Prepametan za tu foru…

Motivacija je često tema kojoj se mnogi znaju okrenuti kada zapnu u probleme i shvate da bi nešto trebali napraviti, ali nikako da krenu. Internet i knjižnice su pune različitih knjiga, tekstova i videofilmova koji imaju svrhu motivirati osobu da se pokrene, no svi jako dobro znamo da to rijetko djeluje.

Iz ovog mog višetjednog serijala poruka iz područja motivacije, produktivnosti i vezanih tema vjerujem kako ste shvatili koji je moj stav o uspješnom djelovanju (kreni korak po korak, pogriješi, ispravi i idi dalje, slušaj se na svim razinama i složi svoj model), no danas ću se dotaknuti jedne metode koju često možete sresti u literaturi.

Jedna od tih metoda, tj. trikova kako se motivirati jest javno ili na neki drugi način podijeliti s drugim ljudima kako ćete u određenom roku napraviti određeni posao. Često ta obećanja budu u obliku izjave najbližim prijateljima, obitelji ili grupi pratitelja i poznanika na društvenim mrežama.

  • položit ću sve ispite do kraja godine
  • pokrećem novu tvrtku kojom ću pokoriti svijet
  • nema više popuštanja i od ponedjeljka krećem s najboljom dijetom i redovitim vježbanjem

Pozadina ovakvog dijeljenja i davanja obećanja velikom broju ljudi (poznatim i nepoznatim) polazi od toga kako djeluje naš um (i prijatelj ego).

Vjerojatno znate kako je u ljudskoj prirodi želja da se sviđamo drugim ljudima te želimo da nas drugi vole i cijene. U pogledu toga, često i nesvjesno radimo različite radnje kako bi nas društvo i okolina prihvatili, tj. kako bismo bili dio neke grupe. Čovjek je (većinom) društveno biće. Voli i želi se družiti s drugim ljudima.

To je tako zbog nasljeđa koje nosimo još od vremena kada svijet nije funkcionirao u formi kako on funkcionira danas. Da bi prethistorijski čovjek preživio, morao je djelovati u grupi. U grupi je lakše dolazio do hrane, u grupi mu je bilo toplije i ono najvažnije – sigurnije. U slučaju da nije bio član grupe ili ga je grupa izbacila, šanse da preživi u surovom svijetu bile su mu gotovo nikakve.

Ukratko, bez djelovanja u grupi nisi mogao opstati.

I taj model, zapravo dio tog modela, svi smo mi u većoj ili manjoj mjeri naslijedili, tj. on je postao dio našeg DNK. Želimo biti u grupama i želimo biti s drugim ljudima jer nam to donosi priznanje, raznolikost i ono najvažnije – sigurnost.

Nekada je ta sigurnost bila vezana uz to da preživimo, no danas je ta sigurnost vrlo rastezljiva i ponekad vrlo upitna.

No, vratimo se na temu motivacije dijeljenja i davanja obećanja grupi ili drugim ljudima s ciljem da ćemo obećano i napraviti. Dakle, trik je u tome da se u našem umu aktivira mehanizam straha koji će nam biti motivator da izvršimo obećano. U protivnom bi nas grupa i okolina mogli izbaciti iz svoje blizine, a time bismo izgubili toliko potrebitu sigurnost.

U praksi, to bi značilo da će nas najbliži ljudi pitati što je s danim obećanjem, a kako ne želimo ispasti neozbiljni ili izgubiti njihovo povjerenje tada se nećemo dovesti u tu situaciju i napravit ćemo sve što je potrebno kako bismo obećano ispunili. A ako je to tako, onda imamo dovoljno motivacije za pokrenuti se i napraviti nužne radnje.

Ovako napisano super izgleda, no pitanje je koliko zapravo sve ovo djeluje u praksi?

Velika većina nas već je u godinama kada nemamo strah od gubljenja povjerenja drugih osoba ako nešto ne napravimo, a vrlo vjerojatno smo već stekli jako mnogo prakse u stvaranju i traženju isprika ili “posipanju pepelom” da jednostavno ova metoda motivacije ne djeluje.

Postali smo prepametni i, zapravo, naš je prijatelj ego postao mudar igrač i pušta nas da se zavaravamo ovim jeftinim motivacijskim trikovima koji rijetko djeluju. “Malo ću trpjeti što nisam obećano ostvario, vremenom će se zaboraviti i na kraju nikome ništa.”

Hmmm… Što kažete? Prepoznajte li se u ovom opisu? Ako je odgovor potvrdan, tada strah od odbacivanja nije dobar motivator, štoviše, okrenite se nekim drugim metodama i tehnikama.

Trik motivacije za napraviti nešto što nam nije od volje ili je teško nije u traženju trika, već u prepoznavanju želje i potrebe, te u osjećaju i emocijama koje će postignuti cilj dati. Uloženo / dobiveno.

Imate li mišljenje o ovoj temi, podijelite ga ispod ovog blog zapisa.

Hvala na pažnji,

Goran Blagus

P.S. Trik motivacije sa strahom gubitka sigurnosti djeluje kod djece, no mnogi roditelji ovaj trik znaju vrlo nepošteno iskorištavati u odgoju (“ako ne napraviš to, mama će te ostaviti…”). Ali kako s vremenom odrastemo i shvatimo pozadinu straha u motivaciji te pametnog ega kojeg smo izgradili, motivacija dijeljenja obećanja s grupom i gubitak koji bi eventualno mogao nastati rijetko djeluje u praksi.

 

image by jin.thai

ostavite trag (1 komentara za sada)

  1. Vesna, 

    uhvatila sam si tok misli čitajući članak…
    Negdje po putu od djetinjstva na ovamo, neprimjetno mi se pogubilo ono malo čarolije koja me drži za ideju do trenutka njenog ispunjenja.
    Nekad se do toga stizalo s lakoćom. Cijelim putem, bez obzira na prepreku. Bez obzira na organizaciju/neorganizaciju. Bez neke prevelike motivacije ili razmišljanja o motivaciji.
    I zbog čega sada sve manje težim ostvarenju cilja i/ili izmišljam prepreke? Zašto mi treba toliko motivacije?

    Kao da više nije dovoljno slatko kad se dostigne cilj, kad se postigne planirano/željeno.
    Da li prerijetko ispunjavam ciljeve? Ili si ih prerijetko postavljam?

    Je li to zbog moje kvarnosti ili zbog kvarnosti okoline?

    Ili mi ispunjenje tolikih ciljeva ne treba nego mi je možda nametnuto? Ili mi je predobro uvijek ovako, stalno isto… Opet, zašto mi treba toliko motivacije?
    🙁

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *