Sindrom "Mi Hrvati!" [IM]

Iza mene je tek petnaest godina poslovnog iskustva (što iz poduzetništva, što iz korporacije) i daleko od toga da sam sve do sada doživio u poslovanju, no u tih petnaest godina ima jedan moment, jedan fenomen, s kojim se susrećem od samog početka ulaska u poslovne vode. Lagano se bojim kako će se ovaj fenomen nastaviti i u budućnosti i to me čini jako nesretnim. Jer, ako sami ne shvatimo “kakvi smo”, tržište će nas prisiliti da to shvatimo. A shvaćanje će biti bolno i jako ružno. Radi se o nečem što ja zovem sindrom “Mi Hrvati!”

“Dobro, i?”

Mogu se gotovo sa stopostotnom sigurnošću kladiti kako je svatko od čitatelja već imao susret s njim, tj. s osobom koja “boluje” od njega. Vjerojatno se možete prisjetiti na desetke različitih situacija kada ste u najboljoj želji drugoj osobi željeli približiti svoja razmišljanja, prikazati joj gdje može ostvariti bolje rezultate, tražili da vam iskaže podršku jer je to u obostranom interesu, trudili se iz petnih žila nešto napraviti, promijeniti i sve što ste dobili je jedan tupi pogled i riječi: “Dobro, i?” Gotovo sam siguran da ovakva reakcija izaziva opći potop, pad entuzijazma i želje za ikakvom daljnjom suradnjom debelo ispod nule. Znam to, jer sam doživio i doživljavam s vremena na vrijeme. I još jednu stvar znam, to me jako ljuti.

Pa kako je to moguće?

Dakle, sindrom “Mi Hrvati!” je, po mojoj definiciji, situacija kada se osoba ponaša kako je jako pametna, kako sve zna, kako sve umije i sve što je drugačije ili van njegovog dosega razmišljanja ili znanja je loše, nepotrebno, bez veze i krivo. Dio takvog ponašanja je naslijeđe mentaliteta u kojem živimo, dio je posljedica tranzicije društvenog uređenja u zemlji zadnjih dvadesetak godina, a najveći dio je u tvrdoglavosti. No, kontemplirajući o ovome, ipak mislim da je nešto drugo u pozadini toga – neznanje i strah kako će se to neznanje otkriti. Jer, ako nešto ne znaš, drugi će ti se smijati. Jer ako nešto ne razumiješ, drugi će te smatrati tupavim. Jer si uvjeren kako si dosta radio i teškom mukom stvarao ovo carstvo i nitko nije bolji od tebe – jer oni nemaju ono što ti imaš. Jer ja sam najpametniji i nitko mi ništa ne može. Jer ja znam!

Lekcija

Zanimljivo je kako mi koji se žalimo na ovaj sindrom jednu stvar ne vidimo. Ili vidimo, no ne želimo ili ne znamo shvatiti. A to je činjenica da se jedan dio ljudi sa takvim sindromom nalazi na visokopozicioniranim mjestima, vodi i posjeduje vrlo uspješne tvrtke i “ima posao u malom prstu”. Ako malo bolje razmislite, to su oni za koje kažemo kako su “premazani sa svim mastima” i koji dobro kombinirajući “Mi Hrvati!” i poniznost u trenucima kada treba biti ponizan znaju odigrati igru i zabiti gol. Ima ih jako malo, no ima ih. Barem onih poštenih (ostale nećemo sada spominjati). I to su oni od kojih treba učiti, to su ljudi koje je dobro imati za mentora.

Upečatljivu lekciju iz tog područja naučio sam od meni vrlo bliske osobe koja zna biti tvrda i prgava, no igra pošteno. Zna kada i kako treba igrati pravu igru i jako dobro zna kada treba biti ponizan. Dobro shvaća i “vidi” koje se uloge igraju i savjet koji mi je udijelio, a vrlo rado ga dijelim i s vama je – “Šuti i napravi posao najbolje što znaš. Pomalo gradi oko sebe i drži ih lagano na distanci.”

Stoga u susretu s ljudima koji “imaju” taj sindrom ili pokažite kako znate raditi posao bolje od njih samih i kako vam nije teško ni mrsko zamazati ruke, ili budite mudri i igrajte profinjenu igru. Ili jednostavno ostavite ove s takvim sindromom i nađite partnere i/ili klijente koji znaju što im treba i koju razumiju kako se stvari i aktivnosti jednostavno moraju mijenjati. Za ove potonje će se ionako tržište samo od sebe pobrinuti (prije ili kasnije).

ostavite trag (0 komentara za sada)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *