Prvo misli na sebe…

Naslov današnje poruke “Prvo misli na sebe…” vrlo vjerojatno nije u skladu sa životnim poslanjem i ponašanjem nekih ljudi. Da budem iskren, i sam se s ovakvom izjavom ne bih složio pred nekoliko godina kada sam vodio vlastitu tvrtku.

Moja “dijagnoza” i stav razmišljanja je bio kako ljudima koji rade za mene mora biti dobro, pa kad je to tako onda ću i ja od toga dobiti dobre rezultate. Također, imao sam isti stav i prema klijentima – dok je njima dobro i meni je dobro. Oni su na prvom mjestu i sve treba napraviti da budu zadovoljni.

Vrlo slično razmišljanje imaju i majke male djece. “Dok su djeca zdrava i zadovoljna i ja sam zadovoljna.” Osim toga, tko bi im zamjerio na ovakvom razmišljanju i stavu kada moraju paziti da malo stvorenje stane na svoje noge, preboli prve bolesti i sve ostalo što ih tako nemoćne čeka u okrutnom svijetu.

Za veliku većinu ljudi ovo su dva poželjna modela ponašanja i mnogi funkcioniraju na taj način. Ali, u njima ima jedna nezgodna zamka.

Ako ste imali prilike letjeti avionom, onda ste sasvim sigurno prošli dio brze obuke ponašanja u slučaju problema. Stjuardese i snimljena poruka pojasnile su kako zavezati pojas, gdje su izlazi u slučaju nužde i demonstrirale korištenje maske sa zrakom u slučaju da dođe do naglog pada pritiska u kabini.

Ako ste pozorno pratili upute onda ste morali zamijetiti kako masku prvo trebate staviti sebi, a tek onda osobi pored sebe (djetetu ili suputniku).

Znate zašto je to tako? Zato što bi u vremenu kada pomažete drugoj osobi vi sami mogli pasti u nesvijest i na kraju ne bi pomogli ni djetetu / suputniku, a i sebe biste doveli u opasnu situaciju.

Kada ovako sagledamo situaciju, izjava “prvo misli na sebe…” već poprima neke druge okvire – prvo se pobrini za sebe, da bi tek onda mogao pomoći drugima.

U mom modelu ponašanja (svi su drugi na prvom mjestu, osim mene samog) rezultiralo je mnogim  problemima (uglavnom zdravstvenim), a nezgodnih posljedice na kraju je bilo i kod ljudi o kojima sam ovisio tj. koji su zapravo ovisili o meni.

Iz stečenog iskustva i iskustva pametnijih ljudi shvatio i naučio sam kako je stav “prvo misli na sebe…” jako bitan ako želimo nešto postići u životu ili poslu.

A koje je vaše mišljenje o tome?

Ostavite mi komentar ispod ovog teksta.

Hvala,

Goran Blagus

 

p.s. Ova poruka je dio jedne veće priče i mog istraživanja kako funkcioniramo. Vaše mišljenje mi puno znači i cijenim uloženi trud ako ga podijelite sa mnom.
Rezultat ovog mini istraživanja objavit ću u budućim tekstovima.

 

Image by kevin dooley

ostavite trag (22 komentara za sada)

  1. Darko Salopek, 

    Potpuno tocno
    Pozdravljeni

    Reply
  2. Petar "Grozni" Kovač, 

    “PRVO misli na sebe”. Ne bih se složio sa naslovom u potpunosti. Bolji naslov bio bi “Misli I na sebe “, tj nemoj sebe zaboravit, što je učestala pojava u svakodnevnici. Kao sve ostalo u životu, tako je i ovo problematika nalaženja balansa. Udovolji kupcu, ali opet nemoj se dati zajeb*vati od njega. Povuci crtu. Isto tako, imaj empatije prema zaposlenima, treba biti korektan prema njima, ali opet nemoj da to počnu zloupotrebaljvati. Desilo mi se gdje sam dao prst, a počeli su čupati ruku u ramenu.

    Reply
  3. ana, 

    Poštovani Gorane,

    Slažem se s ovim sto ste napisali, ali tu postojl i velika zamka, a ta je da čovjek postane prezauzet u ophodjenju sobom, svakog dana uocava nove nepravilnosti u svojoj osobnosti, radu, odgovornosti..Te ih nastoji sve ispraviti, sto na kraju rezultira ponovnim nezadovoljstvom.
    Cini mi se, da ta isfrustriranost ode na pauzu tek kada se susretnemo s problemima drugih ljudi, i to ukoliko nekom srećom, pokazemo bar minimalnu dozu empatije.
    Svakako da treba voditi kontrolu nad sobom, ali tome ipak ne pridavati veliki značaj, jer cemo lako zapasti u zamku iz koje nas nitko ne moze izvući.
    Ipak, uz povremena susretanja s drugima, intenzitet vlastite strogosti popušta, sto nam pomaže da iz jedne druge perspektive sagledamo problem koji smo si sami stvorili.

    Lijep pozdrav,

    Ana

    Reply
  4. Tanja, 

    Osnovna teza, koje , ako se uspjevamo držati nje, koristi svima oko nas.
    Mađutim, jako teško izvediva, mora se puno vježbati da postane navika.
    Pozdrav

    Reply
  5. Vanja r.f, 

    Ima jedna opako dobra knjiga bas sa tom premisom.
    I sam se slazem s njom. Doduse nesto teze je provesti je u praksu nakon niza godina u kojima si se vise brinuo o djelatnicima i klijentima.
    Oni pruzaju otpor jer smatraju da je to njihovo pravo.

    Da ne kazem kako je to primjenjivo i u nasoj politici ali ljudi ne razumiju i bune se.

    Reply
  6. vesna, 

    apsolutno se slažem i naša podsvijest tako radi. Pitanje je samo koliko dugo držati sebe na prvom mjestu, kolikom učestalošću iterirati ja-drugi. pa drugi- ja poredak, da bi se našla kvalitetna mjere međuodnosa, balans odgovornosti. Na zapadu , nažalost, nije podržana kultura povjerenja i suradnje sa bi taj proces bio spontan. zato ga moramo svjesno i dosljedno nadzirati i provoditi do daljnjega. Jer ako se predugo tadržimo na prvom mjestu mogli bi postat narcisoidno samobitni i u dogledno vtijeme neuspješni, bar na osobnom planu, psihiotični, Drugu varijantu ste opisali, strada zdravlje. Naći mjeru je uvijek zlatno pravilo jer je prvi samo u odnosu na druge prvi. Teško mi je naći prave riječi ovako nabrzinu, ovo je samo impesija

    Reply
  7. Jazzcoach, 

    “to the point”…jedino bi ja riječ misliti zamijenila za staviti sebe kao prioritet….ako ja nisam zbrinuta kako mogu najbolje ili najkvalitetnije pomoći/pobrinuti se za druge?…nikako…kao što si i sam iskusio…no kako to raditi/živjeti nije lako, niti baš jednostavno…em nismo tako odgajani, em većina za svoje pravo ja smatra svoj ego i nije uopće svijesna svog bića, svoje cijeline, no to je ovako i onako tema za cijeloživotno učenje, rast i razvoj…:)

    Reply
  8. Ivica, 

    Dobar text i pametan savjet !!!

    Prvi dio texta je socijalisticko/komunistička priča, važno je društvo i opće dobro !!!

    Nažalost odrasli smo u takvom društvu i društvo nas uči da je netko drugi važniji i da UVJEK postoji neki VIŠI CILJ.

    Na drugi stranu neki od nas su sretni jer su se roditelji za dobrobit djece odricali vlastitog zadovoljstva, a često i vlastitog zdravlja !!!
    Neki su dali život za viši cilj da bi nama danas bilo bolje i da bi sami odlučivali o svom životu i prioritetima …

    Uobičajeno ništa nije CRNO ili BIJELO, slažem se da u svakodnevnom životu i poslu treba misliti na sebe prvo…

    Ako se ide štedjeti – najvažnije je staviti sa strane novce sa vrha (čim se dobije dohodak)
    Ako si direktor ili vlasnik firme – najvažnije je da sebi prvo platis i da ispuniš svoje potrebe jer sretan i zadovoljan vlasnik ili direktor će prije imati uspješan posao od onoga tko nije zadovoljan, a uzročno/posljedično će i zaposleni biti zadovoljniji.

    Čak i u vezi (poslovnoj ili ljubavnoj) ako ne misliš na sebe i svoje zadovoljstvo nego se žrtviješ za onoga drugog, prije ili poslje ćeš shvatiti da je to previše ili da je onaj drugi nezahvalan !!!

    Odlična tema – čestitam !!

    Reply
  9. BD, 

    Mislim da je ovo potpuno točno.
    Prepoznajem sebe u tome kako uvijek nastojim udovoljiti drugima a to uglavnom ne bude dobro. A ako počinješ od sebe organiziraš vrijeme i posao prema sebi a ne prema drugima, puno si učinkovitiji. I ljudi to na kraju prihvate kao normalno i korektno.
    Ovo se naravno odnosi i na to, kako treba znati reći ne, a ne odraditi drugima posao.

    Reply
  10. Elena, 

    Odličan stav i razmišljanje, praktikujem već dugi niz godina i osećam se mnogo bolje, produktivnija sam i srećnija.
    Hvala na ovom članku, lepo je i podsetiti se svega toga.

    Reply
  11. Milana, 

    Poštovani Gorane,

    vaš tekst ukoliko se čita i razumije upravo onako kako ste vi i željeli da se on razumije, dobivamo jasnu poruku. Zato, svi oni koji to objašnjavaju ovako ili onako, idu iz jedne krajnosti u drugu, nisu dobili jasnu poruku onog što se željelo reći. Ja ovo upravo shvaćam tako, da ljudi trebaju uvijek prvo misliti na sebe, ako voliš sebe moći ćeš voljeti i druge. Ovdje se ne priča o ekstremima, egocentricima koji ne vide dalje od svog nosa. Već o ljudima koji ne žele zanemariti sebe, zbog drugi, koji ne gaze svoje principe da bi nekome drugome dan bio bolji. Već ukoliko ja poštujem sebe i drugi će me poštovati, oni koji to ne gledaju tako, ne razumiju vaš tekst u potpunosti. Ali to je samo moje razmišljanje. Šaljem pohvale za napisano.

    Reply
  12. Željka, 

    Pozdrav Gorane,
    Valjda sa godinama svi dođemo do toga da smo si sami najvažniji, ja sam sa u tridesetim skužila da ako ja ne funkcioniram (zdravstvenoi) da će moja obitelj i ljudi na poslu i dalje funkcionirati i da svijet neće stati.Naučila sam delegirati.
    Gorane hvala na mailovima sa velikim veseljem ih čitam.
    Ugodan i kreativan ostatak dana
    Željka

    Reply
  13. Ve, 

    Gorane, tema je odlična.
    Problem bi se mogao pojaviti kod one tanke granice gdje mi sami trebamo odrediti do koje mjere misliti na sebe, a kad bi bilo optimalno početi misliti na druge (kao što je gore Petar spomenuo).
    Od drugih možemo dobiti često i zbunjujuće signale i feedback, obzirom da ne traže svi jednako pažnje/pomoći/predanosti/čegaveć od tebe pa će se jednoj osobi činiti da si sebičan ako primijeti da malo više fokusiraš na sebe, dok će drugoj osobi biti sasvim prirodno da je tako ispravno.
    Dakle, kako poštelati onaj mjerni instrument u sebi koji bi mi mogao reći dokle sam u “zelenom” rasponu normalne posvećenosti sebi (jer ne rade svi ljudi jednako na sebi pa da se znaju slušati)…?
    Užitak je čitati Vaše postove.
    Hvala!

    Reply
  14. K_H, 

    Ovaj primjer s avionom vrlo cesto spominjem supruzi, naime nas dvoje imamo dva razlicita pristupa odgoju djece, i uostalom pristup zivotu (ne kazem da je moj bolji ili njen losiji, samo drukciji).
    Moj pristup je taj da sam sam sebi na prvom mjestu, ne znaci da time zanemarujem obitelj, dok je njen pristup – prvo djeca onda ona ako stigne. Moje mišljenje je da moj pristup donosi manje frustracija, cisto zbog toga sto sam ja zadovoljniji sobom, tj ako potrosim malo vremena na sebe dugorocno to dosnosi kvalitetniji pristup zivotu, dok ako zanemarujes sebe – to ne vodi ničemu.
    Primjer: da li prvo nahraniti sebe ili (malu) djecu?
    ako prvo nahranim sebe – za tih 15 minuta djeca imaju prilike nešto i sama pojesti i sama se pokušati pobrinuti za sebe kako znaju i umiju. naravno da će biti nereda i da ce dugo trajati, ali na kraju ja sam sit, a djeca također. Stol je malo prljaviji 🙂
    Supruga prvo hrani djecu, što rezultira s čišćim stolom, ali frustriranom suprugom, koja završi pregladnjela jer se ne uspije najesti – kada djeca završe sa klopom, ona bi se igrala i supruga je izgubila svoj time-slot za klopu… na kraju to završi prejedanjem što sigurno dugorocno nije dobro.

    Reply
  15. Dubravko, 

    Poštovani i cijenjeni gospodine Blagus
    Apsolutno se slažem s vama i Vašim stvaom. Treba naći ravnotežu između pomaganja drugima i žrtvovanja sebe.
    Žrtvovanjem sebe ne postiže se ništa a čovjek često teško strada.
    To je cijela filozofija i ja želim i vama ali i sebi da je naučim barem u ovom jednom životu.

    Reply
  16. Vesna, 

    Postovani Gorane,

    u popunosti se slazem sa Vama. To je neophodno da bi mogli biti zadovoljni i zdravi.
    Molim vas ipak da mi kazete, kako da sebe stavim na prvo mesto na svom radnom mestu, kada znam da bih u 17h zelela da idem kuci s posla (znaci prvo mislim na sebe i zelim da budem zdrava), a nadredjeni trazi da ostanem. I tako svaki dan.
    Puno pozdrava!

    Reply
  17. karai, 

    gorane, istina, dobro govoriš
    i dva primjera.
    prvi primjer: Što točno poučavaju djecu one majke, najčešće su to majke, i najčešće se takva ljubav objašnjava kao oblik majčinske, nesebične ljubavi?
    Kako da se djeca ponašaju? Ekstremna nesebičnost završava kao odgoj sebičnih
    drugi primjer: kako poučavati nekoga ako ti sam, kao učitelj nemaš to znanje, beskrajno skromni i nesebični podučavaju druge, a da im se to niti ne priznaje, ne uvažava. Ti, koji znaš, odgovoran si prema znanju i umijeću da onome koji ne zna, kao prvi korak u podučavanju pokažeš da ne zna. Često se nesebični nađu u situaciji, da im, oni koje podučavaju, tvrde kako su sve to oni već znali, sami naučili. A jedino one koji već sve znaju se ne može ništa naučiti.
    odličan tekst, hvala

    Reply
  18. danijela, 

    Poštovani,

    mislim da je vrlo teško odrediti granicu između biti dobar i biti glup.
    Teško je mijenjati zadane obrazce.

    Reply
  19. Suzi, 

    Slazem se s iznesenim misljenjem. Ono sto nas sve razlikuje jest koja je to granica ‘brige za sebe’. Kada se tu napravi ‘fine tunning’ u interakcijama, ako to funkcionira – super.

    Reply
  20. Neno, 

    Budući da se većina primjera odnosi na djecu (što se događa kad se pažnja preusmjeri prvenstveno na djecu, a tek onda na nas), samo ću primjetiti da kad se djeci ne servira sve, da djeca prije postanu samostalnija i odgovornija.
    Isto tako i u poslu, zaposlenici očekuju plaću (jer to je njihovo pravo), a ponekad je pitanje jesu li tu plaću zaradili svojim dolaskom na posao.
    Svatko to je samostalan poduzetnik ili obrtnik, zna o čemu govorim. Pravi poslodavac će uvijek zaposliti osobu koja stvara dodanu vrijednost i pokriva troškove svog radnog mjesta. Ukoliko nije tako, tvrtka ne može poslovati na ekonomskim načelima. Stoga misleći na sebe (i prvenstveno svoju tvrtku), a ne ponašajući se kao socijalna ustanova prema neradnicima (jer drugi zaposlenici moraju nadoknaditi manjak), tvrtka ima šanse za opstanak.
    Stoga ću bez problema zaposliti djelatnika koji zaradi za svoju plaću, a meni zaradi jednu kunu. (eto, opet mislim samo na sebe)

    Reply
  21. ida, 

    Slažem se u potpunosti. Jer ako ne mislimo na sebe, ne možemo pomoći ni drugima. Kako možemo pomoći drugima ako smo stalno bolesni jer se ne brinemo dovoljno za sebe? Ne mislim da je to neka velika filozofija. Naravno, to da prvo mislimo na sebe ne znači da ćemo u potpunosti zanemariti druge i gledati samo kako da nama bude dobro, nego ćemo se prije pobrinuti za sebe, a tek onda za druge i s tim se u potpunosti slažem 😀

    Reply
  22. Bole

    To je inače problem sa vlastitom tvrtkom. Ja kužim u čemu je tu problem ali … Uvek ima ono ali! Pozdrav!

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *