Manageri, zašto im treba pustiti… [IM]

… da pogriješe? Kad postavljam ovo pitanje, mislim na djelatnike koje vodite i kojima upravljate. Jeste li se ikada zapitali zbog čega im treba pustiti da pogriješe? Velika većina novih poduzetnika i managera će na ovo moje (retoričko) pitanje odgovoriti nešto tipa “… a zašto da im puštam i što oni imaju da griješe?!” No, pravi igrači, pravi manageri i pravi vlasnici firmi znaju koja je snaga greške u shvaćanju vođenja ljudi i posla koji rade.

Prije nego nastavim evo malo analogije iz prošlosti. Za početak, pokušajte se mislima vratiti u svoje djetinjstvo. Pokušajte se prisjetiti kako su se odrasli odnosili prema vama i kako su reagirali kada ste nešto napravili krivo. Ako ste bili baš onako maleni, sasvim sigurno su pokazali razumijevanje za loš ishod neke akcije, dok s vremenom kako ste odrastali sve češće je bilo kazne ili nekog drugog oblika “ribanja”. Sve u svrhu da istu grešku ne napravite ponovno i naučite lekciju.

Ako ste roditelj i imate dijete, pokušajte se prisjetiti kako funkcionirate spram njega kada se ono takmiči s vama u nekoj igri. Mini anketa koju sam proveo na Facebooku pokazala mi je da djeci znaju popuštati u igri da ih se pobijedi, no s vremenom na vrijeme im ne puštaju. A kako su djeca sve starija, tada se sve rjeđe i popušta. Svrha je da dijete osjeti kako u životu ne ide sve glatko i neka nauči kako izgleda poraz. Jer, poraz je sastavni dio života.

Djeca & posao

S obzirom da sam ja poslovni trener (business coach) i ovdje se bavim poslovnim temama, imajte razumijevanja za mali ulazak u područje roditeljstva, da vidite kuda će nas priča odvesti na kraju. Po meni, kako funkcioniramo u djetinjstvu, tj. kako su se drugi ponašali prema nama, te kako se mi kao roditelji ponašamo prema svojoj djeci, ima jako velike poveznice s uspješnim vođenjem poslovanja.

U neku ruku, kad bismo se kao manager postavili prema svojim djelatnicima kao svojoj djeci i tretirali ih na taj način, sasvim sigurno bi se mogli postići bolji poslovni rezultati, ubrzati procesi i sve ostalo što je bitno kod vođenja tvrtke. Izgleda suludo, no ima nečeg u tome.

Za početak, ako imate iskustva kao roditelj pokušajte malo razmisliti koje je dublje značenje puštanja djeci da nas pobijede u igri. Smisao je da osjete kako izgleda pobjeda, a ujedno je i smisao da shvate kako to izgleda izgubiti. Smisao je da osjete i dožive te osjećaje, jer na taj način će iskustveno naučiti kako funkcionirati u budućnosti.

No, ako ste manager, dozvoljavate li svojim ljudima da vas pobijede? Dozvoljavate li im da izlože puno bolji poslovni plan od vas samih ili ste u ulozi šefa koji je uvijek u pravu i koji ni pod kojim razlogom ne smije izgubiti? Jeste li takav vođa koji smatra da je uvijek u pravu i njega se ne smije pobijediti? A ako ga se ipak pobijedi, onda omalovažava te rezultate.

Ako ste takva osoba (koja se ne smije pobijediti) kako onda možete očekivati od svojih ljudi da budu uspješni kada nikad nisu ni osjetili kako to biva biti uspješan. Kako možete očekivati od svojih ljudi da ponude bolja rješenja kad jedino ispravno rješenje smatrate ono koje ste sami ponudili? Osim toga, prisjetite se kako vam je bilo u djetinjstvu kad vas je susjedov mali uvijek pobjeđivao i niste imali šanse pokazati svoje kvalitete. Nije baš ugodan osjećaj.

Greške

Sastavni dio uspjeha iz bilo kojeg područja jesu greške. Oni koji ne griješe su ljudi koji ništa ne poduzimaju, no ti ionako ne čitaju ove retke. A smisao greške i osjećaja njezinih posljedica je jako bitna. Zapravo, u poslovnom okruženju je još bitnije shvaćanje posljedica napravljene greške i set emocija koje se događaju u tom trenutku.

U svojoj karijeri vođenja različitih tvrtki naučio sam lekciju kako će svaki čovjek koji radi za mene pogriješiti. Čak sam naučio kako će u prvih 30 dana napraviti poprilično veliku grešku. U zadnje vrijeme sam toliko otišao u krajnost gdje sam kod zapošljavanja novog čovjeka odmah spomenuo kako će u prvih 30 dana napraviti veliku grešku, možda čak i financijsku štetu i da će mu sve to izgledati kao da je svijet stao. No, to je sastavni dio posla i od njega očekujem da kad napravi grešku neka napravi što zna i umije kako bi njezinu štetu umanjio. Ne znam kako, no uvijek se desilo ovako kako sam im opisao.

Ali posljedica greške je za krajnji cilj imala nešto drugo, puno vrjednije. Djelatnik je kroz mogućnost da može pogriješiti stvorio osjećaj sigurnosti i izgubio moment napetosti i stresa “kako ne smijem pogriješiti”. Ako zna što će se dogoditi onda zna da to treba i popraviti. No, kroz ovaj model vođenja od njega se očekuje da spozna posljedice svoje greške (financijske, prodajne…) te da greška nije tipa “desilo se”, već “moja kriva odluka dovela je do…”. Na taj način dobivaju se dvije bitne stvari – svjesnost i odgovornost.

Danas, za uspješno vođenje tvrtke, svjesnost i odgovornost su dvije jako važne komponente koje bi trebali imati vaši djelatnici. Možda smo ih kroz odrastanja naučili, a možda i nismo. No svijest o tome kako radim/rade i odgovornost za odluke jedino osiguravaju kvalitetne djelatnike na duže vrijeme. Razmislite malo o tome na koji način to potičete kod svojih djelatnika. A ako djelatnici to ne posjeduju, onda kao dobar roditelj trebate uložiti nešto energije i to ih naučiti.

ostavite trag (0 komentara za sada)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *