Juha od jezika [IM]

Rijetko nešto vidim na televiziji da je dovoljno pozitivno i podari mi dovoljno “špeka” za razmišljanje od nekoliko tjedana. Pozitivan trenutak desio se sa emisijom “Jezikova juha” na RTL televiziji i njegovim glavnim protagonistom Stephanom Macchijem. Ukratko, za one koji ne gledaju televiziju (znam nekolicinu takvih ljudi) radi se o reality showu u kojem stručnjak za vođenje restorana, kuhar dolazi u objekt koji loše posluje s namjerom da im pomogne poboljšati poslovanje. U glavnoj je Stephan (Francuz, kuhar, konzultant s višegodišnjim iskustvom i nekoliko diploma) i hrvatski mentalitet u obliku različitih vlasnika restorana, kuhara i konobara.

Pokušati ću secirati format emisije i začiniti ih vlastitim zapažanjima.

1. Stručnjak snimi stanje u restoranu i jasno daje svoje mišljenje o tome što je vidio, doživio i naravno, probao. Ono što je dobro pohvali (dogodilo se u zadnjoj epizodi), a ono što nije dobro kaže bez dlake na jeziku.

Reakcija protagonista je vrlo obranaška. Kuhari često omalovažavaju Stephana jer je on tu neki Francuzić koji priča gluposti ili da su oni tako učili raditi u školi ili da je kuhinja loša… Konobar na kritike spominje da je kuhar loš, spor, da je oprema zastarjela, da sve mora raditi sam, da je gazda loš… Gazda će reći da je kuhar dobar, ali malo mušičav, da konobar puno radi pa mu se desi koji ispad, da su dobavljači loši, da… Vjerujem da prepoznajete uzorak – uvijek je nešto drugo, uvijek je neki vanjski faktor zbog čega je takva situacija. Loše je, složit će se svi protagonisti.

2. Stephan snima situaciju “iznutra” na način da jedan dan provede u restoranu. To mu služi da dobije kompletnu sliku kako funkcionira sustav iznutra.

U ovom dijelu i dalje se osjeća otpor i to još veći. Jer ipak, neki “tamo stručnjak” će sada ljude promatrati kako rade i onda tu nešto “palamuditi”. Osim toga, tko od nas voli da neki pametnjaković stoji iz nas i ocjenjuje nas kako radimo posao. Tim više što ima toliko vanjskih faktora zbog čega mi ne možemo napraviti bolji posao?! Naravno i ovom dijelu emisije dolazi do sukoba – verbalnih, pa čak i fizičkih. Situacija postaje napetija i protagonisti su sve više i više nervozni. Počinju gubiti svoj obranaški štit jer im Stephano pitanjima jasno daje do znanja što rade krivo (Zbog čega smrznute namirnice nisu u zamrzivaču? Što je konobar rekao?…)

3. Raspad sistema

Stephano priča o tome što je opazio zadnjih nekoliko dana i daje smjernice gdje i što bi trebalo napraviti. Na vidjelo izlaze sve ružne stvari, situacije, mišljenja. Sve što se kuhalo u glavama protagonista konačno izlazi na površinu. Ružna epizoda, no sasvim sigurno bitna.

Svi su rekli što imaju za reći, što ih muči, što ih tišti, što nije dobro, što bi htjeli… Jednom riječju, protagonisti su počeli otvoreno komunicirati i međusobno su razjasnili tko ima koju ulogu. Stephano u obliku moderatora daje do znanja što je posao kuhara i koji je njegov set odgovornosti i zaduženja. Konobar dobiva set svojih smjernica i na kraju tu je gazda restorana. Zanimljivo je da gazda uvijek “najviše nastrada” jer ipak on je taj koji treba postaviti i održavati sustav u optimalnom stanju, a ne da djelatnici sami razmišljaju o onome što ih se ne tiče. Nakon žučne rasprave i u konačnici pozitivnog stava svih protagonista pada dogovor da će svatko od njih držati se svoje zadaće i dati od sebe najbolje što zna i umije.

4. Novi sustav funkcioniranja

U završnici Stephano s osobljem kuha set specijaliteta i to serviraju gostima, koji su u ovoj prilici statisti i jako zadovoljni. No reakciju protagonista možete osjetiti jer pričaju iskreno i zadovoljno. Priznaju da Stephanu nisu vjerovali u početku, te da uvijek ima mjesto za napredak i promjene na bolje. Zadovoljniji su jer ipak se postojeća situacija promijenila na bolje.

Naravno, ovo jest show koji treba zabaviti TV gledatelja i treba imati zabavnog karaktera. Neke od situacija tokom dosadašnjih tri emisija su sasvim sigurno glumljene, ali ima i dosta materijala koji oslikava stvarnu situaciju. Sukobi su u većini slučajeva realni (odlazak kuharice, fizičko nasrtanje…) i to je očekivana reakcija. Ako malo razmislite, format je takav gdje gazda naručuje nekog stručnjaka koji će mu pomoći u vođenju restorana, a da o tome nije obavijestio svoje djelatnike. Gazda jest u neku ruku spreman za promjene, no djelatnici nisu. Zapravo nisu iz razloga što im se nameće da se oni moraju promijeniti. I to je razlog zbog čega ima onoliko otpora i ružnih situacija.

I to je u konačnici bitno za sve nas – ako se ne želim mijenjati, ako nisam svijestan da se trebam promijeniti nema tog konzultanta, savjetnika, coacha koji će me promijeniti. Tim više pružat ću još veći otpor ako mi nekog namećeš. No, onog trenutka kada sami u sebi uvidimo da promjena ne znači napad na nas i našu osobnost i da promjena stvarno može donijeti nešto dobro, tek onda ćemo biti spremni za promjene.

ostavite trag (0 komentara za sada)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *