Kad bi(h)… [IM]

Zanemarite na par minuta svoj racionalni dio mozga i pretpostavite da je opis situacije koji slijedi moguć i ostvariv. Odlično! Dakle, danas je 29.6.2010. i niste zadovoljni situacijom u kojoj se trenutno nalazite. To može biti da niste zadovoljni sa fizičkim izgledom ili možda niste zadovoljni poslom koji radite ili možda količinom novaca koju imate ili okolinom u kojoj živite ili svojim raspoloženjem ili… Osjećate tj. nekako znate kako trebate nešto poduzeti po tom pitanju, no ne znate što bi to moglo biti. Ili još bolje, znate približno, ali niste do kraja sigurni je li to ono pravo. No, u tom trenutku desi se nešto jako zanimljivo. Neko “više biće” ili neka jako pametna osoba kaže vam sljedeće: “Da bi uspješno ostvario to što želiš potrebno je napraviti xyz i onda ćeš xx.xx.xxxx. biti zadovoljan.” I to bude istinita i ostvariva izjava.

24 sata nakon što vam je rečeno što TOČNO trebate napraviti i kada ćete TOČNO ostvariti željeni cilj, sve što trebate napraviti jest krenuti raditi to što TREBATE raditi. Kad dođe proricani datum biti ćete sretni, bogati, bolje ćete izgledati ili što već ste postavili kao izazov na početku ove priče.

Realnost

Sada možete uključite racionalni dio mozga. Vjerujem kako su vam reakcije na gornje pasuse bile da je sve to nonsens, kako ne postoji “više biće” koje će mi TOČNO reći što da radim, kako nema čarobne formule koja još zna predvidjeti i datum uspjeha, kako… Sasvim sigurno ste počeli i propitivati odakle “on” zna kada će se to desiti, odakle njemu znanja, tko je on, zašto to radi…

Da budem iskren, većina ljudi kojima sam počeo pričati ovu pričicu počinju reagirati na gornji način, no često tu bude uključena i neka vrsta fizičkog nemira. Odmahivanje rukama, njihanje glavom, podizanje ramena, podsmijeh…

Taj nemir i to neslaganje rezultat je djelovanja cijelog tijela kako ne može prihvatiti da je ovakav scenario moguć.

No, znate koji je pravi izazov – potajno i intimno se nadamo da je ovakav scenario ipak ostvariv. Potajno i intimno priželjkujemo da postoji to neko biće ili osoba ili što već koji će nam reći što trebamo TOČNO raditi kako bismo ostvarili neku svoju želju i još će nam reći kada će se to desiti.

Sigurnost

Nedavno sam razgovarao s nekoliko vrlo pametnih ljudi i primijetio sam jedan jako zanimljiv uzorak. Svi oni u životu žele napraviti neke pomake u poslovnoj karijeri, ali jedna misao cijelo vrijeme prevladava: “Kad bih znao koji posao da radim i da će mi taj posao sigurno dati dovoljno vremena/novaca/slave odmah bih krenuo u njega.” Nakon toga se “poklope” izjavom – znam kako danas ništa nije sigurno tako da ne znam što na kraju da radim.

U konačnici sve se to svodi na osjećaj sigurnosti. Biti unutar sigurnih zidova i poznatih okvira je ugodno. Zapravo, ugodno je dok ti okviri ne stiskaju. No kad stisnu, onda razmišljamo kako bi bilo dobro da ih prevladamo, ali to raspoloženje traje samo do trenutka kada više stisak nije toliko neugodan.

No, ovi pametni ljudi s kojima sam pričao imaju jedan jako zanimljiv model ponašanja. Oni znaju za okvire, znaju kako trebaju nešto uložiti, znaju kako će biti nelagodno s vremena na vrijeme i znaju kako se u određenim situacijama trebaju malo rastegnuti. Dakle, znaju. Čitaju, obrazuju se, razgovaraju, znaju svu teoriju o tome kako izgleda izlazak iz zone ugode, kako izgleda pomicanje okvira i kako se kroz takve modele stvaraju nove vrijednosti. No, gotovo ništa ili tek ofrlje poduzimaju ikakve aktivnosti da promijene išta.

Kao što je moj dobar poznanik rekao – To što imate svo moguće znanje o plivanju, ne znači da znate plivati. Samo znanje ne vrijedi ništa ako ga ne primjenjuješ.

I…

I sada se događa jedna jako zanimljiva situacija. Svijest o tome kako nam treba puno znanja rezultira time što u “sebe unosimo” jako veliku količinu informacija. To radimo jer “želimo” ili “moramo” znati i možda će nam ta znanja u nekom trenutku trebati. No, to “upijeno” znanje ne koristimo i ne primjenjujemo ga jer ne znamo kada i kako. Smatramo kako nam je dovoljno znanje o tome koliko znanja imamo.

A u konačnici sve se svodi na par stvari. Ništa nije sigurno i sve se oko nas mijenja. Ne postoje univerzalne formule uspjeha u životu, već samo procesi kroz koje prolazite i skupljate iskustva i rezultate. Nekad su to ugodni, a nekad neugodni rezultati. Znanje vam treba ali iskustva stječete. A jedno bez drugog ne daje dobre rezultate. Tajna je u – krenuti!

ostavite trag (0 komentara za sada)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *