Hrčak [IM]

Prošlotjedna kolumna je bila jedna od najneobičnijih. Imao sam provokativni naslov (“Tajna uspjeha”), malo sam razradio temu, naveo nekoliko informacija, razradio temu s vlastitim stavovima i dao neki zaključak. Da bih upotpunio formu, nabacio sam jedan svoj trik tj. aktivnost na kojoj radim. Sve u nadi da će nekom od čitatelja to pomoći da postane uspješan. I naprasno prekidam daljnje pisanje. Razlog – želim izazvati reakciju čitatelja. Rezultat – oh da, bilo je reakcije i to baš onakvu kakvu sam najmanje želio.

U zadnjih nekoliko mjeseci imao sam priliku upoznati veliki broj ljudi koji rade “na sebi”. Većina njih intenzivno pohađa tečajeve o osobnom napretku, poboljšanju poslovanja, novim marketinškim pristupima i sličnim temama koje im mogu pomoći u daljnjem životu (osobnom ili privatnom). Također, veliki broj tih ljudi kupuje knjige s temama osobnog razvoja, unapređenja poslovanja i svega ostalog što smatraju da im može pomoći. Čitaju blogove, knjige, časopise i sve vezano uz naznačenu temu.

Dakle, vjerujem da uviđate kuda nas vodi ova priča. Mnogi od nas (ni ja nisam drugačiji, da ne bi bilo zabune) s vremena na vrijeme upadamo u stanje hrčka. Kao hrčci počnemo skupljati različite informacije i stvari o nečem što nas u tom trenutku interesira. Sve u nadi da će nam jednog dana zatrebati sve te stvari i informacije. To je OK dok ne uđemo u stanje kada smo skupili toliko stvari da nam trebaju tri života da ih sve pročitamo i naučimo. Druga faza “hrčak stanja” je kada od skupljenog i naučenog nešto počnemo primjenjivati, ali samo do trenutka kada se pojavi nova knjiga, novi blog, novi seminar. Jer eto, možda će na njemu biti nešto više i bolje nego što je to bilo na dosadašnjem. Zagrebemo u temu i to je sve što smo napravili.

Poznanik: “Ali ja nisam takav, meni to treba i ja to primjenjujem!”
Ja: “Super, koliko od toga što si naučio primjenjuješ?”
Poznanik: “Primjenjujem, primjenjujem. Zanimljivo mi je sve to.”
Ja: “OK, no kakvi su rezultati? Kako ide primjena?”
Poznanik: “Ima promjena. Ne znam sada točno u postocima, ali dobro mi je to što radim.”
Ja: “Kako to misliš dobro ti je to?”
Poznanik: “Vidi, ja radim to što radim. Ovakve informacije i seminari omogućuju mi da vidim što drugi rade i kako to rade. Tako iz toga mogu nešto izvući za svoj posao.”
Ja: “Odlično, koliko od toga što si tamo čuo primjenjuješ?”
Poznanik: “Mislim, pa primjenjujem. No na malo drugačiji način. Zapravo je to uvijek radim na sebi specifičan način.”
Ja: “Koji način?”
Poznanik: “Pa ono, uvijek…, a onda …”
Ja: “A gdje je ovo novo što si naučio?”
Poznanik: “Ma kužim ja to što smo radili na seminaru, samo… Pa ću sada to odmah nakon što… I još samo da posložim…”

Ovakav razgovor u zadnja tri mjeseca smo “odvrtjeli” četiri puta. U međuvremenu moj dragi poznanik upisao je napredni tečaj jer mu nedostaju još neke informacije za primjenu ideja s prvog seminara u praksi.

Sve ovo gore napisano sasvim je normalno i svima nam se može dogoditi. Ali nadam se da uviđate da nema pomaka ni iskustva ako nešto od naučenog ne primjenjujete, ali do maksimuma. Samo primjenom i testiranjem različitih ideja, smjerova i nastupa može vam pokazati i dokazati što zapravo funkcionira, a što ne. Skupljanje silnih informacija vam to nikad neće dati. Stoga pazite da ne padnete na takve stvari, jer će vas povući u fazu hrčka. Imajte na umu da perfekcionizam nije dobar i on vas može gadno zakočiti (“što da radim nešto kad ne znam SVE”). Osobno, ne volim dijeliti savjete (nadam se da ovo ne shvaćate kao savjet, već kao jednu od ideja koju ćete razmotriti) no ovaj put ću ga udijeliti. Krenite, pokrenite se i držite se jedne i samo jedne teme!

ostavite trag (0 komentara za sada)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *