Pričam ti priču

Znate li ispričati priču? Zapravo, znate li ispričati dobru priču o tome kako je vaš proizvod ili usluga promijenila i pomogla klijentu u rješavanju nekog problema, blokade ili neugodne situacije?

Priče ili popularan izraz “storytelling” zadnjih nekoliko godina sve više i više preuzima primat u komunikaciji. Blogovi, osobne recenzije, putopisi, iskustva, zapažanja, mišljenja… plus tuđa mišljenja i podijeljena iskustva puno će više privući pažnju nego činjenice ili karakteristike.

Podijelit ću osobni primjer, tj. pokazat ću kroz dva različita pristupa kako se može opisati jedna te ista situacija.

© Depositphotos.com / coolfonk

© Depositphotos.com / coolfonk

Verzija 1.

Sve je počelo sredinom 6. mjeseca kada me u poštanskom sandučiću dočekao plavi papirić s natpisom: “OBAVIJEST O DOSTAVI POREZNOG AKTA” ili tako nekako. Znao sam da će i taj dan doći prije ili kasnije, no koliko god se spremao za njega, danas baš i nisam bio spreman za njega i došao je u najgorem mogućem trenutku.

Baš me to jutro inbox dočekao prazan – potencijalni klijent s kojim sam pregovarao, slao ponude te mu pred nekoliko dana poslao jedan od najboljih follow-up koji sam do tog trenutka ikada napravio nije odgovorio. Ni BU, ni MU. Ništa.

Dva tjedna su prošlo od prvog kontakta s njima, a ovo je trebao biti posao koji ne da bi samo njima donio odlične poslovne rezultate, već bi i meni puno pomogao da riješi ono što je plavi papirić iz kaslića najavljivao.

… (kratim priču radi dužine teksta)

Sra*e, mogu rezati troškove koliko god želim, no kad dođeš do minimum minimuma, nema više. Znao sam što je odgovor za probleme koje imam ali to što znam nije puno pomoglo. Stvari su se od ovog trenutka morale drastično promijeniti.

Postavio sam model “don’t break a chain” i u njega stavio kako su mi “A”, “B” i “C” najvažniji. “A” trebam & moram pa ako to i ne volim, napravit ću ga ipak svaki dan. Dovoljno je pogled na čudno presavijen bijeli papirić porezne uprave da izvuče psovku iz mene i vrati me važnom poslu.

“B” će ići par sati nakon što obavim “A” i to tako da između njega ima barem 2 sata razmaka, a “C” je dugoročan. Korak po korak, svaki dan po 4 do 6 sati te će i on za mjesec dana biti svladan.

Dva dana i dvije noći slagao sam sistem produktivnog rada koji će mi omogućiti rješavanje dugova i nužne prihode za biznis, obitelj i mene samog.

Sistem je izgledao ovako… (opis sistema)

Već nakon mjesec dana “pakla” ali i bez milosti prema okolini i drugim nebitnim zbivanjima, rezultati su se počeli nazirati. Pomaknuo sam se iz mrtve točke, pomaknuo sam se iz “baš sam pametan jer sve to znam” i počeo ta znanja primjenjivati u praksi. Uh koliko sam bio u krivu po pitanju nekih tehnika koje su mi drugi “prodali”.

A rezultati, sredio sam… (“A”), “B” mi je omogućilo…, a s “C” se još borim, no pogledom na početno stanje i tamo gdje sam danas – definitivno pobjeđujem.

Verzija 2.

Poštovani poduzetniče,

želio bih Vam predstaviti novi i iznimno efikasan sustav organizacije vremena i osobne produktivnosti kroz koji u vrlo kratkom roku možete ostvariti željene rezultate.

Ovaj sistem rezultata je dugogodišnjeg testiranja i primjene kod mene osobno, no i kod tisuće drugih klijenata koji su od reda zadovoljni, a neki od njih se i nalaze među 10 najuspješnijih pojedinaca u državi.

Sistem se sastoji od:

a. b. c. d.

Kako na prvi pogled svaka od ovih stavaka izgleda vrlo jednostavna, iskustvo nam je pokazalo da je implementacija i držanje koraka s planiranim aktivnostima najveća zapreka zbog čega se ne postižu željeni rezultati.

U svijetlu toga, želio bih dogovoriti sastanak gdje bih Vam demonstrirao na koji način i kako se ovaj sistem može implementirati te Vam pokazati rezultate koje možete kroz njega postići.

Analiza

Oba primjera su drastično skraćena, no dovoljno su jasna za analizu i usporedbu. Prvi primjer je famozni storytelling model i svrha mu je kroz priču uvesti primatelja u rješenje koje će me se kasnije ponuditi. Drugi primjer je formalni pristup koji je orijentiran na benefite, no ne izazivao preveliku emocionalnu povezanost s primateljem poruke.

Da ne bi bilo zabune, oba primjera (uz određene modifikacije) su dobra i korektna, no “pričam ti priču” je u mnogim situacijama puno bolji i efektivniji.

Naime, jedna od najvažnijih reakcija kada se od drugih ljudi traži pažnja je – SUMNJIČAVOST!

Tko je on, odakle je on, zašto je on ovdje i zašto da mu vjerujem. To su pitanja koja se svima nama vrte u glavi u momentu kada se susrečemo s raznim ponudama koje nam se prezentiraju.

Sumnjičavost je mentalna reakcija te ako pogledate Primjer 2. on izaziva famozna pitanja i povećava razinu sumnjičavosti.

Primjer 1. priča priču, stimulira dodatne emocije i misli mu usmjerava na razna stanja i situacije u kojima je potencijalni klijent bio ili će uskoro biti. Mozak tada drugačije obrađuje primljene informacije i sumnjičavost stavlja postrance. Sumnjičavost više nije primarna aktivnost kojom se bavi mozak.

Ovo je tema o kojoj se može puno toga napisati i ispričati, no ostavljam vas ovdje da se malo zamislite o svom pristupu tržištu, potencijalnim i postojećim klijentima. Provjerite i analizirajte svoje pristupe te ako imate prilike za priče i dijeljenja iskustava kroz priče, to svakako stavite u svoj poslovni model.

Pitanja, komentari… išta… Ostavite ih ispod ovog teksta 🙂

Hvala,

Goran Blagus

p.s. Ne znate ispričati priču? Ništa lakše, javite mi se emailom ili telefonom radi sastanak na kojem ćemo napraviti model iz kojeg ću ja iz vaših iskustava napraviti priče s kojima ćete puno uspješnije privlačiti pažnju potencijalnih klijenata.

ostavite trag (1 komentara za sada)

  1. Duje, 

    Sumnjičavost si naglasio i ona je potpuno opravdana u općem nedostatku iskrenosti i povjerenja koje je ubio marketing obmanama a u mnogim slučajevima i prevarama. Stoga nije čudo kako ljudi traže izvore informacija koji nisu plaćeni, “ugođeni” oglasi.
    No, kako marketing majstori počnu iskorištavati i te “iskrene” kanale tako će i ljudi reagirati nepovjerenjem. To je jednostavan prirodan zakon akcije i reakcije.
    Iskreno se nadam da ću doživjeti vrijeme kad dobre proizvode neće trebati reklamirati već samo dobro oglasiti na netu. Pretpostavljam da to i ti nudiš – dobar oglas.

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *