mi postao saveznik u područjima u kojima nisam zadovoljan postignutim rezultatima. Zapravo, namjernim aktivnostima provociram sam sebe da se lakše i brže pokrenem u smjeru u kojem ćemo obojica profitirati (on i ja).

I tako je bilo prije nekoliko dana. Kolegica iz coaching branše promovirala je svoj novi proizvod kojeg ja već više od godinu dana pokušam završiti. Otišao sam na prezentaciju, iskreno joj čestitao i iznimno mi je drago što je postigla, ali od svega toga ja sam dobio nešto više. Prijatelj Ego se probudio i umjesto da je omalovažavao njezine uspjehe, iskoristio sam njegovu energiju da završim poslove koje sam već odavno trebao završiti.

Svjesno sam igrao na kartu ega, znao sam da ću se osjećati malo “posr*no”, ali znao sam da je sve to u mom dugoročnom interesu.

I to je to. Prijatelj Ego može stvoriti velike probleme, no ako ga slušamo i ako ga prihvatimo takvog kakav jest (jer on je ipak dio nas), tada on stvarno može biti prijatelj kojeg volimo i mrzimo i koji može jako puno pomoći u postizanju različitih ciljeva i želja.

Provjeri svoj odnos sa svojim prijateljem Egom i ako si dovoljno otvoren za suočiti se i riješiti svoje zapreke u postizanju boljih osobnih i poslovnih rezultata, za povećanjem vlastite produktvnosti i motivacije, onda imam nešto za tebe.

20.6. 20.12. u Zagrebu održavam cjelodnevnu radionicu pod nazivom “Korak naprijed” gdje ću s grupom od osam polaznika raditi na izgradnji njihovog modela bolje organiziranosti, produktivnih navika i motivaciji rješavanja svakodnevnih zapreka. Pokazati ću i naučiti ih svojim najboljim tehnikama kako se pokrenuti, izaći iz dnevne kolotečine i naučiti kako Ego pretvoriti iz neprijatelja u prijatelja.

Za registraciju i sudjelovanje na radionici prijavite se slanjem emaila sa svojim osobnim podacima na [email protected].

Hvala,

Goran Blagus

p.s. U ovom sam tekstu zakoračio na njegovo “sveto” područje i nadam se da vas nisam uvrijedio ili GA previše “nagazio”, već vam pomogao da na ego gledate drugim očima. U krajnjem slučaju, pokušajte malo osluškivati što vam on želi reći ili zašto radi to što radi. Dogovorite se s njim i počnite ostvarivati ciljeve koje ste oduvijek željeli ostvariti.

p.p.s. Ego je najčešći razlog zbog kojeg ne poduzimamo promjene. On se često boji promjena jer one znače nešto novo i nepoznato. Zato kroz radionicu “Korak naprijed” idemo sigurnim i provjerenim putem. Prijavite se slanjem emaila na [email protected]

 

Photo by !unite