"Kaos" oko nas [IM]

Evo, stigao je i taj famozni 1.9.2009. Automobili jure oko mene i svako malo trube sporijim vozačima. Počinju se stvarati gužve u tramvajima i jutarnja naguravanja. U inbox svako malo kapne zahtjev za sastankom (meeting request) s oznakom HITNOSTI. Poruke sve češće imaju u sadržaju riječi kao što su SADA, ODMAH, HITNO, TREBA MI, ŠTO SE ČEKA, KADA ĆEMO… Novine, radio i web portali razglabaju o tome kako nas je kao naciju Svjetska banka proglasila neradnicima i da se više volimo izležavati nego raditi. Ekipa po raznim forumima i radio emisijama raspravlja o tome kako se svi mi trebamo promijeniti. Naši vrli političari smišljaju kreativne načine za više poreze (je l’ se još tko sjeća da RH ima najveća porezna opterećenja u svijetu ?), pa onda… Ne znam kako je vama, no meni dolazi da vrisnem – DOSTAAAA ! No, vrijeme ide, aktivnosti idu i jednostavno većina nas ne može stati i mora biti dio ove svakodnevne kolotečine. Zar to mora biti tako?

Pišući ove gornje retke (napisao sam ih danas u 08:30) sve me to podsjeća na početna “stanja” koja često klijent coachinga ima prije unajmljivanja coacha. Njihova priča često ide ovako nekako. Klijent ima problem s naplatom, pa je tu problem s voznim parkom. U isto vrijeme klijent bi želio naučiti nove vještine, najbolji djelatnik mu je dao otkaz, treba napraviti prezentaciju nove usluge, obiteljska zbivanja ga uznemiruju na poslu… Jednom riječju, u glavi je pravi kaos.

Stanite na loptu

Savjet koji želim podijeliti s vama, a često mi je pomogao (i klijentima i osobno) jest što prije “stati na loptu”. Za početak, nemojte si dozvoliti da vas se uvuče u kaos, stanite postrance i razmislite što je od svih tih zbivanja bitno i važno. Prvi korak koji radimo (nakon što smo osvijestili da nas je “kaos počeo gutati”) je sve stvari staviti na papir. Za razliku od izrade liste prioriteta i poslova koje treba napraviti, sva zbivanja koja nas tište, misli, obveze i probleme samo popisujemo, izbacujemo ih iz glave. Ne razmišljamo što i kako taj problem riješiti, tko je sve involviran… Cilj je “isprazniti glavu”. I kad glavu ispraznimo, pogledamo na papiru (ili možda mentalnu mapu) tako da lakše stvorimo sliku zbivanja oko nas. Tek nakon toga, “prazne glave” donosi se odluka što će se raditi, kako će se raditi, koji su rokovi, koji su očekivani rezultati, kada će se raditi i što se definitno nas ne tiče i nećemo raditi.

I vjerujete, mentalno se ostaje čišći i zdraviji jer shvaćate da u “šumi” raznih zbivanja postoje bitnije i važnije stvari i da niste Superman koji može činiti čuda. Osim toga, ovakve akcije čine razliku između uspješnih i manje uspješnih ljudi. Uspješni poduzimaju akciju i to fokusirani samo na jedno područje (znaju koji im je cilj i znaju odabrati koji posao će raditi svakog trenutka). Oni međutim znaju i da je neuspjeh dio uspjeha. Dok u isto vrijeme manje uspješni ili ne pokušavaju dovoljno ozbiljno ili neuspjehe doživljavaju toliko teško da kasnije više ne pokušavaju. Ili rade ono još gore – izgube se u “kaosu” misleći da mogu sve i svašta napraviti savršeno i najbolje, ili ih previše zbivanja oko njih “pojede”. Ne dozvolite si da vas zbivanja oko vas “pojedu”.

Život je protkan uspjesima i neuspjesima – ali samo oni koji se pokrenu i koji se fokusiraju na jednu po jednu stvar uspijevaju.

 

ostavite trag (0 komentara za sada)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *