Još jedna ribička

Stara ribička poslovica kaže kako svaka vrsta ribe reagira na sebi specifičan mamac. Tako na kukuruz ne možeš hvatati štuke ali ni somove šarane na živi mamac.

Preneseno u poslovni svijet tj. prodajne procese, to znači kako svaka ciljna grupa reagira na sebi specifične poruke. Pojednostavljeno, drugačije ćete komunicirati vrijednosti obuće ženskoj naspram muškoj populaciji.

U tome kako “odabrati mamac” sam već pisao u jednom od tekstova (Prodajni mamac), no sve više i više uviđam kako sam izostavio jedan važan moment i smatram kako bi bilo dobro skrenuti pažnju na njega.

© Depositphotos.com / marigo

© Depositphotos.com / marigo

Naime, velika većina nas je relativno dobro obrazovana i dovoljno bistra u shvaćanju kako se redovito trebamo educirati i usvajati nove stvari. Čitamo, gledamo, proučavamo, usvajamo… sve u svrhu kako bismo unaprijed svoj biznis (čitaj: privukli više klijenata).

Posljedice ovakvih aktivnosti rezultirale su nam sofisticiranijim i profinjenijim porukama te tehnikama koje koristimo u poslovanju ili kako bi u ribičkom žargonu rekli – mamac nam je postao sve bolji i bolji.

No, ako je mamac sve bolji i bolji, zbog čega nema boljih rezultata?

Problem je u krivo postavljenoj poziciji i krivoj upotrebi mamca.

Problem 1. – Krivi mamac

Zapravo, nije toliko mamac kriv, već činjenica kako sve više i više igraća ima gotovo pa isto kvalitetne mamce. Gotovo je svatko od nas danas u stanju pružati visoku kvalitetu usluge, dati bezuvjetnu garanciju i isporučiti uslugu u nezamislivim uvjetima.

Trošimo i ulažemo silna sredstva kako bi stvorili mamac / uslugu što savršenije, no to ne radimo samo mi, već i stotine drugih igrača na tržištu.

U ribičkom žargonu – svatko od nas ima gotovo jednako kvalitetan mamac.

I umjesto da toliko pažnje stavljamo na mamac, pametnije je posvetiti se problemu 2.

Problem 2. – Kriva pozicija 

Hmmm… kako sada kriva pozicija? Vrlo jednostavno.

Ako pecate na mjestu gdje peca i velika većina drugih ribiča, a još k tome imate i vrlo slične mamce, kakve su vam šanse da upecate veliku ribu? Jako male ili gotovo nikakve.

Stoga i je rješenje kvalitetnog pecanja dobra pozicija ili preneseno na poslovanje – da li idete na mjesta na koja nitko ili gotovo nitko ne ide?

Vjerujem kako ste se susreli s konkurencijom koja ima lošu web stranicu, višestruko veće cijene od vas ili nešto inferiornije od vas, no oni su dobili posao, dok vi niste.

O tome ja pričam. Ovi drugi znaju gdje treba “pecati” i dovoljno su svjesni da nemaju potrebe za korištenjem sofisticiranih mamaca.

Ribe ili potencijalni klijenti su jako “gladni” jer na tim područjima nema velike zasićenosti različitom hranom i raznim mamcima.

Ribići do takvih mjesta dolaze uz puno truda i drugih vještina (krčenje šume ili šikare), no kada nađu poziciju na kojoj nitko na peca, a ima puno riba – tada je to pravi jack pot. I znate što, o tim famoznim mjestima se ne priča i ne piše. Ona su nagrada za uloženi trud.

Kako dalje?

Cijela mudrolija je otkriti i postaviti se na teško dostupna područja u kojima sasvim sigurno ima količinski manje klijenata / riba ali su zato tamo puno veći klijenti / ribe.

Isto tako, na tim manje dostupnim mjestima ima i manje konkurencije / ribiča.

Za doći do takvih područja treba uložiti nešto više energije, probiti se kroz različite zapreke, prokrčiti put i biti spreman na silne probleme. Jednom kada stignete tamo i bacite mamac, uspjeh je gotovo pa zagarantiran.

Zato, provjerite gdje pecate i ako nema zadovoljavajućih rezultata – promijenite poziciju.

Goran Blagus

p.s. Ovaj tekst je napisan u najboljoj namjeri i svrhom zaobilaženja nepotizma, korupcije, ortaka, rođaka i sličnih tehnika u dogovaranju velikih poslova. Naime, ako još uvijek uz ovakve ekonomske uvjete razmišljate kako trebate poslovati samo u domicilnoj zemlji, možda bi bilo dobro da promijenite poziciju na mjesta gdje su pravila malo drugačija.

p.p.s. Imate komentar, ne slažete se samnom? Odlično, napišite ga ispod ovog teksta.

Sastavni dio procesa vođenja prodaje čine i različite tehnike i metode kojima privlačimo pažnju potencijalnih klijenata. U ribičkom žargonu to bi značilo da im “bacamo” mamce na koje reagiraju, no ima tu još nešto jako bitnog…

 

ostavite trag (6 komentara za sada)

  1. Jagoda, 

    Zapravo se i te kako slažem s navedenim.. 🙂

    Reply
  2. vanja, 

    A koji su to mamci za somove?

    Reply
  3. Z, 

    Som ide na živi mamac.

    Reply
    1. Goran Blagus,  Post author

      Posipavam se pepelom… somovi idu na žive mamce, dok su šarani nešti drugo.

      Hvala na ispravci krivog navoda 🙂

      Reply
  4. Ivica Kartelo

    Goran, kad god komentiram znaci sve pohvale autoru teksta jer me je inspirirao za komentar, koji glasi.
    Sto ako vjerujemo u svoj mamac i u lokaciju? Mi vjerujemo, al’ ne grize. Ali mi jako vjerujemo, al’ ne grize. Vrijeme ide. Kad prestati vjerovati. Jednom sam zasadio 4 stabla kivija. Trebali su dati plodove nakon 4 godine, oni su dali tek nakon 12 godina. Mandela je 27 godina vjerovao u svoju lokaciju i svoje mamce. Tvoj tekst govori o stalnom traganju za velikim plijenom, za hitovima, a sto je s Long Tailom. Odrzivost je u izdrzljivosti, a ne u hitovima. Bas suprotno. Tko trazi i racuna samo na hitove, prije ili kasnije radit ce za drugoga u Long Tailu. Danasnji biznis je imati puno long taila. Vise toga po malo, pa sve skupa odrzivo, a mozda se, jer zarko vjeruje i posvecujem se tome, mozda se dogodi i koji hit. Mozda se dogodi i vlastito ribogojiliste, pa mozda i vlastita proizvodnja hrane za nj, pa mozda i vlastiti kupci…
    Kad kazem imati vise long taila mislim na neke ovisne prilike koje se javljaju. Na primjer, kao online ucitelj u svojoj skoli na hrvatskom, mogu raditi i u WizIQ na engleskom, isto znanje plasirano na dva mjesta. Ali eto i treceg eknjige, pa me zovu i druge platforme, mogu pisati recenzije procitanih knjiga na Amazon.com, mogu raditi sav softver za sebe koji mi treba, jer sam ucitelj programiranja… ima jos puno i stalno se otvaraju nove mogucnosti na istoj lokaciji, s istim mamcem, ali malo jacom vjerom u to sto radim i izdrzljivoscu.
    Jer, ako stalno mjenjamo mamac i lokaciju, stalno trazimo velike ulove, sto mi ustvari radimo? Sto mi ustvari zelimo? Jel’ mi zelimo sebi i svojima kupiti kucu sto prije ili bar prije drugih, pa namjestaj, pa vikendicu, pa auto, pa zivjeti zivot sad a ne mozda nikad? To se treba upitati svatko tko ulazi u svoj biznis. Razvijati svoj biznis znaci ulagati u svoj biznis. Koliko? Kad? Kad cu ulagati u vlastiti komfor?
    Ovdje nije rijec o jajetu i kokosi, sto bi prije, nego je vrlo vrlo jasno tko je prvi: kravica u stalici ne smije gladovati jer nista od mlijeka.
    Gorane, narucujem jedan tekst od tebe na temu: kako ostati na jednom mjestu s uvijek istim mamcem i moguci scenariji na tu temu.

    Reply
    1. Goran Blagus,  Post author

      Ivica,

      zanimljivo je kako svatko isti tekst shvati drugačije, što je u konačnici dobro i daje meni materijal za razmisliti.

      Svrha teksta je bila izazvati razne poduzetnike i one koji žele biti poduzetnici da počnu razmišljati izvan postojećih okvira i počnu izbjegavati model kopiranja tuđeg modela ponašanja. Danas ima jako puno HOW-TO sadržaja koji nije nužno loš, no ako ih jako puno prati jedne te iste korake, teško da će postići neke zapažene rezultate zbog prevelike koncentracije istog rješenja.

      Opis koji dajem je poznati sindrom krda te ga ja potrebno osvijestiti i prihvatiti da za neke stvari ipak treba izaći s utabanog puta i dobaciti mamac većoj ribi koja nije u dometu tog istog krda.

      A što se pak tiče odustajanja od ideje ili kada je prijelomna točka. Iskreno, nemam odgovor na to pitanje. U nešto možemo jako puno vjerovati i možemo vidjeti velike koristi za nas, okolinu, društvo… i odustajanje od toga bi se dugoročno pokazalo kao veliki gubitak. No, ne možeš unedogled glavom lupati u zid i uvjeravati okolinu kako im je to potrebno i korisno.

      Zašto ne nakon nekog vremena promijeniti poziciju s koje lupaš glavom ili možda promijeniti poruku tako da je razumiju… Kada je za to vremenski dobar moment ili što se treba prije toga desiti, ne bih znao. Mislim da svatko od nas to jednostavno osjeti.

      Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *