Kako nas kritike drugih izbace iz takta

Tek sam nedavno imao jedan od onih razgovora koji mi je pomogao osvijestiti problematiku osobnog razvoja i zbog čega mnoge metode iz tog područja dobro izgledaju u teoriji ili funkcioniraju samo prvih nekoliko dana, a nakon toga se urušavaju.

Bez obzira radili na uvođenju zdravijeg menija radi skidanja kilograma, redovitog vježbanja, pokretanja novog biznisa ili uvođenje novih navika ima jedan, nazovimo ga “glupi” moment, zbog čega “fejlamo” (sleng za pojam neuspjeha).

© Depositphotos.com / leeser

© Depositphotos.com / leeser

Moje iskustvo

Ja sam osoba koja voli istraživati nove stvari, uvijek u traženju boljih tehnika ili metoda koje će mi pomoći u boljoj produktivnosti i efikasnošću. Dovoljno sam otvorenog uma da konzumiram različite materijale i s onima s kojima se slažem proučavam do detalja i implementiram, dok druge samo percipiram.

Tako sam jednom prilikom “nabasao” na set poduzetničkih priča kroz koje autor oštrim jezikom dijeli svoju mudrost i ne pokazuje preveliko razumijevanje prema filozofiranju što bi bilo kad bi bilo.

Vrlo zanimljivo štivo i iznimno motivirajuće. Trgne čovjeka da se lakše pokrene.

Odlučio sam si te tekstove isprintati (sedam A4 stranice) te ih držati na mjestu gdje su mi lako dostupni (u stanu) za ponovno čitanje i proučavanje.

Jednom prilikom u goste mi stiže lokalna ekipa, dečki s kojima se povremeno družim i malo po malo jedan od njih nabasao je na te moje papire.

Čita on to, čita… i krene sa savjetima, komentarima i kritikama.

Ovo ti je bez veze… zar ne kužiš kako to nema smisla… i sada će ti on pokazati da pomoću ove metode možeš… bolje ti je da… jesi probao…

A meni krene “film u glavi” i počnem pojašnjavati kako je to meni jako dobar materijal, kako je autor uvaženi stručnjak, kako mi to ima smisla… te počnem ulagati dosta energije u uvjeravanje kako nije u pravu i da on to ne kuži.

Na kraju reagiram tako da mu uzimam papire i skrećem fokus razgovora na druge teme.

Ne znam jeste li u gornjoj situaciji primijetili moment koji mi se desio, a poprilično sam siguran da se i svakome od vas desio barem nekoliko puta u životu.

Često se to dešava u trenutku kada u svoj život (osobni ili poslovni) uvodimo nešto što je drugačije i nešto u što imamo određenu količinu vjere, a druga strana ili okolina to percipira na potpuno drugačiji način i “minira” nas svjesno ili nesvjesno.

Radi se o momentu OPRAVDAVANJA za vlastite odluke.

Radi se neugodnom osjećaju opravdavanja ili opciji da ćemo se morati opravdavati zbog čega svako jutro jedemo mekinje, vježbamo u potrganoj majici, radimo samo 3 skleka, ne gledamo TV, djecu učimo nekim drugim vještinama, radimo na usluzi XYZ, pokrećemo vlastiti biznis…

Taj osjećaj kako će nas kritizirati i kako ćemo se morati braniti i opravdavati je fakat gadna stvar te smo zbog nje puno podložniji odustati od nauma nego ustrajati do kraja.

Hrabri i poduzetni bi na ovo rekli kako treba imati mud*, jaku snagu volje, agresivnost ili jednostavno prijeći preko kritika i prigovora.

Po meni, puno efikasnije i elegantnije rješenje je u prepoznavanju i osvještavanju tog momenta kada se nekome počnemo opravdavati te im uzvratiti protupitanjem: Zar ti se sada moram opravdavati radi toga? ili Zbog čega ti se ja uopće opravdavam?!

Jasno i glasno izgovaranje onog što nam se dešava, vjerujte mi, jako puno pomaže.

Možda u ovom momentu nismo 100% sigurni da je trenutna dijeta najbolja na svijetu ili da će nam ova aplikacija uspjeti ili da gledanje video klipova s vježbama može pomoći… ali ako ne krenemo i ako ne damo sve od sebe da to usvojimo i implementiramo, nikada nećemo znati odgovor.

Promjene koje uvodimo u svoj život radimo radi sebe samih, a ne radi drugih. Trebali bi sebe malo češće stavljati na prvo mjesto.

A kako se vi nosite s promjenama i zamkom opravdavanja?

Goran Blagus

ostavite trag (9 komentara za sada)

  1. Tonka, 

    Slažem se, prigovori drugih ljudi nam pokazuju sa cime u podsvjesti nismo zadovoljni, odnosno imamo podsvjesno uvjerenje da nismo sposobni ili ne zasluzujemo. Podsvjest je 2 miliona puta jaca od svijesti i mi saljemo tu energiju. Drugi ljudi sa svojim reakcijama nas upozoravaju na nasu podsvjest i ako toga postanemo svjesni to uvjerenje gubi snagu. Kvantna fizika nas uci da je sve energija prema tome nase misli, bile svjesne ili nesvjesne, su energija koja se materijalizira, svesne misli znamo, ali nesvjesne mozemo otkriti samo preko reakcija drugih ljudi, zato bi im trebali biti zahvalni bez obzira kako nam se ruzna cinila nihova reakcija. Oni nam zapravo govore ono sto mi u podsvjesti mislimo. Prisjetimo se da samo energije iste frekvencije medjusobno rezoniraju i nasa rekcija je posljedica te rezonancije.

    Reply
  2. Goga, 

    Jedan od načina na koji dolazimo do novih spoznaja je i razmjena mišljenja s drugima. Nemam se kome i zbog čega opravdavati ako mislim na neki način o pojedinim problemima ili ako mi se sviđa nečiji način razmišljanja i zaključci. U isto vrijeme, kad netko osporava određene tvrdnje ili argumente iznoseći svoje argumente, to mogu samo pozdraviti i rado prihvaćam raspravu. Dakle, rekla bih da problem nastaje kad netko iznosi tvrdnje koje ne može argumentirati, a mi se onda “branimo”. No u više sam navrata čula da se ne moram opravdavati u situaciji u kojoj sam iznosila svoje mišljenje, odnosno argumente koji su me do njega doveli, očekujući raspravu. Tako da, ako se ne slažem s tvojim mišljenjem, i iznosim tvrdnje koje su suprotne od njega, to ne znači nužno da očekujem da se opravdavaš nego da te pozivam na razmjenu argumenata 🙂 Koji put je teško uočiti razliku.

    Reply
    1. Goran Blagus,  Post author

      U potpunosti se slažem 🙂

      Reply
  3. Tonka, 

    Slazem se s Gogom. Moj komentar se odnosi na situacije kada se mi lose osjecamo zbog tudjih komentara i situacija i situacija u kojima se nadjemo.

    Reply
  4. željko, 

    promjena u bilo kojem obliku je normalna i prirodna stvar… jasno razni ljudi – razne ćudi pa će biti različitih “mišljenja” šta je normalno i prirodno. Iz svog iskustva mogu potvrditi je da je prirodno i ljudsko ono što je prošlo kroz “3 sita” – istinito, lijepo i dobro. A promjena je znak da se čoviijek “kreće” i to je znak da je ŽIV! Pokret je osnova života. Onda valjda ljudi koji se ne kreću iz svojih poznatih okvira na taj način i ne mogu sagledati neku širu, “pokretniju” sliku svijeta, života, poslovnih i drugih prilika, itd…

    Reply
  5. Vjeko

    Ljudi su bića koja traže potvrdu i priznanje od drugih za svoj rad, stav pa i mišljenje. Bitno nam je što ljudi misle o nama i našim idejama i nerado prihvaćamo da postoji netko (pogotovo nama znana odoba) tko misli da nešto u što vjerujemo nije točno (ili nešto s čime smo se poistovjetili).

    U tom trenu automatski (by ego) pokušavamo tu osobu pridobiti u ‘svoju korist’ jer nam kontra mišljenje stvara nelagodu i nemir u našem umu; ako tu osobu pridobijemo, um će se malo smiriti (do sljedeće zamke).
    ~ ovo se pogotovo odnosi na nove stvari koje nam nešto znače ili pružaju nadu, a nismo 100% sigurni u njih. Npr. ako netko kaže da banana nije voće, to nas i neće toliko pogoditi. Zapravo, neće nas ni taknuti jer znamo da je taj netko u zabludi, a i da nije, stvarno nam je svejedno jer se nismo poistovjetili s tom izjavom.

    Dobro je prepoznati zamku i ona će, hopefully, nestati 🙂

    Reply
    1. Albert, 

      “Sometimes people don’t want to hear the truth because they don’t want their illusions destroyed.”

      ― Friedrich Nietzsche

      Reply
  6. Svabo, 

    Problem nastaje kad jedna od strane ne pokušava ući u raspravu već samo nameće svoje viđenje. Sve je to vezano i na grešku “dobre namjere” jer po principu “ne uradi drugome što ne želiš da drugi uradi tebi” mi jednostavno nikad nebi smjeli samoinicijativno iz ikojeg razloga probati “pomoći” nekome (bilo savjetom, mišljenjem, sugestijom a čak i radnjom) ukoliko suprotna strana to nije izričito zatražila. Upravo se zbog toga najkvalitetniji odnos između učitelja i učenika stvara kada učenik traži učitelja a ne obratno, kada učitelj mora usaditi zanje učeniku. Dakle nije bilo u redu to što je osoba krenula nametati svoje stavove bez obzira jesu li oni istiniti ili ne. A potreba za opravdavanjem proizlazi iz nesigurnosti tj. nedovoljnog poznavanja tematiek koja neizaziva sigurnost i odvija se po principu straha (strah je reakcija na vlastitio neznanje o onome što izaziva strah; bio to pauk ili ispit na faxu, strah je uvijek uzrokovan nerazumijevanjem tj. neznanjem što možemo očekivati od te situacije koja nam budi fizičke osjećaje nelagode koji su simptomi nog neznanja)

    Reply
    1. Svabo, 

      ispičavam se na tipfelerima ˇoˇ’

      Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *