Ovisnost o hitnosti

Hajmo brzo na ovotjednu temu iz područja produktivnosti i motivacije, jer ipak se ovdje radi o hitnoj poruci.

Šalim se, jer u nastavku nema ničeg hitnog što bi vam trebalo zaokupiti pažnju o ovom momentu. U konačnici, ako i imate nešto što je važnije, najbolje je da pažnju pridate toj aktivnosti, a ostatak teksta pročitajte kasnije.

Sugestija koja ne djeluje

Bez obzira na gore danu sugestiju kako ostatak možete pročitati kasnije, velika većina primatelja ove liste (više od 1500) ipak će nastaviti s čitanjem i važnu aktivnost (posao) ostaviti za kasnije.

Jedan od glavnih razloga je taj što sam porukom, naslovom i riječju “hitno” uspio privući pažnju i time mnogima razbiti model po kojem ovog trenutka rade važan posao.

“Piše da je hitno, znači da je i važno!”

Hitno vs važno

Kroz različite tekstove, seminare, webinare, knjige i što sve ne, često se ući vještina kako treba prepoznati razliku između hitnog i važnog (bitnog).

Osobno ne bih išao za time i pojašnjavao koja je razlika, već bih ovdje naglasak stavio na jedan drugi moment. A to je kada važno
tretiramo tako da u jednom momentu postane hitno.

Hmmm… imate li iskustva kada ste posao za koji ste imali dovoljno dugi rok zakasnili napraviti ili ste ga radili u zadnji tren jer ste
predugo čekali?

Iskreno, nisam još upoznao čovjeka kojem se to nije desilo.

Vjerojatno ste čitajući i ovih nekoliko redaka prepoznali svoj model  djelovanja (čast iznimkama) i slegnuli ramenima kako jednostavno tako funkcionirate.

Tajna zbog čega tako djelujemo je u čekanju radi kojeg ne postoji razina pritiska koja bi nas natjerala napraviti posao prije naznačenog roka.

Životna škola

Kad smo bili djeca i išli u školu, roditelji su nas tjerali ili podsjećali kako je vrijeme za školu, kako trebamo prati zube, kako trebamo
redovito jesti, učiti…

Sada kada smo odrasli, bračni drug ili prijatelji nas ponekad znaju podsjetiti da bi trebali nešto napraviti, no u većini slučajeva ne postoji “taj netko” koji bi nas podsjetio što nam je činiti. (Kalendar i podsjetnici rijetko djeluju, tako da njima ovog trenutka ne pridajem veću pažnju.)

Dakle, nema više nekog “sa strane” tko bi nas podsjećao i radio određenu dozu pritiska. Naravno, osim famoznih rokova i prisjećanja kako ćemo trpjeti posljedice ako posao ne napravimo do zadanog roka.

Ovisnost o hitnosti

I tu je taj moment – tek kada su rokovi postali iznimno kratki i kada je negativna emocija vrlo blizu (čitaj: kazna), uspijevamo u sebi naći snagu, dovoljno vremena i inspiracije te napraviti posao za koji smo imali dovoljno dugi rok.

Ukratko, velika većina nas postala je ovisna o hitnom i samo tada možemo nešto dobro isproducirati. No, kao i ovisnost o drogama,
tako i ova ovisnost u sebi nosi određenu dozu opasnosti.

Hvala na pažnji,

Goran Blagus

p.s. Prepoznajte li se u opisanom modelu? Podijeliti svoja razmišljanja na ispod ovogh teksta.

 

 

ostavite trag (1 komentara za sada)

  1. Djordje, 

    Upravo sam u sličnoj situaciji, projekat koji je već trebao biti gotov se otegao
    u medjuvremenu sam odgovarao na sve “hitne” emailove i praktično
    dozvolio da agresivniji klijenti budu ispoštovani na uštrb onih
    strpljivijih i važnijih.

    Problem smo uočili a šta je onda rešenje?
    Kako promeniti ovu naviku? Da linje dovoljno da je budemo svesni?

    Puno pozdrava i hvala na korisnim saveta!

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *