Lekcija & šarene boje

Stiže nova tema iz područja produktivnosti i motivacije. U ovom kratkom (radno kratkom) tjednu donosim i kratku priču koju svi znamo i iskusili smo je u životu, no učinilo mi se prikladnim za podijeliti je. Kao bonus ovoj priči, pogledajte PS na kraju poruke.

Kako je zadnjih nekoliko dana vrlo aktualna tema nogomet, tako se i moj petogodišnjak zainteresirao za igranje nogometa. Dogovor je pao da odemo na travnjak ispucavati loptu te je u jednom takvom ispucavanju mali čovjek promašio loptu i pao.

Krenule su suze, uz koje je uslijedio ljutiti pogled. Ubrzo se pojavila frustracija nakon koje je krenulo međusobno natjeravanje. Par minuta natjeravanja i nemogućnosti da svoj bijes, frustraciju i neuspjeh “ispuca” na meni, uslijedila je poučna lekcija razgovorom.

Tko je kriv što si pao? Ja!
Tko je kriv što si ljut? Ja!
Što radimo kada padnemo? Dignemo se i idemo ponovno!

Ne znam hoće li ovaj moj mali čovjek, tamo negdje u budućnosti kada ga problemi stisnu sa svih strana, nabasati na ovaj tekst svog starog i prisjetiti se lekcije kako se nakon pada trebamo dignuti i krenuti dalje, ali je očito da se mi odrasli vrlo često ponašamo kao ovaj moj mali čovjek.

Oni su krivi što mi ne ide posao, on je kriv što imam probleme, ona je kriva što me boli, oni su krivi što mi kompliciraju život, kada bi oni samo znali kako je meni, oni bi trebali pokušati što ja pokušavam… oni… oni… oni…

Cendramo, cvilimo, žalimo se, budemo frustrirani zbog drugih, osjećamo se bespomoćno zbog drugih, drugi nas kontroliraju, drugi upravljaju nama… i velika većina ljudi po pitanju toga radi jedno VELIKO NIŠTA!

Kao i moj mali čovjek, koji me optužio što je lopta krivo poskočila i on je zbog toga pao, tako i mi odrasli zbog djelovanja drugih ljudi optužujemo njih što je nama loše.

Život je puno češće šarenih boja, a ne crno bijel kako ga najčešće doživljavamo.

Kad padnem, dignem se i idem dalje!

Uživajte u tjednu koji je ispred vas.

Goran Blagus

p.s. Ovaj tekst kasni jedan dan zbog tehničkih razloga. Naime, nakon što sam ga završio, pokvarilo mi se računalo i uz sve silne pokušaje da spasim napisano, kvar je bio takav da sam tekst morao napisati ispočetka. Nimalo ugodan osjećaj. Prvo sam se ljutio na autora programa u kojem pišem tekstove (jer nema snimanje kopije na cloud), pa na Google jer Android OS još nije dovoljno stabilan, pa na Samsung, pa na proizvođača tipkovnice… Mogu biti ljut, mogu biti frustriran, ali sam se ispucao i ohladio. Jedino rješenje bilo je dignuti se i učiniti sve ispočetka. Lekcija naučena

 

Image by emrank

ostavite trag (0 komentara za sada)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *